Molim vas, gospodine Đurišiću, gospodin Martinović je kao zamenik šefa poslaničke grupe dobio pravo na repliku dva minuta, jer je gospodin Marković pomenuo SNS. Molim vas, ispoštujte proceduru.
(Marko Đurišić, s mesta: Ispoštujte vi da imamo TV prenos. To je vaša obaveza po Poslovniku. )
Pa, mi ne uređujemo RTS gospodine Đurišiću.
(Marko Đurišić: Vi plaćate 80 miliona da imamo TV prenos.)
Prenos će biti i to uređuje RTS. Ja stvarno ne znam u ovom trenutku da li imamo ili nemamo prenos, to je uređivačka politika RTS-a i ne želim sa vama sada polemišem.
Gospodine Martinoviću, isteklo je vreme.
(Jovan Marković, s mesta: Replika.)
Gospodine Markoviću, niste pomenuti sada.
(Jovan Marković, s mesta: Kako nisam pomenut. Direktno me je pomenuo imenom i prezimenom.)
Izvinjavam se, malo je buka u sali, pa moguće da nešto i ne čujem kao predsedavajući.
Verujte da je veoma veliki žamor u sali i ako ustanete i odmaknete se od mikrofona neke reči ne možemo da čujemo.
Tako da ako smatrate, ako kažete da ste pomenuti u izlaganju gospodina Martinovića imenom i prezimenom, ja ću vam dati pravo na repliku.
Izvolite.
Zahvaljujem.
(Jovan Marković, s mesta: Replika.)
Zašto smatrate sada, gospodine Markoviću?
(Jovan Marković, s mesta: Opet me je pomenuo. Vi ne čujete dobro?)
Pomenuo je DOS.
(Jovan Marković, s mesta: Upravo je rekao gospodine Markoviću.)
Izvolite.
Gospodine Rističeviću, možete s pravom da negodujete, ali sami znate da replika ima prednost. Ja se izvinjavam svim poslanicima koji strpljivo čekaju da dobiju reč, jer imamo dva poslanika koji žele da pominju jedni drugoga, da bi u replikama imali pravo na repliku. Ja ne mogu tu ništa.
Izvolite, gospodine Markoviću.