Zahvaljujem narodnom poslaniku Arsiću.
Ne mogu a da ne kažem da se mnoge od ovih stvari uglavnom primenjuju na zemlje kojima treba nešto da se prigovori.
Nadam se da će predlagač, odnosno Martinović u ime predlagača, prihvatiti ove amandmane koje je gospodin Orlić predložio.
Želim, kao ilustraciju ovoga što kažem, da pročitam da je predloženi amandman, koji ćemo verovatno prihvatiti, taj da je narodni poslanik dužan da prijavi postojanja privatnog interesa koji ima u vezi sa zakonom ili nekim aktom. Da li neko misli da smo mi stvarno budale, da ne znamo da je Eliot Engel 30 godina primao pare od albanske mafije i od albanskog lobija u SAD? Uzeo je kredit za stanove koji nije vratio. Na svakoj sednici Odbora za spoljnu politiku američkog Kongresa je lobirao za priznanje kosovske nezavisnosti i on nema ekonomskog interesa ili to što važi za Srbiju ne treba da važi za Ameriku ili, tu je gospodin Marinković, to oni drugačije zovu lobiranje ili svi koji su učestvovali u bombardovanju Srbije imaju privatni ekonomski interes na Kosovu i Madlen Olbrajt, i Vilijam Voker, i Vesli Klark itd, Kušner koji je bio šef mirovne misije i Džefri Najs koji je bio tužilac u Haškom tribunalu je radio za Tačija ili Haradinaja, ne znam. Legalno sada Voker od njih prima pare. Najs ih tuži da su dužni. Samo govorim o dvostrukim aršinima, ali mi smo svega toga svesni. Ne treba da neko shvata da smo mi baš toliko glupi.
Isto tako želim da kažem apropo ovoga dopisa, a nekoga je danas spominjao ovde, „Kuće za ljudska prava i demokratiju“, koji su imali određene primedbe na ovo što smo predložili. Želim da kažem dve stvari ovde. Prvo, kaže da nema nedostataka adekvatne javne rasprave. Mene je Martinović upoznao da se o ovome priča od 2014. godine, a i ranije, pa ako za šest godina i više nije bilo vremena za javnu raspravu, ne znam kada i ko više treba da vrši javnu raspravu i, da budem potpuno jasan i precizan, ovo je akt Narodne skupštine Republike Srbije i o tome se ne vrši javna rasprava, vrši se rasprava unutar naše Narodne skupštine Republike Srbije. Koliko sam shvatio, mi ćemo svi ovde, mislim da će gotovo svi, ne znam da li se Kamberi izjasnio, Imamović, glasati za donošenje ovog kodeksa.
Sa druge strane se kaže – poslanici ne mogu da odgovaraju, jer imaju imunitet. Da se razumemo, ustavno pravo poslanika je da ne može da odgovara za izneseno mišljenje u Narodnoj skupštini, ali želim da podsetim na Poslovnik, koji jasno kaže šta se dešava u određenim slučajevima kada predsedavajući proceni i Narodna skupština da je došlo do neke povrede dostojanstva, ugleda ili do uvredljivih izraza, psovki gde se kažnjava 10% od osnovne plate, 20% od osnovne plate za dve opomene, a mislim da je 40% ili 50% za udaljenje sa sednice, pa 20 dana ne može da učestvuje u zasedanju Narodne skupštine Republike Srbije.
Ovde se postavlja, naravno, pitanje, što oni očigledno nisu pratili, ali zato sam i rekao da će verovatno, očekujem da ovi amandmani budu usvojeni, ali amandmanom gospodina Orlića…
(Vladimir Orlić: Prihvaćeni su.)
Već prihvaćeni? Znači, ako je prihvaćeno taj problem je skinut sa dnevnog reda, a to znači da ne samo narodni poslanik, nego da svaki građanin može da podnese prijavu, a oni ovde pišu, oni očigledno nisu upoznati sa svim ovim, a daju tako tendenciozne ocene napadajući Narodnu skupštinu koja prvi put. Mi ovo nismo morali da uradimo ovako brzo. Mi smo to zakazali zato što smo imali negativne komentare od strane nekih međunarodnih organizacija. Ispada da se mi ne posvećujemo tom pitanju. Ako je to tako, evo pokazali smo da se mi posvećujemo tom pitanju. Kad smo stavili na dnevni red, sad traže da skinemo sa dnevnog reda.
Tako da ja samo želim da kažem, da pozdravim ovo što je gospodin Martinović uradio i da još jednu stvar samo dodam, a to je da dodam da sam apsolutno saglasan Kodeks ponašanja narodnih poslanika, ali pričao sam juče o tome, svedoci smo da je za mnoge, da je potreban Kodeks ponašanja na političkoj i javnoj sceni. O tome niko ne govori i svi govore o tome šta komentarišu, šta kažu narodni poslanici, a kakve sve gadosti, bezobrazluci se čuju svakoga dana, o tome niko ne govori.
Tako da, mi ćemo ispuniti sutra na glasanju ono što mislimo da je potrebno i čime ćemo doprineti i poziciji naše zemlje i pred međunarodnim organizacijama, itd.
Ali, suštinski gledano potrebno je mnogo više odgovornosti i potrebno je, ima li bilo kakvog kodeksa za ponašanje, za prostačko ponašanje, vređanje kao što je juče bilo, kao što sam rekao, sedamdesetšestogodišnje majke Aleksandra Vučića koja nikakve veze nema sa politikom. Koji kodeks za to važi? Ne samo kodeks, ne primenjuju se ni zakoni.
Tako da, u svakom slučaju, dozvolite mi da zaključim ovu raspravu. Ja sam zato rekao na kraju sve ovo što sam rekao da ne kaže neko da mi ne želimo da pročitamo šta su oni nama napisali. Nama je i „Transparentnost Srbije“ takođe napisala, to mislim da je dobio gospodin Martinović, mislim da su neke od tih stvari uvažene.
Znači, svaku dobronamernu kritiku koja do nas dođe mi ćemo prihvatiti i razgovarati, ali samo ako je ona istinita.
Apsolutno nije tačno ovo što je navedeno u ovom dopisu, upravo je omogućeno suprotno, da svaki građanin može da podnese prijavu za kršenje ovog kodeksa.
Mi ne završavamo raspravu. Ja ne zaključujem raspravu zato što mi nismo završili još raspravu.
(Vladimir Marinković: Dajte mi repliku.)
Nema replike. Ja nisam diskutovao da bi bila replika.
Ima još oko dva sata vremena poslanička grupa Aleksandar Vučić – Za našu decu.
Imamo pre toga sutra poslanička pitanja. Nakon toga će biti glasanje.
Tako da, sad trenutno prekidamo raspravu, a nastavljamo sutra u 10,00 časova.
Hvala vam.