Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam danas strpljivo slušao, posebno pripadnike bivšeg režima, i moram reći da sam sa nekim od njih delio sam devedesetih godina kada je poljoprivreda i poljoprivrednici, pre svega seljaci i kombinati, kada smo očekivali da će, kada dobijemo demokratiju i tržišnu ekonomiju, kad izdržimo teret vojnih i ekonomskih pritisaka na našu zemlju, da će nam posle promena to neka nova Vlada vratiti. Umesto demokratije i tržišne ekonomije, evo, krivci se sami prepoznaju, dobili smo monopol i kriminal. Monopol je radio korupciju i korupcija je pojela državu.
Imate države bez demokratije, ali nema demokratije bez države. Očekivanja da će poljoprivredi biti nadoknađeno to što je izgubila devedesetih godina su bila uzaludna. Umesto da se to desi, pojavili su se tzv. tajkuni, seljaci iz grada. NJima su prodate ogromne površine poljoprivrednog zemljišta, a često i za tri evra.
Da vas podsetim na slučaj Kovačice, 164 hektara, plus šećerana, plus oprema za tri evra. Kada podelimo to, hektar i cenu, dobijemo manje od dva evrocenta. Šećeranu ne računam, opremu ne računam. NJihov jedini račun je bio bankovni račun političara koji su bili korumpirani i njihovih saradnika koji su navodno kupili faksove, pa su zbog toga bili u obavezi da im prodaju tri šećerane za tri evra.
Ovaj gospodin pripadnik bivšeg režima, kada smo donosili zakon prošli o poljoprivrednom zemljištu, ovaj gospodin što će uskoro da napusti, ja sam pokazao fotografiju pokojnog premijera i vlasnika “MK Group”, koji je, gle čuda, kupio tri šećerane po tri evra. Odgovor mladog gospodina meni je bio da ja ovom fotografijom hoću da kriminalizujem pokojnog premijera. Ja nikada nisam tvrdio da je drugi gospodin kriminalac. Ja sam tvrdio da je jeftino kupio ono što je bilo naše i sve je postalo njihovo i njegovo, da je samo jeftino kupio tri šećerane za tri evra, da je jeftino kupio ogromne poljoprivredne komplekse.
Kada smo već kod “MK Group”, čuvenog davaoca kredita Rodiću i „Kuriru“, ono na poklon, maltene, očigledno da finansira i da pokušava da finansira pad Vlade, moram da kažem i da ono što mu nisu prodali kasnije su odlukama Vlade Mirka Cvetkovića zamenili poljoprivredno zemljište koje je kupio i koje je bilo loše za poljoprivredno zemljište pored autoputeva. Dao je lošije zemljište 1.200 hektara, a dobio je bolje zemljište. Jedna od tih parcela završila je i za onu čuvenu „Energo Zelenu“. To otprilike izgleda ovako. Kupite po 300 evra jedan hektar u privatizaciji i onda te sitne parcele i jaruge koje vam se ne dopadaju zamenite za državne, naravno, protivzakonito i verujem da će zakona dok je ova vlast ipak biti i da će se ovome stati na kraj i da će počinioci ovakvih nekih stvari biti kažnjeni.
Dakle, udomiš sitne parcele koje si kupio but zašto, a onda dobiješ dobar kompleks pored autoputa i onda tri hektara prodaš za 700 hiljada evra, a ceo kombinat sa sedam hiljada i nešto hektara si platio dva miliona. Dakle, ono što si kupio za 300 evra, preprodaš za 100, 200, 300 puta veću cenu.
Posle divne te predatorske privatizacije, koju su dopunili zamenom zemljšta, dužan sam i da kažem ko su ti kome smo mi navodno prodali zemlju. Ovo se desilo pre 2012. godine: “MK Group” - 28.500 hektar, Delta - 25.000 hektar, Matijević – 28.500 hektar i poslednji je Đorđe Nicović – 18.000 hektar. Stranci vlasnici zemlje u Srbiji do 2012. godine su bili “Baltic Property Investments”, „Agrokor Hrvatska“, „CBA Mađarska“, „Žito grupa Hrvatska“. Danas oni koji se susreću i ovakvim privatizacijama pričaju kako mi prodajemo zemlju strancima, oni koji su ispregovarali SSP, a tu računam i Koštuničinu Vladu koja je parafirala taj sporazum i Vladu Borisa Tadića ili Mirka Cvetkovića, koja je potpisala taj sporazum, a Skupština ga ratifikovala.
Šta su oni hteli time? Da ovi koji su kupili jeftino zemlju, kupili su preko 300.000 hektara za manje od 50 miliona evra, plus objekti pride. Nisu oni kupili samo zemljište, već i skladišne kapacitete. Dakle, onaj veliki Boško Pernar, koji je govorio o tome, treba da zna da pomoću te partije koja je to radila, ostataka te partije, je ušao u ovaj parlament. Bio je u obavezi da nam kaže da se to desilo tada, da je zemlja prodavana strancima, da je prodavana budzašto, da je 300.000 hektara prodato za 50 miliona evra, manje od 200 evra po hektaru. Gospođa iz Uprave za zemljište zna da je to prosečna zakupnina danas za jedan hektar godišnje.
Oni su to prodali na uvek, na uvek za bagatelnu cenu. Ostatak državnog poljoprivrednog zemljišta je uglavnom bio uzurpiran. Uprava za zemljište od donošenja ovog zakona, kada je ovde neko mahao štakom, je uvećala fond zemljišta koje ste izdali u zakup za 60.000 hektara. Tvrdili su da nema uzurpiranog zemljišta. Vi ste, gospođo, tu bili, ali se ispostavilo da ga ima. Našli smo uzurpatore širom Vojvodine i Srbije i uspeli smo da ubacimo 60.000, a zakupnina za tih 60.000 je 10 miliona evra.
Sad ja pitam ove koji su otišli - ko je to ubirao tih 10 miliona evra godinama, od 2007. godine pa sve dok nismo izmenili zakon 2015. godine? A znamo pod kojim okolnostima smo menjali ovde zakon, gde smo u zakon uneli da državno poljoprivredno zemljište ne može da kupuje niko osim domaćih poljoprivrednika, do 20 hektara. Danas dodajemo ovaj drugi deo - da stranci ne mogu da kupe ni privatno zemljište ukoliko nisu 10 godina sa prebivalištem na teritoriji Republike Srbije, ukoliko 10 godina nemaju poljoprivredno gazdinstvo, tri godine ne obrađuju zemlju i nemaju kompletnu mehanizaciju. Samo pod tim uslovima fizičko lice i stranac može da kupi zemljište.
Što se pravnih lica tiče, gospodo privatizeri, vi meni ličite na one, ima ono – bez setve nema žetve, a vaša politika koju ste vodili, 2007, 2008. godine ste pokušali da legalizujete tu pljačku, da ovi koji su kupili zemlju još više uvećaju svoje bogatstvo. Vi meni ličite na ljude koji su pojeli seme, ne ljude koji su posejali nešto, već ljude koji su posejali seme, a danas bi vi da pojedete i ono što smo mi posejali, da povadite i da pojedete.
Kad već prigovarate na tim stranim firmama, ja vas pitam ko je osnivač „MK grupe“? Čija je to firma? Da li zakoni mogu da deluju retroaktivno? Ta imovina „MK grupi“ je prodata. Da vas podsetim ko je osnivač „MK grupe“, vi ste im prodali zemlju. Kaže – „Agriholding AG“ zemlja Švajcarska. Drugi osnivač je „Vitkorn“ Amsterdam, Holandija. Idemo „Sunoko“, to su oni što su kupili šećeranu, osnivači - „Nortagri“ Holandija. Idemo dalje, Veterinarska stanica je čak pripadala Kajmanskim ostrvima, „Karneks“, takođe, Kajmanska ostrva, „Ašmor Karneks Limitid“. To su osnivači. Da li vi očekujete da mi sad poništimo tu vašu privatizaciju? Ja bih to voleo, ukoliko zakoni dozvoljavaju.
Po pitanju pravnih lica, ukoliko to želite, mora da se menja niz drugih zakona. Ali, hoćete li da kažete da ste vi do sada imali to loše rešenje? Mi samo ispravljamo vaše greške. Vi ste SSP usvojili. Vi ste ga ispregovarali, ne mi. Mi otklanjamo tu grešku, zato što su neke zemlje koje su pregovarale, ispregovarale 12 godina, 11 godina. Mi smo imali sreću da Litvanija malo zakasni, pa je to došlo do 1. septembra ove godine. I tih 10 godina koje mi uvodimo je ono što vi niste uradili. Molim vas da nam oprostite sve vaše greške.
S tim u vezi, svim građanima koji su preživeli monopole, korupciju i kriminal i bivši režim, želim da kažem da treba da dobiju nagradu za životno delo, jer preživeti takav jedan udruženi zločinački poduhvat, a ja tvrdim da je on izvršen po pitanju poljoprivrede i poljoprivrednog zemljišta, kombinata i zadruge, jer kad su kupili kombinate, kupili su otkupne stanice i sisaju i dalje krv seljacima na slamčicu. To je proizvod vašeg rada. Mi to sad moramo da otklonimo. Kupili su skladišne kapacitete, da ubiraju skladišninu i vrše manipulaciju.
Još nešto, proterali su stoku sa svih farmi. Stočarstvo je gotovo nestalo, a radnike koji su brinuli o stoci su otpustili. Onda je klanična industrija ostala bez sirovina, pa ste i tamo otpustili radnike. Tako je nestalo 400 hiljada radnih mesta, ali ste zato u javni sektor zaposlili 781.000 ljudi.
Zato tvrdim da sve što ste uradili u poljoprivredi i prerađivačkoj industriji je bio udruženi zločinački poduhvat i sem nagrade za životno delo, koje trebaju da dobiju građani koji su preživeli takav jedan režim, vama ću da uručim, pripadnicima bivšeg režima raznih boja, jednu medalju za hrabrost, ne zato što se ničeg ne bojite, već zato što se ničeg ne stidite. Parafraziram Dučića. Hvala.