GORDANA MATKOVIĆ

Nestranačka licnost

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Gordana Matković prvi put je izabrana za narodnu poslanicu u 13. sazivu kao osma na listi Marinika Tepić – Ujedinjeni za pobedu Srbije (Stranka slobode i pravde, Narodna stranka, Demokratska stranka, DZVM – VMDK, Stranka Makedonaca Srbije, Pokret slobodnih građana, Udruženi sindikati Srbije „Sloga“, Pokret za preokret, Pokret Slobodna Srbija, Vlaška stranka), mandat joj je potvrđen 01.08.2022. godine.

U 13. sazivu bila je deo poslaničke grupe Demokratska stranka - DS. Podnela je ostavku na samom početku saziva, mandat joj je završen 05.08.2022.

BIOGRAFIJA

Rođena je 15. marta 1960. u Beogradu. Diplomirala 1982. na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gde je četiri godine kasnije i magistrirala. Doktorsku titulu stekla je 1992. godine na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta.

Od 1984. bila je zaposlena na Ekonomskom institutu u Beogradu, najpre kao asistentkinja istraživač, zatim kao viša naučna saradnica, a od 1996. na mestu direktorke Centra za međunarodne projekte.

U međuvremenu, od 1995, kao vanredna profesorka predavala na postdiplomskim studijama Ekonomskog fakulteta.

U periodu od oktobra 2000. do januara 2001. godine bila je ministarka za rad, boračka i socijalna pitanja u prelaznoj vladi, a od januara 2001. do marta 2004. godine ministarka za socijalna pitanja.

Od 2005. godine do 2008. bila je direktorka studija socijalne politike u Centru za liberalno demokratske studije u Beogradu, a od sredine 2007. godine do 2012. bila je savetnica predsednika Republike Srbije.

Od 2008. je zaposlena na Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju.

U Centru za socijalnu politiku je programska direktorka, a kao konsultantkinja radi u zemlji i inostranstvu za Svetsku banku, UNDP, UNICEF i druge nacionalne i međunarodne organizacije.

Članica je Građansko-demokratskog kluba Demokratske stranke.
Poslednji put ažurirano: 15.09.2022, 15:58

Osnovne informacije

  • Samostalni poslanik
  • Beograd
  • 15.03.1960.
  • profesor univerziteta

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 31.10.2003.

Evo, ja ću vrlo kratko. Držim studiju u ruci "Siromaštvo i reforme finansijske podrške siromašnima" Centra za liberalno-demokratske studije, koju je radio, između ostalog, Boško Mijatović (koga je malopre citirao profesor Stamenković), koja, na osnovu najveće ankete koja je ikada rađena na području Srbije, govori o tih 10,4% siromašnih. Htela bih samo da kažem da gospodin Đelić taj podatak nije izvukao iz rukava.

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.03.2003.

Evo na kraju, da kažemo, lako je bilo kada je penzijski fond funkcionisao u uslovima mlade starosne strukture, malog broja starih ljudi; demografska situacija je bila različita, zato su ti fondovi mogli potpuno drugačije da izgledaju, a naravno i ekonomski.
Pitanje potpunog diskontinuiteta je za mene jako važno da raščistimo, zbog toga da li je ono uopšte moglo ili nije moglo da postoji. Pitanje potpunog diskontinuiteta znači da ne idemo na tekuće finansiranje, da svi mi doprinos za penzijsko osiguranje dajemo u poseban fond, na naše štedne račune, i da se onda taj novac ulaže u neke investicije, da raste i da kasnije od tog novca povlačimo penzije.
Postavlja se pitanje, kako će se onda izdržavati milion i po penzionera koje već imamo. Jedini je način da se oni izdržavaju iz budžeta. Samo vas podsećam da je za to potrebno 130 milijardi i da mi nemamo te mogućnosti, čak i da teorijsko opravdanje postoji, a mislim da ne postoji iz onih razloga iznetih na početku, jer tekuće finansiranje obezbeđuje makar minimalnu sigurnost ako fondovi propadnu, ako dođe do hiperinflacije.
Ako se dese bilo kakve velike neregularnosti, onda ti fondovi propadaju. Zbog toga je tekuće finansiranje minimalna sigurnost. Kažem, čak i da ne stoji taj teorijski razlog, da li mi imamo izbor diskontinuiteta. Mi taj izbor nemamo, jednostavno zbog toga što imamo milion i po penzionera i ne možemo izabrati da naše doprinose sada dajemo na neku drugu stranu.
Što se tiče kontrole rada komisije, a to mi je jako važno, mi smo izlazili i bilo je nekoliko konferencija za štampu koje su o tome govorile. Znači, nažalost, pokrenuto je 30 krivičnih prijava, najveći broj lekara koji su radili u fondu nisu više tamo. Oni su, opet nažalost, po 6 meseci provodili u istražnom zatvoru. Sudski se procesuiraju sada te prijave.
Značajno se stalo na put korupciji; s druge strane, predviđeno je da uz ovaj zakon idu i pravilnici koji će i predvideti drugačiji rad komisija, uključiće se još jedna grupacija koja će razmatrati medicinsku dokumentaciju, a predviđena je ovim zakonom i revizija, tako da te tri stvari zajedno apsolutno moraju da daju rezultate. Već sada imamo rezultate, pa ima ljudi koji pitaju - da li mogu da se odreknu svoje invalidske penzije bez posledica. Tu je zaista napravljen veliki pomak.
Nažalost, moram da kažem, dok se korupciji i u zdravstvu potpuno ne bude stalo na put, nikada nećemo imati potpune rezultate ni u ovoj oblasti, jednostavno zbog toga što ima nekih stvari koje komisije rade, mislim na one u Fondu, ne mogu prosto da istraže, jer ljudi moraju da provedu 15-20 dana u bolnici da bi se neke stvari dokazale, ali je zaista napravljen veliki pomak.

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.03.2003.

Neću, ali ovo je strašno važno da shvatimo.
Tuđa nega i pomoć kao pravo već postoje i u socijalnoj zaštiti. Amandmanima koje smo mi već podneli Narodnoj skupštini je predviđeno da se to pravo - bilo je mnogo manje za hendikepirane, koji nikada nisu ni radili, svega 1.800 dinara - poveća na 3.000 dinara; tako se polako približava znatno većem pravu iz penzionog fonda za istu tu vrstu nemogućnosti da se čovek brine o samom sebi, sada je oko 5.000 dinara.
Pri tom, kao što vidite u prelaznim odredbama, baš prilikom razgovora sa ljudima koji su korisnici tog prava, mi nismo hteli da preciziramo da li će to biti Zakon o socijalnoj zaštiti, jer ima vremena i prihvatili smo da o tome razgovaramo i da pažljivo taj institut formulišemo, ali da njemu na podjednak način imaju pristup svi oni koji ne mogu da se brinu sami o sebi, kojima je potrebna tuđa nega i pomoć.
Znači, zato je tako i stavljeno u prelazne odredbe, do odgovarajućeg zakona, a ne precizno, do zakona o socijalnoj zaštiti, pošto smo još uvek u razgovorima i raspravama kako taj institut treba formulisati i u okviru kog zakona, ali on nije nešto što treba da bude u penzionom fondu po našem ubeđenju.