Hvala uvažena predsedavajuća. Pre obrazlaganja amandmana, ja koristim priliku da građanima čestitam pobedu i to ubedljivu pobedu liste Aleksandar Vučić, Najbolje za Sečanj, Mionicu i Negotin, jer su izbori održani u nikad težim uslovima, sa rekordnom izlaznošću i pobedila je volja naroda, pobedila su dela Aleksandra Vučića. Predloženi amandman, predlaže se iz razloga usklađivanja člana 52. predloga Zakona o amandmanima, podnetim na član 5. i 8. Zakon o budžetu, a koji se odnosi na izgradnju kapitalnog projekta za potrebe Ministarstva odbrane, odnosno Generalštaba, u iznosu od 7.299 milijardi dinara.
Vojska Srbije je od 2006. godine sa 400 brigada spala na samo 100. Od 1029 tenkova, spala je na 239. Obavezno služenje vojnog roka ukinuto je 1. januara 2011. godine, te je prošli bivši žuti režim Vojsku sveo ne samo na lovačko udruženje, nego hteo da je svede na statističku grešku, odnosno na beznačajnu meru.
Danas je Vojska Srbije najjača vojska u regionu, u zemljama zapadnog Balkana, ona se nalazi na 63. mestu po rang listi jednog uglednog vojnog časopisa, i čak ispred Hrvatske koja se nalazi na 74. mestu, ispred Crne Gore koja je 127. mestu i ispred Slovenije koja se nalazi na 96. mestu. Podsetićemo građane Srbije da su ove spomenute zemlje koje se nalaze iza Srbije, na rang listi zemlja članica Saveta Nato saveza.
Budžet za vojsku nikada veći 2.37 milijardi evra, jaka vojska znači jaka Srbija. Vojska je oduvek bila stub srpske države, živela Vojska Srbije, na čelu sa vrhovnim komandantom gospodinom Aleksandrom Vučićem. Hvala vam.
Hvala, uvažena predsednice Skupštine.
Amandman koji sam ja podnela odnosi se na infrastrukturu koja je bitna za rad Ministarstva odbrane i Generalštaba Vojske Republike Srbije, a radi poboljšanja operativne efikasnosti kroz modernu infrastrukturu i kroz tehnologiju.
Za razliku od bivše vlasti, ovih koji sede sa vaše leve strane, tzv. "NATO oficira" koji su prodavali kasarne ili druge vojne objekte, koji su rashodovali oružje, topili tenkove, pa ih posle prodavali za sitan novac kao staro gvožđe, onih koji su rasformirali brigade i odrekli se vojnika, ali se nisu odrekli putovnice. Za razliku od njih, ova Srbija, Srbija na čelu sa Aleksandrom Vučićem ulaže u svoju vojsku, u njeno jačanje, u njeno opremanje, ne da bi smo ratovali, nego da bi smo sačuvali mir.
Dok su ovde prisutni NATO generali odlazili sa svojih ognjišta ne želeći da ratuju, pod izgovorom prekomande ili već koječega, moj otac, oficir, rođeni Knjaževčanin, Srbijanac, branio je srpska sela i srpske gradove za razliku od njih.
Moj otac je ubijen u ratnim dejstvima, jer je stao ispred vojnika srpske nacionalnosti koga su hteli da ubiju i rekao – pustite decu vojnike, ubijte mene i ubili su ga. Za bivši režim moj otac je bio ratni zločinac. Verovatno bi da je preživeo završio u Hagu, kao što su završili mnogi naši časni oficiri i generali.
Za mene i moju sestru, koja nije zapamtila našeg oca, nije bilo posla u njihovo vreme, nije bilo ni stipendija, iako smo bili odlični studenti, ja student farmacije, a ona student prava. E, to su oni radili svom narodu, poštovani građani Srbije, otpuštali su žene poginulih oficira koje su radile u vojsci ili njihovu decu. Sećamo se samo šta su uradili sa porodicom generala Lazarevića. Njega su prodali Hagu, a sina koji je radio u vojsci su otpustili. Tako su oni vraćali svojim herojima.
No, da se više ne vraćamo na njih, ja ću o amandmanu broj 2. koji sam podnela i o kome ću kasnije pričati, da ne bih uzimala vreme, reći o onome šta je Vojska Srbije danas, na čelu sa Aleksandrom Vučićem. Hvala vam.
Hvala, uvažena predsedavajuća.
Pre nego što obrazložim amandman, moram da istaknem da je malopređašnji govornik iz opozicije, iz grada Niša, spomenuo da u Vučićevo vreme ginu vojnici, a zaboravio je da spomene ubistvo dvojice gardista na Topčideru, u vojnom objektu Karaš, gde je nezavisna komisija utvrdila da nije došlo do međusobnog ubijanja dvojice gardista, već ih je ubilo treće lice, što je potvrdila i forenzička laboratorija FBI-ja. Priča se da su gardisti videli nešto što nisu trebali da vide, a to nešto je u vidu belog praha, zvanog kokain.
Nastaviću sa amandmanom.
Samo vi vičite, jedino vam je to i ostalo.
Amandmanom se prelaže novi kapitalni projekat u okviru razdela 19. Ministarstva odbrane, u cilju izgradnje novog modernog opremljenog radnog prostora za pripadnike Ministarstva odbrane i Generalštaba. Predloženi projekat tiče se osnovne i institucionalne infrastrukture nacionalne bezbednosti. U istoriji vojne sile na ovim prostorima ministrovanje Borisa Tadića u periodu 2003-2004. godine bilo je samo puko formalno rukovođenje, a zapravo stvarno izvršavanje zadataka sila koje su rukovodile sistemom odbrane i vojske prema naloženoj NATO agendi.
Pošto su u mračnom periodu do 2012. godine Vojsku Srbije sveli na lovačko udruženje, a rasprodali su vojne objekte, setimo se samo Maršalata, koji su prodali za mnogo manje novca da bi tamo izgradili američku ambasadu, sada su im puna usta zgrade, odnosno ruševine Generalštaba, koju su, uzgred budi rečeno, bombardovali njihovi mentori. Za razliku od njih, Srbija na čelu sa Vučićem ulaže u svoju vojsku podižući plate, omogućavajući kupovinu jeftinih stanova za pripadnike svoje vojske, kupuje modernu opremu, tehnologiju i naoružanje.
Živela Srbija, jer jaka vojska znači jaka država. Hvala.