17.10.2022. | Zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima |
usvojen
|
Hvala predsedniče.
Poštovana predsednice Vlade, koleginice i kolege, Socijaldemokratska partija Srbije neće podržati predlog da se smeni ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić.
Mislim da je dovoljno da navedem dva razloga. Prvi je taj što smatramo da nema njegove lične odgovornosti i da nema njegove lične krivice za tragedije koje su se dogodile u Školi „Vladislav Ribnikar“ i u selima Malo Orašje i Dubona, a koje su u stvari i bili povod da uopšte raspravljamo o ovoj tački dnevnog reda.
Drugi razlog je taj što smatram da bismo na ovaj način uveli jedan opasan presedan u naš politički društveni život i to bi moglo da bude predmet zloupotrebe budućnosti.
Nama u ovom trenutku su potrebna rešenja, a ne ostavke. Skoro dva meseca se kreira atmosfera u društvu da je vlast direktno odgovorna za tragedije koje su se dogodile i umesto da razgovaramo o konkretnim predlozima, umesto da tražimo efikasne mehanizme i rešenja, uporno se pokušava da se ova tema svede na politički teren.
Najlakše je tražiti ostavke, ali time ne dobijamo ništa. Smatram da je nama u ovom trenutku potrebniji dijalog, da razgovaramo o tome kakvo društvo želimo, koje su to vrednosti koje želimo da ugradimo u temelje našeg društva i to ne da razgovaramo samo na ovoj sednici, ne sam danas, ne u narednoj sednici, nego i u mesecima koji dolaze.
U danima kada je zaista posle ove dve tragedije situacija bila veoma teška i kada je situacija bila osetljiva smatram da je MUP-a donelo dobre mere, odnosno Vlada Republike Srbije, da su mere bile u pravom trenutku, a posebno bih pohvalio akciju koja se odnosi na razoružanje i podatak da je u ovih skoro dva meseca vraćeno preko 72.000 komada oružja i skoro četiri miliona komada municije, govori o tome koliko su ove mere bile dobre i da su dale rezultat.
Niko nije mogao da nasluti da će se tragedije ovakvih razmera i ovog tipa dogoditi kod nas. Nemoguće je bilo preventivno delovati u takvoj situaciji. Činjenica je i da se posle ovih tragedija niko u društvu ne ponaša isto, da svi gledamo drugačije na ovakva pitanja.
Očigledno je da se promenila svest kod ljudi. Ljudi su počeli da shvataju koliko je opasno da poseduju oružje, ljudi su baš zbog toga i vratili ovoliku količinu oružja.
Mi moramo i u narednom periodu da šaljemo takve poruke da edukujemo ljude i da ukazujemo na opasnost od neadekvatnog držanja oružja i municije i da je to posebno opasno za porodice onih ljudi koji drže oružje u svojim domovima na posredan ili neposredan način.
Takođe, Socijaldemokratska partija Srbije podržava i mere koje su najavljene, koje će biti donete, pre svega one mere koje se odnose na izmenu Zakona o oružju i municiji, kojima bi se pooštrili uslovi za držanje i nošenje vatrenog oružja.
Takođe su neophodne i izmene zakonskih normi koje podrazumevaju oštrije sankcije za određena krivična dela.
Rekao sam da drugi razlog zašto nećemo podržati predlog da se smeni ministar unutrašnjih poslova taj što smatramo da je to jedan opasan presedan. Da bi svako u budućnosti mogao da se pozove na takav slučaj, da za zloupotrebi i da optuži bilo kog ministra ili celu Vladu za nešto za šta nisu odgovorni. Ne govorim to samo za dve, tri ili četiri godine, već govorim da bi u nekih 10, 15 godina, ako bi se usvojio takav jedan princip, imali jedan sistem koji bi lako mogao da se parališe i koji bi svako mogao da zloupotrebi.
Podsetiću i da smo nedavno raspravljali i SDPS će podržati predlog da se formira anketni odbor koji treba da utvrdi sve okolnosti koje su dovele do tragedija početkom maja meseca, ali tu nailazimo na jednu nelogičnost. Traži se smena ministra policije, a da pritom nije ni formiran anketni odbora, da još nismo ni utvrdili okolnosti i eventualne propuste, ako ih je bilo, i ko je napravio propuste. I van svake pameti je da na osnovu paušalnih procena prvo nekog smenjujemo, a onda utvrđujemo da li je kriv, odnosno da li uopšte ima njegove krivice u svemu tome.
Zbog toga nećemo podržati ovaj predlog. Ali, ono što možemo da podržimo to je dijalog, da radimo na tome da jačamo institucije, da imamo jedinstveno delovanje porodice i škole, da u kontinuitetu unapređujemo naš obrazovni sistem i to je jedini put na koji možemo da se oslonimo da neželjene oblike ponašanja pre svega kod mladih ljudi svedemo na minimum, na najmanju moguću meru.
Takođe, moramo stalno da šaljemo poruke mladima, da šaljemo poruke deci, da poštuju svoje vršnjake, da cene jedni druge, da uvažavaju različitosti. Jedino tako možemo da gradimo i da poboljšamo sistem vrednosti i na taj način jedino možemo i da unapredimo naše društvo, a međusobne optužbe neće nam doneti zaista ništa dobro i svi moramo da budemo svesni toga da ne smemo da dozvolimo da zbog kratkoročnih političkih ciljeva i političkih poena dugoročno uništavamo naše društvo. Hvala.
Hvala, predsedniče.
Socijaldemokratska partija Srbije ne beži od odgovornosti. Stojimo iza svojih reči, stojimo iza svojih dela. Smatram da je gospodin Rasim Ljajić svaki put radio odgovorno svoj posao. Iza njega stoje rezultati. Ali, isto tako, smatram da nam ne treba politički savetnik sa strane, imamo dovoljno mudrosti da se sami organizujemo, da sami povlačimo političke poteze. Mi već nekoliko izbornih ciklusa izlazimo na izbore sa našim koalicionim partnerima iz SNS, PUPS, SPO, tako da imamo jasne ciljeve i radimo na tim ciljevima.
Kada podržimo nekoga, stojimo iza toga. Kada podržimo predsedničkog kandidata, stojimo iza toga i podržavamo ga imenom i prezimenom. Ne treba nam nikakva pomoć sa strane, ne treba nam nikakav predsednik druge države da nam stoji na bilbordima da bi nam pomogao da ostvarimo bolji rezultat. To je princip na kome mi insistiramo.
I dalje ćemo raditi kao i do sada i za sve političke odluke konsultovaćemo se unutar stranke i ne treba nam nijedan savetnik sa strane. Hvala.
Hvala, predsedniče.
Poštovana predsednice Vlade, poštovani ministri, koleginice i kolege, svakako da je posle ovako tragičnih događaja trebalo da razgovaramo o Izveštaju o Vladu o bezbednosti i da govorimo o bezbednosti uopšte, ali smatram da je trebalo da razgovaramo u jednoj drugačijoj atmosferi, u jednom drugačijem ambijentu.
Nije bilo primereno da se napravi ovako naelektrisana politička atmosfera i ovakav ambijent odmah posle tragedije. Mislim da je trebalo malo da sačekamo, da u tišini tugujemo, da u tišini iskažemo poštovanje prema svakoj žrtvi, da saučestvujemo sa porodicama čiji su članovi nastradali u ove dve tragedije. Bio je red da dostojanstveno u miru, u danima posle tragedija ožalimo svako dete, svakog čoveka koji je stradao.
Ne mogu da razumem da se bilo kome žurilo da odmah posle toga okrivi za tragediju vlast, da okrivi sistem, da okrivi društvo. Nije ovo teren na kome se stiču politički bodovi. Sada je kasno za naknadnu pamet. Treba da vidimo kako ćemo da izađemo iz ovoga i kako ćemo da nađemo najoptimalnije rešenje.
Niko od nas iz vlasti ne beži od rasprave. To smo pokazali i danas. Smatram da je bilo ljudski i dostojanstveno da se ponašamo drugačije u danima koji su sigurno najtužniji u novijoj našoj istoriji. U ovom trenutku nama je potreban dijalog. Da otvoreno i bez kalkulacija razgovaramo mi u parlamentu jedni sa drugima, da budemo otvoreni prema građanima, da budemo iskreni jedni prema drugima. Treba nam mudrosti, treba nam znanja da prevaziđemo ovu situaciju i da izađemo iz nje jači.
Mislim da je prvim trenucima posle tragedije bio prioritet da se pomogne porodicama čiji su najdraži članovi stradali, da oni prevaziđu jednu ovako tešku situaciju.
Smišljeno se pravi atmosfera i pravi se ambijent da je vlast kriva za sve. Traže se ostavke, upućuju se pretnje najvišim državnim funkcionerima. Najlakše je optužiti vlast za bilo šta što se loše desilo. Da li je to rešenje? Mi na taj način možemo da napravimo jedan opasan presedan, da upadnemo u zamku, da otvorimo Pandorinu kutiju za buduće događaje, za budućnost. Ne može vlast apriori da bude kriva za svaki događaj.
Ne možemo u budućnosti, ne govorim sada, nego za neku vlast za dva, tri sledeća mandata da optužujemo Vladu, da optužujemo ministre i za ono za šta nisu krivi i za ono za šta ne mogu da imaju uticaj. Pravimo na taj način jednu atmosferu gde se kreira jedna politička matrica da na svakoj temi možemo da oborimo ministra, da oborimo vlast i da se svako pitanje politički instrumentalizuje. To je samo jedan put gde bismo doveli do situacije da pravimo jedno društvo sa nestabilnim političkim sistemom.
Opet kažem da nam je u ovom trenutku potreban dijalog. Dijalog se ne vodi na ulici. Na ulici nećemo rešiti nikakav problem. Možda je nekome blokada puteva, blokada raskrsnica način da pokažu svoju političku kreativnost, način da izvrše politički pritisak. Na taj način pate samo građani Srbije. Građani su sprečeni da se kreću slobodno. Od toga štete ima i privreda.
Mislim da svi treba da se uključimo u borbu protiv nasilja. Poštujem svakoga ko se bori protiv nasilja i za tu ideju, ali mislim da se problem neće rešiti na ulici. Problem se rešava u institucijama, problem se rešava ovde u parlamentu, u Skupštini, i tu treba da razgovaramo i tu treba da tražimo rešenje. Ulica može samo da donese tenzije, a nama tenzije, nama takve situacije u ovom slučaju zaista ne idu u prilog.
Postavljaju se zahtevi za smenu ministra. Olako se kritikuje sistem zbog tragedije. Mi moramo u ovom trenutku da se bavimo uzrocima. I juče sam čuo i danas sam čuo neodgovorne kritike na račun nas koji smo predstavnici vladajuće većine. Olako se upire prstom i u predstavnike poslanika koji su u vlasti i u ministre i premijerku i u predsednika države. Zaista je politički nekorektno optuživati ljude na ovakvoj jednoj temi, na ovakvoj jednoj tragediji.
Ne postoji na svetu savršen sistem koji je imun. Ne postoji sistem koji može da predupredi ovakve događaje kao što su se desili i kod nas. Pominjali smo malopre Norvešku. Ne može ni tu da se napravi potpuna paralela. I Norvešku je zadesila slična situacija. Često Norvešku, odnosno zapadne zemlje uzimamo kao primer sistema koji dobro funkcionišu u svakom smislu, pa i u smislu bezbednosti, i u smislu prosvetu. Ja navodim često te primere, kao dobre, kao pozitive.
Podsetiću kako je došlo do te tragedije u Norveškoj. Brejvik je ubio 77 ljudi, ranio preko 250, ali je važno reći na koji način. Najpre je preko interneta naručio eksploziv, smestio ga u kombi, dovezao kombi ispred zgrade Vlade, aktivirao eksploziv, seo u auto, vozio kilometrima do ostrva i tu ubio više od 60 mladih ljudi u uzrastu od 16 do 25 godina. Samo se pitam, šta bi se kod nas desilo da se tako nešto dogodilo u vremenskom rasponu koji je trajao nekoliko sati. Niko u Norveškoj tada nije tražio ničije glave. Društvo se tada ujedinilo, tražili su jedinstvo i tražili su način kako kroz institucije da reše problem i na jedan civilizovani način da izađu iz svega toga.
Nas je ova tragedija naterala da se trgnemo, da se preispitamo i da se zapitamo svi gde grešimo i svako treba da pođe od sebe, svako od nas ovde da postavi ne jedno nego hiljadu pitanja sebi. Mi ovde u Skupštini često čujemo, juče i danas, optužbe na račun jednih i drugih, vulgarnosti, nepoštovanje, upadice, sve ovo ide u direktnom prenosu. Žalimo se na rijalitije, a kakvu sliku mi šaljemo odavde? Pre tri meseca kada je bio izveštaj o Kosovu i Metohiji, kada je bio predsednik Republike ovde, setimo se samo tih scena. Šta građani mogu da pomisle ako gledaju da se to dešava u Skupštini kada je predsednike Republike prisutan? Šta oni mogu da misle? Kakvu sliku mi šaljemo?
Opet kažem, najlakše je tražiti ostavke, ali to nije rešenje. Rešenje je da razgovaramo, da vidimo kakvo društvo mi želimo, da vidimo kakve vrednosti u društvu mi želimo da utemeljimo, a upravo su vrednosti i vrednosna ideologija ogledalo svakog društva. Svesni smo svi da su kod nas određene vrednosti nestale, da su određene vrednosti promenjene. Nije tačno da su promenjene od kada je došla ova vlast, to je proces koji dugo traje. Naš sistem vrednosti od završetka Drugog svetskog rata i danas, tih 80 godina, nije isti, to je dug proces tokom koga su se menjale naše društvene vrednosti. Hajde da vidimo šta je ono što treba da plasiramo mladima. Šta je ono na čemu treba da ne grešimo i na čemu treba da gradimo naše društvo.
Svakodnevno se bavimo i pitanjem bezbednosti dece u školi i premijerka je juče rekla da ćemo nastaviti i da smo svesni da naš sistem nije savršen, ali ćemo nastaviti da ga nadograđujemo, da razvijamo sistem u obrazovanju i prosveti i dužni smo kao društvo da se preispitujemo, s vremena na vreme, kakav je sistem obrazovanja, kakva je prosveta, kako su obučavaju nastavnici koji treba pre svega da vaspitavaju decu u tom jednom moralnom pogledu.
Mi moramo da gradimo sistem koji u centar, govorim o obrazovnom sistemu, koji u centar stavlja dete i koji se gradi po meri deteta, ali to možemo jedino tako što ćemo postići društveni konsenzus i naravno pre toga politički konsenzus. Moramo da budemo svesni, kada budemo takav jedan sistem gradili, neće nam rezultati doći odmah, oni će doći u godinama koje slede.
Opet kada govorimo o bezbednosti u školama, deca svakodnevno dolaze u određene situacije, probleme, konflikte i suština je da mi kao roditelji, da prosveta, razumemo srž tih problema i da pomognemo deci da ih prevazilaze zajedno sa svojim učiteljima, sa svojim nastavnicima, u skladu sa njihovim uzrastom i u skladu sa njihovim potrebama.
Sada nam je potrebno jedinstveno delovanje i škole i porodice i jedino na taj način možemo povećati i moć i snagu našeg vaspitnog sistema. To može biti jedan od načina da preventivno delujemo da se ne dese neke nepredviđene i nepoželjna ponašanja.
Dužni smo i kao društvo da reagujemo na izazove, a izazova u 21. veku je mnogo. Prethodnih dana u javnosti se moglo čuti da najveće zlo leži u internetu, u mobilnim telefonima, u kompjuterima.
Internet je civilizacijski iskorak i on nije problem. Problem je način na koji ga mi koristimo. I deca i stari provode po nekoliko sati dnevno na internetu, provode za svojim mobilnim telefonima, kompjuterima, ali ni ne možemo da negiramo tu realnost. Mi to ne možemo da ukinemo. Naš zadatak je da pronađemo rešenje kako da najoptimalnije iskoristimo tehnološki napredak, da naše društvo napreduje i da ublažimo posledice koje negativno može da izazove korišćenje interneta, društvenih mreža.
Mi moramo da smanjimo rizike u našem društvu, a dobro iskorišćenih tehnoloških izuma ima svuda. Navešću primere u našem školstvu. Mi danas imamo internete u školama, imamo pametne table, imamo tablete, imamo kompjutere i sve to koriste deca, elektronski dnevnik i ne verujem da je bilo ko spreman da se odrekne svih tih povlastica koje sada ima na raspolaganju.
Mi moramo da tražimo rešenja. Od novog milenijuma, od 21. veka stvorena je zbog digitalne revolucije nova generacija, generacija koja nema veze sa generacijom svojih roditelja pre toga, generacija na koju itekako utiču i internet i sadržaj sa interneta i koji kreiraju njihove vrednosne stavove i mi sad tu dolazimo u još jedan paradoks, nikada nije bio dostupniji za bilo koga, recimo, umetnički sadržaj, najkvalitetniji umetnički sadržaj, a nikada se manje takav sadržaj nije konzumirao. Zato moramo da utičemo na mlade ljude, da im šaljemo poruke, da njihovi uzori budu heroji, moralni ljudi, da ističemo uvek dobre primere, dobre rezultate, talente i da ih na taj način podstičemo da kreiraju jedan ispravan sistem vrednosti.
U mom kraju ima jedna izreka koja kaže da za odgajanje jednog deteta potrebno je celo selo, a nama je u ovom trenutku potrebno jedinstvo, potrebno nam je zajedništvo i mudrost da odgajamo generacije koje dolaze.
Hvala.
Hvala potpredsedniče.
Poštovana predsednice Vlade, poštovani ministri, koleginice i kolege, malopre je predsednica Vlade govorila o tome sa kojim se problemima suočavamo kada govorimo o obrazovanju u vremenu pandemije i govorila je školskom raspustu, svakako centralna tema ovih dana i opravdano zbog zdravstvene situacije u zemlji.
Međutim, moram da izrazim jednu zabrinutost od strane roditelja koja dolazi, a tiče se teme iz obrazovanja, odnosno upisa đaka koji su u završim razredima osmog razreda osnovne škole i četvrtog razreda srednje škole na fakultet, odnosno u srednju školu.
Naime, svedoci smo da su od izbijanja pandemije đaci krenuli na neki vanredan režim pohađanje nastave. Ja ću podsetiti kako je to sve teklo. Dakle, od marta 2020. godine đaci su pohađali nastavu do kraja školske godine onljan, a zatim su tokom cele prošle godine 2020/2021. godine išli kombinovano. Dakle, jedan dan su išli u školu, a drugi dan onlajn, ili 15 dana su provodili u školi, 15 dana onlajn. Znate kako je to u glavama đaka, oni tu budu malo neozbiljni i onaj dan kada ne idu u školu ne shvate to za ozbiljno.
Ove godine idu po jednom režimo koji mislim da je sasvim prikladan za ove prilike, ali i dalje nije to u onim vanrednim okolnostima na koje smo navikli. Tako da, postavlja se pitanje koliko su đaci usvojili iz onog plana i programa koji je bio prvobitno namenjen njima? Dakle, to je već dve i po godine, jedan ozbiljan period. Sa te strane čujem od roditelja da su zabrinuti kako će đaci upisati srednje škole i fakultete, a da pri tom to bude na jedan pravedan način. Pre svega, zbog nivoa znanja koji je usvojen na ovaj način, a drugo i zbog kriterijuma.
Podsetiću, mislim da su mere koje je Vlada tada uvela bile odlične i Ministarstvo prosvete zaista na dobar način, u takvoj jednoj teškoj situaciji, sprovelo program onlajn nastave, ali je činjenica i da taj nivo znanja nije onaj kao što je planiran. Sami nastavnici su imali problema u toku onlajn nastave prilikom ocenjivanja đaka. Nije to moglo da bude onako adekvatno ocenjivanje kao što bi inače bilo.
Dakle, da li se sada razmišlja o drugačijem modelu koji bi bio modifikovan u skladu sa planom i nastavnim programom u prethodne dve i po godine? Mislim da je vreme da razmišljamo već sada u novembru, decembru o tome da se modifikuje način upisa u srednje škole i na fakultete. Hvala.
Hvala.
Drugo pitanje upućeno predsednici Vlade.
Podsetiću vas, vi ste u junu mesecu ove godine bili u Kraljevu, u mom gradu, na jednom zaista lepom događaju, kada ste podelili ključeve od stanova koji su izgrađeni za pripadnike snaga bezbednosti. Sećam se, bili ste tu i kada je položen kamen temeljac, dve godine pre toga. Zaista, mogli ste da se uverite koliko je promenjena slika grada, naravno na bolje, u pozitivnom smislu, kako je taj deo grada izgrađen zahvaljujući ovom projektu.
Mislim da je to jedan odličan projekat. Videlo se da je i grad uspešno odradio svoj deo posla, da je Republika odradila svoj deo posla onako kako treba. U toj jednoj kombinaciji dobili smo deo završenog projekta i 200 stanova je već gotovo, dobili su prve stanare. Očekuje se još 700 stanova da bude gotovo u narednom periodu. Ali, to nije jedini grad gde se gradi ovakva vrsta stanova.
Mi smo najpre doneli zakon koji se tiče, još kada je sada potpredsednica Vlade bila i ministar građevine, Zorana Mihajlović, ovih stanova za pripadnike snaga bezbednosti. Kasnije smo imali izmenu i dopunu zakona, tako da za te stanove mogu da konkurišu i članovi porodica palih boraca i ratnih vojnih invalida.
Moje pitanje se odnosi na to da li imamo u planu u budućnosti da proširimo kategoriju onih koji će moći da konkurišu za ove stanove, pre svega na medicinske radnike, na lekare, medicinske sestre i na prosvetne radnike? Mislim da su lekari zaista u ovoj situaciju kada su se suočili sa velikim problemima tokom pandemije i te kako zaslužili da im se pruži jedna ovakva šansa, i oni i prosvetni radnici, da mogu na ovaj jedan dobar, izuzetno povoljan način, sa finansijske strane gledano, da reše svoje stambeno pitanje.
U razgovoru sa predstavnicima lokalne samouprave sam i saznao da kada se izgrade stanovi koji su predviđeni da će biti još prostora i da će biti mesta preostalih da mogu i druge kategorije da apliciraju za ovakvu vrstu stanova. Naravno, treba možda razmišljati o tome da ovakvo jedno rešenje primenimo u budućnosti, kada smo već ušli u ovakav projekat, i za mlade bračne parove i za naučnike.
Dakle, moje pitanje je da li možemo da očekujemo u budućnosti da se proširi projekat i na druge službe koje rade u javnom sektoru? Hvala.
Hvala, potpredsedniče.
Poštovani ministri, koleginice i kolege, danas je u Skupštini Srbije održan Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje, tačnije sastanak Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje i razgovaralo se sa kolegama iz Brisela o daljoj saradnji, odnosno o putu Srbije ka EU. Zato se moje sledeće pitanje odnosi i upućujem ga ministru za evropske integracije Jadranki Joksimović.
Biću konkretan. Naravno da nas sve raduje pozitivan signal iz Brisela da otvorimo klastere tri i četiri i još je možda bolja stvar koju smo čuli da je Srbija ispunila standarde za otvaranje ovih klastera, dakle ništa nam nije poklonjeno. Lepo je čuti kada iz Brisela stižu poruke da posvećeno radimo na pridruživanju EU, ali što se tiče konkretno, klastera 3 i 4. Mi smo, naravno, prihvatili novu metodologiju.
Interesuje me kakve su naše polazne osnove sada, s obzirom da ste i malopre sami rekli da smo mi već otvorili neka poglavlja iz ovih oblasti i šta sve treba da ispunimo dalje da bismo uspešno zatvorili ove klastere, s obzirom da je totalno drugačija metodologija u odnosu na početak kako smo krenuli u pristupne pregovore sa EU? Naravno, ove oblasti se odnose i na zaštitu životne sredine, pa bih voleo da čujem i mišljenje ministarke Irene Vujović na Zelenu agendu, energetiku itd.
Skupština Srbije je u prethodnim mesecima raspravljala i usvojili smo veoma bitne zakone koji se odnose na klimatske promene i Zakon o obnovljivim izvorima energije i energetskoj efikasnosti. Iz trećeg klastera takođe je otvoreno nekoliko poglavlja koji se tiču ekonomske i monetarne politike, preduzetničke i industrijske politike, nauke, istraživanja, obrazovanja, kulture i Carinske unije.
Još jedno pitanje – koliko će nam sama ta činjenica da smo otvorili ta neka poglavlja koja obuhvataju ovi klasteri dalje olakšati posao da uspešno završimo proces, kada govorim konkretno o ovim temama? Hvala.
Poštovani predsedavajući, koleginice i kolege, 27. februara na delu Ibarske magistrale kod Kraljeva dogodila se na istom mestu još jedna u nizu saobraćajnih nezgoda i tom prilikom jedna osoba je izgubila život, a dve osobe su povređene.
Ne želim da prosuđujem o uzrocima ove saobraćajne nezgode, niti onih koje su se dogodile pre nje, ali želim da ukažem da je na ovom delu magistrale prošle godine urađen kružni tok, a da na ovom mestu još uvek nije urađena javna rasveta.
Ovom prilikom upućujem pitanje JP „Putevi Srbije“ – kada će biti završeno javno osvetljenje na ovom mestu, na kružnoj raskrsnici kod fabrike „Leoni“ u Kraljevu? I, upućujem apel da se taj posao obavi što pre.
Nisam prvi koji je ukazao na ovaj problem. Podsetiću da je u ime lokalne samouprave gradonačelnik Kraljeva 4. decembra prošle godine uputio dopis JP „Putevi Srbije“ da se što pre završi javno osvetljenje na ovom mestu.
U tom dopisu je navedeno da je zbog nepostojanja rasvete ova kružna raskrsnica nebezbedna i da su česte saobraćajne nezgode na ovom mestu u kojima učestvuju najčešće vozači i pešaci koji ne poznaju dovoljno ovaj deo puta. Zbog toga je važno da se što pre na ovom mestu uradi javno osvetljenje, s obzirom na veliku frekvenciju saobraćaja i to će sigurno unaprediti bezbednost svih učesnika u saobraćaju. Hvala.
(Kraljevo, 10.08.2022.)
Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
---|---|---|---|---|---|---|
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 142265.00 | RSD | 03.08.2020 - 01.08.2022. |
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 142265.00 | RSD | 01.08.2022 - |