Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Branimir Jovanović

Branimir Jovanović

Socijaldemokratska partija Srbije

Pitanje

Hvala potpredsedniče.

Poštovana predsednice Vlade, poštovani ministri, koleginice i kolege, malopre je predsednica Vlade govorila o tome sa kojim se problemima suočavamo kada govorimo o obrazovanju u vremenu pandemije i govorila je školskom raspustu, svakako centralna tema ovih dana i opravdano zbog zdravstvene situacije u zemlji.

Međutim, moram da izrazim jednu zabrinutost od strane roditelja koja dolazi, a tiče se teme iz obrazovanja, odnosno upisa đaka koji su u završim razredima osmog razreda osnovne škole i četvrtog razreda srednje škole na fakultet, odnosno u srednju školu.

Naime, svedoci smo da su od izbijanja pandemije đaci krenuli na neki vanredan režim pohađanje nastave. Ja ću podsetiti kako je to sve teklo. Dakle, od marta 2020. godine đaci su pohađali nastavu do kraja školske godine onljan, a zatim su tokom cele prošle godine 2020/2021. godine išli kombinovano. Dakle, jedan dan su išli u školu, a drugi dan onlajn, ili 15 dana su provodili u školi, 15 dana onlajn. Znate kako je to u glavama đaka, oni tu budu malo neozbiljni i onaj dan kada ne idu u školu ne shvate to za ozbiljno.

Ove godine idu po jednom režimo koji mislim da je sasvim prikladan za ove prilike, ali i dalje nije to u onim vanrednim okolnostima na koje smo navikli. Tako da, postavlja se pitanje koliko su đaci usvojili iz onog plana i programa koji je bio prvobitno namenjen njima? Dakle, to je već dve i po godine, jedan ozbiljan period. Sa te strane čujem od roditelja da su zabrinuti kako će đaci upisati srednje škole i fakultete, a da pri tom to bude na jedan pravedan način. Pre svega, zbog nivoa znanja koji je usvojen na ovaj način, a drugo i zbog kriterijuma.

Podsetiću, mislim da su mere koje je Vlada tada uvela bile odlične i Ministarstvo prosvete zaista na dobar način, u takvoj jednoj teškoj situaciji, sprovelo program onlajn nastave, ali je činjenica i da taj nivo znanja nije onaj kao što je planiran. Sami nastavnici su imali problema u toku onlajn nastave prilikom ocenjivanja đaka. Nije to moglo da bude onako adekvatno ocenjivanje kao što bi inače bilo.

Dakle, da li se sada razmišlja o drugačijem modelu koji bi bio modifikovan u skladu sa planom i nastavnim programom u prethodne dve i po godine? Mislim da je vreme da razmišljamo već sada u novembru, decembru o tome da se modifikuje način upisa u srednje škole i na fakultete. Hvala.
Hvala.

Drugo pitanje upućeno predsednici Vlade.

Podsetiću vas, vi ste u junu mesecu ove godine bili u Kraljevu, u mom gradu, na jednom zaista lepom događaju, kada ste podelili ključeve od stanova koji su izgrađeni za pripadnike snaga bezbednosti. Sećam se, bili ste tu i kada je položen kamen temeljac, dve godine pre toga. Zaista, mogli ste da se uverite koliko je promenjena slika grada, naravno na bolje, u pozitivnom smislu, kako je taj deo grada izgrađen zahvaljujući ovom projektu.

Mislim da je to jedan odličan projekat. Videlo se da je i grad uspešno odradio svoj deo posla, da je Republika odradila svoj deo posla onako kako treba. U toj jednoj kombinaciji dobili smo deo završenog projekta i 200 stanova je već gotovo, dobili su prve stanare. Očekuje se još 700 stanova da bude gotovo u narednom periodu. Ali, to nije jedini grad gde se gradi ovakva vrsta stanova.

Mi smo najpre doneli zakon koji se tiče, još kada je sada potpredsednica Vlade bila i ministar građevine, Zorana Mihajlović, ovih stanova za pripadnike snaga bezbednosti. Kasnije smo imali izmenu i dopunu zakona, tako da za te stanove mogu da konkurišu i članovi porodica palih boraca i ratnih vojnih invalida.

Moje pitanje se odnosi na to da li imamo u planu u budućnosti da proširimo kategoriju onih koji će moći da konkurišu za ove stanove, pre svega na medicinske radnike, na lekare, medicinske sestre i na prosvetne radnike? Mislim da su lekari zaista u ovoj situaciju kada su se suočili sa velikim problemima tokom pandemije i te kako zaslužili da im se pruži jedna ovakva šansa, i oni i prosvetni radnici, da mogu na ovaj jedan dobar, izuzetno povoljan način, sa finansijske strane gledano, da reše svoje stambeno pitanje.

U razgovoru sa predstavnicima lokalne samouprave sam i saznao da kada se izgrade stanovi koji su predviđeni da će biti još prostora i da će biti mesta preostalih da mogu i druge kategorije da apliciraju za ovakvu vrstu stanova. Naravno, treba možda razmišljati o tome da ovakvo jedno rešenje primenimo u budućnosti, kada smo već ušli u ovakav projekat, i za mlade bračne parove i za naučnike.

Dakle, moje pitanje je da li možemo da očekujemo u budućnosti da se proširi projekat i na druge službe koje rade u javnom sektoru? Hvala.
Hvala, potpredsedniče.

Poštovani ministri, koleginice i kolege, danas je u Skupštini Srbije održan Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje, tačnije sastanak Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje i razgovaralo se sa kolegama iz Brisela o daljoj saradnji, odnosno o putu Srbije ka EU. Zato se moje sledeće pitanje odnosi i upućujem ga ministru za evropske integracije Jadranki Joksimović.

Biću konkretan. Naravno da nas sve raduje pozitivan signal iz Brisela da otvorimo klastere tri i četiri i još je možda bolja stvar koju smo čuli da je Srbija ispunila standarde za otvaranje ovih klastera, dakle ništa nam nije poklonjeno. Lepo je čuti kada iz Brisela stižu poruke da posvećeno radimo na pridruživanju EU, ali što se tiče konkretno, klastera 3 i 4. Mi smo, naravno, prihvatili novu metodologiju.

Interesuje me kakve su naše polazne osnove sada, s obzirom da ste i malopre sami rekli da smo mi već otvorili neka poglavlja iz ovih oblasti i šta sve treba da ispunimo dalje da bismo uspešno zatvorili ove klastere, s obzirom da je totalno drugačija metodologija u odnosu na početak kako smo krenuli u pristupne pregovore sa EU? Naravno, ove oblasti se odnose i na zaštitu životne sredine, pa bih voleo da čujem i mišljenje ministarke Irene Vujović na Zelenu agendu, energetiku itd.

Skupština Srbije je u prethodnim mesecima raspravljala i usvojili smo veoma bitne zakone koji se odnose na klimatske promene i Zakon o obnovljivim izvorima energije i energetskoj efikasnosti. Iz trećeg klastera takođe je otvoreno nekoliko poglavlja koji se tiču ekonomske i monetarne politike, preduzetničke i industrijske politike, nauke, istraživanja, obrazovanja, kulture i Carinske unije.

Još jedno pitanje – koliko će nam sama ta činjenica da smo otvorili ta neka poglavlja koja obuhvataju ovi klasteri dalje olakšati posao da uspešno završimo proces, kada govorim konkretno o ovim temama? Hvala.
Hvala potpredsedniče.

Sledeće pitanje je upućeno ministru finansija. Čini mi se da godinama iza nas lebdi jedno pitanje koje se tiče poreza na registraciju vozila i sve češće od građana čujem, a i meni postavljaju to pitanje. Javlja se jedna nelogičnost, a to je onaj tzv. porez na luksuz, kako ga nazivamo.

Tu se javlja nelogičnost da recimo tržišna vrednost auta bude, zbog njegove starosti, performansi niska na tržištu, a da kada neko dođe da registruje taj isti auto, mora da plati i te kako visoku cenu registracije.

Ja sam izveo nekoliko primera. Recimo „pežo“ 607, 3.0, 3.000 kubika, benzinac, 2003. godište košta 1.500 evra, a njegova registracija košta oko 95.000 dinara, odnosno oko 800 evra. dakle, pola njegove tržišne vrednosti.

Ili na primer „folcvagen“ od 5.000 kubika iz 2005. godine, 3.650 evra mu je tržišna vrednost, a za registraciju je potrebno baš zbog ove kubikaže od 5.000 kubika, izdvojiti 1.460 evra.

I tabela pokazuje koja je razlika u tim cenama. Recimo za vozila kubikaže između 1.300 i 1.600 kubika porez je 5.470 dinara, od 1.600 do 2.000 kubika je 11.210, a od 2.500 do 3.500 kubika porez iznosi 112.000 dinara. Da

Da li će se naći neki drugačiji model za ovo oporezivanje, kada govorimo o ovome, jer jednostavno mi ne možemo da nazovemo neki auto luksuznim koji košta 1.500 evra ili 2.000 evra i koji je star 17, 18 godina. To ne može biti luksuzan auto. Luksuzni su oni od 20.000, 25.000 evra i da li je moguće da primenimo neki drugačiji model oporezivanja po kome bi se porez plaćao na osnovu kataloške vrednosti vozila?

Mislim da i na taj način, kada bismo napravili jednu dobru tabelu, ne bi bio ništa manji priliv u budžetu na osnovu poreza, a opet bi bio pravedniji. Hvala. PREDSEDAVAJUĆI: Hvala.

Reč ima ministar Mali.
Hvala, predsedniče.

Poštovana predsednice Vlade, poštovani ministri, postaviću dva pitanja i oba će biti upućena premijerki Ani Brnabić. Zapravo, prvo pitanje sam planirao da postavim ministru Tomislavu Momiroviću, ali pošto je on odsutan, postaviću vama.

Nekoliko taksi udruženja iz unutrašnjosti Srbije me je kontaktiralo i oni imaju jedan konkretan problem, a to je da ne mogu da nađu adekvatne vozače za svoja taksi vozila. Naime, zakon je takav da je 2018. godine u novembru mesecu podvučena crta, pa su svi oni taksisti koji su do tada radili dobili licencu da mogu i dalje da obavljaju tu delatnost, odnosno da voze za taksi udruženja.

Oni koji se posle toga zapošljavaju moraju da ispune neke od uslova, odnosno tri uslova. Prvi uslov je da da imaju adekvatnu stručnu spremu, konkretno završenu saobraćajnu školu i pet godina radnog iskustva ili, drugi uslov, da imaju određene standarde koji važe za vozače koji rade u inostranstvu i, treći, da imaju sertifikat o stručnoj osposobljenosti, a taj sertifikat izdaje Agencija za bezbednost saobraćaja, ali ga ne izdaje za B kategoriju, nego za C, D i E kategorije.

Oni imaju taj problem što jednostavno ljudi odlaze u penziju i tek vide da će to biti problem. Odlaze u penziju, menjaju posao, nedostaju im vozači. On je naročito izražen u unutrašnjosti Srbije, po gradovima i opštinama koje imaju manji broj stanovnika, jer tamo važi drugačije pravilo – na jedno taksi vozilo idu obično dva vozača. U Beogradu je drugačije – na jedno taksi vozilo dođe jedan vozač i sad i oni kažu da nisu bili dovoljno uključeni u izradu zakona i potrebno je da pronađemo rešenje što pre. Ako ne iznađemo rešenje, oni će tek imati veći problem kako bude prolazilo vreme.

Drugo pitanje je u vezi sa krizom oko korona virusa i odnosi se na posledice koje svakodnevno vidimo. Mi vidimo zapravo da je situacija kod nas iz dana u dan sve bolja. Čini mi se da je danas 326 registrovanih pozitivnih od korone. Ohrabruju rezultati, naravno, da se zatvaraju kovid bolnice, da se one vraćaju u jedan uobičajeni režim i mislim da smo odlično sproveli i taj proces imunizacije.

Međutim, svuda u svetu je izražen jedan drugi problem, a biće sigurno i u Srbiji, a to je da se pogoršala demografska slika. Ono što me konkretno interesuje, znam da smo pre dve i po, tri godine usvojili mere koje podrazumevaju da podstičemo natalitet u Srbiji, ali s obzirom da se u svetu promenila situacija, da je promenjena slika realnosti zbog Kovida.

Šta će država kod nas konkretno učiniti da popravi eventualno tu demografsku sliku? Tu ne mislim samo na natalitet, nego mislim i na migracije stanovništva. Hvala.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedniče Narodne skupštine, poštovana predsednice Vlade, poštovani ministri, koleginice i kolege, moje prvo pitanje odnosi se na problem odlaganja otpada, odnosno rešavanja tog pitanja u delu Centralne Srbije. Pitanje upućujem ministarki zaštite životne sredine, Ireni Vujović.

Naime, pre nekoliko godina je pokrenuta inicijativa, u izgradnji regionalne deponije od koje bi koristi imali gradovi Kraljevo i opštine Raška, Vrnjačka Banja, Trstenik i Paraćin. Osnovano je i preduzeće, tačnije deoničarsko društvo, društvo sa ograničenom odgovornošću koje se bavi ovim pitanjem.

Moje pitanje ministarki glasi - u kojoj fazi je sada ovaj projekat? Šta ministarstvo konkretno može da učini da se ovaj projekat ubrza i realizuje? Da li je moguće, ako se pokaže kao uspešan ovaj projekat o izgradnji Regionalne deponije da se to pitanje preslika i na ostale delove Srbije? Jer, zaista, pitanje odlaganja otpada je jedno od aktuelnih pitanja i sve više, kako vreme protiče, to pitanje dolazi do izražaja.

Znam da je konkretno za Regionalnu deponiju o kojoj sam govorio potrebno da se izradi regionalni prostorni plan, znam da nije sve u rukama ministarstva, ima nešto i na lokalnim samoupravama, one su, takođe na potezu za određene stvari i nadam se da će oni uraditi onaj deo posla koji je do njih, jer je i njima najviše u interesu da se ovaj projekat realizuje.

Drugo pitanje upućujem ministarki Državne uprave i lokalne samouprave, Mariji Obradović. Vaše Ministarstvo koordinira lokalne samouprave u Srbiji kada govorimo o pitanju vakcinacije.

Građani često pitaju, ja dobijam ta pitanja na terenu i, s obzirom da je revakcinisano preko 900.000 ljudi, a vakcinisano preko milion ljudi, dakle, ovo više nisu usamljeni slučajevi, dešava se, naime, na terenu da građani zakažu termin preko eUprave, ali nekada iz opravdanih razloga zaista propuste taj termin i ne odu na vreme i ne vakcinišu se. Šta da rade u tom slučaju? Šta da rade u slučaju ukoliko izgube potvrdu koju su dobili pri vakcinaciji ili revakcinaciji, a koju, naravno, žele da imaju. To je na milion stanovnika sada, a mogu misliti i kasnije koliko će biti. Dešavaće se, biće takvih slučajeva.

Još jedno pitanje za ministarku Obradović i nadam se da sam na pravoj adresi kada upućujem ovo pitanje - kome građani mogu da se obrate i da upute prigovor ako neko ne poštuje propisane mere? Nekada su građani zbunjeni koje radnje rade, koje radnje ne rade. Nekada privrednici zloupotrebljavaju mere koje je doneo Krizni štab i važno je za građane da znaju kome mogu da se obrate u kom trenutku, jer, prosto, to su jedna životna, svakodnevna pitanja na koje su potrebni odgovori.

Hvala.
Hvala na odgovorima.

Sledeće pitanje upućujem ministru prosvete Branku Ružiću.

Naime, pre mesec dana rukovodstvo grada Beograda je iznelo jednu sjajnu ideju da od 1. septembra đaci u Beogradu, učenici osnovnih škola od prvog do četvrtog razreda, od grada na poklon dobiju tablet i da će grad obezbediti digitalne udžbenike.

Proces je veoma jednostavan. Roditelji zadužuju tablete. Kada se obavi procedura oko digitalnih udžbenika, đaci će imati na raspolaganju kod kuće iste udžbenike kao što imaju u školi i to će im u mnogome olakšati školovanje.

Moje pitanje se odnosi na to – da li je Ministarstvo prosvete u mogućnosti da obezbedi sredstva da se isti ovakav projekat realizuje na teritoriji cele Srbije? To nije pitanje samo za vas, to je pitanje i za premijerku, naravno, jer je potrebno obezbediti novac iz budžeta.

Znam da je lakše Beogradu da obezbedi sredstva za tablet i digitalne udžbenike, jer Beograd je glavni grad, predstavništva najvećih kompanija su u Beogradu, ima veći budžet od drugih gradova i opština u Srbiji, ali jednostavno, ovo je pitanje gde ne sme da bude nejednakosti.

Dakle, ako đaci u Beogradu imaju jedne uslove za učenje, iste takve uslove treba da imaju đaci i u Prijepolju i u Leposaviću i u Vranju i u Bečeju. Radi se o tome da je to jedan podjednak pristup obrazovanju gde pružamo jednake mogućnosti svima da se obrazuju. Hvala.