NIKOLA SELAKOVIĆ

Srpska napredna stranka

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Nikola Selaković prvi put je izabran za narodnog poslanika u 14. sazivu, kao 11. na listi Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane, mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine. Ostavku je podneo na početku saziva, mandat mu je završen 27. marta 2024.


BIOGRAFIJA

Rođen je 1983. godine u Užicu. Završio je Šestu beogradsku gimnaziju i osnovne i master studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na kome je trenutno doktorand. Završio je Visoke studije odbrane i bezbednosti kao pripadnik osme klase.

Od 2009. do 2012. godine bio je zaposlen na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu kao asistent na Katedri za pravnu istoriju i držao nastavu na predmetima Uporedna pravna tradicija, Srpska pravna istorija i Retorika.

Obavljao je dužnost ministra pravde i državne uprave u Vladi Republike Srbije u periodu od 2012. do 2014. godine, a potom ministra pravde u periodu od 2014. do 2016. godine.

Odlukom predsednika Republike Aleksandra Vučića 31. maja 2017. godine postavljen je na funkciju generalnog sekretara predsednika Republike, koju je obavljao do 27. oktobra 2020. godine.

Dužnost ministra spoljnih poslova Republike Srbije obavljao je u periodu od 2020. do 2022. godine.

Na funkciju ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja u Vladi Republike Srbije izabran je 26. oktobra 2022. godine.

Za ministra kulture izabran je 2. maja 2024. godine. Miloš Vučević podneo je ostavku 28. januara 2025. Narodna skupština konstatovala je ovu ostavku 19. marta 2025, čime je ovoj Vladi prestao mandat.

16. aprila 2025. godine ponovo je izabran za ministra kulture u Vladi Republike Srbije.

Bio je član Srpske radikalne stranke u period od 2001. do 2008. godine. U politiku je aktivno ušao 2008. godine, kada je prilikom osnivanja Srpske napredne stranke postao njen član. U Srpskoj naprednoj stranci obavljao je funkcije koordinatora Pravnog saveta, člana Predsedništva od 2012. godine i potpredsednika Glavnog odbora u periodu od 2014. do 2016. godine.

Član je Predsedništva Srpske napredne stranke.

Poslednji put ažurirano: 17.04.2025, 06:51

Osnovne informacije

  • Samostalni poslanik
  • Beograd
  • Užice
  • 30.04.1983.
  • diplomirani pravnik
    • Ministar kulture

Statistika

  • 0
  • 1
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 14.10.2025.

Hvala najlepše.
Uvažena gospođo predsednice Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, s pažnjom sam pratio izlaganje narodne poslanice iz Kraljeva i, osim apsolutne saglasnosti sa svim što je rekla, želelo bih samo da dodam jednu stvar. Dakle, prilikom obavljanja dužnosti, odnosno funkcije ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, dobio sam dopis gradonačelnika Kraljeva, dr Predraga Terzića, koji je izrazio u tom dopisu i većinsku želju građana Kraljeva, a to je da 14. oktobar, kao datum crnim slovima upisan u istoriju Kraljeva, od jedne lokalne manifestacije bude uzdignut na nacionalni nivo i tome sam dao bezrezervnu podršku i na sednici Vladinog Odbora za negovanje tradicije oslobodilačkih ratova Srbije podržao tu inicijativu i od tada smo, dakle od 2023. godine, tu manifestaciju uvrstili u red onih koja se obeležava na nacionalnom nivou.
Nismo uvek i svake godine u prilici da budemo na takvim mestima, ali s obzirom da će sledeće godine biti godišnjica koja je deljiva sa pet, dakle 85. godišnjica od masovnog stradanja građana Kraljeva u jednom užasnom piru nacističkog okupatora, to je i dobra prilika da se veći broj članova Vlade u Kraljevu tada i pojavi.
Ono što je važno reći, istorijski, i što ne smemo nikada da zaboravimo, Srbija je jedina zemlja u toku Drugog svetskog rata u okupiranoj Evropi u kojoj su pod okupacijom zločine vršili pripadnici jedinica Vermahta, dakle, redovnih oružanih snaga nemačkog Rajha, a ne pripadnici SS formacija i to je ono što je karakteristično za odmazde koje su Nemci sprovodili 1941. godine i u Kraljevu i u Kruševcu i u Kragujevcu, gde, kao što znamo, su odvodili đake iz gimnazije da bi ih streljali. To je nešto što smo dužni da prenosimo svakoj novoj generaciji i apsolutno podržavam vašu inicijativu koju ste izneli, a to je da se obnovi stara praksa odvođenja grupa učenika, grupa đaka na ta mesta, da bi na samim mestima i kroz razgovor sa za to kvalifikovanim kustosima mogli i te kako da dobro zapamte šta je to našem narodu vršeno, da su Srbi jedini narod za koga je važila naredba sto za jednog, da to nigde u Evropi, niti u svetu nije sprovođeno i da je ta žrtva koju su naši preci podneli samo zato što su pripadali našem rodu ili što su bili pravoslavne vere nešto što i te kako zaslužuje …
(Narodni poslanik opozicije: Jel to Vučić rekao?)

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 14.10.2025.

Naš veliki književnik i diplomata je, opisujući hrabrost nekih ljudi, rekao da su oni mnogo hrabri ne zato što se nikoga ne boje, već zato što se ničega ne stide.
Ja sam govorio o stvari o kojoj bi bilo najnormalnije da i u ovom velikom i uvaženom domu vlada apsolutni konsenzus.
Ako je neko u stanju da nema trunčicu poštovanja i pijeteta kada se govori na 14. oktobar… Dakle, na današnji dan su građani Kraljeva streljani samo zato što su bili Srbi u sprovođenju naredbe nacističkog komandanta za okupiranu Srbiju, prema kojoj je za jednog ubijenog okupacionog vojnika ubijeno sto naših sunarodnika.
Reč je o onome što ste vi rekli, o negovanju kulture pamćenja i u tom negovanju kulture pamćenja ja koristim ovu priliku prvo da vam zahvalim što ste ovo rekli, što ste dali inicijativu koju ću zdušno podržati kod ministra Dejana Vuka Stankovića. Naša deca treba da posećuju takva mesta i Slobodište u Kruševcu i Kraljevo. Slobodište koje smo, inače, u potpunosti rekonstruisali i uredili i Šumarice u Kragujevcu i memorijalni spomen-park u Sremskoj Mitrovici, gde su Ustaše streljale 1000 građana Mitrovice i Srema samo zato što su bili Srbi, pa i našeg velikog slikara Savu Šumanovića, koji je takođe tu stradao i ubijen, ali kada se steknu uslovi. Potpuno podržavam, dok ne mogu da odlaze normalno i neometano u spomen područje Jasenovac, a ono da odlaze u Donju Gradinu, u Republiku Srpsku, kao najveće srpsko groblje na jednom mestu pod kapom nebeskom, ali da obiđu i Srpsku kuću na Krfu i memorijal, odnosno mauzolej na ostrvu Vido i na Zejtinliku kraj Soluna i gde god, nažalost, ratnih vojnih memorijala naš narod ima, ne na desetine, nego na stotine u Evropi i Severnoj Africi.
Za početak, ponosan sam činjenicom da smo ih sve popisali, da smo ih učinili dostupnim i preko jedne ozbiljne internet platforme, koju smo dobili od jednog mladog čoveka iz Užica koji je to uradio, potpuno dobrovoljno, ne tražeći jedan jedini dinar od države. Zato danas na sajtu kojim upravlja Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja možete da odete, primera radi, da na tom sajtu otvorite odeljak o Zejtinliku i da za svako grobno mesto vidite ko je sahranjen, odakle je. Dakle, da imate ime, prezime, godinu stradanja.
To su stvari koje smo bili dužni da uradimo, kao što je i otvorena u nekadašnjoj stražarskoj kući na Zejtinliku jedna vrsta turističkog info-centra, jer veliki broj naših ljudi to dolazi i suvenirnica. Time je rukovodio generalni konzulat iz Soluna i to je važno i dobro.
Ovo što ste za Kraljevo rekli, da se ne udaljim od te teme, apsolutno podržavam i naša deca treba da neguju i da izgrađuju kulturu pamćenja upravo kroz posete ovakvim važnim mestima.
Još jednom koristim priliku da i svakog ko ode u Kraljevo, da ga pozovem da poseti i Narodni muzej u Kraljevu, jer taj deo postavke je posebno efektan, potresan i nešto što kod svakog normalnog čoveka probudi osećanje.
Podsetiću, i time da završim, dakle, da je upravo ova vlast, koja se napada nemilice izmišljotinama, glupostima, besmislenim nazovi argumentima, ona je snimila prvi film o Jasenovcu. To nije nijedna pre nas htela da uradi, niti je htela, niti je smela. Upravo je ova vlast prva posle 1964. godine, odnosno posle fantastičnog filma Žike Mitrovića „Marš na Drinu“, ova je prva snimila i „Zaspanku za vojnika“ i „Kralja Petra Prvog“, ni jedna druga nije nalazila za shodno to da radi.
Snimali su filmove kojima su davali naziv srpski film, a kada ukucate to i pronađete na bilo kojoj od internet platformi, onda vam dođe da se postidite sami pred sobom, jer je reč o filmu koji govori o pedofiliji. I ovo nije neka plasirana izmišljotina, kao što neko ovde lažno optužuje ljude za pedofiliju samo zato što su uzeli učešća u formiranju Fakulteta za srpske studije u Nišu, već tu bruku i sramotu od filma, koju je plaćala ova država u vreme njihove vlasti. Dakle, ova država u vreme njihove vlasti plaćale je filmove koji su nosili prefiks srpski, a koji su promovisali pedofiliju. I znate, to je normalno, to je u redu. To je bila njihova kulturna politika. Neka to njima služi na čast i na ponos.
Ova vlast to raditi neće. I svako onaj kome to smeta, može slobodno da snima, ali neće od države dobiti jedan jedni dinar, jer izgleda im je postalo popularno i unosno da snimaju i promovišu stvari koje ruše jedan tradicionalni sistem vrednosti ove države i naroda koji je njen stub i njen državotvorni faktor. E, to se njima ne dopada i zato će izmisliti priču o studentu postdiplomskih studija, sjajnom studentu postdiplomskih studija, koji se bunio zato što mu nije bilo dozvoljeno da nastavi da daje ispite, zato što je nekim neodgovornim ljudima palo na pamet da se ponašaju prema fakultetu koji je formirala država, kome je pare za funkcionisanje dala država, koji je izgradila država, da se prema tome ponašaju kao da im je to ostavio njihov tata ili deda.
Ceo njihov problem, da znate, jeste što su oni uložili više od jedne decenije da ovu državu kao kukuruz krune, da je razvlaste, da se ona ne pita ni za šta, pa im sada smeta kada država obavlja svoje funkcije onako kako je to Ustavom i zakonom definisano, e to im smeta, jer su oni naučili i oni su od države pravili, od svakog ministarstva, organa, organizacije, protočni bojler kroz koji samo treba njima da odlaze pare, a da oni time upravljaju onako kako oni misle da treba i to je bila njihova, između ostalog, i kulturna politika.
Pogledajte svaki od ovih memorijala iz Drugog svetskog rata na šta je ličio i kako je izgledao kada su oni završili svoj ciklus vlasti i onda će vam sve biti jasno. Ima tu još mnogo toga što mi moramo da sređujemo, mnogo toga što treba da se obnovi, mnogo toga što treba da se radi, ali ako mi ne budemo našu decu obrazovali na ovakav način, obrazovaće ih stranci, a stranci će da im pričaju ono što njima odgovara, pa ćemo na kraju mi da budemo krivi što je streljano 100 za jednog, pa ćemo mi da budemo krivi što su ubijene 1941. godine desetine hiljada građana u nacističkim kaznenim ekspedicijama samo zato što srpski narod nije žele da se pomiri sa time da mu se država rastura, rastače, da se nad srpskim narodom sprovodi genocid na teritoriji tadašnje Hrvatske, tadašnje velike Albanije, tadašnje okupatorske Bugarske. Svi oni su držali po neki deo državne teritorije Srbije u svojoj vlasti.
Dakle, da, idemo u budućnost. Da, hoćemo sa svima da sarađujemo, ali ako mi ne poštujemo naše žrtve, neće ih poštovati niko. I onaj model koji smo uspeli ozbiljnim zalaganjem pokojnog gospodina Ištvana Pastora da napravimo u istorijskom pomirenju sa našim susedima, nama prijateljskim narodom Mađarske, to je model koji smo spremni da sledimo sa svakim i gde pokazujemo pijetet prema svakoj žrtvi, gde se ne bavimo istorijskim revizijama i karikiranjima, ali i gde gledamo šta je to što nas spaja u današnjosti, u sadašnjici, u budućnosti i zajedničkim snagama nastavljamo da se borimo za neko bolje sutra i za našu decu koja će živeti u ozbiljno prijateljskim, dobrosusedskim odnosima.
Vama hvala što ste ovo pomenuli. Prvom prilikom kada budem u Kraljevu, bio sam nedavno da posetim galeriju „Maržik“ koja je potpuno obnovljena, a koja je bila ruglo grada, doći ću i da zajedno, mogu i vas da pozovem i druge naše koleginice i kolege iz Kraljeva, da zajedno posetimo i muzej i ovaj deo postavke, ali i samo stratište Kraljevčana 1941. godine. Hvala vam.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 14.10.2025.

Znate, istorija nije švedski sto da uzmete ono što vam odgovara, a ono što vam ne odgovara da ne uzimate. Pa tako nije ni moj govor, pa da iz njega izvučete dve do tri reči iz konteksta i tumačite to na sebi svojstven način.
Dakle, ja sam vrlo jasno rekao da je Srbija jedina okupirana teritorija gde su u toku okupacije, a ne u toku oružanih borbi pripadnici Vermahta sprovodili odmazde. To je tačno. I vršili zločine.
Dakle, jedno su oružani sukobi, a drugo je vršenje zločina u kaznenim ekspedicijama.
U redu, evo, vi ste u pravu za sve, odlično.
Evo, ja sam neko ko zaista ne zna istoriju. Tu su mnogo bolji ovi NATO oficiri, koji bi možda mogli nekada o tome da nam pričaju.
(Petar Bošković: Kada budete tri godine u ratu kao ja, tada se javite. Sram vas bilo. Jedanaest odlikovanja imam od ove države.)
(Radoslav Milojičić: Ima i Ponoš tri, pa je kukavica.)
(Petar Bošković: Sikter.)