Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milija Miletić

Milija Miletić

Srpska napredna stranka

Obaveštenja i objašnjenja

Zahvaljujem se dr Orliću.

Uvažene kolege, građani Srbije, ja sam u razgovoru sa ljudima koji žive na jugoistoku Srbije više puta postavljao ovde poslanička pitanja koja se tiču skoro svakog čoveka koji dolazi u vreme da razmišlja po penziji i na sednici kada je tu bila Vlada to sam i našoj premijerki postavio pitanje.

Još jednom ću postaviti pitanje vezano za ove naše ljude koji su otišli u penziju, koji treba da odu u penziju pre 65 godina – da li i kada ćemo iznaći mogućnost da sa tim ljudima ne naplaćuju kaznu, da se njima ne uzimaju kazneni poeni za svaku godinu koliko ranije odu u penziju od 65 godina?

Mislim da je to potrebno i velika potreba da to rešimo. Očekujem da ćemo to rešiti u narednom periodu.

Jedna od stvari oko koje sam ovih dana imao dosta razgovora sa ljudima, a evo današnjih dana, danas i sutra, ovde je kod nas set zakona gde je jedan od tih zakona vezan za suđenje u razumnom roku, gde će u okviru toga biti rešenje problemi velikog broja naših ljudi koji su otišli na tržište rada, koji su izgubili svoja radna mesta u društvenim firmama. Ti ljudi, ima ih veliki broj, ali ja sam razgovarao sa ljudima u Nišu, Svrljigu, okolnim opštinama gde radnici elektronske, mašinske industrije koji su tužili, kojima nisu obezbeđena sredstva, sada ćemo imati mogućnost da se njima reši problem i to na način koji je najbolji za njih. Imaće mogućnost da se obeštete, da za ono što su radili nisu dobili sredstva, da to bude njima urađeno i da to bude njima isplaćeno na način kako to je najbolje za njih.

Ali imamo sada tu jedan problem da dosta tih ljudi koji su izgubili radna mesta, koji su imali poverenja, a nisu hteli da tuže državu, da tuže zemlju, sada za te ljude nema rešenja pošto ćemo sada rešiti one koji su imali tužbe.

Zbog toga moramo da iznađemo mogućnost da i onima koji nisu tužili, a imaju sve potkrepljeno dokazima da su radili, da su bili prisutni, a da im nisu isplaćene zarade, moramo naći rešenje i za njih, i to je pitanje našem sadašnjem ministru, gospodinu Selakoviću, ministru za rad i socijalnu politiku, kako i na koji način da te ljude obeštetimo za sve ono što su radili, a nisu tužili svoju zemlju. Još jednom siguran sam da će to biti rešeno na najbolji način, a velika potreba svih ti ljudi jeste pošto su ljudi već u nekim godinama, neki su prešli 65 godinu, neki su otišli u penziju, nemaju dovoljno sredstava. Taj dug koji oni imaju u tim firmama, kojima će država isplatiti onima koji su tužili, to će njima sutra značiti, da sve ono što su radili, koji imaju određena dugovanja za komunalne delatnosti, to će njima stvarno mnogo značiti. Još jednom siguran, sam da to mora biti rešeno na najbolji način, a posebno akcentiram i za naše ljude koji odu ranije u penziju od 65 godina da se njima više ne naplaćuju kazneni poeni. Hvala još jednom.
Zahvaljujem se.

Uvaženi predsedniče, ja bih postavio nekoliko pitanja, uz dužno poštovanje, normalno.

Prvo bih pozdravio sve naše učenike koji su sada pošli u prvi razred, u drugi razred. Danas je 5. septembar, veliki broj naše dece su pošli u školu. Njima čestitam i želim uspešan rad u školi, da u školi bude sve najbolje. Nadam se i siguran sam da ćemo mi svi se truditi da u narednom periodu obezbedimo, da svakom detetu se obezbede isti uslovi života, isti uslovi rada, normalno i da za svu decu obezbedimo i besplatne udžbenike.

Za mene je veoma bitno da kažem – veliki broj naše dece u svim školama ima problema sa govorom. To važi za onu decu predškolskog uzrasta, to važi za decu prvi, drugi, treći razred, a u velikom broju škola nemamo te stručne radnike, logopede koji sutra mogu raditi sa decom i na taj način pomoći deci da mogu da izgovaraju sve ono što je potrebno. Znam to iz primera kod mene u Svrljigu gde smo imali logopeda, čovek koji je umro pre 12,13 godina, do današnjeg dana mi nemamo logopeda, a što je najgore nema ih na tržištu rada.

Prema tome, voleo bih da nadležno Ministarstvo prosvete obezbedi uslove da se prime ti stručni ljudi koji mogu raditi sa decom od predškolskog uzrasta do osnovnog obrazovanja. To je veoma bitno i za svakog malog i za svaku malu da mogu slobodno da govore, da znaju šta kažu i da se čuje šta treba da se kaže. To je stvarno velika potreba i veliki problem.

Ujedno, zahvalio bih se nadležnom Ministarstvu prosvete koje je obezbedilo uslove da deca u seoskim školama imaju mogućnost da tamo bude nastave, da se tamo ne gase odeljenja jer je to veoma bitno zato što i kada imamo jedno dete u jednom selu to je znak da će selo živeti, da će se razvijati i da ima selo budućnost. Tako se mora i nastaviti.

Moje drugo pitanje konkretno je vezano za poljoprivredu. Malopre je kolega govorio, pre mene, vezano za poljoprivredu, za e-agrar. Ja sam oko e-agrara govorio više puta. Podržao sam taj predlog, ali sam tražio da se e-agrar, da mogućnost najmanje godinu dana, čak i više, da mogućnost ljudima da se upišu u e-agrar.

U krajnjem slučaju, čuli smo unazad dvadesetak dana kako je bilo dosta problema sa nekim poljoprivrednim gazdinstvima, gde su neke parcele, u okviru orto foto snimka vidi se da neke kulture nisu tu, da neke kulture nisu tu i za te ljude se govori da su hteli nešto da urade, ono što nije dobro.

Ja sam i na Odboru za poljoprivredu, sa Rističević Marjanom, govorili smo o tome, donosili zaključke i evo sada inspekcija ide po našim selima, po našim gazdinstvima gde ima do 250, 270 kontrola. Veliki deo tih kontrola se odnosi na ta gazdinstva za koja postoji sumnja i da je u 90% ta sumnja istinita.

Suština svega jeste i siguran sam da najveći broj naših poljoprivrednih gazdinstava koja dolaze iz tih malih sredina nemaju interese, nisu želeli nikog da prevare, već su to slučajne greške zbog toga što su bile velike gužve kada su bili upisivani u e-agrar. Nisu znali koja je koja parcela, gde je šta postavljeno, šta je zasađeno i zbog toga su te greške napravljene.

Pozvao bih nadležno Ministarstvo poljoprivrede, kao i sve nas, pošto inspekcija daje mogućnost da do kraja godine se sve te isprave i da naši poljoprivredni proizvođači koji nisu imali nameru da prevare, da zloupotrebe, da uzmu neka sredstva, što se kod nas kaže da uzmu leba bez motike, tim ljudima da se da mogućnost da to isprave, da nastave da budu aktivna gazdinstva, da ne odu u pasivu. Za one ljude koji su hteli da rade zlonamerno, da zloupotrebe to gazdinstvo, a uopšte ne znaju gde je čija njiva, ni koja je njegova njiva, već su to samo prijavili, tim ljudima normalno treba po zakonu da odgovaraju za to i materijalno i krivično, jer nikoga ne treba da štitimo. Zastupam interes da najveći broj naših malih gazdinstava, tih ljudi koji su obnavljali gazdinstva preko e-agrara nisu imali nameru i nisu to želeli da urade. Tim ljudima trebamo staviti pažnju, poštovanje, jer kao što smo uvek govorili, seljak je hranio i branio naša sela i našu Srbiju. Hvala lepo.
Zahvaljujem se, doktore Orliću.

Uvažene kolege poslanici, ja ću postaviti nekoliko pitanja, a tiču se i vezano je za probleme naših sela, ljudi koji žive na selima, jer uvek i svi vidimo da su to mahom stari ljudi, gde su njihovi mlađi otišli u veće gradove, u veća mesta i imamo takvu situaciju, a to je pitanje MUP-u Srbije.

Pitanje je, pošto u tim našim seoskim područjima svakodnevno dolaze pojedini prodavci, trgovci i kvazi prodavci koji nude određene predmete tim našim starim ljudima kroz određena obaveštenja, oni njima kažu da je to odlično, dobro, da to treba da uzmu, ubeđuju ih, uzmu im ček, a ovi potpišu, čak neko i u njihovo ime potpiše i za deset, petnaest dana ljudima dolazi, ili mesec dana, dolazi to što su naručili, a oni ni ne znaju šta su naručili, jer kažem da su to mahom stariji ljudi koji stvarno puno i ne razumeju i ne čuju, a ti trgovci, da ne kažem nešto ružnije, oni ih ubeđuju i na kraju dođemo do toga da je čovek koji živi sam ili sa svojom ženom, koji su stari i koji imaju poljoprivredne penzije ili jedan od njih ima poljoprivrednu penziju, a drugi nema nikakvu penziju, oni potpišu nešto da uzmu, a vrednost je po 300.000, po 200.000 dinara, na 24 rate ili više.

To je za njih katastrofalna situacija. Oni imaju malu penziju, sami žive, njihova deca nisu tu i sada dolaze u situaciju kada dođe vreme da se odbija njima taj novac, oni kasnije ne mogu da obezbede sebi one osnovne životne namirnice ili da plate struju ili da plate porez.

Moje pitanje jeste MUP-u, pošto imamo situacije da dođu ti trgovci ili neki prodavci nečega, čak i magle, da posle njih, kada vide da su prazne kuće, u tim kućama dolaze lopovi koji ljudima obijaju kuće, koji ljudima uzimaju sve što vredi, recimo, kazane za rakiju i sve što vredi, a pre toga su bili kao da nešto prodaju.

Stvarno je to vrlo ozbiljna situacija, baš zbog toga što su naša sela skoro ispražnjena. To govorim iz delokruga svoje opštine. To važi za sve opštine koje su tu na jugoistoku Srbije, male sredine, gde sela imaju po 20-ak, 30-ak kuća, a u tim kućama to su sve mahom stariji ljudi. Stvarno je takva situacija da se tim ljudima to ponudi, oni nešto potpišu, ne znaju šta potpišu i na kraju im dolazi da oni to što su uzeli, to njima ničemu ne služi, pokušavaju da vrate. Prođe taj rok ili čak te firme uopšte ne postoje i tada dolaze u situaciju da na svakom mestu u svakom pogledu tim ljudima se pravi problem, ti ljudi se varaju.

Zbog toga bih pozvao nadležno MUP, pozvao bih Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave da zajedno svi iz svog delokruga se angažuju da u okviru nadležnosti, policijski službenici budu prisutni u tim našim seoskim područjima, da lokalne samouprave imaju obaveze preko mesnih kancelarija da budu više prisutni kod tih naših starih ljudi, da im daju obaveštenja, da ih usmeravaju da ne prihvataju svakakve potpise, a s druge strane, da ti koji to prodaju budu malo razumniji, da ne gledaju samo interes i da ne varaju ljude, jer oni su svesni toga da tim ljudima to neće trebati.

Još jednom pozivam sve naše ljude u našim seoskim područjima, kada neko dođe kod njih i nešto ponudi da kupe, da im daje na odloženo, da to ne prihvataju i da zovnu svoje najbliže, svoju decu, unuke, i ako budu navalentni da to i dalje traže, da se obavesti policijska stanica ili policijska ispostava, da na vreme reaguju. Još jednom pozivam sve da obrate pažnju.
Zahvaljujem se doktore Orliću.

Ja bih postavio nekoliko pitanja što se tiču isto problema naših ljudi koji su socijalno ugroženi. Konkretno pitanja su u nadležnosti Ministarstva rada i socijalne politike, a tiču se naših ljudi koji ne mogu da ostvare pravo na socijalnu pomoć, a žive u seoskim područjima.

Pravila koja su trenutno na snazi glase da osobe, ljudi koji su radno sposobni, mlađi su od 65 godina, imaju više od 50 ari zemlje na selu, nezaposleni su, nemaju pravo na socijalnu pomoć. Ukoliko su stariji od 65 godina mogu da imaju do jedan hektar zemlje. Ljudi koji žive u područjima kao što je moje područje Svrljig, Bela Palanka, Gadžin Han, Kuršumlija, Medveđa i veliki broj takvih opština ima veliki broj takvih ljudi koji nemaju posla, žive u seoskim područjima, imaju više od 50 ari zemlje, mlađi su od 65 godina i nemaju pravo na socijalnu pomoć. Imamo situacije da ljudi koji se vode kao nezaposleni, žive u velikim centrima, imaju 35, 40 ari zemlje u centru grada ili blizu centru grada, oni mogu da ostvare socijalnu pomoć.

Da li je ista situacija u Svrljigu 50 ari ili manje od 50 ari ili 50 ari i manje od 50 ari u Beogradu, Novom Sadu, Subotici? Ti ljudi ukoliko su nezaposleni oni mogu da koriste socijalnu pomoć dok ljudi u ovim sredinama koji su u veoma teškoj situaciji, gde hektar zemlje ima veoma nisku cenu, gde se stvarno teško živi, tamo ti ljudi nemaju pravo na socijalnu pomoć.

Moje pitanje je da li postoji mogućnost da se to promeni, da se ne stavlja u isti koš mesto gde ljudi žive sa otežanim uslovima života, a to su područja četvrte, pete grupe nerazvijenosti, brdo planinska područja, područja gde je veoma veliki broj starih, a mali broj mladih ljudi, a gde ima potrebe da se pomaže tim ljudima kroz program socijalne zaštite, tzv. socijalna pomoć.

Mislim da je to potrebno da se nađe način i da se tim ljudima koji imaju i više od 50 ara zemlje da su radno sposobni, a ne mogu da žive od tog zemljišta da mogu da prime socijalnu pomoć, jer ti ljudi, a i stariji koji imaju više od 65 godina imaju u hektaru 10 ari, oni nikad neće od te zemlje da se odreknu zato što je to njihova dedovina. To je naše pravilo, to su naša ognjišta i nijedan od tih ljudi se neće odreći od te zemlje i ako sutra veoma teško živi i nema čak ni za osnovne uslove za život. Zbog toga moramo naći način da to promenimo.

Bitna stvar je i to pošto socijalna pomoć za ljude ide do devet meseci, za one koji imaju u kući, imaju otac i majka koji su ne zapošljeni, žive i imaju prava na socijalnu pomoć, imaju dva deteta, oni imaju prava na devet meseci. Ukoliko imaju dvoje, troje koji su radno sposobni i imaju dva deteta koja ne mogu da rade, oni mogu i godinu dana. Za ove ljude koji su radno sposobni, a imaju devet meseci socijalne pomoći, njima je potrebno da se nađe način da i za njih bude 12 meseci socijalne pomoći, da oni mogu od toga da žive.

Sa druge strane da nađemo način da lokalne samouprave u okviru svojih uprava te ljude zovu za javne radove kada treba, zimi da se čisti sneg, a u letnjem periodu da se čiste oko puta šančevi i sve ono što je potrebno za javna angažovanja takvih ljudi.

Mislim da bi to dalo rezultata i na neki način da se pomogne zajednici gde oni žive, a s druge strane njihovom aktivnošću imali bismo čistija mesta, imali smo određene stvari koje sutra se ne bi dešavale, a ti ljudi bi imali 12 meseci pomoći da mogu da žive.

Hvala još jednom i mislim da je to potrebno i neophodno za naše ljude.
Zahvaljujem se, dr Orliću.

Ja ću postaviti nekoliko pitanja, a tiču se svih nas, bez obzira da li je to Svrljig, neko veće mesto, Beograd, Novi Sad.

Moje pitanje je ministarki Dariji Kisić. Tiče se brige o porodici, demografiji. Da li će u okviru Zakona o porodici, gde želimo da pomognemo i našoj deci i ženama… Pitanje je konkretno. Vezano je za porodilje. Da li će imati mogućnost da se porodiljsko tim porodiljama produži za još tri ili za još šest meseci?

Mogu da podsetim da porodiljsko kreće za majke najkasnije 45 dana, a najranije 30 dana pre porođaja. Na taj način, kada se rodi dete i kada beba ima deset meseci, ona treba da počne da radi. Imao situacije da neke porodilje žive same, da su samohrane majke i ona nema mogućnosti da to sutra dete neguje, da pazi, jer dosta porodilja doji bebu i desetom i jedanaestom mesecu, pa i sa godinu dana i zbog toga je moje pitanje nadležnom ministarstvu, jer je već bilo nekih inicijativa da se Zakon o finansijskoj pomoći porodicama i to stavi da za prvo dete njima nje produži za tri meseca, odnosno za šest meseci za drugo dete.

Mislim da je to veoma bitno za sve majke, za sve buduće majke, za njihove bebe, da mogu normalno i slobodno da budu sa bebama, da ih neguju, da ih paze. Na taj način mi ćemo dati još veću podršku pronatalitetnoj politici, jer mi imamo dosta tih naših direktnih davanja i deci i majkama. Sada se sprema da se pomogne svim omladincima, odnosno deci do 16 godina.

Ovo je za mene veoma bitno, da se porodiljsko produži za najmanje tri meseca, tako da bude 15 ili čak 18 meseci za prvu bebu, a dve godine da bude za drugu bebu, pa i više za naredne bebe i za narednu decu.

To je veoma bitno za roditelje, za mlade roditelje i jedna od bitnih stvari jeste ta prosečna, ta minimalna zarada kojom u okviru zakona o pomoći tim porodiljama daje se za pravo da one imaju taj porodiljski dodatak, ta njihova naknada za vreme čuvanja bebe da bude minimalac. On se ne usaglašava kada se usaglašava minimalac za ostale kategorije, odnosno za ljude koji rade, odnosno za žene koje rade.

To je jedno moje pitanje – da li će tu imati mogućnosti da se to usaglašava, porodiljsko, sa povećanjem minimalne zarade?

Još jednom podvlačim, to je veoma bitno i potrebno, bez obzira da li ta majka, ta porodilja živi u Svrljigu, Nišu, Knjaževcu, Beloj Palanci ili Subotici, Novom Pazaru, Tutinu ili Prijepolju.

Hvala još jednom. Očekujem da ćemo to rešiti za dobrobit svih majki, svih porodilja i da našu decu na taj način obezbedimo da imaju uz njih najbolju sigurnost, a to je majka.
Zahvaljujem se, doktore Orliću.

Poštovane kolege, građani Srbije, ja ću postaviti nekoliko pitanja. Konkretno, tiču se nas na jugoistoku Srbije, pošto smo svedoci da se klima stvarno menja, gde smo do skoro, pre petnaestak dana mi, to konkretno govorim, opština Svrljig gde sam ja i moja kuća smo do skoro ložili, prema tome veliki problem jeste što se tiče grejanja, gde država Srbija i Vlada Republike Srbije kroz program pomoći individualnim gazdinstvima radi se na poboljšanju kvaliteta i zidova kuće i prozora i svega onog što sutra daje mogućnost da sutra bude što jeftinije grejanje.

Ipak, svedoci smo da ta individualna ložišta u tim malim sredinama, po većim gradovima čine nešto što je veoma loše za zdravlje ljudi. Na taj način ljaudi imaju veliki problem za vreme zimske sezone gde konkretno to govorim i za svoju opštinu, to govorim za druge opštine male, gde se ljudi greju na drva, na ugalj, a to važi isto i za veliki grad ili velike gradove. Jedan od tih gradova jeste grad Niš gde je veliki problem zagađenje.

Moje pitanje jeste gasifikacija. Gasifikacija je već krenula. Gasifikacija ide svojim tokom gde je u Nišu napravljen taj prsten oko grada „Jugorosgas“ to radi i gde je preko 50% došao taj gas do određenih teritorija grada Ništa, ali zbog dosta visoke cene priključka na gasovod, dolazimo do toga da veliki broj ljudi koji nisu u mogućnosti to da rade i dalje se greju na drva, greju se na te energente koji su dosta štetni što se tiče toga i zagađenje vazduha je dosta prisutno.

Inače, toplana u Nišu je nešto što stvarno zaslužuje pažnju gde preko 96% ljudi koji koriste toplanu, toplana radi na gas. To je velika stvar.

Ali, moje pitanje jeste - da li će Ministarstvo energetike, onda Ministarstvo za životnu sredinu da obezbedi mogućnost da ljudi, tu mislim konkretno na građane Niša, da ljudi mogu da koriste, da se priključe na gas, da bude grejanje na gas, da to bude neka subvencionisana cena da bi mogao veći broj njih da se priključi i na taj način da izbegnemo zagađenje životne sredine? U vreme kada je to grejanje stvarno se teško diše.

Znači, moje pitanje - da li postoji mogućnost da država Srbija, Vlada Republike Srbije i nadležna ministarstva omoguće da se što veći broj ljudi priključi na gas, da se greju na gas i na taj način da štitimo naše zdravlje?

Još nešto, meni je to baš veoma bitno, čuli smo i znamo da gasovod već ide, da se radi trasa gasovoda koji ide Zaječar, Knjaževac, Svrljig prema Nišu. To je velika stvar, velika zahvalnost i velika potreba, jer i u malim sredinama bilo bi dobro da dođe gas, da mogu ljudi da se priključe s tim što normalno kada dotle dođe, već se radi eksproprijacija zemlje, projekti urađeni i ja to pozdravljam zato što je to nešto što će stvarno značiti za svakog od nas, jer da vam kažem da se jedna kuća od 150 kvadrata na dva sprata, kada se grejemo na drva ipak je i to grejanje dosta skupo bez obzira što imamo dosta šume koje se sada eksploatiše. Čak se to radi na neki način da sutra možda imamo i problema kada nemamo šume, nema dovoljno mogućnosti da se sade nove sadnice i na tome moramo da radimo i zato je gasovod koji treba da bude prisutan i u tim malim sredinama za nas veoma bitan.

Još jedno pitanje - da li će ta trasa gasovoda gde imate mogućnost da u narednih dve godine dođe do tih naših sredina do Knjaževca do Svrljiga, do tih malih sredina da se i tamo obezbede normalno subvencije za ta naša gazdinstva da i mi možemo tamo da se grejemo, da to bude jeftinije nego što, recimo, sezona kada se ljudi greju u tim većim centrima na gas košta 80.000 – 90.000 dinara, a kod nas u našim tim opštinama, malim opštinama to grejanje je isto, ja mislim da čak i više duplo skuplje nego što je to na gas?

Još jednom velika podrška gasifikaciji, velika podrška svima i to treba nastaviti. Hvala još jednom.
Zahvaljujem se dr Orliću.

Ja bih samo rekao nekoliko konkretnih stvari. Juče je bio Svetski dan davaoca krvi. Mi ovde u Srbiji imamo veliki broj naših ljudi koji daju krv da bi nekome pomogli. Sada pozivam sve i u narednom periodu da se što više uključimo, svi oni koji mogu, koji su zdravi da daju krv, jer nikada se ne zna kome će i kada zatrebati.

Moje pitanje je za Ministarstvo poljoprivrede, a tiče se… Već se dosta govori da treba da se menja Zakon o dobrobiti životinja, pa me interesuje da li je u okviru Ministarstva formirana neka radna grupa koja radi na zakonu, dopuni Zakona o dobrobiti životinja. Ukoliko je to stvarno, bilo bi dobro da se u okviru te radne grupe uključe i ljudi iz Lovačkog saveza Srbije i ljudi iz Kinološkog saveza Srbije.

Reći ću samo nekoliko stvari koje se tiču Kinološkog saveza Srbije. On postoji od 1925. godine. Još dve godine i biće 100 godina od postojanja Kinološkog saveza Srbije. Kinološki savez Srbije je osnivač i Međunarodne organizacije kinologa sveta, tako da imamo jednu organizaciju koja je veoma prepoznatljiva kod nas, a i van granica naše zemlje Srbije.

Veliki broj naših ljudi, da li u velikim gradovima, da li u malim mestima, su ljudi koji vole kučiće, koji se bave kinologijom i svedoci smo da je u okviru toga Kinološki savez Srbije organizacija koja stvarno radi na tome, jer ima blizu 200 kinoloških društava u celoj Srbiji.

Ima preko 100.000 članova, tako da Kinološki savez Srbije je jedna transparentna organizacija koja u okviru svog delokruga rada stvarno uključuje veliki broj ljudi koji svojim aktivnostima, zajedno sa svojim psima pomažu i u Vojsci i u policiji i u terapiji određenih bolesti. Veliki broj ljudi vole svoje pse zato što oni zajedno sa njima imaju i suživot.

Kinološki savez Srbije iz svog budžeta izdvaja i u budžet Republike Srbije. Blizu 500.000 evra je u toku prošle godine odvojeno u budžet Republike Srbije, gde su na ovaj način kao Kinološki savez Srbije stvarno je nešto što zaslužuje pažnju i bilo bi dobro ukoliko ima radna grupa ili se formira radna grupa za pravljenje zakona o dobrobiti životinja, da se pozovu ljudi iz Kinološkog saveta da mogu zajedno sa svima da razgovaraju o onim bitnim stvarima koje se tiču naših kućnih ljubimaca.

Veliki broj tih kinoloških društava prave izložbe, gde se ljudi skupljaju, gde razmenjuju svoja mišljenja i na taj način imaju informacije koje se tiču svega onoga što se tiče kućnih ljubimaca.

Generalni sekretar je čovek koji je u okviru Kinološkog saveza Srbije zadnjih 35 godina funkcioniše, to je Mahmut Al Dagistani, čovek koji iza sebe ima rezultate jer to veoma prepoznatljiva organizacija. Veliki broj naših ljudi iz cele Srbije su uključeni. Preko 1.000 sudija je u našem Nacionalnom savezu uključeni, a blizu 500, to su međunarodne sudije. Oni svuda idu i promovišu, to kod nas postoji, ima autohtone rase pasa, naše domaće koje su prepoznatljive, koje vrede. Veliki broj ljudi je uključen oko toga.

Kinološki savez, Lovački savez treba da se pozovu i da u narednom periodu kada se krene ili ako već postoji radna grupa da zajedno sa njima rade i oko Zakona o dobrobiti životinja.
Zahvaljujem se, predsedniče Skupštine.

Poštovane kolege, ja ću postaviti pitanje koje se tiče velikog broja naših sugrađana, naših ljudi. Pošto smo mi u prethodnih tri ili četiri godine doneli zakon vezano za penziju, odlazak u penziju, gde u okviru zakona ima i taj deo koji glasi, vezano za one koji odu do 65 godina u penziju, da ima određene sankcije, odnosno kazna koja je 0,4% za godinu.

Veliki broj naših ljudi su stekli uslove za penziju, otišli u penziju pre tih 65 godina sa punim radnim stažom, odnosno 40 godina, možda i neka godina više, i sada tim ljudima ide ta sankcija, ta kazna, do kraja svog života.

Pošto to jeste nešto o čemu smo i ranije govorili, bilo je govorkanja da će ovaj deo kada čovek napuni 65 godina, da njemu te sankcije, odnosno to umanjenje od tih 5, 10, 20% koliko je umanjenje u okviru toga koliko je rano otišao u penziju, da će biti ukinuto, ali do sada to nije urađeno.

Moje pitanje je da li će postojati da mogućnost da se taj deo ukine, da naši ljudi koji odu ranije u penziju, pre 65 godina, koji su stekli jedan od uslova, a to je radni staž 40 godina, da od 65 godina oni više nemaju te sankcije kada napune tu starosnu granicu?

Još jedna bitna stvar jeste – da li postoji mogućnost da ti naši ljudi koji odu u penziju ranije, recimo, imaju 60 godina života i 40 godina radnog staža, dobiju penziju, dobiju rešenje, da li postoji mogućnost da se ti ljudi ponovo zaposle, da ponovo krenu da rade na određenim poslovima, da rade godinu, dve, tri, četiri, pet ili šest godina, odnosno do 65 godina i da im se za taj staž u kojem rade uveća penzija, odnosno da nema tog umanjenja? Da li će to važiti u narednom periodu?

Ja sam imao neke informacije gde je o tome govoreno, da postoji ta mogućnost da onaj ko ode u penziju, ko ima dovoljno radnog staža a nema godina života, može ponovo da se zaposli i da ponovo krene da radi i da posle, kada napuni 65 godina, sa tim radnim stažom nema više tog umanjenja odnosno te sankcije do kraja svog života.

Mislim da je to ispravno i bilo bi najispravnije i najbolje, da kada čovek napuni 65 godina više nema problema i da mu se ne umanjuje penzija. A i ovo je rešenje, kada neko napuni 60 godina, kada krene da radi, da do 65 godina može da radi, da mu se uplaćuje socijalno, penziono i zdravstveno, šta mora, i da normalno ode u penziju sa 65 godina, sa punim penzionim stažom.

To je veoma bitno za naše ljude, jer veliki broj ljudi koji dolaze sa teritorija koje su u teškoj situaciji, gde ima manjak radnika, odnosno veliki broj nezaposlenih, a ima dovoljno penzionera koji su otišli ranije u penziju, gde su firme bile u nekim problemima i otišle u stečaj, da ti ljudi mogu da nastave da rade. Velika je potreba za tim i mislim da ćemo na tome morati mnogo ozbiljnije da radimo.

Još jedna od bitnih stvari jeste da se obezbede bolji uslovi za upošljavanje, za privređivanje u područjima koja su nerazvijena, kao što je opština Svrljig, gde je veliki broj takvih na jugoistoku Srbije. Tim ljudima, tim privrednim subjektima mora da se da veća pažnja, da se da veća stimulacija, da kroz program razvojne agencije Srbije, kroz program Fonda za razvoj, kroz Ministarstvo privrede, da se njima olakšaju uslovi za privređivanje, da se oslobode određeni porezi i da ti ljudi tamo mogu da se zaposle i da te opštine kroz upošljavanje mogu lakše da funkcionišu, da se pune budžeti, kao što smo rekli, da su transferi nepromenjeni od 2013. godine. Hvala još jednom.
Zahvaljujem se dr Orliću.

Poštovane kolege, građani Srbije, građani Beograda, ja ću kao srpski domaćin, kao čovek, čestitati slavu Spasovdan svim Beograđanima. Poželeo bih da narednih dana, narednih godina idemo napred, da se poštujemo, da se uvažavamo i da mislimo najbolje svima onima koji slave slavu, koji dolaze na slavu i svima onima koji ne misle isto kao drugi. Srećna slava dragi moji Beograđani. Srećna slava svim našim poljoprivrednim proizvođačima koji slave ovu slavu. Želja moja jeste da ova godina bude rodna, blagorodna kako na njivi, tako i u kući.

Ja ću postaviti nekoliko pitanja. Tiču se normalno poljoprivrede, jer smo svedoci unazad desetak dana da su pojedina udruženja svojim velikim moćnim traktorima blokirali puteve, uradili blokadu, tražili određene stvari, a koje je naša Vlada prihvatila, a i pre toga smo o tome razgovarali.

Jedan traktor koji je bio tada na ulicama vredi sigurno više nego moje selo, gde ima 150 domaćinstava, ali bitno za mene i za sve nas jeste da su na ovaj način naši poljoprivredni proizvođači dobili veća prava, veće mogućnosti da ostvare veće budžete.

Što se tiče mlekarstva, govedarstva, ja to pozdravljam jer je to ministarka prihvatila i na taj način smo dobili mogućnost da se dobije i po premiji za mleko, za kvalitetna priplodna grla. Normalno to će uticati i na količinu mleka.

Jedna od bitnih stvari jeste, za sve nas koji se bavimo stočarstvom, da je govedarstvo neki primat, nešto što mnogo znači. S druge strane, moje pitanje jeste – da li će imati mogućnost da se obezbede veće stavke, veće premije i subvencije za one ljude koji se bave ovčarstvom, kozarstvom, koji se bave svinjarstvom, koji se bave pčelarstvom?

To su grane koje su kod nas dosta prisutne. Ti ljudi koji se bave tim granama, konkretno ovčarstvo i kozarstvo, pa i svinjarstvo, a pčelarstvo je u uzlaznoj putanji, njima je potrebno da se obezbedi veća premija, odnosno veća subvencija, jer je do sada bilo 7.000 dinara po ovci, 7.000 dinara po kozi.

Mi smo o tome govorili i na Odboru za poljoprivredu, gde smo se fokusirali na to i stavili primat da se da podrška malim gazdinstvima. Sada velika gazdinstva imaju mogućnost da dobiju veća sredstva pošto od 20 ha sada ide na 100 ha. Ja to podržavam. S druge strane, meni kao čoveku koji živi u jednoj maloj sredini gde su mala gazdinstva nije isto hektar u Svrljigu, Beloj Palanci i Gadžinom Hanu i hektar u Vojvodini. Nije isto da se tamo obrađuje poljoprivreda kod nas u brdsko-planinskom području i isto u ravničarskom području.

Zbog toga moje pitanje Ministarstvu poljoprivrede – da li će imati mogućnost u narednom periodu da se povećaju sredstva za kvalitetne priplodne ovce, koze, svinje, da se povećaju sredstva za naše pčelare?

S druge strane mogu da kažem, da napomenem, što se tiče E-agrara, da to ide svojim tokom. Poljoprivredne stručne službe su radili maksimalno. Veliki broj ljudi se preregistrovao, uradili preregistraciju kroz program E-agrara. Evo, polako se kreće i za nova gazdinstva da se formiraju. To je za mene dobro. Bilo bi još bolje da su pomogli da se produži taj E-agrar, ali u krajnjem slučaju ministarka je bila u pravu za neke stvari.

Primer dobre prakse jeste i to, imamo u okviru Ministarstva poljoprivrede Lovački savez, lovstvo, gde kao primer E-agraru može da bude informacioni sistem u lovstvu Srbije koji je urađen unazad nekoliko godina i gde je Ministarstvo poljoprivrede zajedno sa Lovačkim savezom Srbije sve objedinilo u elektronskom obliku i lovce i lovačka područja i broj divljači. Velika pohvala za Lovački savez Srbije i primer dobre prakse kako je urađen informacioni sistem za nepune dve godine.

Još jednom, poštovani prijatelji, ja očekujem da će Ministarstvo poljoprivrede na čelu sa ministarkom Jelenom imati mogućnost da ovo što sam govorio bude i urađeno. Moja potreba i želja je da pitam još jedno – da li će biti isplaćena sredstva zaostala iz 2021. i 2022. godine? Hvala još jednom.
Zahvaljujem se, dr Orliću.

Ja ću postaviti nekoliko pitanja, a tiče se, normalno, problema naših sugrađana, sugrađanki koje žive posebno na jugoistoku Srbije. normalno, to se tiče i ostalih.

Pošto naša zemlja Srbija, Vlada Republike Srbije i predsednik Srbije, a i svi mi dali smo podršku kroz stimulativne mere za natalitet, za pomoć porodici gde stvarno to je veoma bitno, a posebno to kažem za područja iz kakvog ja dolazim, gde je veća stopa mortaliteta od nataliteta.

Moje pitanje je Ministarstvu zdravlju, Fondu zdravstva, a tiče se naših trudnica, onih koje sutra treba da budu porodilje, da budu majke, roditelji. Konkretno, te naše trudnice, država daje mogućnost vantelesne oplodnje gde to finansira država Srbija, što je pozitivno, što je pohvalno i to daje rezultate. Ali, za vreme tog trudničkog dela, kada te naše mlade majke ili one starije… To nije bitno sada, ja sam postao deda, moja ćerka je prošle godine dobila dete, i sve sam to pratio i video i mislim da je potreba da se našim tim trudnicama koje su možda malo starije, 30 – 35 godina, pa i više, zbog sigurnosti ploda, zbog zdravlja bebe da se radi određeni pregledi. To je prenatalni test.

To je sugestija tih naših doktora, tih heroja, koji prate tu trudnoću, ali dolazimo u situaciju da se za te preglede zbog velike gužve u državnim domovima zdravlja, u klinikama, ide kod privatnika. Recimo, taj prenatalni test koji se preporučuje za osobe, za žene ili za majke koje imaju 35 godina pa na gore, koje imaju u familiji neki problem ranije ili to im nije bila prva trudnoća, imali su nekih problema, prekida trudnoće, njima se to preporučuje i taj pregled košta od 400 do 900 evra. To su dosta velika sredstva za svakoga, posebno za one koji dolaze iz tih siromašnih područja, a i iz većih gradova.

Moje pitanje je da li postoji mogućnost da se obezbede sredstva kroz program Fonda zdravstva da se tim ljudima to radi besplatno, da li je to u državnim klinikama, da li to u privatnim klinikama, i da se ubrza taj postupak i da to bude za potrebe i za dobrobit tih naših budućih majki?

Sada bih isto inicirao i o tome se već govori da se sredi Ginekološka klinika u Nišu, da se obezbede bolji uslovi za te naše trudnice, buduće majke, za te bebice.

Pozvao bih i pozdravio sve te naše doktore i sestre, laborante, te heroje koji rade za svakoga od nas, jer i ranije sam govorio da između nas i Boga stoji doktor i zbog toga tim ljudima dajemo posebnu pažnju, tim našim ginekolozima. Evo, konkretno, pomenuću doktora Stošića, a i ostali doktori su veoma kvalitetni.

Imamo jedan nemio slučaj koji se desio unazad nekoliko dana, a tiče se tih javnih mreža ili, kako se to kaže, društvenih mreža, gde se direktno prenosio porođaj bez saglasnosti te žene, te majke, a to je radilo osoblje u nekoj od klinika. Neću da kažem u kojoj. Ja to osuđujem, to nije u redu, to nije dobro. Privatnost je nešto što treba da se zagarantuje, a posebno tim našim budućim majkama, tim ženama koje treba da imaju svoje porode. Ja to osuđujem i tražim odgovornost za ono što je urađeno, a to je bilo javno na „Tik toku“, kao uživo.

Još jednom, kao čovek posebno bih se zahvalio i, rekao sam malopre, svim doktorima, svim sestrama koji su heroji, koji žele da rade za svakog čoveka koji poštuje Hipokratovu zakletvu. Posebno bih se zahvalio našim doktorima, herojima sa kardiohirurgije u Nišu, koji su svojim angažovanjem, svojim radom, doprineli da ne postoji više lista čekanja u kardiohirurgiji.

Inače, ti ljudi na kardiohirurgiji su operisali mog oca, koji je imao četiri bajpasa. Velika podrška njima i još jednom, podrška svim doktorima i sestrama u Srbiji.
Zahvaljujem se, predsedniče Skupštine.

Poštovane kolege poslanici, građani Srbije, ja ću postaviti nekoliko pitanja, a tiču se lokalnih samouprava, konkretno onih najsiromašnijih opština, kao što je Svrljig, Bela Palanka, Gadžin Han i još takvih opština kojih ima u četvrtoj grupa nerazvijenosti, ima ih 19 koji su i u pet, odnosno devastirane.

Moje pitanje je usmereno nadležnom Ministarstvu finansija, a tiče se transfera takozvanih nenamenskih transfera, koje su od strane Ministarstva finansija usmeravana ka budžetima lokalnih samouprava.

Moje pitanje je, 2014. godine, po podacima koje ja imam iz Zavoda za statistiku, je transfer, konkretno u našoj opštini, odakle ja dolazim, a tako je slično i u drugim opštinama, je bio oko, tačnije 257.130.000,59 dinara.

To je transfer koji su dobijali od strane nadležno od strane Ministarstva finansija namenjenim, tim transferom se obezbeđuju sredstva zajedno sa porezom na zarade, gde u okviru tih sredstava iz budžeta opštine smo finansirali, kao prvo, plate uposlenim. To vreme, 2013. i 2014. godine blizu 16% budžeta je bilo usmereno na plate uposlenih, 6% budžeta od tih sredstava bilo je usmereno za socijalna davanja najugroženijim kategorijama. Konkretno, opština iz koje ja dolazim je iz budžeta to vreme davala na prvo mesto najugroženijim kategorijama ljudi. Izdvajali smo za novorođenu decu, nezaposlene porodilje, izdvajali smo za školsku decu koja polaze u prvi razred, izdvajali smo za decu koja upisuju prvi razred srednjeg obrazovanja. Finansirali smo puno takvih stvari koje su bile bitne za građane naše opštine.

To govorim, to je bitno da se zna, da smo uvek 50% tih sredstava izdvajali za najsiromašnije ljude i 50% izdvajali smo više za one ljude koji žive u seoskim područjima, za bračnu zajednicu koja se stvori u selu, za novorođenu decu koja se rode u selu, njima je bilo isplaćivano 50% više.

Od tih sredstava isplaćivana su sredstva za javnu rasvetu, troškovi koji se tiču svega ostalog. Tu su osnovna škola, srednja škola, dom zdravlja, centar za socijalni rad, vrtić, komunalno preduzeće, kulturni centar, biblioteka. To su sredstva bila njima namenjena.

Sada, posle 10 godina, taj transfer je ostao isti, tako da najveći broj takvih opština, to su četvrta grupa nerazvijenosti, devastirane, su u veoma teškoj situaciji, zato što ne mogu da funkcionišu na način kako bi trebala.

Zbog toga sada mi iz moje opštine ponovo izdvajamo sredstva koja smo izdvajali ranije za te nezaposlene porodilje, za bračne zajednice, za seoska područja, za socijalna davanja, ali sve dolazimo u situaciju da to više ne možemo da isplaćujemo zato što je transfer mali, porez na zarade opštine kao što je moja nema novih radnih mesta. Tako da, dolazimo u situaciju da opštine budu ugrožene, da budžeti opština budu ugroženi.

Sada ponovo kažem, i juče sam govorio o tome, imamo sada tužbe advokata za uzimanje tog putnog zemljišta, atarskih puteva. Imamo tužbe advokata za ujede pasa i niz takvih stvari. To se sve reflektuje na budžet i na taj način dolazimo u situaciju da budžeti opština budu opterećeni, blokirani, da ne mogu da se finansiraju one elementarne stvari, a to su na prvom mestu plate radnika koji rade u tim preduzećima, da se obezbeđuju socijalna davanja i potrebe za te naše sugrađane koji žive u tim opštinama, sa tim akcentom, kažem, za seoska područja. Ne možemo, a kamoli da uradimo neku veću investiciju, recimo, završetak sportske hale koja je kod nas započeta unazad 20, 30 godina, da uradimo neki novi put, da uradimo neku novu investiciju, kao recimo izgradnja dela nekog obdaništa, ili tako nešto što je bitno za napredak te opštine.

Iz svega ovog navedenog, mogu da kažem i Ministarstvo finansija da pitam da li će imati mogućnosti da se povećaju transferi lokalnim samoupravama. Konačno, akcenat na nerazvijena područja i u tim područjima zamolio bih ministarstvo…

Završavam, predsedniče, izvinite. U tim područjima bilo bi dobro da imamo mogućnost da deca koja idu u osnovnu, srednju školu, da se njima obezbede besplatni udžbenici na isti način kao našoj dečici u Beogradu. Hvala još jednom.
Zahvaljujem se predsedniče Skupštine, dr Orliću.

Kao prvo bih sa ovog mesta, mesta poslanika i predsednika Ujedinjene seljačke stranke dao punu podršku našem predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, za sve ono što je započeo da to mora nastaviti, a tiče se svih nas, tiče se mira i stabilnosti za našu zemlju Srbiju. To je ono što sam hteo da kažem.

Nekoliko pitanja koja se tiču isto svih nas, bez obzira da li živimo u Svrljigu, Beloj Palanci, Gadžinom Hanu, Subotici, Novom Sadu, nije uopšte bitno, tiču se zdravlja ljudi.

Kao poslanik sam prethodne godine podneo zahtev za zakon o hitnoj pomoći. Dostavio sam zakon i očekujem da ćemo na tome raditi. U razgovoru sa prethodnim ministrom Lončarom imali smo i radnu grupu koja je radila na poboljšanju zakona, pripremanju zakona i sada tu je sa nama ministarka Danica Grujičić, kojoj stvarno dajem veliku podršku i očekujem da će ona imati i mogućnosti i vremena da poradi i da određene sugestije na Predlog zakona koji sam dostavio, zakon o hitnoj pomoći, baš zbog toga što taj zakon o hitnoj pomoći daje mogućnost da svaka lokalna samouprava, svaki dom zdravlja ima potrebu za Službu Hitne pomoći.

Svedoci smo da teritorija opštine kao što je moja, odakle ja dolazim, Bela Palanka da ne ponavljam to su opštine koje su veoma velika teritorija, dosta velika populacija starih ljudi, razuđenost je veoma dominantna, tako da je neophodno da u svakom trenutku može da se stigne do svakog pacijenta, bez obzira da li on živi u Svrljigu ili nekoj drugoj opštini. Zakon o hitnoj pomoći je neophodan i ja bih apelovao i pozvao i ministarstvo da se u to više uključi, i da nastavimo na radimo poboljšavanju i damo mogućnost da se taj zakon stavi u funkciju, da dođe do nas do Skupštine.

Jedna od bitnih stvari jeste i to je jedno od pitanja, tiče se isto zdravstva, na teritoriji jugoistočne Srbije imamo Klinički centar u Nišu, Klinički centar koji ima stvarno veliki broj kvalitetnih doktora, profesora, medicinskih radnika, svih onih koji u svakom trenutku pružaju mogućnost da se naši ljudi tamo leče, ljudi sa jugoistoka Srbije. Direktor je sada naš poznati profesor doktor Zoran Perišić, ali Upravni odbor tamo nije kompletan.

Pitam, nadležno Ministarstvo zdravlja, kada će se popuniti sa članovima upravnog odbora zato što ima tri člana Upravnog odbora koja je predložila Vlada i svi ti ljudi nisu iz Niša ili okoline, to su mahom ljudi odavde iz Beograda, jesu stručnjaci, jesu, ali to su ljudi koji ne osećaju probleme nas koji živimo na istoku Srbije.

Moje pitanje je, kada će se popuniti Upravni odbor sa još dva člana koje daje kolektiv, odnosno Klinički centar u Nišu? Dati su predlozi prethodnih godina, ti predlozi su dostavljeni nadležnom Ministarstvu, do dana današnjeg ništa nije rešeno. Bitno je za sve nas da svi koji tamo živimo na teritoriji jugoistočne Srbije u Nišu koji se tamo lečimo, da Upravni odbor bude kompletan, da ljudi koji sad treba tamo da uđu, koji su radnici kliničkog centra oni osećaju probleme svakog čoveka tamo zaposlenog u kliničkom centru i osećaju potrebe svih nas koji tamo dolazimo. Mi smo svi pred Bogom, a između Boga i nas, to su doktori. Tim ljudima dajemo podršku, ali sa druge strane moramo imati kompletne organe koji upravljaju kliničkim centrom.

Jedana od bitnih stvari za mene jeste i to, i o tome se već govorilo o tome, da u Nišu treba da se formira, da se uradi nova opšta bolnica kojom bi se rešio problem čekanja i kojeg ima dosta, naših ljudi koji čekaju na listi čekanja za određene stvari koje treba u medicini da se rade, i potreba da se tamo odradi opšta bolnica. Siguran sam da naša država ima sluha za to. Siguran sam da to može biti završeno za vrlo kratko vreme, kao i kovid bolnica u Kruševcu, ali bitno je da to što pre bude urađeno, da bismo obezbedili što bolju zdravstvenu zaštitu za svakog čoveka koji živi na jugoistoku Srbije, da može da se leči u svakom trenutku, da mu se završe sve one potrebne operacije za koje ljudi čekaju. Hvala, još jedno, ja očekujem da će to biti urađeno, za dobrobit svakog čoveka i svih nas.
Zahvaljujem se dr Orliću.

Uvažene kolege, sada je već februar mesec i ja ću postaviti pitanja koja se tiču tih manjih sredina, kao što je opština Svrljig, koje su manje od 25 hiljada stanovnika, a tiče se Ministarstva zdravlja.

Inače, ja kao poslanik i kao čovek koji je tu osam godina u Skupštini, mogu da kažem da je ministar Lončar jedan od retkih ministara koji se pokazao u ovoj teškoj situaciji kada je korona na najbolji način, gde smo mi kao zemlja uspeli da uradimo najbolje za naše ljude, za naše pacijente, za naše građane. Uradili smo nove kliničke centre, nove institucije, a sve to zahvaljujući ministru, zahvaljujući Vladi i našem predsedniku Srbije, Aleksandru Vučiću.

Više puta sam ovde govorio o problemima malih sredina, konkretno, hitne pomoći. Male sredine koje imaju manje od 25 hiljada stanovnika nemaju pravo da imaju službu hitne pomoći, a te sredine su mahom sredine koje imaju veliku površinu brdsko-planinskih područja. Jedna od tih jeste i moja opština, takva je opština i Bela Palanka, Gadžin Han, Boljevac, Merošina, Kuršumlija. Možda ima još dosta takvih opština koje imaju potrebu za formiranjem službe hitne pomoći.

Unazad možda dva ili tri meseca ja sam imao poziv od udruženja "Pravo na život - Meri". To je udruženje ljudi koji su imali problema, kojima se desio neki nemio događaj, gde su imali problem da su pozvali hitnu pomoć zbog problema nekog svog bližnjeg, a hitna pomoć nije stigla ili je stigla sa zakašnjenjem i oni su izgubili nekog svog bliskog. Udruženje "Pravo na život - Meri" je podnelo ovde i predlog svim našim poslaničkim grupama i poslanicima, poslali su jedan dopis, kojim su hteli da iniciraju određene stvari vezano za hitnu pomoć u Srbiji.

Ovde govorim u svoje ime, ali želim da kažem i da to udruženje koje je formirano želi da se na najbolji način reši problem hitne pomoći, da se u svakom trenutku može doći brže do svakog pacijenta, a za te manje sredine, kao što je moja opština i veći broj takvih opština, da se i tamo formira hitna pomoć.

Kao čovek mogu da kažem da je ministar Lončar prihvatio, ja sam bio sa njim na razgovoru, bio je i gospodin Dejan Zejnula, koji je predsednik tog udruženja "Pokret na život - Meri", gde smo razgovarali sa ministrom, gde je formirana radna grupa koja će raditi na poboljšanju uslova kako da se poboljša rad hitne pomoći, a normalno, i u periodu koji će biti verovatno posle izbora, siguran sam da će i predsednik Srbije nastaviti da radi ono što je radio do sada, da će Vlada Republike Srbije imati mogućnost i kapacitet, da će Ministarstvo voditi ministar koji će takođe biti kvalitetan, nadam se da će to biti ministar Lončar, da se sve to odradi, uđe u postupak i da se pripremi zakon o hitnoj pomoći.

To je nešto što mi trenutno kod nas nemamo. Inače, zakon o hitnoj pomoći je bilo rešenje, ali, u međuvremenu radna grupa koja je formirana od strane našeg ministra Lončara, ta radna grupa radi na tome da se naprave predlozi, da se usvoje predlozi da se poboljša rad hitne pomoći, kako u velikim centrima, kao što je Beograd, Novi Sad, Niš, tako i da se obezbedi rad hitne pomoći u malim sredinama, kao što su te opštine koje su na jugoistoku Srbije, a mogu da budu i u bilo kom delu Srbije.

Svi mi znamo kada je teško, kada se desi nešto najgore, kada čoveka nešto zaboli, počinje da se guši, od tog trenutka mi zovemo hitnu pomoć gde postoji, a gde ne postoji hitna pomoć zovemo naš dom zdravlja. E, zbog takvih situacija, a svakome od nas može da se desi takva situacija, mi želimo, siguran sam u to da to želi i naša država, a i ovde u Skupštini, da se poboljša rad hitne pomoći i na tome ću ja insistirati i raditi u narednom periodu.

Siguran sam da će nadležno ministarstvo, na čelu sa nadležnim ministrom, obezbediti uslove, naći rešenje i da će se narednog perioda doneti zakon kojim će se definisati rad službe hitne pomoći.

Još jednom, uvažene kolege, mislim da naša država, naš predsednik i naša Vlada rade na najbolji način, da to naši građani znaju, da to naši građani vide i ujedno velika stvar za sve nas jeste borba protiv korupcije, kriminala. Velika podrška i našem ministru Vulinu, koji isto radi svom snagom da se zaštiti svaki građanin, da se zaštiti svaki čovek, pa makar on da živi u Svrljigu, Beloj Palanci, Tutinu, Prijepolju ili bilo kom drugom mestu.

Zahvaljujem se još jednom. Moje pitanje je usmereno ka Ministarstvu zdravlja - da li će se naći rešenje poboljšanja rada hitne pomoći, gde je formirana radna grupa, ubrzati, uraditi, da to bude za dobrobit svakog čoveka, bilo gde on da živi?
Zahvaljujem se, predsedniče Skupštine.

Uvažene kolege poslanici, ja bih, kao prvo, izrazio saučešće porodici našeg Branka, koji je ovde zajedno sa nama i koji je zajedno sa mnom tu od 2014. godine, od kada sam poslanik, čoveku koji je svima nama bio i bio uz nas kada je bilo potrebno da bilo koja informacija, da nam se kaže. Osoba kao Branko je stvarno bio čovek koga smo svi voleli.

Velika tragedija za sve nas ovde u Skupštini, veliki gubitak za sve nas i ovde u Skupštini i u parlamentu normalno, i cela Srbija je izgubila jednog dobrog čoveka, velikog pravnika, velikog stručnjaka. Najveća tragedija jeste za njegovu porodicu, za sve ljude. On je posebno nas koji dolazimo sa juga Srbije je poštovao i cenio, jer je video kroz nas i njega. Još jednom, saučešće njegovoj porodici i veliki gubitak za sve nas.

Ja bih sada kao prvo pitanje postavio Ministarstvu prosvete, a tiče se konkretno ovog vremena, kada je sada krenula pandemija korone 2020–2021. godine, odnosno sada već kraj 2021. godine, gde su u okviru planova i programa rada osnovnog sistema obrazovanja deca do četvrtog razreda imala takozvanu rekreativnu nastavu, nastavu koja je bila u prirodi, u određenim mestima, gde su deca u okviru svojih mogućnosti, zajedno sa svojim učiteljima, bila i sprovodila svoje radne obaveze.

Inače, sve te rekreativne nastave su plaćene od strane roditelja, gde su ta deca bila po nekoliko dana, sedam, osam dana su bili na tim rekreativnim nastavama. Problem koji je nastao jeste, to je situacija, konkretno 2019/2020 generacija, dece koja su upisala 2019. godine četvrti razred, ona su uplatila rekreativnu nastavu. To je u zavisnosti gde se ide, od 25, 30, 40, pa možda i 50 hiljada dinara, to su roditelji uplatili. U međuvremenu se desila korona, pandemija kovid, gde ta deca nisu mogla da odrade tu nastavu, a škola je kao nosilac posla odradila sve te potrebne nabavke, gde su dobijeni izvođači, odnosno ti koji su radili te programe od strane agencija. Njima su plaćena sredstva, 2020. godine zbog korone nisu otišli da odrade tu rekreativnu nastavu, pare su dostavljene, date tim agencijama.

Čekala se 2021. godina da se to sve završi i 2021. godine nije to završeno, nisu odrađene te rekreativne nastave u prirodi. Ta deca su sada peti ili šesti razred i ona više u okviru svog programa ne mogu to raditi, ne mogu koristiti ta sredstva, ali veliki problem jeste što je ta agencija ili te agencije koje su dobile taj posao, oni te pare tim roditeljima, toj deci neće vratiti, zato što je to sada produženo i 2022. godine, uredbom da se to može prolongirati, da se taj deo posla odradi.

Moje pitanje jeste – da li postoji mogućnost i obaveza da te agencije vrate novac roditeljima? Svaki dinar tim roditeljima je bitan, jer je takva situacija, veoma teška finansijska situacija, 25, 30 hiljada dinara, neko je dao 2019, 2020. godine, do dana današnjeg te pare nisu vraćene roditeljima, a deca ne mogu dobiti neko drugo mesto i ne mogu odraditi zato što su prešli u veći razred, odnosno peti ili šesti. To je pitanje nadležnom ministarstvu i da rešimo probleme tih roditelja, da se taj novac njima vrati, da oni mogu to upotrebiti za potrebe školovanja svoje dece ili da plate dugovanja koja su nastala, da li je to struja, voda, porez ili bilo šta.

Očekujem da će to biti rešeno, za dobrobit svakog učenika. A najveći problem jeste u tim našim malim sredinama, gde je teška finansijska situacija.

Drugo pitanje je vezano za naše osiguranike, vojne osiguranike. Konkretno, moje pitanje je RFZO-u – kada će se potpisati ugovor sa vojnim bolnicama u Nišu? Konkretno me interesuje Niš, zato što veliki broj naših građana ima poverenje u vojne lekare. Oni su tamo završavali ranije preglede, a vojna bolnica u Nišu, a i u Novom Sadu isto nije potpisan ugovor, zbog nekog pravilnika koji nije usaglašen, a treba da se usaglasi. To je konačno pravilnik u okviru koga RFZO funkcioniše. Potrebno je da se taj pravilnik promeni, da bi se vojne bolnice u Nišu mogle angažovati, njihovi doktori, da naši građani mogu u ovoj teškoj situaciji kovida, da mogu da se leče, da završavaju svoje lečenje, jer još jednom kažem, naši ljudi imaju veliko poverenje u vojno zdravstvo, u vojne lekare. Zbog toga je to i moje pitanje. Hvala još jednom. Očekujem da će to biti rešeno.
Zahvaljujem se, predsedniče Skupštine.

Uvažene kolege poslanici, građani Srbije, ja ću postaviti pitanje koje se tiče svih nas, koje se tiče svakog našeg građanina koji živi na teritoriji Republike Srbije, a to je status vojnika po ugovoru, odnosno profesionalnih vojnika koji služe i rade u našoj vojsci.

Svi mi znamo da su naši seljaci branili i hranili našu zemlju, branili i hranili naš narod i uvek su bili na braniku otadžbine kada je bilo najteže. Veliki broj naših ljudi koji žive na selu, koji žive u gradu su još davne devedeset i neke godine su pošli putem da budu vojnici po ugovoru, odnosno profesionalni vojnici. Sada na teritoriji Srbije imamo dovoljno takvih ljudi koji su spremni u svakom trenutku da rade i da zaštite svakog našeg građanina, pa gde on da živi, da li u Svrljigu, Nišu, da li u Tutinu, Sjenici, da li u Subotici, Prijepolju, nije bitno, bitno je da su spremni na svakom mestu i u svakom trenutku da rade i da štite svakog građanina.

Kada su požari, kada su poplave, kada je najteže tu je naša vojska, tu su naši i oficiri i podoficiri i ti ljudi, vojnici po ugovoru ili profesionalni vojnici. E, sada oni su, što se tiče opreme i svega ostalog, sada je mnogo bolja situacija nego što je bila ranije, mnogo su bolje opremljeni i imaju bolje uslove, imaju bolju tehniku i ono sve što je potrebno oni to zaslužuju. Ali, mislim da ima određenih stvari za njih koje su bitne zato što je još kada su počinjali vojnici po ugovoru, ja imam neke informacije da 1992. i 1993. godine, ima ljudi koji tamo rade, do tri godine ugovore potpisuju, posle toga se ponovo obnavlja ugovor, neki od vojnika koji rade taj posao su veoma aktivni i normalno svake tri godine obnavljaju, tu su sada neki od njih napravili i preko 28, 29 godina radnog staža.

Problem, pošto blizu 30 godina, odnosno 2022. godine biće 30 godina kako su krenuli da rade, njihov status budućih penzionera, pošto znamo da sa određenim brojem godina kada je staž beneficiran, znači kod njih je staž beneficiran, imaju 3 meseca na godinu dana staža, da li će oni imati mogućnost da odu u penziju? To je pitanje da ti ljudi sutra mogu mirno, zato što su služili, ratovali, branili našu zemlju, da mogu mirno kao i ostali koji su radili u vojsci, policiji da i oni odu sigurno u penziju. To je jedno pitanje.

Drugo pitanje za njih jeste nerešen problem stambenog pitanja. Ti ljudi koji su oficiri, odnosno podoficiri i vojnici po ugovoru nemaju mogućnost da koriste kredite za rešavanje stambenog pitanja zbog toga što nisu u stalnom radnom odnosu. To je jedna veoma teška stvar, jer oni žele da reše svoje stambeno pitanje. To nikako ne mogu uraditi. Velika stvar za sve njih jeste to što svaki od njih je čovek koji se svakog trenutka spreman da radi i da se bori za našu zemlju i oni isto imaju potrebe da imaju pravo da kada budu na terenu, da se njima obezbedi taj odvojeni život.

Mislim da se njima za to treba da ti mogućnost i da na to imaju pravo.

Još jednom, drage moje kolege, ovo je pitanje nadležnom Ministarstvu odbrane, da li će se imati mogućnost da se tim našim vojnicima koji su po ugovoru, odnosno profesionalnim vojnicima obezbede isti uslovi da oni mogu imati pravo sutra kao i svi ostali da rade 20, 25, 30 godina sa stažom koji je beneficiran, da odu u penziju, a ne sutra kada im se završi taj staž, da oni nemaju pravo na penziju nego treba negde da se zaposle, a oni su 30 godina radili i služili svojoj otadžbini. To je jedno.

Druga stvar jeste rešavanje stambenog pitanja i to su elementarne stvari za njihov rad.

Veliki broj naših vojnika po ugovoru su ovih prethodnih godina zbog situacije i potrebe, recimo, tu je najveći problem onih vojnika koji rade kao vozači, oni su prekinuli svoj radni odnos i otišli da rade za neka veća primanja.

Zato, još jednom, ja imam veliko poverenje u našu državu, u našeg predsednika, zato što su svedoci da naša vojska ide pravim putem. Prethodnih godina je stvarno to krenulo mnogo bolje, od 2012. do 2014. godine, pa i posle toga, stvarno su uložena velika sredstva u našu vojsku, u našu tehniku, u naša oruđa, u naša oružja.

Još jednom, moje pitanje jeste – da li ćemo imati mogućnost da u narednom periodu, u toku naredne godine se reši status tih naših vojnika po ugovoru, odnosno profesionalnih vojnika, zato što je to potreba i zbog naše zemlje i zbog svega ostalog, a i zbog njih samih?

Još jednom, hvala i predsedniku Srbije, očekujemo današnjeg dana da će u Sočiju rešiti ono što se tiče nas, najbolje po našu zemlju Srbiju.

Hvala svima i velika podrška predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću da se izbori za sve ono što je potrebno za našu zemlju Srbiju, a i mi smo svi tu da zajedno sa njim radimo u interesu svih naših građana. Hvala još jednom.