Poštovana predsedavajuća, koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi ministri, poštovani građani Republike Srbije, pre svega, zahvalila bih se ministarki Sofronijević na jasnom i razumnom izlaganju i na svim ovim podacima koje nam je do sada u ova tri dana izlagala ovde u Skupštini.
Osvrnuću se na dva bitna predloga zakona koji su značajni za većinu građana Srbije. Pre svega, to su Zakon o posebnim uslovima za evidentiranje i upis prava na nepokretnostima, kao i dopune Zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Ovaj prvi predlog zakona koji sam spomenula, Zakon o posebnim uslovima za evidentiranje i upis prava na nepokretnostima je zasnovan, pre svega na Ustavu, kako smo i čuli prethodnih dana, bez obzira što je opozicija to negirala. U potpunosti je usklađen sa međunarodnim dokumentima. Svi objekti koji su izgrađeni na teritoriji Republike Srbije biće evidentirani, a potom i upisani u katastar nepokretnosti.
Kao što reče ministarka, iz samog zakona proizilazi, ovo nije legalizacija, ni ozakonjenje, pre svega, zato što se ne traži ispunjenje urbanističkih i tehničkih uslova. Ovo je formalizacija, evidentiranje svih objekata na teritoriji Republike Srbije i upis prava svojine iz faktičkog u stvarno pravo.
Cilj je da se najveći broj objekata upiše na faktičke vlasnike objekata. Ovo pravo neće imati oni koji su gradili u zaštićenim zonama i površinama javne namene, kao što su, na primer, priroda, kultura, vode, pružni pojasi, poja eksproprijacije, auto-puteva i brzih saobraćajnica, kao i na zemljištu koje je u privatnoj svojini drugog lica.
Postupak za ostvarivanje prava je centralizovan i digitalizovan. Četiri su ključna aktera u postupku evidentiranja i upisa i to su jedinice lokalne samouprave, Agencija za prostorno planiranje i urbanizam, Republički geodetski zavod i podnosioci prijava, bilo to građani ili, pak, drugi subjekti.
Građani, pravna lica i drugi podnosioci prijave sve što treba da urade je da podnesu prijavu. U nekim slučajevima će to biti elaborat geodetskih radova i to je sve. Građanima kojima je potrebna pomoć oko popunjavanja prijave, i malopre se pričalo o tome, biće na raspolaganju pravna pomoć i timovi u jedinice lokalne samouprave.
Ja sam već razgovarala i sa gradonačelnikom Bora i sa nekim predsednicima opštine iz Timočke Krajine, kao što su Žagubica i Boljevac, oni već pripremaju takve timove koji će pomoći građanima u popunjavanju prijava, tako da građani mogu da budu i spokojni da neće biti prepušteni sami sebi ukoliko nisu informatički pismeni.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o ozakonjenju objekata. Svaka gradnja suprotna zakonu od tog trenutka predstavljaće krivično delo i posledica će biti rušenje ili upis u svojinu Republike Srbije.
Kao što smo i prethodnog dana konstatovali, zakon sadrži i socionalnu komponentu. To su posebni uslovi koji su propisani za vlasnike objekata, koji su sa svojom porodicom u njoj žive, za samohrane roditelje, za primaoce socijalne pomoći, osobe sa invaliditetom, borce, porodice sa troje i više dece, ali i za seoska domaćinstva, dok svi ostali će plaćati naknadu u visini doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta koje bi platili i u redovnom postupku izdavanja građevinske dozvole, čime se ova lica dovode u ravnopravniji položaj sa savesnim graditeljima.
Ovom prilikom pozvala bih sve građane Republike Srbije da po stupanju na snagu ovog zakona podnesu elektronsku prijavu i upišu pravo svojine na nepokretnostima koje i faktički koriste.
Drugi zakon o kome bih ukratko rekla par reči je Zakon o dopuni Zakona o izvršenju i obezbeđenju, koji je naročito bitan za one građane koji su izvršni dužnici, a koji poseduju jedinu nepokretnost i tu je dodato nekoliko odredaba zakona, pre svega član 151 b koji se odnosi na to da ukoliko je podnet predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika i ukoliko taj izvršni dužnik ima jedinu nepokretnost, izvršenje se neće moći sprovesti, pre svega ako je ta nepokretnost do 60 metara kvadratnih, ako se radi o nepokretnosti na kojoj dužnik ima prebivalište najmanje pet godina pre podnošenja predloga za izvršenje i ako glavnica potraživanja koja se namiruje ne prelazi polovinu tržišne vrednosti nepokretnosti utvrđene u skladu sa aktom jedinice lokalne samouprave.
Ono što bih na kraju, kada je u pitanju ovaj zakon, rekla je da ipak imamo dva izuzetka gde se ne može primenjivati odredba člana 151 b. ovog zakona. To je, pre svega, kada je izvršni dužnik u formi javne ili na zakonu overene isprave dao saglasnost da se izvršenje sprovede na nepokretnosti iz člana 151 b. i drugi kada potraživanje koje se namiruje, koje bi se namirivalo na nepokretnosti izvršnog dužnika da je proisteklo iz zakonskog izdržavanja ili krivičnog dela.
Ovom prilikom želim da iskoristim i da kažem i da upoznam narodne poslanike i građane Republike Srbije da već iz sednice u sednicu, evo koliko već ovde zasedamo, godinu i po dana prethodnih, uvek se spominje Bor i kako se živi u Boru i kakav je vazduh u Boru, iako možda mnogi i nisu bili u Boru i nisu se verovatno ni sekirali, ni brinuli kada je pre 20 godina u Boru sprovedeno više programa tehnoloških viškova.
Sticajem okolnosti i ja sam učestvovala, jer od pre 22, 23 godine radim u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, sada sam penzioner, ne radim više, ali sam jako bila dobro upoznata sa politikom zapošljavanja na nivou grad i kada nismo imali mogućnost da ponudimo radno mesto, kada su ljudi odlazili iz Bora. Međutim, situacija od 2018. godine je sasvim drugačija kada je stopa nezaposlenosti jako niska. Dakle, 2.350 nezaposlenih lica je prema poslednjoj evidenciji.
U Boru živi 21 nacija. Nekad su se ljudi naseljavali tako što su dolazili trbuhom za kruhom, kako bih rekla. Prosto su tu osnivali porodice. Da kažem da je i moja porodica isto 1946. godine došla u Bor, odnosno moji roditelji i ja sam u Boru završila i osnovnu i srednju školu, Pravni fakultetu u Beogradu. Vratila sam se u Bor i za 42 godine imala sam tu mogućnost da promenim šest radnih mesta i da upoznam i privredu i upravu.
Mogu da kažem da se Bor mnogo promenio, da Bor drugačije izgleda, da je to jedan moderan industrijski grad. Normalno, treba da se radi na zaštiti životne sredine, treba da se radi na zaštiti radnika, treba da svi učestvujemo u tome.
Transparentni su podaci o zagađenosti u Boru, niko to ne spori. Ja se sećam da kada sam počinjala da radim, a to je bilo davne 1983. godine, da sam morala da nosim duple čarape u tašni jer nam je sumpor-dioksid, da je mnogo bilo zagađeno u Boru. Međutim, sada je situacija sasvim drugačija. Grad Bor mnogo ulaže.
Moram, evo, da se nadovežem i na socijalni aspekt, kada su u pitanju odluke koje se donose. Tako da, pored odluke roditelj – negovatelj koja stupa na snagu od 1. januara 2026. godine tu je i pomoć za porodilje, tu su aktivne mere zapošljavanja u iznosu od 78 miliona, tu je besplatan prevoz, besplatan vrtić, besplatna užina od 7. oktobra.
Ne bih dalje dužila, ali mnogo, mnogo toga je učinjeno u gradu i ne bih želela da se negativne konotacije i ljudi koji su iz Smederevske Palanke, narodni poslanici, iz kruga dvojke komentarišu kako se živi u Boru.
Hvala vam.