Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milovan Jakovljević

Milovan Jakovljević

Srpski pokret Dveri

Obaveštenja i objašnjenja

Poštovane kolege, uvaženi građani Srbije, imam nekoliko pitanja.

Prvo pitanje je za predsednika Republike, gospodina Aleksandra Vučića, jer 14. septembra ovde je 14 potpisnika predstavnika Udruženja malinara se sastalo u Ivanjici i pozvalo me na taj sastanak i ovlastilo me da predam zahtev predsedniku Republike, kao po njihovim rečima, najvećem autoritetu koji može da posreduje kod svih relevantnih državnih institucija i ako sam ih ja upozorio da predsednik Republike nema mandat za to ni po zakonu ni po Ustavu, ali eto, oni su pokušali i ja naravno, nisam iskazao svoju isključivost i gordost i uredno sam to na pisarnici podneo. Prihvatam i to da predsednik Republike ne može ovim da se bavi, ali mogao je da prosledi nekome. Javno ga pitam šta će uraditi ako se ugasi proizvodnja malina, posebno u ovom ruralnom delu Srbije, Zlatiborskom, Kolubarskom, Mačvanskom i ostalim okruzima.

Takođe, imam pitanje do kada ćete da favorizujete Zakon o budžetu, odnosno o budžetskom sistemu u odnosu na ovaj relevantni Zakon koji se tiče finansiranja lokalnih samouprava. U Zakonu o finansiranju lokalnih samouprava eksplicitno piše da 1,7% ukupnog BDP u tekućoj godini se mora rasporediti jedinicama lokalne samouprave. Pohvalno je što je sedam hiljada milijardi BDP ove zemlje, znači, 111 milijardi da se rasporedi. Vi godinama, 12 godina raspoređujete svega 33 milijarde i tako zakidate lokalne samouprave. Vršite kompletno centralizaciju države, tako da, recimo, mojoj Ivanjici umesto milijardu 83 miliona lokalna samouprava dobija 322 miliona, a onda se zahvaljuju državnim institucijama što dobiju za četiri godine svog mandata 220 miliona za glavnu recimo, ulicu u Ivanjici.

Pitam Ministarstvo poljoprivrede, da li će napokon primiti nezadovoljne proizvođače koji su evo, juče protestvovali u Kraljevu, Požarevcu, Dolovu, Guberevcima itd.

Takođe, pitam Ministarstvo trgovine i Ministarstvo poljoprivrede, da li možemo na neki način, a sve u skladu sa onim famoznim Sporazumom SSP iz 2013. godine, da li možemo da zaustavimo nekontrolisan uvoz. Da li tamo u članovima 32, 40 i 41. postoji mogućnost da u određenim slučajevima sprečimo nekontrolisani uvoz. Tri puta sam pitao resorno ministarstvo i tražio obaveštenje o tome da od Nove godine do 1. oktobra daju podatke koliko je mesa i mleka uvezeno, ko su uvoznici, da li su to samo trgovci, proizvođači ili i jedni i drugi?

Naravno, o svemu ovome bi mogli da pričamo i na Odboru za poljoprivedu, ali tamo nema ko da nas čuje, jer izvršna vlast je pobrkala lončiće i pomislili su da smo mi ti koji treba da polažemo račune Ministarstvu poljoprivrede, a ne obratno.

Imam jedan konkretan predlog i pitanje, da li ima neko da čuje u ovoj zemlji da proizvođači mleka, koji imaju priznajem, dobre podsticaje od 19 dinara, i to bi se reklo da nije loše, međutim, koliko je realno u praksi da poljoprivredni proizvođači dobiju tih 19 dinara, ili to na neki način pripadne mlekarama. Naš konkretan predlog i molim vas, da ovo Vlada čuje i razmotri da subvencije i podsticaji idu po grlu, umatičenom grlu, tako da se izjednači mogućnost i malih proizvođača mleka koji imaju jednu, dve krave. Podsetiću vas da 90% proizvođača mleka ima od jedne do devet krava, a preko 10 krava svega 10%. Da li je u interesu nekome da se ugase mali proizvođači i da se svi pretvorimo u jeftinu radnu snagu, uključujući i ratare i stočare i voćare, i ljude koji se bave organskom hranom, a posebno autohtonih vrsta životinja i biljaka.

Ja ću podsetiti i pitati resorno ministarstvo da li su isplaćeni podsticaji i subvencije za proizvođače autohtonih vrsta životinja, posebno onih u našim ruralnim predelima kao što je Raška oblast i tome slično? Hvala lepo.
Poštovani građani Republike Srbije, uvažene kolege narodni poslanici, koristim priliku da u ime svih nas našoj uvaženoj koleginici Milici Đurđević Stamenkovski čestitam rađanje dva sina Vukašina i Strahinje i nadam se da ovakve stvari mogu da nas ujedine i da natalitet u Srbiji bude naš motiv, a ne mortalitet, demografija i mračne i tmurne teme.

Moja pitanja su naslovljena na Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo pravde. Za Ministarstvo pravde imam jedno pitanje. Da li znate da u Ivanjici radi deset sudija u Osnovnom sudu? Zadnje dve godine svega šest ljudi je angažovano na predmetima od 3.500 slučajeva. Molim vas da mi dostavite podatak, koliko je svako od tih sudija ponaosob zadužen i da li ćete nešto preduzeti u smislu da predupredite ove probleme i da građani dođu do elementarne pravde? Verovatno takav problem ima Srbija globalno, ali evo konkretno za Ivanjicu ja vas pitam, šta ćete uraditi?

Kada ćete odustati od „beogradizacije“, odnosno kada ćete uvesti decentralizaciju Srbije? Znate, Srbija postoji mimo Beograda. Postoje neka naselja u Srbiji koja žive u otežanim uslovima. Da li znate da danas je lepo čuti da postoji „Beograd na vodi“, ali danas pola Srbije je bukvalno na vodi? Godinama unazad zaskaču nas planinski potoci, nabujale, brze planinske reke i stalno nas nešto iznenadi.

Kada ćemo doći u situaciju da predupredimo ove probleme i definitivno rešimo ovo pitanje? Ljudima ne samo da stradaju usevi, stradaju atarski seoski putevi, koje je nemoguće više obnoviti, nemoguće zbog nebrige vlasti i nemoguće je zbog toga što ljudi u lokalnim samoupravama nemaju dovoljno sredstava.

Sve ono u skladu sa Zakonom o budžetu, odnosno finansiranju lokalnih samouprava, na šta sam ukazivao, da 1,7% ukupnog BDP mora se rasporediti jedinicama lokalne samouprave i to bi trebalo da bude 111 milijardi, a vi raspoređujete godinama unazad 33,37 milijardi, što je za 78 milijardi manje.

Alarmantno stanje je u srpskom malinarstvu. Malinari se spremaju, možda ne znate, ali da vas upoznam, sa izlaskom na ulice. Posredno ili neposredno, od srpskih malina živi negde do milion ljudi.

Mi smo na skupštinskom Odboru za poljoprivredu usvojili zaključak. Taj zaključak se odnosi na više stvari. Ja osim kritike sam bio slobodan na tom Odboru da predložim tri, po meni, konstruktivne mere i Odbor je to jednoglasno usvojio.

Ja ću vam sada reći da, po meni i po zaključku Odbora, Vlada, resorno ministarstvo, uopšte ne treba da se bavi cenom malina i ja se ne slažem sa predsednikom države u mnogo čemu, ali sam saglasan u tome da cenu malina određuje tržište. Međutim, šta je uloga države? Da stvori privredni ambijent gde neće biti malverzacija, manipulacija, zloupotreba, neće biti nekontrolisanog uvoza po damping i subvencionisanim cenama.

Mi imamo u tom famoznom SSP-u, Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji je stupio na snagu 1. septembra 2013. godine mogućnost u članovima 32, 40. i 41. da predupredimo uvoz roba po damping subvencionisanim cenama i sprečimo nelojalnu konkurenciju.

Druga mera koju sam na tom Odboru prezentirao je da treba pooštriti kontrolu, uvesti standarde, sledljivost, deklarativno obeležavanje i na kraju, ono što je presudno važno, da mi srpski brend koji se zove srpska malina na jedan pametan način treba da zaštitimo geografskim poreklom, maline proizvedene u Srbiji i tu meru sprovesti na području čitave Evrope donošenjem zakona o šemama kvaliteta.

Smatram da država ne treba da se bavi cenom malina, već stvaranjem pravednog ambijenta i omogućavanjem prostora koji će biti pravedan i za vladavinu prava i u ovom sektoru naše privrede.

U to ime, ja vas pozdravljam i želim uspešan današnji rad. Hvala.
Poštovani građani Republike Srbije, uvažene kolege, ja ću danas postaviti nekoliko pitanja Vladi Republike Srbije, a ona neka bude slobodna po svom nahođenju da rasporedi to po resorima.

Ovih dana smo svedoci da su nezadovoljni ratari i proizvođači mleka izašli na ulice i dobili su ono što su uglavnom tražili, a jedna od tih mera je 18.000 dinara po hektaru i to je sasvim u redu.

Ja hoću da pitam u ime ovih ljudi koji nisu dobili određene prinadležnosti, a to su uglavnom proizvođači mesa, voća, povrća, autohtonih rasa životinja i biljaka, kao i proizvođača organske hrane, pčelari i drugi. Nije ljudi normalno i pitam - da li će šta Vlada uraditi po ovom osnovu da se ova prinadležnost od 18.000 dinara uveća ljudima koji proizvode hranu za srpsko tržište i za izvoz u ruralnim, marginalnim i u uslovima sa otežanim uslovima privređivanjima? Recimo, kao što je moja Ivanjica, gde ljudi bukvalno nekih 30 ari u nekom sajman u strani moraju da obrađuju, da proizvode recimo krompir na gotovo organski način, gde je zemljište sedme i osme klase ili ono zemljište u našoj severnoj Pokrajini, prve klase.

Da li je normalno da podsticaj ide isto ljudima koji proizvode hektar pšenice, hektar plasteničke proizvodnje ili hektar malina? Naravno da nije isto.

Sve ovo govorim u interesu ljudi koji nisu smogli snage da izađu na ove proteste i ja sam dao neki svoj doprinos svemu tome kada su u pitanju proizvođači malina i ovde su ljudi iz devet udruženja koji su me ovlastili da u njihovo ime govorim.

Ja na vreme govorim da ćemo imati problem u najavi, a ja sam ih zamolio da kroz sistem institucija pokušamo nešto da rešimo, da ne izlazimo na ulice. Ako izađemo, onda smo baš izašli.

Dalje, rok upotrebe zamrznutog mesa najduži je u Evropi do šest meseci. Ja u prilog tome imam i na nemačkom i na engleskom iz Brisela jedan dopis, pa ću vam pokazati ako to nekoga zanima. Inače, u Srbiji je to do 12 meseci. Ako smo već "evrofanatici" i hrlimo besomučno u tu EU, zašto ne izjednačimo i ovo? Zašto mi da jedemo meso do 12 meseci, a neko u Evropi do šest?

Sledeće, koji su kriterijumi za uvoz mesa i mleka? Da li je to neko u situaciji da ima pravo da odlučuje o tome mimo institucija i tražim da mi se dostave kopije rešenja za uvoz mesa i mleka od 1. januara 2023. godine do danas?

Znate li ko je Dobrivoje Petrović? E to je čovek koji je rođen 1985. godine u gradu i otišao u selo Zdravčiće da živi i tamo sa svojim dedom i ocem je formirao farmu od 40 krava. Naravno, nije konkurisao kod ovih nacionalnih mera sistema, IPARD, i on je dobio čovek 18. jula prošle godine da pravo da izgradi najmoderniju farmu na Balkanu, u ovom delu Evrope za 75 krava, gde bi se na robotizovan način muzle te krave i on je čovek dobio milion i po evra da napravi investiciju i od toga 94 miliona dinara da mu se vrati, ali je uslov da on izgradi tu farmu, a tek onda da mu se novac vrati.

Sve je uradio što je trebao, rok je 720 dana i već pola tog vremena je proteklo, a šta je njegov problem? Njegov problem je što je otišao sa ovim rešenjem Ministarstva za poljoprivredu kod pet-šest banaka. Ni jedna mu nije odobrila kredit. Njegova investicija je upitna. Ja vas sve pitam, a posebno Vladu Republike Srbije - kako mi možemo da iznađemo način da ovom mladom čoveku pomognemo da on opstane i ostane i da sa svoje četvoro dece, suprugom privređuje i da bude čovek za primer, neko ko nam je potreban u ovim predelima?

Pitao sam Ministarstvo unutrašnjih poslova i imam sve reči hvale. Odgovorili su za piralen u Ivanjici, u bivšoj fabrici "Špik" i zaista su onako hronološki poređali sve inspekcijske nalaze i konstatovali su da postoje burići sa piralenom. Ukoliko se taj piralen zapali, biće bojni otrov. Mi ćemo morati da evakuišemo Ivanjicu.

Pre dva meseca sam postavio to isto pitanje Ministarstvu za zaštitu životne sredine i energetike i nisu mi odgovorili. Javno ih prozivam da mi odgovore. Hvala.
Postavio bih pitanje Ministarstvu poljoprivrede, vezano za podsticaje po hektaru koji su opredeljeni za ovu 2023. godinu u iznosu od 6.000 dinara, i mislim da bi ovo moglo poštenije da se rasporedi, a ne ovako linearno, već u zavisnosti od toga čime se bavimo, da li se bavimo proizvodnjom malina, stakleničkom, plasteničkom proizvodnjom, proizvodnjom pšenice itd. Nije isto da li se proizvodi na 1.800 metara nadmorske visine ili na 200 metara, da li u uslovima otežanog privrednog razvoja, da li je biljna struktura ova ili ona. Klasa zemljišta je takođe ono što treba da opredeli visinu subvencija, odnosno podsticaja po hektaru.

Takođe, imam pitanje za Ministarstvo poljoprivrede, a koje se odnosi na osiguranje useva. Subvencije od 70% su smanjene na 30%, odnosno 40% u upravnim okruzima, kao što su Moravički, Kolubarski, Zlatiborski, Podunavski, Šumadijski, a ja bih dodao i Mačvanski. Da li će se nekim podzakonskim aktom ovo regulisati ili će ostati ovo kako je zakonom definisano, odnosno izmenom zakona?

Takođe, želim da postavim pitanje Ministarstvu poljoprivrede – kada će se raditi na dodatnoj automatizaciji protivgradnih stanica i kada će ti protivgradni strelci imati neku pristojnu prinadležnost, a ne za četiri, 4.500 dinara ići na lansirne rampe i u toku noći se maltretirati, po kiši, nevremenu, štititi naše nebo koje je ugroženo uglavnom u ovim navedenim okruzima.

Postavljam pitanje Ministarstvu za građevinarstvo, odnosno infrastrukturu, kada će se pored izgradnje beogradskog metroa, pri čemu finansiramo svi mi građani Republike Srbije i poreski obveznici u iznosu od 4,6 milijardi taj famozni metro, kada ćemo mi iz unutrašnjosti moći da napravimo neke kapitalne investicije koje će biti rasitnjene, odnosno biće raspoređene širom Srbije?

Ja dajem jedan doprinos svemu tome, pa predlažem da u 100 opština u Republici Srbiji se izgradi u proseku po 500 kilometara asfaltnih seoskih puteva širine tri metra, debljine asfalta šest centimetara sa svim nasipima i kanalima. To naravno neće koštati više od 2,8 milijardi evra, što je ekvivalent izgradnji, odnosno rekonstrukciji železničke pruge od Beograda do Niša.

Takođe, smatram da na ovaj način bi ljudi ostajali da žive u ruralnim marginalnim seoskim područjima i da se neko u ovoj zemlji napokon seti srpskog seljaka, da se seti tih ljudi koji sele u ove velike gradove. Vi imate po zadnjem popisu situaciju da samo iz velikih gradova se ljudi nisu selili nigde, a da smo mi iz unutrašnjosti raseljeni. U proseku 20% ljudi je nestalo širom Srbije iz tih marginalnih ruralnih predela. Neki su otišli u inostranstvo, a neki u veće gradove.

Takođe, pitam Ministarstvo poljoprivrede, kada će se granica, minimalna granica za poljoprivredna gazdinstva od osam miliona dinara povećati, recimo, na 12 miliona dinara za ulazak u PDV? Kao što znate, cene i potrošačke korpe i imputi i sveopšta inflacija su povećani, tako da bi to bilo logično.

Takođe, imam da pitam Vladu Republike Srbije, kada će se to desiti da srpski seljak koji je naravno ovim zakonom koji smo doneli pre nekoliko sednica oporezovan, koji je preduzetnik, kada će on dobiti subvencije i podsticaje, kao što to dobijaju strani investitori? Ne mora da bude taj iznos, 73.600, kao što ima „Rauh“ iz Koceljeve ili 144.000 „Henkel“ ili 140.000 fabrika čokolade u Novom Sadu. Dovoljno je 10.000 evra po novootvorenom radnom mestu uz ugovornu obavezu od pet godina. Jer, jednom kad seljak ostane na svom domaćinstvu, on do groba tu ostaje. Neće da seli svoju fabriku pod vedrim nebom.

Na kraju, završavam sa ovim, gospođo predsedavajuća, ja nisam neko ko veruje u teorije zavere, ali često me građani pitaju – ko ovo šparta naše nebo, o čemu se radi? Ovi silni avioni lete svaki dan, da li je to sa razlogom ili bez razloga? Molim državu da zbog tih ljudi koji veruju u te teorije zavere izađe sa jasnim stavom i kaže o čemu se radi. Hvala.
Poštovani građani Republike Srbije, uvažene kolege narodni poslanici, ja ću danas postaviti nekoliko suštinski važnih pitanja za građane Republike Srbije, neću se baviti ni osporavanjem, ni podrškama bilo kom političaru, a tiču se ova pitanja zdravstvene bezbednosti prehrambenog suvereniteta poljoprivrede, a na neki način i energetike. Pa, da krenem.

Petnaest milijardi se duguje poljoprivrednim proizvođačima iz 2022, 2021. i 2020. godine, pitam, kada će ovi podsticaji subvencije se isplatiti, a da to bude blagovremeno i na vreme da ljudi pre setve imaju taj novac i da im omoguće jednu relaksiranu situaciju.

Postavio sam takođe pisanim putem pitanje Ministarstvu za brigu o selu, koliko je zadruga to ministarstvo pomoglo, sa koliko novca, koje su to zadruge. Taksativno da mi daju odgovor. Uputili su me na sajte Ministarstva gde taj odgovor nisam uspeo da nađem, pa ih ovog puta molim da mi to zvanično taksativno napišu da bih ja mogao dalje da delujem.

Predlažem Ministarstvu privrede i poljoprivrede da napravimo jednu fabriku skroba kako ne bi izvozili kukuruz kao sirovinu. Predlažem da napravimo jednu fabriku za dehidrirano mleko, tako da kada imamo suficita da možemo konditorskoj industriji da ponudimo, a ne da zavisimo od uvoza i ad hok da rešavamo pitanja, ne samo mleka, mesa već i svega drugog. Tako da moramo malo ozbiljnije pristupiti toj temi. Eto, ja dajem javno taj jedan predlog.

Proizvođači mleka su ovih dana očajni, ogorčeni. Ministarstvo nudi određena rešenja koja sama po sebi mogu da nešto da znače, međutim, ono što je potrebno proizvođačima mleka i mlečnog govedarstva, a to je dugoročna strategija, da oni ljudi znaju, a ne ovako zabranite izvoz, pa onda pustite posle mesec dana, pa se zasiti tržište, pa deficit, pa suficit, pa oni ne znaju.

Oni ljudi traže da se nekontrolisanim uvoz mleka sumnjivog porekla spreči, jer mi ljudi ne znamo šta više uvozimo, to je van svakih naših opservacija i tako dalje. Oni takođe traže da se subvencije po litru podignu na 20 dinara, da se zagarantuje minimalna otkupna cena mleka, takođe da se i zabrani, odnosno ukloni uredba, mada je ona 1. februara uklonjena, ali je pitanje kada će se ponovo uspostaviti na izvoz mleka. Tako da su to suštinska pitanja koja mlekari pitaju, ali nadam se da ćemo dobiti odgovor.

Uvozno mleko se prodaje po domaćim etiketama, domaćim brendovima. Da li je to normalno? Da li inspekcije rade svoj posao? Takođe za Ministarstvo poljoprivrede. Aflatkosin je problem koji omogućava mlekarima da manipulišu sa koncentracijom aflatkostina. Ono što ja predlažem da laboratorije u Srbiji krenu u jednu drugu aktivnost, a to je da u fabrikama stočne hrane pronalaze aflatoksin, a ne tamo gde je posledica, gde u mesu i mleku je aflatoksin. Znači, tražim da se ispituje prisustvo aflatoksina u fabrikama stočne hrane, jer tamo ljudi otkupljuju sumnjiv, odnosno lošeg kvaliteta kukuruz koji je zaražen u dobroj meri aflatoksinom.

Da li bilo koja laboratorija u Srbiji ispituje prisustvo GMO organizama u mesu, mleku, jajima, voću, povrću? Naravno, da ne, a nema jasnog, deklarativnog obeležavanja, nema sledljivosti. Znači, to je problem, mi ne znamo šta iz inostranstva uvozimo. Dođe roba, stavimo u raf i onda kupuje ko kako hoće, a nemamo pojma o čemu se radi. Porez na dohodak, poljoprivrednik, preduzetnik smo uveli na jednoj od pre nekoliko sednica i ti ljudi plaćaju porez, vode knjige, plaćaju porez. Pa, kada će oni imati subvenciju od deset do 144 hiljade evra kao što imaju strani investitori. To je jedan od bitnih takođe problema.

Kada će ambasade i Privredna komora Srbije raditi nešto da unaprede prodaju naših domaćim proizvoda na stranim tržištima ili ćemo čekati samo da neko dođe i kupi, ionako već ugroženu privredu.

Poljoprivredna gazdinstva koja su imala osam miliona dinara limit pa da uđu u PDV ja predlažem da se podigne na 12 miliona, iz prostog razloga što troškovi života i inflacija su učinili svoje.

Ono što još hoću da kažem, neproverena informacija, ali pozivam resorno ministarstvo da u Ivanjici postoji jedna fabrika, bivša fabrika „Špik“ i građani su mi sugerisali da postoji opasnost, a ona se zove piralensko ulje koje se koristi za hlađenje trafostanica i u slučaju požara piralensko ulje prelazi u bojni otrov. Nećemo stići da evakuišemo Ivanjicu, ukoliko su ovi navodi tačni. Pozivam Ministarstvo unutrašnjih poslova da reaguje hitno po ovome.

Završavam sa ovim, kada će elektrosnabdevanje u seoskim i planinskim područjima da se reguliše? Kada će te bukve i šljive i ostale biljke da nam manje prave probleme? Tako da, u tom smislu, nadam se da će elektrosistem funkcionisati ne samo ovde u Beogradu, već i u seoskim područjima. Hvala.
Poštovani građani Republike Srbije, uvažene kolege narodni poslanici, evo nastavljamo ovaj Sizifov posao. Ja se danas neću baviti globalnim temama. Baviću se temama onim koji su povereni od naših građana u interesu životnih pitanja, egzistencije i esencijalnih pitanja, nasušno važnih i potrebnih da bi ljudi svoj život učinili kvalitetnijim i boljim.

Ja sam ovde po resorima odlučio da postavljam pitanja i ona će biti kratka, jasna, jer krećem se kroz Srbiju, razgovaram sa ljudima, pre svega iz reda preduzetnika i poljoprivrednika, kojima i sam pripadam, pa ću pitati gospodina Sinišu Malog - da li je normalno da zbog racionalizacije poreskih uprava regionalni centri imaju primat, a da lokalne poreske uprave nemaju, pa u tom smislu pitam - da li seljaci, poljoprivredni proizvođači, građani Ivanjice, Lučana, recimo, Gornjem Milanovca moraju po jedno rešenje ili potvrdu da odlaze u Čačak ili to mogu da izdaju lokalne jedinice poreske uprave?

Registar pružalaca računovodstvenih usluga je definisan tako da do 1. januara ove godine ko se registrovao, registrovao se, a od 7.322 pravna lica svega 2.064 njih je uspelo da se registruje. Šta ćemo sa ovih 5.000? Da li ovaj rok može da se produži?

Gospodinu Gašiću jedno kratko pitanje vezano za pirotehniku, za Zakon o eksplozivnim sredstvima. On postoji već pet godina, ali nismo još uspeli da ga vidimo na svetlosti dana, a znamo da i životinje se plaše, naši mladi se ozleđuju, itd. - da li će se nešto uraditi po tom pitanju?

Gospodinu Martinoviću imam da uputim jedno pitanje - da li transferna sredstva su raspoređena po Zakonu o finansiranju lokalnih samouprava po članu 37. a tamo je opredeljeno svega 33 milijarde, a znamo da 106,5 milijardi je ono što zakon definiše, šta ćemo sa tom razlikom i kako to treba nadomestiti?

Gospođi Kisić imam da uputim jedno pitanje. Ono se odnosi na ljude koji imaju decu, a i neki komad zemlje, pa su onda u hendikepu zbog te zemlje, poljoprivrednog zemljišta, i ne mogu da imaju dečiji dodatak. Da li tu možemo nešto da menjamo?

Gospođi Ireni Vujović upućujem pitanje jednostavno vrlo – kada će se iz upotrebe izbaciti plastične kese?

Gospodinu Nikoli Selakoviću jedno prosto i jednostavno pitanje. Ljudi koji su radili 40 godina, a nemaju 65 godina života trajno su obespravljeni za onaj deo koji im je umanjen. Da li ćete tu nešto preduzeti?

Gospodinu Branku Ružiću – kako rešiti problem u školama, a posebno u školama u seoskom području u ruralnim predelima gde je manje od 10 učenika ili recimo šta ćete preduzeti sa Umetničkom školom u Kragujevcu gde je izvesna gospođa Petrović imala fantastičan projekat za to?

Gospodinu Radetu Basti upućujem pitanje – da li Fond za razvoj ima dovoljan budžet za sve zahteve koji treba da se obrađuju?

Gospodinu Milanu Krkobabiću – da li je normalno da daje 500 miliona dinara za seoske kuće umesto za poljoprivredno zemljište, jer tako bi mladi bračni parovi imali mogućnost da stvaraju novostvorenu vrednost, a ne da im kuće služe za vikendice?

Gospođi Danici Grujičić – da li će Ivanjičani, Gornjomilanovčani, Lučanci, da li će oni ići sve vreme u užičku bolnicu da se žene porađaju ili ćete opremiti čačansku kako dolikuje i jednom rešiti taj problem?

Gospodinu Momiroviću – da li će poštovati SSP i u onom smislu kada treba da se zaštiti naše tržište u smislu člana 41. i 42. zakona?

Gospođi Đedović, solarni paneli, drvene bandere i trafostanice su problem i mi imamo konkretna rešenja, ali zbog vremena neću dužiti, da bi stigao sve ovo da ispričam.

Gospođi Jeleni Tanasković, štete od divljih životinja, medveda, vukova, divljih svinja, prave ogromne štete u planinskim područjima, da li imamo rešenje za to? Kada će se rešiti status zaposlenih na privremenim i povremenim poslovima u Ministarstvu poljoprivrede? Kada će se izjednačiti regulativa da i mi u prometu imamo samo meso do šest meseci starosti, a ne do 12 kao što je to u EU?

Na kraju, gospođi guvernerki Tabaković, oprostite, još jednu rečenicu, mi smo podneli u skladu sa Odborom za poljoprivredu i resornim ministarstvom Narodnoj banci zahtev da se dodeli, odnosno odobri moratorijum, reprogram ili neka garantna šema za otkupljivače malina, a samim tim proizvođači malina bi imali priliku da budu isplaćeni.

Hvala vam na razumevanju. Prijatno.