DANICA GRUJIČIĆ

Srpska napredna stranka

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Danica Grujičić prvi put je izabrana za narodnu poslanicu u 13. sazivu kao prva na listi “Aleksandar Vučić - Zajedno možemo sve", mandat joj je potvrđen 01.08.2022. godine.

U 13. sazivu bila je deo poslaničke grupe Aleksandar Vučić - Zajedno možemo sve, članica je Odbora za zdravlje i porodicu, Odbora za zaštitu životne sredine i Odbora za prava deteta, i zamenica člana Odbora za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva. Podnela je ostavku na početku saziva, mandat joj je završen 25.10.2022.

BIOGRAFIJA

Rođena 1959. godine u Užicu. Srednju školu završila je u Moskvi, a potom je na Drugom moskovskom medicinskom institutu „N.I. Pirogov“ upisala Medicinski fakultet. Školovanje je nastavila na Medicinskom fakultetu u Beogradu, na kome je diplomirala (sa prosečnom ocenom 9,60).

Obavezan lekarski staž završila je 1983. godine. Bila je zaposlena u Klinici za neurohirurgiju KCS od 1984. godine. Specijalizaciju iz neurohirurgije završila je 1989. godine.

Magistarski rad odbranila je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1987, a doktorsku disertaciju na istom fakultetu 1996. godine. Redovna je profesorka na Medicinskom fakultetu u Beogradu od 2009. godine. Upisana je u registar sudskih veštaka 2007. godine.

Od 2001. do 2009. godine bila je šefica Katedre za specijalističku nastavu iz neurohirurgije i šefica nastavne baze Instituta za neurohirurgiju za predmet Hirurgija. Od 2004. do 2021. godine bila je koordinatorka predmeta redovne nastave Osnovi kliničke prakse, kao i zamenica šefa Katedre hirurgije za redovnu nastavu. Od 2015. do 2021. godine bila je šefica Katedre hirurgije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, kao prva žena na ovoj dužnosti. Obavljala je funkciju prodekanke za zdravstvenu delatnost Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu od 2018. do 2021. godine. Trenutno je prodekanka za finansije Medicinskog fakulteta.

Bila je načelnica Odeljenja neuroonkologije Klinike za neurohirurgiju Kliničkog centra Srbije od 2007. do 2015. godine. Od 2015. do oktobra 2022. bila je načelnica Centra za neuroonkologiju Klinike za neurohirurgiju UKCS.

Na funkciji v.d. direktora Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije bila je od 9. maja 2019. do oktobra 2022. godine.

Od 2006. do 2009. godine bila je konsultantkinja u Zdravstvenom centru u Užicu, a od 2009. do 2019. godine i konsultantkinja u Opštoj bolnici u Zvorniku (Republika Srpska, BiH). Od 2018. godine bila je i konsultantkinja u Banji „Dvorovi“ kod Bijeljine (Republika Srpska, BiH).

Imenovana je za predsednicu Vladine Komisije za psihoaktivne kontrolisane supstance 2014. godine, što je dužnost koju obavlja i danas. Obavljala je funkciju predsednice Komisije za procenu zdravstvenih tehnologija Minstarstva zdravlja od 2014. do 2018. godine.

Od 2017. godine je predsednica Udruženja neuroonkologa Srbije, a od 2018. godine i predsednica Društva Srbije za borbu protiv raka.

Potpredsednica je Inicijativnog odbora za formiranje Kordinacionog tela za ispitivanje posledica NATO agresije 1999. godine na životnu sredinu i zdravlje građana Srbije od 2018. godine.

Predsednica je Upravnog odbora Fondacije zajedno za mlade „Prof. dr Danica Grujičić“ od novembra 2018. do sada.

Na funkciju ministarke zdravlja u Vladi Republike Srbije izabrana je 26. oktobra 2022. godine.

Od 2004. do 2011. bila je članica Demokratske stranke, u septembru 2011. postala je potpredsednica Socijaldemokratskog saveza, stranke koju je osnovao nekadašnji funkcioner Nove demokratije Nebojša Leković. Na predsedničkim izborima 2012. godine bila je kandidatkinja Socijaldemokratskog saveza i osvojila 0,78 odsto glasova, dok je stranka dobila 16.572 glasova (0,42 odsto) i nije prešla cenzus.
Poslednji put ažurirano: 25.02.2023, 10:54

Osnovne informacije

  • Samostalni poslanik
  • Beograd
  • 1959
  • neurohirurg
    • Ministarka zdravlja

Statistika

  • 0
  • 1
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 23.10.2023.

Poštovani predsedniče Skupštine, poštovani poslanici, kolege ministri, pred vama se nalaze dva predloga zakona, jedan o zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u oblasti zdravstva i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, kao i autentično tumačenje člana 243. stav 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
Važeći Zakon o zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u oblasti zdravstva je na snazi od 18. novembra 2014. godine, a u primeni je od 1. januara 2017. godine. Imajući u vidu momenat donošenja ovog zakona, kao i početak njegove primene, odnosno dinamiku razvoja digitalizacije u oblasti zdravstva, a što je jedan od prioriteta Vlade, ukazala se potreba da se zdravstvena dokumentacija i evidencija urede preciznije, odnosno da se način i vođenja zdravstvene dokumentacije i evidencije u oblasti zdravstva prevashodno uskladi sa elektronskom formom.
Imajući u vidu da ovo usklađivanje nije moglo potpuno da se izvrši kroz izmene i dopune važećeg zakona, pristupilo se pripremi potpuno novog zakona koji uređuje ovu oblast. Najznačajnije novine su ogledaju sledećem: zdravstvena dokumentacija i evidencija se vode elektronske, a izuzetno u papirnoj formi, dakle, pravilo je elektronska forma, a papirna izuzetak što će naročito u našoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti olakšati posao mojim kolegama.
Svi podaci o zdravstvenom sistemu se razmenjuju elektronski. Prepoznata je veća uloga države i posebno Ministarstva zdravlja u uspostavljanju, organizovanju i razvoju integrisanog zdravstvenog informativnog sistema, pa je u skladu sa tim predloženo da se isti i nazove RIZIS, odnosno Republički integrisani zdravstveni informacioni sistem, koji po predloženom rešenju obuhvata više informacionih sistema od važećeg rešenja. Tako osim informacionih sistema „Batuta“ Republičkog fonda, informacionih sistema zdravstvenih usluga, privatne prakse, ustanova socijalne zaštite, fakulteta zdravstvene struke koji obavljaju određene poslove zdravstvene delatnosti, zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, pravnih lica koje obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja, obuhvata informacione sisteme naučno-istraživačkih organizacija koje se bave istraživanjima i analizama u oblasti zdravstva, kao i pravnih lica čija je delatnost u funkciji ostvarivanja zdravstvene zaštite komore, ALIMS, kao informacioni sistem Ministarstva odbrane u delu koji se odnosi na zdravstvenu zaštitu.
Predloženo je da Ministarstvo zdravlja uspostavi i vodi registre, elektronske servise i softverska rešenja i to e-karton, Jedinstveni registar resursa koji obuhvata zdravstvenu dokumentaciju i evidencije o kadrovima, o opremi, prostoru, lekovima i medicinskim sredstvima i informaciono-komunikacionim tehnologijama, registar genetičkih biomedicinskih i drugih podataka i registri iz nadležnosti Uprave za biomedicinu, registri laboratorijskih struka, registar radioloških snimaka, registar jedinstvene liste čekanja, potrudićemo se da ih bude što manje, e-servise i softverska rešenja od značaja za vođenje evidencije i funkcionisanje zdravstvenog sistema u skladu sa zakonom.
Uloga Kancelarije za informacione tehnologije i elektronsku upravu je prepoznata kao jasna tehnička podrška Ministarstvu zdravlja, RIZIS je detaljnije uređen u smislu ko ga organizuje, vodi, razvija, to je Ministarstvo zdravlja. Šta čini RIZIS, zbog čega se organizuje i razvija, kome obezbeđuje dostupnost zdravstvenih podataka, ko upravlja RIZIS-om, ko je rukovodilac podacima koji čine RIZIS, kako se uređuje pristup podacima koje čini RIZIS u svrhu da se obrađuju podaci u RIZIS-u, čije vlasništvo su registri, elektronski servisi i softverska rešenja. To sve treba da bude svojina Republike Srbije, a korisnik Ministarstvo zdravlja. Znači, prosto rečeno, naš softver, naš ključ, naši podaci. Precizno je urađen e-karton, kao i registar genetičkih biomedicinskih i drugih podataka.
Predviđeno je donošenje 11 podzakonskih akata za sprovođenje ovog zakona koje će ministar doneti u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Zakon stupa na snagu i primenjuje se osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku“ Republike Srbije, sa izuzetkom pojedinih odredbi pa je puna implementacija ovog zakona predviđena od 1. januara 2025. godine.
Drugi zakon je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju. Nismo mogli celog da ga menjamo zato što moramo prvo promeniti Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Predloženo je da izabrani lekar utvrđuje privremenu sprečenost za rad od 30 dana, čime se mi usklađujemo sa kompletnim regionom. Jedino smo mi imali to za 60 dana. Od 31. dana privremenu sprečenost za rad cene lekarske komisije Republičkog fonda, osim za lica obolela od malignih bolesti, trudnica, lica sa invaliditetom i lica kod kojih je neposredno obavljena hirurška intervencija, osim u slučaju kada je ta intervencija obavljena u dnevnoj bolnici za koju izabrani lekar utvrđuje i dalje privremenu sprečenost za rad do 60 dana, od 61. dana lekarska komisija.
Važeći Zakon o zdravstvenom osiguranju predviđa da izabrani lekar utvrđuje privremenu sprečenost za rad do 60 dana za sve osiguranike, što je bila greška. Rešenje koje se donosi na isplatioca naknade zarade ostalo je isto, a to znači da naknadu za prvih 30 dana isplaćuje poslodavac, a od 31. dana Republički fond.
U cilju efikasnijeg ostvarivanja prava na naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad, kada tu naknadu isplaćuje Republički fond, predloženo je da obračun naknade zarade vrši samo Republički fond, a ne i poslodavac, što znači da će osiguranici brže i redovnije ostvarivati to pravo.
Naime, u prvovažećem rešenju obračun naknade zarada za zaposlene koji su sprečeni za rad duže od 30 dana vrši prvo poslodavac, a nakon toga Republički fond. Kako se ovakvo rešenje u praksi pokazalo kao izrazito neefikasno, a što ima za posledicu velika kašnjenja u praksi, u pogledu isplate naknade zarade predloženo je da taj obračun vrši samo Republički fond.
Takođe predložen je kraći rok u kome je poslodavac dužan da podnese zahtev Fondu za isplatu naplate zarade i to u roku od 15 dana od dana isplate zarade za mesec na koji se odnosi, važeće rešenje predviđa rok od 30 dana.
Predloženo je da se licima kojima je utvrđen status borca u skladu sa propisima o zaštiti boraca omogući ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i pravo na naknadu troškova prevoza u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite i u slučaju kada im nisu uplaćeni doprinosi za zdravstveno osiguranje i to kako njima, tako i članovima njihovih porodica koji su osigurani preko njih.
Imajući u vidu doprinos koji su ova lica dala za Republiku Srbiju sa jedne strane, kao i činjenicu da većina njih ima narušeno zdravlje, od opšteg je interesa da se ovim licima obezbedi bezuslovno ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu, a u vezi sa tim i pravo na naknadu troškova prevoza u vezi sa korišćenjem naknade zarade.
Predlog za donošenje autentičnog tumačenja se odnosi na stručne ispite. Saglasno članu 165. stav 1. članu 168. stav 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, stručni ispit o kome je bilo polemike se odnosi samo na zdravstvene radnike koji su zaposleni u zdravstvenoj inspekciji. U zdravstvenoj inspekciji takođe rade i pravnici i to koji imaju završene akademske master studije iz oblasti pravnih nauka. Pošto oni nemaju stručni ispit, onda se stručni ispit odnosi samo na medicinske radnike.
Za sva ostala pojašnjenja, stojim vam na raspolaganju. Hvala što ste me saslušali. Nadam se da ćete podržati ove zakone, posebno Zakon o osiguranju.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 23.10.2023.

Poštovani gospodine predsedavajući, poštovani poslanici, želela bih pre svega da komentarišem gospodina Palmu, ja se slažem potpuno da i mojim kolegama do 70-te godine starosti treba omogućiti da rade naravno, oni to mogu uvek da urade u privatnoj praksi, to nije nikakav problem.
Što se tiče produžetka u državnim ustanovama naravno tamo gde nema odgovarajućih specijalista i dovoljnog broja lekara kao što su male sredine nije nikakav problem da na zahtev ustanove se produži bilo kome radiologu, internisti, lekaru opšte prakse, pedijatru, to zaista nije problem.
Pre 15 godina znala sam da ću jednog dana otići u penziju i smatrala sam svojim zadatkom, a svi inače, mi koji radimo u državnoj službi u opisu svog radnog mesta imamo između ostalog i obavezu da učimo mlađe. Petnaest godina mi je trebalo da jedno dve, tri generacije mladih lekara neurohirurga, koji su se opredelili za tu vrstu posla obučim, nije bilo lako stajati nekada duplo duže, nego što bih ja recimo uradila operaciju, ali to je moj zadatak kao profesora. Ja se prosto pitam šta su onda radili ti profesori ako zaista njih nema ko da ih zameni.
Kao što vidite ja sam ministar zdravlja evo već godinu dana, klinika funkcioniše, moji đaci operišu, rade neke stvari bolje nego ja sigurno i samo je pitanje vremena kada će sve raditi bolje od mene.
Prema tome, da u malim sredinama ima smisla, a kada govorimo o velikim sredinama tipa Beograda toliko privatnih organizacija ima gde oni mogu da rade tako da nije njima zabranjeno naravno, ali takođe ne mislim da im trebaju nekakvi posebni pregledi. Ono što je diskriminatorski prema lekarima, to sam skoro saznala, da svi lekari preko 60 ili 70-te godine života moraju svake godine da prođu lekarski pregled da bi dobili licencu od lekarske komore, što mislim da je potpuno neadekvatno i to je nešto što u zakonu moramo menjati.
Vi znate da sam ja izjavila da bi ja vrlo rado i za rukovodeći kadar, bar u zdravstvenim ustanovama, a i za te iste profesore pravila psihološke testove možda za sve nas. To ostaje da se vidi.
Tako, da, da produžava se tamo gde zaista nema ko da zameni, a tamo gde ima, pazite nas na medicinskom fakultetu na katedri hirurgije je 280, pa ako ja nisam za svoj radni vek naučila svoje kolege da rade, pa šta ću da radim još dve godine. Da li ću uspeti za te dve godine sve da nadoknadim.
Što se tiče porodilišta mi imamo negde 54 porodilišta i sigurno je da nisu svuda isti uslovi. Imate porodilišta kao što su u Aranđelovcu, kao što je u Dragiši Mišoviću, kao Gradskoj bolnici, itd, koje su fantastične, imate porodilišta koja zaista izgledaju sramotno. Ja sam rekla i prošli put kada smo ovde diskutovali da je jedan od zadataka i ovog ministarstva i zahtev gospodina Vučića da se srede porodilišta i mi sledeće nedelje imamo jedan sastanak gde će direktori, oni su već poslali i snimke kako im izgledaju porodilišta i procene koliko bu tu trebalo otprilike uložiti i na koji način imamo ideju i kako da za vreme rekonstrukcije ta porodilišta normalno funkcionišu.
Moramo vam još nešto reći. Naše kolege u Češkoj smatraju da svako porodilište koje nema 300 koje nema 300 porođaja u toku godine nije bezbedno za trudnicu, uvek može nešto da se iskomplikuje, porođaj jeste fiziologija, trudnoća jeste fiziologija, ali znate i sami koliko su ranije umirale trudnice, mi to apsolutno i dalje moramo da smanjimo, svaka trudnica treba da bude obezbeđena i da bi bila obezbeđena mora da postoji odgovarajuće iskustvo lekara koji rade sa njima.
Mi imamo porodilišta, koja recimo, za prvu polovinu ove godine su imale četiri porođaja, 12 porođaja, imate onih koji su imali preko 3.000 porođaja, sad zamislite kakva je situacija i koliko je sigurna trudnica tamo gde imate 3.500 hiljade porođaja i tamo gde imate četiri porođaja.
Apsolutno ćemo se truditi da napravimo racionalizaciju da u najbližim porodilištima napravimo uslove da se povećaju njihovi kapaciteti da bi prihvatili ove iz malih porodilišta. Na žalost čak i neke opšte bolnice nemaju više od 20 porođaja godišnje. Hvala.

Treće vanredno zasedanje , 21.06.2023.

Hvala.
Poštovani poslanici, želela bih da odgovorim na pitanje vezano za profesorku Milicu Pejović Milovančević.
Ona nikada nije bila kućni prijatelj porodice Kecmanović, niti je bila ikada u njihovoj kući, niti je bilo ko od članova porodice Kecmanović dolazio kod nje u kuću. Bilo je povremenih susreta kod zajedničkih prijatelja na slavama. Koliko se profesorka Milica seća, poslednji put 2019. godine i sada joj se obratila majka dečaka koji je izvršio ubistvo ovih desetoro ljudi, za pomoć psihilošku.
Znači sve te priče da su one intimne prijateljice i slično su notorna laž.