LIDIJA NAČIĆ

Srpska napredna stranka

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Lidija Načić prvi put je izabrana za narodnu poslanicu u 14. sazivu kao 49. na listi Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane, mandat joj je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe ALEKSANDAR VUČIĆ - Srbija ne sme da stane. Članica je Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, i zamenica člana Odbora za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva i Odbora za zaštitu životne sredine.


BIOGRAFIJA

Rođena je 1959. godine. Osnovnu školu i gimnaziju „Bora Stanković“ je završila u Boru, a diplomirala je 1982. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Od 2002. godine zaposlena u Nacionalnoj službi za zapošljavanje - Filijala Bor - na poslovima šefice odseka za posredovanje i planiranje karijere, a od oktobra 2010. godine na poslovima direktora Filijale.

Pored ovih poslova obavljala je poslove pomoćnice direktora za pravne i kadrovske poslove FOD Bor DOO, kao i poslove šefice Odseka za opšte poslove u Borskom okrugu.

Živi u Boru.

Bila je članica i funkcionerka G17 plus, a kasnije i Ujedinjenih regiona Srbije.
Poslednji put ažurirano: 02.12.2024, 10:23

Osnovne informacije

Statistika

  • 5
  • 4
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Deseto vanredno zasedanje , 26.08.2026.

Hvala predsedavajuća.

Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministri, kolege i koleginice narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije.

Ovaj amandman se odnosi konkretno na izdvajanje početnih sredstava za izgradnju nove opšte borske bolnice u Boru. Imajući u vidu da je postojeći objekat opšte bolnice u Boru u lošem stanju, pre svega nedovoljnog kapaciteta. Naime, moram da kažem da je borska bolnica izgrađena davne 1933. godine, potrebno je za početak izgradnje nove borske bolnice izdvojiti 600 miliona dinara. Lokacija je izabrana i nalazi se u ulici Nade Dimić u Boru. Urbanistički projekat je izrađen i finansirao ga je grad Bor iz lokalnog budžeta.

Gradska uprava grada Bora, Odeljenje za urbanizam, građevinske, komunalne, imovinsko-pravne i stambene poslove je februara meseca ove godine stavila na javni uvid. Navedenim projektom predviđena je površina od približno 42.000 m2 bolničkog kompleksa, osam operacionih sala, 372 kreveta i garaža za 282 mesta.

Građani Bora i okoline zaslužuju da u narednom periodu dobiju savremenu gradsku bolnicu sa svim pratećim objektima i odgovarajućom medicinskom opremom i kadrom, kako medicinske, tako i ne medicinske struke koja je omogućiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu i lečenje ne samo građana Bora već i ostalih stanovnika Timočke krajine.

Na kraju ne mogu a da ne spomenem da je zahvaljujući politici SNS i posvećenošću predsednika Aleksandra Vučića grad Bor postao bolje mesto za život, pre svega kada je u pitanju zapošljavanje i otvaranje novih radnih mesta. Naime, nekada je stopa nezaposlenosti u gradu bila i do 30% više od prosečne stope na nivou Republike Srbije, a sada je na istorijskom minimumu od 8% sa tendencijom daljeg pada i sve većim iz godine u godinu izdvajanje sredstava iz lokalnog budžeta za aktivne mere politike zapošljavanja.

Srbija pobeđuje, živela Srbija.

Osmo vanredno zasedanje , 07.07.2026.

Poštovana predsedavajuća, uvaženi ministri, kolege narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, dragi roditelji, ja ću se posebno osvrnuti na 5. tačku dnevnog reda, odnosno na Predlog zakona o roditeljima negovateljima i negovateljima.

Naime, ovaj zakon predstavlja opredeljenje države da da punu podršku porodicama koja neposredno pružaju pomoć i negu deci kojima je zbog telesnog ili senzornog oštećenja intelektualni poteškoća ili promena u zdravstvenom stanju potrebna pomoć i nega drugog lica da bi zadovoljili svoje osnovne životne potrebe.

Odredbe ovog zakona doprinose poboljšanju položaja navedenih lica, pružajući podršku njima i porodicama koja neposredno brinu o njima.

Ističem da se ovim zakonom prvi put sistematski priznaje rad roditelja koji danonoćno brinu o teško bolesnoj ili deci sa invaliditetom.

Takođe, reč je o dugogodišnjem zahtevu roditelja i udruženja i ovaj zakon predstavlja važan iskorak u socijalnoj politici.

Ova finansijska podrška nije nagrada, već način da se porodicama omogući dostojanstven život i ona iznosi 65.000 dinara mesečno sa posebnom uplatom doprinosa za PIO i zdravstveno osiguranje.

Ovaj zakon, naravno, nije sveto pismo. Važno je pratiti primenu zakona u buduće i po potrebi ga treba unapređivati kroz amandmane i izmene.

Takođe, treba obezbediti jednostavnu i brzu proceduru za ostvarivanje prava bez nepotrebne administracije donošenjem podzakonskih akata nakon usvajanja zakona.

Usvajanjem ovog zakona šalje se jasna poruka da država vidi i priznaje roditelje koji svakodnevno, danonoćno, bez radnog vremena i bez odmora brinu o svojoj deci.

Ovo nije pitanje politike, već humanosti, solidarnosti i odgovornostima prema najugroženijim porodicama u Srbiji.

Ne mogu a da ne istaknem da je grad Bor prvi prepoznao značaj podrške porodicama koje brinu o deci sa najtežim smetnjama, pa je tako na sednici Skupštine grada, 13. septembra 2025. godine, usvojio odluku o načinu ostvarivanja statusa roditelj negovatelj na teritoriji grada Bora sa početkom primene od 1. januara 2026. godine. time je pokazano da empatija i odgovornost mogu da budu pokretači konkretnih mera koje menjaju život ljudi. Danas imamo priliku da ono što je u Boru dobra lokalna praksa postane pravo dostupno svim građanima Srbije, bez obzira u kom gradu ili opštini žive, bez obzira na političke razlike, zajedno sa odbornicima opozicije jednoglasno je usvojena navedena odluka u borskoj Skupštini i na kraju, kada govorimo o pdršci osobama sa invaliditetom, ne smemo se zaustaviti samo na jednoj meri. Potrebno je graditi sistem, posebno kada su u pitanju osobe sa invaliditetom i pružiti im punu podršku tokom čitavog života. U tom smislu želim da istaknem primer dobre prakse grada Bora. Pored toga da je prvi usvojio odluku koja se odnosi na podršku roditeljima negovateljima na teritoriji grada Bora i Timočke krajine, počev od 1999. godine posluje preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom „Lak Žica“, d.o.o., koje zapošljava 26 radnika od 19 osoba sa invaliditetom; i tu ne trebamo stati.

24/1 TĐ/LjL 13.50 – 14.00

I tu ne trebamo stati. Treba raditi na daljem zapošljavanju ovih lica, a takođe postoji i specijalna škola "Vidovdan", koja školuje takve kadrove.

Status roditelja negovatelja i zapošljavanje osoba sa invaliditetom nisu odvojene teme, one predstavljaju dva dela iste politike – politike dostojanstva, politike jednakih šansi i podrške onima kojima je najpotrebnije. Primer grada Bora pokazuje da je to moguće kada postoji dobra volja i želja da se pomogne najugroženijima.

U danu za glasanje očekujem da svi poslanici jednoglasno usvoje ovakav predlog zakona. Hvala vam.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 09.10.2025.

Poštovana predsedavajuća, koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi ministri, poštovani građani Republike Srbije, pre svega, zahvalila bih se ministarki Sofronijević na jasnom i razumnom izlaganju i na svim ovim podacima koje nam je do sada u ova tri dana izlagala ovde u Skupštini.

Osvrnuću se na dva bitna predloga zakona koji su značajni za većinu građana Srbije. Pre svega, to su Zakon o posebnim uslovima za evidentiranje i upis prava na nepokretnostima, kao i dopune Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Ovaj prvi predlog zakona koji sam spomenula, Zakon o posebnim uslovima za evidentiranje i upis prava na nepokretnostima je zasnovan, pre svega na Ustavu, kako smo i čuli prethodnih dana, bez obzira što je opozicija to negirala. U potpunosti je usklađen sa međunarodnim dokumentima. Svi objekti koji su izgrađeni na teritoriji Republike Srbije biće evidentirani, a potom i upisani u katastar nepokretnosti.

Kao što reče ministarka, iz samog zakona proizilazi, ovo nije legalizacija, ni ozakonjenje, pre svega, zato što se ne traži ispunjenje urbanističkih i tehničkih uslova. Ovo je formalizacija, evidentiranje svih objekata na teritoriji Republike Srbije i upis prava svojine iz faktičkog u stvarno pravo.

Cilj je da se najveći broj objekata upiše na faktičke vlasnike objekata. Ovo pravo neće imati oni koji su gradili u zaštićenim zonama i površinama javne namene, kao što su, na primer, priroda, kultura, vode, pružni pojasi, poja eksproprijacije, auto-puteva i brzih saobraćajnica, kao i na zemljištu koje je u privatnoj svojini drugog lica.

Postupak za ostvarivanje prava je centralizovan i digitalizovan. Četiri su ključna aktera u postupku evidentiranja i upisa i to su jedinice lokalne samouprave, Agencija za prostorno planiranje i urbanizam, Republički geodetski zavod i podnosioci prijava, bilo to građani ili, pak, drugi subjekti.

Građani, pravna lica i drugi podnosioci prijave sve što treba da urade je da podnesu prijavu. U nekim slučajevima će to biti elaborat geodetskih radova i to je sve. Građanima kojima je potrebna pomoć oko popunjavanja prijave, i malopre se pričalo o tome, biće na raspolaganju pravna pomoć i timovi u jedinice lokalne samouprave.

Ja sam već razgovarala i sa gradonačelnikom Bora i sa nekim predsednicima opštine iz Timočke Krajine, kao što su Žagubica i Boljevac, oni već pripremaju takve timove koji će pomoći građanima u popunjavanju prijava, tako da građani mogu da budu i spokojni da neće biti prepušteni sami sebi ukoliko nisu informatički pismeni.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o ozakonjenju objekata. Svaka gradnja suprotna zakonu od tog trenutka predstavljaće krivično delo i posledica će biti rušenje ili upis u svojinu Republike Srbije.

Kao što smo i prethodnog dana konstatovali, zakon sadrži i socionalnu komponentu. To su posebni uslovi koji su propisani za vlasnike objekata, koji su sa svojom porodicom u njoj žive, za samohrane roditelje, za primaoce socijalne pomoći, osobe sa invaliditetom, borce, porodice sa troje i više dece, ali i za seoska domaćinstva, dok svi ostali će plaćati naknadu u visini doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta koje bi platili i u redovnom postupku izdavanja građevinske dozvole, čime se ova lica dovode u ravnopravniji položaj sa savesnim graditeljima.

Ovom prilikom pozvala bih sve građane Republike Srbije da po stupanju na snagu ovog zakona podnesu elektronsku prijavu i upišu pravo svojine na nepokretnostima koje i faktički koriste.

Drugi zakon o kome bih ukratko rekla par reči je Zakon o dopuni Zakona o izvršenju i obezbeđenju, koji je naročito bitan za one građane koji su izvršni dužnici, a koji poseduju jedinu nepokretnost i tu je dodato nekoliko odredaba zakona, pre svega član 151 b koji se odnosi na to da ukoliko je podnet predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika i ukoliko taj izvršni dužnik ima jedinu nepokretnost, izvršenje se neće moći sprovesti, pre svega ako je ta nepokretnost do 60 metara kvadratnih, ako se radi o nepokretnosti na kojoj dužnik ima prebivalište najmanje pet godina pre podnošenja predloga za izvršenje i ako glavnica potraživanja koja se namiruje ne prelazi polovinu tržišne vrednosti nepokretnosti utvrđene u skladu sa aktom jedinice lokalne samouprave.

Ono što bih na kraju, kada je u pitanju ovaj zakon, rekla je da ipak imamo dva izuzetka gde se ne može primenjivati odredba člana 151 b. ovog zakona. To je, pre svega, kada je izvršni dužnik u formi javne ili na zakonu overene isprave dao saglasnost da se izvršenje sprovede na nepokretnosti iz člana 151 b. i drugi kada potraživanje koje se namiruje, koje bi se namirivalo na nepokretnosti izvršnog dužnika da je proisteklo iz zakonskog izdržavanja ili krivičnog dela.

Ovom prilikom želim da iskoristim i da kažem i da upoznam narodne poslanike i građane Republike Srbije da već iz sednice u sednicu, evo koliko već ovde zasedamo, godinu i po dana prethodnih, uvek se spominje Bor i kako se živi u Boru i kakav je vazduh u Boru, iako možda mnogi i nisu bili u Boru i nisu se verovatno ni sekirali, ni brinuli kada je pre 20 godina u Boru sprovedeno više programa tehnoloških viškova.

Sticajem okolnosti i ja sam učestvovala, jer od pre 22, 23 godine radim u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, sada sam penzioner, ne radim više, ali sam jako bila dobro upoznata sa politikom zapošljavanja na nivou grad i kada nismo imali mogućnost da ponudimo radno mesto, kada su ljudi odlazili iz Bora. Međutim, situacija od 2018. godine je sasvim drugačija kada je stopa nezaposlenosti jako niska. Dakle, 2.350 nezaposlenih lica je prema poslednjoj evidenciji.

U Boru živi 21 nacija. Nekad su se ljudi naseljavali tako što su dolazili trbuhom za kruhom, kako bih rekla. Prosto su tu osnivali porodice. Da kažem da je i moja porodica isto 1946. godine došla u Bor, odnosno moji roditelji i ja sam u Boru završila i osnovnu i srednju školu, Pravni fakultetu u Beogradu. Vratila sam se u Bor i za 42 godine imala sam tu mogućnost da promenim šest radnih mesta i da upoznam i privredu i upravu.

Mogu da kažem da se Bor mnogo promenio, da Bor drugačije izgleda, da je to jedan moderan industrijski grad. Normalno, treba da se radi na zaštiti životne sredine, treba da se radi na zaštiti radnika, treba da svi učestvujemo u tome.

Transparentni su podaci o zagađenosti u Boru, niko to ne spori. Ja se sećam da kada sam počinjala da radim, a to je bilo davne 1983. godine, da sam morala da nosim duple čarape u tašni jer nam je sumpor-dioksid, da je mnogo bilo zagađeno u Boru. Međutim, sada je situacija sasvim drugačija. Grad Bor mnogo ulaže.

Moram, evo, da se nadovežem i na socijalni aspekt, kada su u pitanju odluke koje se donose. Tako da, pored odluke roditelj – negovatelj koja stupa na snagu od 1. januara 2026. godine tu je i pomoć za porodilje, tu su aktivne mere zapošljavanja u iznosu od 78 miliona, tu je besplatan prevoz, besplatan vrtić, besplatna užina od 7. oktobra.

Ne bih dalje dužila, ali mnogo, mnogo toga je učinjeno u gradu i ne bih želela da se negativne konotacije i ljudi koji su iz Smederevske Palanke, narodni poslanici, iz kruga dvojke komentarišu kako se živi u Boru.

Hvala vam.

Nema govora na sednicama odbora.