SLAĐANA ŠUŠNJAR

Socijaldemokratska partija Srbije

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Slađana Šušnjar prvi put je izabrana za narodnu poslanicu u 14. sazivu kao 118. na listi Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane, mandat joj je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe Socijaldemokratska partija Srbije. Članica je Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo, i zamenica člana Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Odbora za zdravlje i porodicu.


BIOGRAFIJA

Rođena je 1975. godine. Po profesiji je master sociološkinja.

Bila je direktorka Doma za stare i penzionere Apatin.

Živi u Apatinu.

Predsednica je Opštinskog odbora i potpredsednica Pokrajinskog odbora Socijaldemokratske partije Srbije Apatin.
Poslednji put ažurirano: 16.09.2024, 15:12

Osnovne informacije

  • Socijaldemokratska partija Srbije
  • Vlast
  • Apatin
  • 1975
  • Master sociolog

Statistika

  • 4
  • 2
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Druga sednica Prvog redovnog zasedanja , 17.04.2026.

Poštovana predsedavajuća, predstavnici Vlade, kolege narodni poslanici i narodne poslanice, cenjeni građani, pred nama se nalaze niz zakona i predloga sporazuma, koje će Socijaldemokratska partija Srbije u danu za glasanje podržati.

Juče smo od strane ministra upoznati sa razlozima za donošenje ovih zakona, kao i razlozima koji dovode boljih uslova života naših građana.

Što se tiče zakona o zaštiti potrošača, pre svega želim da ukažem građanima da ovaj predlog zakona ne dolazi iznenada već predstavlja nastavak dugogodišnje politike proširenja i zaštite prava potrošača na tržištu. Ne tako davno svi smo bili svedoci situacije gde smo preko sopstvenih novčanika osetili koliko su ceni u supermarketima postale ozbiljan problem. Država je pokazala socijalnu odgovornost i brzo reagovala kroz različite mere – od ograničavanja trgovačkih marži kroz uredbe do podrške akcijama za snižavanje cena pojedinih proizvoda. Te mere su donekle pomogle. To su bila kratkoročna, da tako kažemo, rešenja, ali se pristupilo i strateškim rešenjima.

Ovaj zakon koji se nalazi pred nama ide korak dalje i uvodi rešenja koja odgovaraju savremenoj digitalnoj ekonomiji, ali i konkretnim problemima koje građani danas imaju. Jedna od najvažnijih novina koju donosi Predlog zakona o zaštiti potrošača odnosi se na potpunu digitalizaciju i transparentnost cena na tržištu. Po prvi put se uvode obaveze da trgovci svoje cenovnike ne samo istaknu u prodaji i u prodajnim objektima, već i objavljuju na svojim internet stranicama i to za svaki objekat

1/2 AL/CG

posebno. Ti podaci postaju javno dostupni, koje svaki potrošač može unapred da proveri. Dodatno, zakon uvodi obavezu da se cenovnici ažuriraju u realnom vremenu, odnosno odmah nakon svake promene. U praksi to znači da građani više neće biti u situaciji u kojoj se jedna cena nalazi na polici, druga naplaćuje na kasi, niti onlajn informacije zaostaju za stvarnim situacijama i stanjem u prodaji. Trgovci će biti dužni da sve svoje cenovnike dostavljaju i na nacionalni portal otvorenih podataka i samim tim se formira centralizovana baza cena.

Za građane možda najznačajnije – zakon izričito nalaže da trgovci moraju omogućiti pristup svojim cenama softverima koji ih prikupljaju i porede. Potrošači dobijaju na taj način mogućnost da brzo i lako uporede ponude različitih trgovaca što će dugoročno dovesti do veće konkurentnosti na tržištu, što znači i niže cene za građane.

Ovaj predlog zakona po prvi put precizno uređuje pravo potrošača u vezi sa isporukom digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, odnosno položaj potrošača na onlajn tržištima. Novi zakon prvi put jasno uvodi digitalni sadržaj i digitalne usluge kao posebnu kategoriju, što znači da će potrošači imati jasno definisana prava kada kupuju ili koriste, na primer, softver, aplikacije, servise poput „Netfliksa“ ili druge usluge.

Posebno je važno što se zakon primenjuje čak i u situacijama kada potrošač ne plaća novcem, već daje svoje lične podatke u zamenu za korišćenje usluge, jer ovaj zakon prepoznaje realnost digitalne ekonomije u kojoj besplatne usluge često imaju svoju cenu, a ta cena je uglavnom naši privatni podaci. Pored toga, kao i kod klasične robe, uvodi se i princip saobraznosti. Digitalni sadržaj ili usluga mora odgovarati onome što je obećano i oglašeno – u suprotnom potrošač ima pravo na ispravku, zamenu ili raskid ugovora, čime se ova oblast izjednačava sa tradicionalnom trgovinom.

Kada je reč o ugostiteljstvu, imamo određene promene. Zakon uvodi jasnija pravila koja idu u korist potrošača. Pre svega, ugostitelji su dužni da obezbede cenovnik u pisanoj formi na stolu ili pre naručivanja, dok digitalne opcije postoje kao rešenje, ali ne jedino rešenje, što su ugostitelji počeli u poslednje vreme da koriste. Cenovnik mora biti jasno istaknut i na ulazu u objekat, kako bi potrošač unapred znao šta može da očekuje.

2/1 MV/VZ 10.10 – 10.20

Posebno je važno što zakon zabranjuje naplatu usluga koje nisu naručene, kao i skrivene troškove posluženja pribora ili dodataka koji nisu jasno iskazani u cenovniku.

Zakon dodatno pooštrava pravila kada je reč o obmanjujućim i nasrtljivim trgovačkim praksama. Na primer, to može biti oglašavanje proizvoda na akciji koji realno nisu na akciji, već su im veštački dignute cene pa spuštene, ili predstavljanje proizvoda kao identičnog onog koji je kupljen u EU, a po svom sastavu i kvalitetu ne odgovara tom proizvodu.

Sa druge strane, nasrtljive trgovačke prakse odnose se na situacije u kojima se prosto na potrošače vrši pritisak, da li je to telefonskim pozivanjem ili dovođenjem u situaciju da je nemoguće odbiti kupovinu, a posebno se odnosi na osetljive i marginalizovane grupe, na naše starije sugrađane, gde se na ovakav način dovode u neprijatnu situaciju i ove problematične situacije će novim zakonom biti rešene.

Važno je naglasiti da zakon sada jasno postavlja granicu da se svaka praksa koja bitno utiče na ekonomsku odluku potrošača, tako da on donose odluku koju inače ne bi doneo, smatra nedozvoljenom. Time se ne štite samo formalna prava, već i sama sloboda izbora potrošača, što predstavlja suštinu moderne zaštite potrošača.

Pored Zakona o zaštiti potrošača koji je predložila Vlada, zakon koji je sigurno važan da ga danas, odnosno da ga u toku sednice donesemo, jeste i Zakon o sprečavanju i suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti žrtava, jer ovaj zakon po prvi put uspostavlja jedinstveni i jasno definisan institucionalni okvir za borbu protiv trgovine ljudima, takozvani nacionalni mehanizam.

Umesto dosadašnjeg fragmentisanog pristupa, u kojem su različite institucije delovale bez dovoljno koordinacije, ovim rešenjem se uvodi sistem koji povezuje sve ključne aktere, policiju, tužilaštvo, sudove, sistem socijalne zaštite, zdravstvo, obrazovanje, kao i nevladin sektor, odnosno organizacije civilnog društva.

Ovaj mehanizam podrazumeva ne samo formalno umrežavanje institucija, već i njihovu obaveznu saradnju kroz razmenu podataka, zajedničko planiranje i sprovođenje mera, kao i koordinisano reagovanje u konkretnim slučajevima. Time se postiže efikasniji odgovor države na trgovinu ljudima, ali i veći stepen zaštite žrtava jer se postupanja svih nadležnih organa usmeravaju ka zajedničkom cilju – pravovremeno indentifikaciji, podršci i dugoročnoj reintegraciji žrtava.

Zakon uvodi sveobuhvatan pristup koji žrtvu trgovine ljudima stavlja u središte sistema. To znači da se svaka odluka i mera od prvog kontakta sa nadležnim organima do dugoročne podrške donosi uzimajući u obzir lične okolnosti žrtve, njen uzrast, zdravstveno stanje, psihološki potrebe, kao i nivo ranjivosti.

Posebno se naglašava primena trauma osetljivog pristupa kako bi se izbegla sekundarna viktimizacija, odnosno dodatno povređivanje žrtve kroz neadekvatno postupanje institucija.

Ovakav pristup dodatno se konkretizuje kroz niz prava koja žrtvi pripadaju nezavisno od njene spremnosti da učestvuje u krivičnom postupku. Žrtva ima pravo na potpune i razumljive informacije, besplatnu pravnu pomoć, psihološku i zdravstvenu zaštitu, siguran smeštaj, kao i period za oporavak i razmišljanje, tokom kojeg ne može biti proterana iz zemlje.

Posebno je važno što se pomoć ne uslovljava svedočenjem, čim se uklanja pritisak sa žrtve i povećava poverenje u institucije. Zakon takođe uvodi i obavezu individualnog pristupa kroz izradu posebnog plana zaštite za svaku žrtvu, koji uključuje mere podrške, rehabilitacije i reintegracije.

2/2 MV/VZ

Ono što se meni posebno čini značajnim jeste što zakon uvodi koncept takozvanog socijalnog puta kojim se zaštita žrtava trgovine ljudima jasno odvaja od krivičnog postupka protiv počinilaca. To znači da postupak identifikacije žrtve i ostvarivanje prava na pomoć i podršku vode nadležni subjekti iz sistema socijalne zaštite i civilnog društva, nezavisno od toga da li je pokrenut krivični ili prekršajni postupak. U praksi to omogućava da se pomoć žrtvi aktivira odmah na osnovu sumnje ili procene da je lice izloženo trgovini ljudima, bez čekanja na formalne odluke tužilaštva ili suda.

Žrtva na taj način dobija pristup smeštaju, psihološkoj i zdravstvenog podršci, pravnoj pomoći i drugim vidovima zaštite u trenutku kada su joj najpotrebniji, a ne tek nakon što se ispune procesni uslovi u krivičnom postupku. Ovakav pristup dodatno znači da ostvarivanje prava nije uslovljeno spremnošću žrtve da svedoči ili učestvuje u postupku protiv počinilaca. Time se uklanja pritisak sa žrtve i smanjuje rizik od retraumatizacije, jer se sistem prilagođava njenim potrebama. Istovremeno institucije dobijaju mogućnost da deluju proaktivno.

U periodu od 2017. do 2022. godine od strane Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima potvrđeno je da većinu žrtava čine žene i to pre svega izložene seksualnoj eksploataciji, a oko 40% predstavljaju deca. Posebno mi je drago što ovaj zakon posvećuje posebnu pažnju zaštiti dece kao najranjivijoj kategoriji žrtava trgovine ljudima, uvodeći niz dodatnih garancija koje prevazilaze opšta pravila.

U svim postupcima koji se tiču deteta primenjuje se princip najboljeg interesa deteta, što znači da se svaka odluka od identifikacije do eventualnog povratak donosi uz procenu bezbednosti, razvoj i ukupne dobrobiti deteta, a ne formalnih procedura ili brzine postupka.

Postupak identifikacije deteta je značajno pojednostavljen. Čim postoji sumnja da je dete žrtva trgovine ljudima nadležni organi su dužni da odmah obaveste Centar za socijalni rad, koji preuzima ključnu ulogu u zaštiti deteta. Dete mora biti informisano o svojim pravima na način koji je prilagođen njegovom uzrastu i sposobnosti razumevanja, što uključuje jednostavan jezik i odgovarajuće oblike komunikacije.

Poseban akcenat stavljen je na hitnost i sveobuhvatnost zaštite. Pomoć detetu se pruža bez odlaganja i obuhvata medicinsku, psihološku, socijalnu, pravnu, obrazovnu podršku, kao i obezbeđivanje adekvatnog smeštaja. Sistem je obavezan da omogući detetu da razume svoj položaj i da izrazi mišljenje o pitanjima koji ga se tiču, u skladu sa njegovim uzrastom i zrelošću.

Zakon predviđa i dodatne mehanizme zaštite u situacijama kada se u porodici ne može obezbediti bezbednost deteta. U takvim slučajevima Centar za socijalni rad može da postavi privremenog staratelja. Na ovaj način zakon uspostavlja poseban pojačan režim zaštite za decu, u kojem se ne samo reaguje na posledice trgovine ljudima, već se aktivno radi na njihovom oporavku, razvoju i bezbednošću uključivanjem u društvo.

Kratko bih se samo još zadržala na Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Uzbekistana, čiji je zapravo cilj jačanje međusobnih turističkih veza. Ovim sporazumom je predviđeno da se podstiče učešće na sajmovima turizma i drugim događajima u cilju predstavljanja turističke ponude obe države, kao i razmena stručnjaka iz oblasti turizma.

Kada govorimo o turizmu, prema podacima Svetske turističke organizacije Srbija se u periodu januar-decembar 2025. godine svrstava među najuspešnije evropske destinacije u pogledu oporavka i rasta turizma u odnosu na prepandemijski period od 2019. godine.

2/3 MV/VZ

Juče smo na sednici od ministarke Sare Pavkov čuli i o ekologiji i značaju ruralnog turizma i samo bih kratko sad navela da se broj registrovanih seoskih turističkih domaćinstava u 2023. godini, koji je bio 758 na kraju 2024. godine, povećao za 58%, a na kraju 2025. godine dva puta više nego 2023. godine, čime se opravdavaju efekti ove sektorske politike u turizmu. Hvala vam.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 20.10.2025.

Poštovana predsedavajuća, kolege narodni poslanici, narodne poslanice, cenjeni građani, pred nama se nalazi više sporazuma. U danu za glasanje SDPS podržaće sve zato što oni doprinose boljem pozicioniranju naše države na evropskom tržištu podizanjem kvaliteta života naših građana i usklađivanju sa evropskim standardima.

Osvrnula bih se na Sporazum između Republike Srbije i EU o učešću Srbije u Programu jedinstvenog tržišta EU koji predstavlja jedan od značajnijih koraka u produbljivanju ekonomske saradnje Srbije i EU. Ovaj program ima za cilj unapređenje funkcionisanja unutrašnjem tržišta EU kroz jačanje konkurentnosti preduzeća, razvoja standarda i normi, zaštitu potrošača, bezbednost hrane i unapređenje statističkih sistema. Za zemlje kandidate, među kojima je i Srbija, on predstavlja značajnu priliku za postepenu integraciju i jedinstveno evropsko tržište i usklađivanje privrednog sistema sa standardima EU.

Najvažnije u ovom ugovoru jeste da Republika Srbija postaje pridruženi učesnik u Programu jedinstvenog tržišta EU, čime se otvaraju mogućnosti za učešće domaćih preduzeća, institucija i organizacija u evropskim fondovima i projektima koji jačaju konkurentnost, inovativnost i održivost privrede. Ugovor omogućava da pravna i fizička lica iz Srbije ravnopravno konkurišu za bespovratna sredstva EU jednako kao i subjekti zemalja članica. Najveći značaj ima podrška malim i srednjim preduzećima, posebno kroz mrežu Evropskog preduzetničkog centra koja pomaže u digitalizaciji, internacionalizaciji i zelenoj tranziciji poslovanja.

Važno je da je u okviru ovog stuba predviđeno i finansiranje za Evropsku mrežu preduzetništva koja u Srbiji funkcioniše od 2008. godine. Ova mreža povezuje srpske kompanija sa partnerima širom Evrope, omogućava im pristup novim tržištima. Zahvaljujući ovom programu srpska preduzeća dobijaju priliku da se pozicioniraju na evropskom i svetskom tržištu čime se povećava njihova sposobnost da se prilagode globalnim ekonomskim izazovima.

Takođe, sporazum doprinosi usaglašavanju domaćih propisa i standarda sa onima koji važe u EU i omogućava direktan pristup evropskim tržištima i partnerskim mrežama.

Finansijski doprinos Srbije ovom programu iznosi oko 135 miliona dinara za period od 2021. do 2025. godine, ali sva očekivanja i prognoze su da će kroz realizovane projekte Srbija imati korist koja višestruko prevazilazi uložena sredstva u ovaj program.

Jedan od sporazuma koji sigurno interesuje naše građane jeste Sporazum o potvrđivanju, Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Severne Makedonije o uspostavljanju zajedničkih kontrola na graničnim prelazima za međunarodni drumski saobraćaj Preševo i Tabanovce.

Cilj ovog sporazuma je da se unapred saradnja dve zemlje u oblasti kontrole prelaska granice i omogući brži, jednostavniji i efikasniji protok ljudi i robe.

Plan je da se uvede novi sistem rada, koji podrazumeva objedinjenu graničnu kontrolu. U praksi to znači da će putnici i vozila biti zaustavljeni samo jednom, a graničnu proveru će zajedno obavljati policijski službenici obe države.

Policajci zemlje domaćina biće ovlašćeni da pored ulazne kontrole svoje države obavljaju izlaznu kontrolu susedne države. Na taj način eliminiše se potreba za dvostrukim zadržavanjem na granici i smanjuje vreme čekanja, dok istovremeno obezbeđuje puna bezbednost i poštovanje propisa obe zemlje.

Provera dokumenata obavljaće se putem novog informatičkog sistema koji omogućava da se jednim skeniranjem izvrši uvid u evidenciju obe države. Kada sistem potvrdi da ne postoje pravne ili druge smetnje putniku se omogućava prelazak granice bez dodatnih zadržavanja.

Sporazumom se međutim ne ukida pravo država da po potrebi sprovedu izlaznu kontrolu ili detaljnu proveru, naročito u slučajevima kada postoje bezbednosni, pravni ili drugi razlozi koji zahtevaju dodatne mere.

Ovaj sporazum je samo deo šireg procesa olakšavanja kretanja između dve zemlje i jačanja regionalne saradnje u skladu sa evropskim standardima i praksom u oblasti granične bezbednosti.

Za kraj, osvrnula bih se na sporazum sa Ekvatorijalnom Gvinejom, Burundijem i Maldivima, koji otvaraju praktično okvir za širenje srpskog prisustva na novim tržištima, jer podstiču uvoz i izvoz robe i usluga i predviđaju mogućnost otvaranja predstavništva i kancelarija privrednih subjekata, osnivanje zajedničkih firmi i direktne investicije, razmenu stručnjaka, tehničku pomoć i organizaciju i obuku, što će omogućiti srpskim kompanijama da grade lokalne kapacitete i dugoročne poslovne veze.

Ugovori predviđaju zajedničku podršku za organizaciju i održavanje trgovinskih sajmova, izložbi i poslovnih i investicionih foruma, te uzajamne posete privrednih delegacija, što znači da države sa kojima su potpisani sporazumi obavezuju svoje administracije da olakšaju promociju proizvoda i usluga iz Srbije na terenu i stvore kanale za direktan kontakt između proizvođača, distributera i investitora.

Ovi sporazumi zapravo predstavljaju ili da tako kažemo nastavljaju, modernizuju istorijska prijateljstva koja su Srbija i nekadašnja Jugoslavija gradile sa afričkim državama kroz aktivno učešće u Pokretu nesvrstanih, političku i ekonomsku solidarnost u periodu dekolonizacije, bilateralne projekte, podršku oslobodilačkim pokretima i obrazovne razmene koje su uspostavile dugotrajne veze i poverenje.

Treba da koristimo taj istorijski kapital kako bi danas uspostavili nove ekonomske veze od kojih će sve strane imati korist i biti osnova za čvršću saradnju u budućnosti. Hvala vam.

Prva sednica Prvog redovnog zasedanja , 04.03.2025.

Poštovana predsedavajuća, poštovani ministri, poštovane kolege, pre svega, kao članica SDPS i kao žena, želim da osudim nasilje koje se danas desilo u Skupštini prema našim koleginicama, a koje su bile na svom radnom mestu. Isto tako, smatram da je važno da danas razgovaramo o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju, jer sa ovim izmenama i dopunama visoko obrazovanje postaje dostupnije i svakako kvalitetnije. Troškovi školarine samofinansirajućih studenata na visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač Republika Srbija umanjuju se za 50%. Studentima će se direktno iz budžeta refundirati polovina iznosa školarine koje su studenti platili visokoškolskoj ustanovi i ovim izmenama budžet za visoko obrazovanje se povećava za 20%, odnosno 12 milijardi dinara, što je u skladu i sa zahtevom studenata. Kroz veća izdvajanja iz budžeta sigurno je da će se kvalitet visokog obrazovanja podići.

Sada se prvi put uvodi obaveza osnivača da obezbedi sredstva za troškove studijskih programa i ustanova, isto tako da se obezbede dodatna sredstva za povećanje plata zaposlenih u visokom obrazovanju od plata za mart mesec ove godine.

Ono što je posebno važno jeste da se unapredi relevantnost visokog obrazovanja uvođenjem različitih programa, između ostalog i programa postdoktorskih usavršavanja.

Mislim da danas treba da razgovaramo o regulisanju dodatnih prava nastavnika i saradnika u pogledu plaćenog odsustva, mirovanja prava i obaveza iz radnog odnosa i izbornog prava. Ovim izmenama i dopunama obezbediće se da nastavnici ne ostanu bez nastavnog znanja i zvanja i ugovora o radu u slučaju da konkurs ne bude sproveden u zakonom predviđenom roku za to. Dalja internacionalizacija visokog obrazovanja podrazumeva da se preciziraju uslovi i način upisa stranih studenata na naše visokoškolske ustanove. Visokoškolske ustanove dobijaju još veću autonomiju kroz promenu sastava organa upravljanja i to je ono što je veoma važno. Menja se učestvovanje predstavnika osnivača sa 30 na 25% u korist zaposlenih i isto tako zaposleni učestvuju sa 60 umesto do sada sa 55% svojih predstavnika. Predstavnici studenata ostaju isti 25%.

Skraćuje se mandat organa upravljanja sva četiri na tri godine. Jasnije se definiše trajanje master akademskih studija u odnosu na prethodno završene studije, a sve to doprinosi unapređenje teksta zakona kroz preciziranje i usklađivanje pojedinih odredaba.

Socijaldemokratska partija Srbije smatra da bi danas trebali razgovarati o setu zakona koji se odnose i na osnovno i srednje obrazovanje, a posebno o radnom statusu veroučitelja, koji će izmenama i dopunama ovog zakona moći da zasnuju odnos na neodređene radno vreme uz saglasnost nadležnih organa, tradicionalne crkve ili verske zajednice kojoj pripadaju.

Isto tako, naši građani treba da znaju da se državna matura za učenike koji završavaju srednje obrazovanje za četvorogodišnje trajanje pomera za školsku 2028. - 2029. godinu.

Ono što posebno bi trebali svi ovde da pohvalimo, uvažimo i da o tome razgovaramo, jesu krediti koji se uvode za mlade i pored značaja obrazovanja, o kome sam do sada govorila, vrlo su važni efekti i standardi politike, koji imaju uticaj na brojne oblasti života, zasnivanje braka, porodice, karijere, odlučivanju o mestu stanovanja, ali isto tako i pronalaženju posla u tom mestu.

Subvencionisani krediti - zahvaljujući njima, oslobođena su plaćanja troškova kredita mladi ljudi, učešće se smanjuje sa 20% na 1%, i takođe država će subvencionisati kamatne stope u prvih šest godina, u periodu kada mladi započinju svoju karijeru.

Ulaganjem u mlade, ulažemo u bolju i sigurniju budućnost. Iz tih razloga Socijaldemokratska partija Srbije podržaće set ovih zakona. Hvala vam.

Nema govora na sednicama odbora.