Poštovana predsedavajuća, predstavnici Vlade, kolege narodni poslanici i narodne poslanice, cenjeni građani, pred nama se nalaze niz zakona i predloga sporazuma, koje će Socijaldemokratska partija Srbije u danu za glasanje podržati.
Juče smo od strane ministra upoznati sa razlozima za donošenje ovih zakona, kao i razlozima koji dovode boljih uslova života naših građana.
Što se tiče zakona o zaštiti potrošača, pre svega želim da ukažem građanima da ovaj predlog zakona ne dolazi iznenada već predstavlja nastavak dugogodišnje politike proširenja i zaštite prava potrošača na tržištu. Ne tako davno svi smo bili svedoci situacije gde smo preko sopstvenih novčanika osetili koliko su ceni u supermarketima postale ozbiljan problem. Država je pokazala socijalnu odgovornost i brzo reagovala kroz različite mere – od ograničavanja trgovačkih marži kroz uredbe do podrške akcijama za snižavanje cena pojedinih proizvoda. Te mere su donekle pomogle. To su bila kratkoročna, da tako kažemo, rešenja, ali se pristupilo i strateškim rešenjima.
Ovaj zakon koji se nalazi pred nama ide korak dalje i uvodi rešenja koja odgovaraju savremenoj digitalnoj ekonomiji, ali i konkretnim problemima koje građani danas imaju. Jedna od najvažnijih novina koju donosi Predlog zakona o zaštiti potrošača odnosi se na potpunu digitalizaciju i transparentnost cena na tržištu. Po prvi put se uvode obaveze da trgovci svoje cenovnike ne samo istaknu u prodaji i u prodajnim objektima, već i objavljuju na svojim internet stranicama i to za svaki objekat
1/2 AL/CG
posebno. Ti podaci postaju javno dostupni, koje svaki potrošač može unapred da proveri. Dodatno, zakon uvodi obavezu da se cenovnici ažuriraju u realnom vremenu, odnosno odmah nakon svake promene. U praksi to znači da građani više neće biti u situaciji u kojoj se jedna cena nalazi na polici, druga naplaćuje na kasi, niti onlajn informacije zaostaju za stvarnim situacijama i stanjem u prodaji. Trgovci će biti dužni da sve svoje cenovnike dostavljaju i na nacionalni portal otvorenih podataka i samim tim se formira centralizovana baza cena.
Za građane možda najznačajnije – zakon izričito nalaže da trgovci moraju omogućiti pristup svojim cenama softverima koji ih prikupljaju i porede. Potrošači dobijaju na taj način mogućnost da brzo i lako uporede ponude različitih trgovaca što će dugoročno dovesti do veće konkurentnosti na tržištu, što znači i niže cene za građane.
Ovaj predlog zakona po prvi put precizno uređuje pravo potrošača u vezi sa isporukom digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, odnosno položaj potrošača na onlajn tržištima. Novi zakon prvi put jasno uvodi digitalni sadržaj i digitalne usluge kao posebnu kategoriju, što znači da će potrošači imati jasno definisana prava kada kupuju ili koriste, na primer, softver, aplikacije, servise poput „Netfliksa“ ili druge usluge.
Posebno je važno što se zakon primenjuje čak i u situacijama kada potrošač ne plaća novcem, već daje svoje lične podatke u zamenu za korišćenje usluge, jer ovaj zakon prepoznaje realnost digitalne ekonomije u kojoj besplatne usluge često imaju svoju cenu, a ta cena je uglavnom naši privatni podaci. Pored toga, kao i kod klasične robe, uvodi se i princip saobraznosti. Digitalni sadržaj ili usluga mora odgovarati onome što je obećano i oglašeno – u suprotnom potrošač ima pravo na ispravku, zamenu ili raskid ugovora, čime se ova oblast izjednačava sa tradicionalnom trgovinom.
Kada je reč o ugostiteljstvu, imamo određene promene. Zakon uvodi jasnija pravila koja idu u korist potrošača. Pre svega, ugostitelji su dužni da obezbede cenovnik u pisanoj formi na stolu ili pre naručivanja, dok digitalne opcije postoje kao rešenje, ali ne jedino rešenje, što su ugostitelji počeli u poslednje vreme da koriste. Cenovnik mora biti jasno istaknut i na ulazu u objekat, kako bi potrošač unapred znao šta može da očekuje.
2/1 MV/VZ 10.10 – 10.20
Posebno je važno što zakon zabranjuje naplatu usluga koje nisu naručene, kao i skrivene troškove posluženja pribora ili dodataka koji nisu jasno iskazani u cenovniku.
Zakon dodatno pooštrava pravila kada je reč o obmanjujućim i nasrtljivim trgovačkim praksama. Na primer, to može biti oglašavanje proizvoda na akciji koji realno nisu na akciji, već su im veštački dignute cene pa spuštene, ili predstavljanje proizvoda kao identičnog onog koji je kupljen u EU, a po svom sastavu i kvalitetu ne odgovara tom proizvodu.
Sa druge strane, nasrtljive trgovačke prakse odnose se na situacije u kojima se prosto na potrošače vrši pritisak, da li je to telefonskim pozivanjem ili dovođenjem u situaciju da je nemoguće odbiti kupovinu, a posebno se odnosi na osetljive i marginalizovane grupe, na naše starije sugrađane, gde se na ovakav način dovode u neprijatnu situaciju i ove problematične situacije će novim zakonom biti rešene.
Važno je naglasiti da zakon sada jasno postavlja granicu da se svaka praksa koja bitno utiče na ekonomsku odluku potrošača, tako da on donose odluku koju inače ne bi doneo, smatra nedozvoljenom. Time se ne štite samo formalna prava, već i sama sloboda izbora potrošača, što predstavlja suštinu moderne zaštite potrošača.
Pored Zakona o zaštiti potrošača koji je predložila Vlada, zakon koji je sigurno važan da ga danas, odnosno da ga u toku sednice donesemo, jeste i Zakon o sprečavanju i suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti žrtava, jer ovaj zakon po prvi put uspostavlja jedinstveni i jasno definisan institucionalni okvir za borbu protiv trgovine ljudima, takozvani nacionalni mehanizam.
Umesto dosadašnjeg fragmentisanog pristupa, u kojem su različite institucije delovale bez dovoljno koordinacije, ovim rešenjem se uvodi sistem koji povezuje sve ključne aktere, policiju, tužilaštvo, sudove, sistem socijalne zaštite, zdravstvo, obrazovanje, kao i nevladin sektor, odnosno organizacije civilnog društva.
Ovaj mehanizam podrazumeva ne samo formalno umrežavanje institucija, već i njihovu obaveznu saradnju kroz razmenu podataka, zajedničko planiranje i sprovođenje mera, kao i koordinisano reagovanje u konkretnim slučajevima. Time se postiže efikasniji odgovor države na trgovinu ljudima, ali i veći stepen zaštite žrtava jer se postupanja svih nadležnih organa usmeravaju ka zajedničkom cilju – pravovremeno indentifikaciji, podršci i dugoročnoj reintegraciji žrtava.
Zakon uvodi sveobuhvatan pristup koji žrtvu trgovine ljudima stavlja u središte sistema. To znači da se svaka odluka i mera od prvog kontakta sa nadležnim organima do dugoročne podrške donosi uzimajući u obzir lične okolnosti žrtve, njen uzrast, zdravstveno stanje, psihološki potrebe, kao i nivo ranjivosti.
Posebno se naglašava primena trauma osetljivog pristupa kako bi se izbegla sekundarna viktimizacija, odnosno dodatno povređivanje žrtve kroz neadekvatno postupanje institucija.
Ovakav pristup dodatno se konkretizuje kroz niz prava koja žrtvi pripadaju nezavisno od njene spremnosti da učestvuje u krivičnom postupku. Žrtva ima pravo na potpune i razumljive informacije, besplatnu pravnu pomoć, psihološku i zdravstvenu zaštitu, siguran smeštaj, kao i period za oporavak i razmišljanje, tokom kojeg ne može biti proterana iz zemlje.
Posebno je važno što se pomoć ne uslovljava svedočenjem, čim se uklanja pritisak sa žrtve i povećava poverenje u institucije. Zakon takođe uvodi i obavezu individualnog pristupa kroz izradu posebnog plana zaštite za svaku žrtvu, koji uključuje mere podrške, rehabilitacije i reintegracije.
2/2 MV/VZ
Ono što se meni posebno čini značajnim jeste što zakon uvodi koncept takozvanog socijalnog puta kojim se zaštita žrtava trgovine ljudima jasno odvaja od krivičnog postupka protiv počinilaca. To znači da postupak identifikacije žrtve i ostvarivanje prava na pomoć i podršku vode nadležni subjekti iz sistema socijalne zaštite i civilnog društva, nezavisno od toga da li je pokrenut krivični ili prekršajni postupak. U praksi to omogućava da se pomoć žrtvi aktivira odmah na osnovu sumnje ili procene da je lice izloženo trgovini ljudima, bez čekanja na formalne odluke tužilaštva ili suda.
Žrtva na taj način dobija pristup smeštaju, psihološkoj i zdravstvenog podršci, pravnoj pomoći i drugim vidovima zaštite u trenutku kada su joj najpotrebniji, a ne tek nakon što se ispune procesni uslovi u krivičnom postupku. Ovakav pristup dodatno znači da ostvarivanje prava nije uslovljeno spremnošću žrtve da svedoči ili učestvuje u postupku protiv počinilaca. Time se uklanja pritisak sa žrtve i smanjuje rizik od retraumatizacije, jer se sistem prilagođava njenim potrebama. Istovremeno institucije dobijaju mogućnost da deluju proaktivno.
U periodu od 2017. do 2022. godine od strane Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima potvrđeno je da većinu žrtava čine žene i to pre svega izložene seksualnoj eksploataciji, a oko 40% predstavljaju deca. Posebno mi je drago što ovaj zakon posvećuje posebnu pažnju zaštiti dece kao najranjivijoj kategoriji žrtava trgovine ljudima, uvodeći niz dodatnih garancija koje prevazilaze opšta pravila.
U svim postupcima koji se tiču deteta primenjuje se princip najboljeg interesa deteta, što znači da se svaka odluka od identifikacije do eventualnog povratak donosi uz procenu bezbednosti, razvoj i ukupne dobrobiti deteta, a ne formalnih procedura ili brzine postupka.
Postupak identifikacije deteta je značajno pojednostavljen. Čim postoji sumnja da je dete žrtva trgovine ljudima nadležni organi su dužni da odmah obaveste Centar za socijalni rad, koji preuzima ključnu ulogu u zaštiti deteta. Dete mora biti informisano o svojim pravima na način koji je prilagođen njegovom uzrastu i sposobnosti razumevanja, što uključuje jednostavan jezik i odgovarajuće oblike komunikacije.
Poseban akcenat stavljen je na hitnost i sveobuhvatnost zaštite. Pomoć detetu se pruža bez odlaganja i obuhvata medicinsku, psihološku, socijalnu, pravnu, obrazovnu podršku, kao i obezbeđivanje adekvatnog smeštaja. Sistem je obavezan da omogući detetu da razume svoj položaj i da izrazi mišljenje o pitanjima koji ga se tiču, u skladu sa njegovim uzrastom i zrelošću.
Zakon predviđa i dodatne mehanizme zaštite u situacijama kada se u porodici ne može obezbediti bezbednost deteta. U takvim slučajevima Centar za socijalni rad može da postavi privremenog staratelja. Na ovaj način zakon uspostavlja poseban pojačan režim zaštite za decu, u kojem se ne samo reaguje na posledice trgovine ljudima, već se aktivno radi na njihovom oporavku, razvoju i bezbednošću uključivanjem u društvo.
Kratko bih se samo još zadržala na Predlogu zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Uzbekistana, čiji je zapravo cilj jačanje međusobnih turističkih veza. Ovim sporazumom je predviđeno da se podstiče učešće na sajmovima turizma i drugim događajima u cilju predstavljanja turističke ponude obe države, kao i razmena stručnjaka iz oblasti turizma.
Kada govorimo o turizmu, prema podacima Svetske turističke organizacije Srbija se u periodu januar-decembar 2025. godine svrstava među najuspešnije evropske destinacije u pogledu oporavka i rasta turizma u odnosu na prepandemijski period od 2019. godine.
2/3 MV/VZ
Juče smo na sednici od ministarke Sare Pavkov čuli i o ekologiji i značaju ruralnog turizma i samo bih kratko sad navela da se broj registrovanih seoskih turističkih domaćinstava u 2023. godini, koji je bio 758 na kraju 2024. godine, povećao za 58%, a na kraju 2025. godine dva puta više nego 2023. godine, čime se opravdavaju efekti ove sektorske politike u turizmu. Hvala vam.