Hvala, predsedavajuća.
Poštovani građani Srbije, poštovane kolege poslanici, poštovani predsedniče Vlade i poštovani ministri, danas raspravljamo o poverenju Vladi Republike Srbije i do sada smo već dosta stvari čuli za ili protiv tog poverenja.
Ja neću ulaziti u diskusiju na taj način. Moje izlaganje danas ima dva cilja. Prvi cilj mog današnjeg obraćanja jeste da upoznam javnost, građane, celokupnu Vladu, premijera na činjenice koje se tiču slučaja pokušaja krađe državne imovine, sumnja na zloupotrebu službenog položaja i zloupotreba zvaničnih kanala državne institucije.
Drugi cilj mog današnjeg obraćanja jeste upravo kada je reč o poverenju Vladi, da damo Vladi priliku da na sve ovo što ću danas izložiti reaguje i da pokaže da ovaj dom i građani Republike Srbije mogu verovati Vladi i mogu verovati da će postupiti u skladu sa zakonom i u skladu sa odgovornošću pojedinaca i državnih institucija koje su u ove procese bili umešani.
Navedene činjenice o pokušaju krađe državne imovine, sumnja na zloupotrebu službenog položaja i zloupotrebe zvaničnih kanala državnih institucija jesu u resoru ove vlade jer se odnose na Republički geodetski zavod i na državnog sekretara koji trenutno vrši funkciju u jednom od ministarstava.
Pokušaj krađe državne imovine odnosi se na približno 10.000 hektara uglavnom poljoprivrednog zemljišta na teritoriji opštine Čajetina. Ja moram da napomenem da, iako je reč o zemljištu koje je na teritoriji opštine Čajetina, to nije lokalni problem. To zemljište je državna svojina. To je državno zemljište uvek bilo, mora tako i da ostane.
Takođe, reč o problemu je i u državnim institucijama, pojedinim. Ne mogu da kažem, imali smo odličnu saradnju sa drugim državnim institucijama koje su upravo pomagale u očuvanju ove državne svojine, ali na kraju moram da ukažem na određene zabrinjavajuće činjenice koje su se odvijale u određenom periodu.
Dakle, zemljište koje je predmet spora, koje iznosi 10.000 hektara na teritoriji opštine Čajetina, predmet je spora od 2002. godine, ali intenzivnije u periodu u proteklih 15 godina. Spor je oko toga da neko pokušava da to državno zemljište prebaci u privatnu svojinu, bez ikakvog pravnog osnova i, naravno, bez novčane nadoknade.
44/2 MZ/IR
Moram kratko da objasnim suštinu problema. Privredni kombinat „Zlatibor“, koji je privatizovan 2002. godine, vlasnici su uredno upisani na objektima i zemljištu koje su kupili prilikom privatizacije. Međutim, PK „Zlatibor“ nije polagao pravo svojine na 10.000 hektara koji su sporni ni pre privatizacije, a to je i pre privatizacije bila državna zemlja, tako da je i u procesu privatizacije nije mogla biti niti postati predmet privatizacije, nije bila kupljena, nije bila prodavana, nije bila plaćena i nije predmet privatizacije. Trenutni vlasnici PK „Zlatibor“ pokušavaju da upišu pravo svojine, korišćenja i državine na tom zemljištu i zbog toga već 15 godina traje spor oko tog zemljišta u državnoj svojini.
Detaljnu hronologiju događaja i dokumentacije zaista ne mogu da izložim u ovako kratkom vremenskom periodu, obzirom da se radi o decenijama procedura, ali ću reći samo da u narednom periodu u toku nedelje ćemo držati konferenciju za štampu, gde ćemo izložiti detaljno sve činjenice ovog slučaja, tako da javnost bude u potpunosti sa istim upoznata.
Pre svega moram da napomenem institucije koje su u periodu od 15 godina zapravo vršile svoju funkciju i koje su štitile to državno zemljište da ne pređe u privatne ruke. Sa jedne strane imate Ministarstvo poljoprivrede koje je tim zemljištem raspolagalo, obzirom da je Ministarstvo poljoprivrede nadležno da raspolaže poljoprivrednim zemljištem u državnoj svojini, odnosno u svojini Republike Srbije. Ministarstvo poljoprivrede je to zemljište izdavalo u zakup gazdinstvima tokom određenog perioda i takođe je zatražilo naknadu od PK „Zlatibor“ za ilegalnu uzurpaciju dela zemljišta u prethodnom periodu.
Moram i da napomenem da su vlade Republike Srbije različite vlade. Jedna od vlada koja je bila Vlada trenutne predsednice Skupštine, ali ranije premijerke Ane Brnabić, da su i one podržale činjenicu da je ta zemlja državna i da su na toj zemlji proglasile javni interes za velike infrastrukturne projekte. Nije reč o celokupnom zemljištu, reč je, naravno, o delovima tog zemljišta koje je iskorišćeno upravo u tu namenu i na tom zemljištu su izgrađeni značajni infrastrukturni projekti, poput obilaznice, gondole, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda itd.
Uprkos tome što je na tom zemljištu proglašen javni interes, Republički geodetski zavod, do dana današnjeg, a to je bila 2015. i 2016. godina, do dana današnjeg nije upisao pravo svojine tim institucijama. I daje pravo svojine stoji na Republici Srbiji, kako i treba, ali i dalje postoji zabeležba, odnosno postoji pravo korišćenja PK „Zlatibor“, koji nije ničim osnovano.
Takođe moram da napomenem, Državno pravobranilaštvo je 2015. godine pokrenulo upravni spor pred Upravnim sudom, upravo nazivajući neosnovana rešenja Republičkog geodetskog zavoda koja se odnose na upis PK „Zlatibor“ u listove nepokretnosti.
Moram i da napomenem da je 2019. godine Upravni sud naložio Republičkom geodetskom zavodu da vrati proces na prvi stepen, odnosno da se osnuje komisija i javno izlaganje gde će se prikazati ponovo osnov na osnovu čega su oni prvi put uopšte upisali državinu ili korišćenje Privrednom kombinatu „Zlatibor“, kada oni to pravo na toj zemlji nikada nisu imali i nisu mogli ostvariti.
Nažalost, 2019. godine do danas ta komisija nije zakazana, nije održana i sedam godina nemamo nikakvu informaciju zašto je zabeležba tog spora izbrisana iz lista nepokretnosti, a komisija nije zakazana i nije održana.
Sada već prelazim na drugu stranu, a to su institucije koje u ovom procesu imaju neku drugu ulogu. Sve to vreme jedino RGZ godinama drži kontru svim ostalim državnim institucijama, RGZ nije obrisao PK „Zlatibor“ sa spornog zemljišta, nije
44/3 MZ/IR
upisao institucije koje je trebalo upisati na parcelama na kojima je utvrđen javni interes i do dana današnjeg nije priložio dokaz, a više puta je traženo, na osnovu čega je PK „Zlatibor“ stekao pravo upisa, korišćenje državine ili vlasništva na tom spornom zemljištu, kada ta zemlja nije bila predmet privatizacije. Već 15 godina spor se vodi upravo oko toga. Milan Stamatović je u više navrata upozoravao na pokušaj otuđivanja, ilegalnog otuđivanja, državne zemlje. Na prošloj sednici ili pretprošloj sam čak i ja kroz poslanička pitanja ponovo pitala RGZ da nam dostavi dokaz na osnovu čega je PK „Zlatibor“ upisan na ovom zemljištu. Nažalost, taj odgovor ponovo nismo dobili.
Umesto da na jednostavan upit dostavi dokaz na osnovu koga je upisan upis, RGZ je svoje zvanične kanale počeo da koristi za političke kvalifikacije, lične napade i obračun sa predsednikom opštine Čajetina. Tu dolazimo do zloupotrebae službenog položaja i zloupotrebe zvaničnih kanala jedne državne institucije.
Pozivam pre svega predsednika Vlade, ministarku građevinarstva, obzirom da je dobro upoznata sa situacijom, jer ministarka je bila državni sekretar i u periodu 2014. i 2015. godine, kada je ova zemlja završila pred Upravnim sudom i kada je republički pravobranilac pokrenuo spor, kao i sve ostale predstavnike Vlade i građane Republike Srbije da pogledaju zvanične kanale Republičkog geodetskog zavoda. Pre svega tu mislim na veb-sajt stranicu i na socijalne mreže, zvanične socijalne mreže Republičkog geodetskog zavoda. I sami procenite da li je to način na koji jedna državna institucija može i treba da komunicira sa građanima Republike Srbije ili sa drugim funkcionerima.
45/1 MT/MJ 17.25 – 17.35
Posebno ukazujem na jednu vrlo uznemirujuću činjenicu, da je na tim zvaničnim kanalima objavljena crno-bela fotografija Milana Stamatovića sa peščanim satom iznad njegove glave. Inače, ne volim ove ovakve demonstracije, ali ja moram pokazati, nadam se da će kamera…
Ovo je Milan Stamatović na crno-beloj fotografiji, koja treba valjda da asocira na umrlicu, ne znam, nisam sigurna, moramo pitati onoga ko je ovo postavio šta je zapravo hteo. I kao što vidite peščanik iznad glave. Ja lično ovo razumem kao poziv ili najavu likvidacije. Zaista ne znam šta je ovo trebalo da znači, i to na zvaničnim kanalima državne institucije.
Ja ću samo ovde napraviti kratku digresiju, pa se vraćam ponovo na postupke Vlade, i na to šta može Vlada u ovome učiniti, ali moram da se osvrnem i pošaljem jednu ličnu poruku gospodinu Draškoviću, direktoru RGZ-a, i da mu kažem da zaista od srca, od srca se nadam nikada neće doći u situaciju da otvori poruku u kojoj se nalazi crno-bela fotografija člana porodice i da pomisli da neko obaveštava o iznenadnoj smrti tog člana porodice, jer upravo se to meni dogodilo.
Takođe, od srca, moram da kažem direktoru RGZ-a, Borku Draškoviću, da se nadam da nikada neće dobiti ovakvu poruku na zvaničnim kanalima državne institucije gde se njegov član porodice ili on postavlja u ovakav kontekst.
Ja kažem, ja mogu samo da razumem, obzirom na vrednost zemlje koja je u sporu i koja se procenjivala na 22 milijarde evra, što verujte mi nije preuveličano, to je čak i konzervativna procena, obzirom da se radi o zemljištu na teritoriji opštine Čajetina i da je reč o zemljištu od 10.000 hektara…