Poštovani predsedniče Narodne skupštine, uvaženi ministre sa saradnicima, koleginice i kolege narodni poslanici.
Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o trgovini žitaricama koji je danas na dnevnom redu, kao što smo čuli, predstavlja da se Srbija pridružila najvećim svetskim proizvođačima žita i da je na taj način postala deo Međunarodnog žitarskog saveza, koji je ustanovljen 1949. godine, međunarodnim Sporazumom o pšenici.
Ovaj Savet, kao što piše u samoj Konvenciji, a kao što piše u obrazloženju koji smo dobili od Vlade Republike Srbije, jeste međuvladina organizacija i funkcioniše na tom principu, a okuplja najznačajnije proizvođače žitarica na svetu.
Uloga ovog Saveta jeste podsticanje međunarodne saradnje u trgovini žitaricama, zatim promovisanju otvorenosti tržišta u tom sektoru, ali takođe i da doprinese značajnoj stabilnosti tržišta žitaricama, kao i unapređenju svetske bezbednosti u hrani.
Svi ovi ciljevi za koje su ovde u ovom Savetu predstavljeni, sprovode se na taj način tako što se povećava transparentnost tržišta, kroz razne informacije i kroz statističke podatke, analize i konsultacije.
Tržišni uslovi za žitarice, pirinač i uljarice, posmatraju se na dnevnom nivou, kroz promet dnevnih izveštaja i na taj način postaju dostupne i za naše berze, kao i za naše proizvođače.
Ove informacije važne su za naše proizvođače zbog toga što se kroz njih sagledava bilans ponude i potražnje, kao i prognoze iz različitih zemalja za čitav niz roba koje se razmenjuju na dnevnom nivou. Jednostavnije rečeno, ovaj Savet doprinosi boljoj komunikaciji ponude i potražnje žitaricama na međunarodnom nivou.
Iz ovih kretanja koje možemo videti, naše produktne berze i proizvođači mogu da planiraju svoje aktivnosti, odnosno da planiraju svoju proizvodnju određenih žitarica. Dakle, u zavisnosti od svetske tražnje mi možemo da projektujemo ulogu i mesto Srbije kao proizvođača i kao izvoznika žitarica.
Važno je da Srbija kao značajan poljoprivredni proizvođač žitarskih kultura učestvuje u ovom Savetu, pre svega zato što je i ovaj Savet rekao da je Srbija osmi proizvođač žitarica u izvozu i da uopšte mi možemo da angažujemo svoje proizvođačke kapacitete.
Takođe, naša proizvodnja žitarica, kao što znamo, pokriva domaću tražnju, ali ostaju nam značajne količine za izvoz, a upravo članstvo u ovom Savetu prepoznalo nas je kao relevantnog proizvođača i opet postajemo značajan evropski akter na tržištu žitarica i na taj način poljoprivredni resurs, izvozni potencijal Srbije zaista jesu žitarica i uljarice.
Tržište žitarica u Srbiji, ukoliko posmatramo zakonodavni okvir, posebno je uređeno i dodatno unapređeno 2019. godine, odnosno 2020. godine, kada je donet Zakon o robnim berzama, kojim se na sigurniji, jednostavniji i brži način omogućava plasman i prisustvo roba na celokupnom tržištu, što za naše poljoprivredne proizvođače žitarica predstavlja i garant, a i dodatni stimulans za povećanje proizvodnje.
Za proizvodnju žitarica, kao i svih poljoprivrednih kultura, veoma su značajni državni podsticaju, dobra cena, kao i siguran plasman poljoprivrednih proizvoda.
Dakle, otkup potrebnih količina koje koristimo za robne berze, ali isto tako i obezbeđivanje spoljnotrgovinske razmene, odnosno izvoza.
Otvaranje novih tržišta jeste bitno, takođe zbog toga što je bitno naše prisustvo poljporpivrednih proizvoda na zahtevnim tržištima. pre svega, tu mislim na tržište EU, ali nekih značajnih tržišta kao što je, recimo, Kina.
S tim u vezi, pomenula bih i protokol o fitosanitarnim uslovima koje je ministar Nedimović početkom prošlog meseca potpisao za izvoz kukuruza u Kinu.
Zbog čega je ovo značajno za našeg poljoprivrednog proizvođača koji se bavi proizvodnjom kukuruza, jeste zato što otvaranje novih tržišta, i ne samo kineskog, već i svih drugih koje smo uspeli da otvorimo doprinosi povećanju tražnje za našim poljoprivrednim proizvodima, a samim tim rastom tražnje dolazi i prirodno da očekujemo i do veće cene za naše poljoprivredne proizvode.
Sa druge strane, ovi dobri rezultati koji smo otvorili u postizanju novih tržišta nas i obavezuju da odgovorimo visokim kvalitetom, da odgovorimo da taj kvalitet proizvedenih poljoprivrednih proizvoda zadržimo, ne samo do krajnjeg kupca, nego i do zemlje koju izvozimo.
Ovo je važno jer je potrebno posebno ispratiti ceo proces, od njive do trpeze, odnosno, da na taj način pratimo ceo tok procesa proizvodnje i izvoza.
Na ovaj način možemo jedino zadržati otvorena postojeća tržišta, možemo obezbediti dugoročnu saradnju, kao i kontinuitet u izvozu i na taj način čak i proširiti međunarodnu spoljnotrgovinsku razmenu i za neke naše druge proizvode.
U poslednjih nekoliko godina naša poljoprivreda ušla je u fazu gde je prisutna afirmativna participacija države, kao i prisustvo adekvatnijih mera razvojne agrarne politike.
Posebno je važno nastaviti sa podsticajima koji se odnose na primarnu proizvodnju, a tu, pre svega, mislim na podsticaje u nabavci nove opreme i mehanizacije koje se odnose posebno na primarnu proizvodnju.
Ovo je važno jer je bitno da naši poljoprivredni proizvođači prate savremene tokove, odnosno da ulažu i da ih država stimuliše da ulažu u opremu i mehanizaciju kako bi i na taj način mogli da ispratimo razvijena tržišta i kako bi naši proizvodi bili kvalitetniji i na taj način konkurentniji na međunarodnom tržištu.
Opšte poznato je da nijedna poljoprivredna kultura ne može dati svoj maksimum ni u prinosu, ni u kvalitetu ukoliko se u nju ulaže minimum i ukoliko se obrađuje zastarelim i neadekvatnim mašinama.
Ovo je posebno važno, jer podsticajna politika u poljoprivredi, koju naša država poslednjih godina sprovodi, a koja vodi podjednako računa o malim i srednjim poljoprivrednim proizvođačima, kao i velikim, dala je velike pozitivne rezultate i još uvek očekujemo da će dati, tako da se iz godine u godinu beleži sve veći rast proizvodnje, kao i izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Kada je reč o proizvodnji žitarica i uljarica u Srbiji, za prošlu godinu imamo zabeležen rast gotovo svih žitarskih kultura u odnosu na desetogodišnji prosek, odnosno posmatrani period od 2010. do 2019. godine, gde je proizvodnja pšenice veća za 17,8%, kukuruza za 29,4%, suncokreta za 26,3% i soje za 60,3%.
U prošloj godini, koja je bila izuzetno teška za ceo svet, ali posebno značajna i uspešna za našu poljoprivrednu proizvodnju, mi smo ostvarili i odličan rod kukuruza od 7,5 miliona tona, a izvezli čak preko 3,5 miliona tona ove žitarske kulture.
Ovi podaci su posebno važni, jer proizvodnja žitarica jeste bazična delatnost u proizvodnji hrane, a žitarice jesu osnova ljudske ishrane. Zato često možemo čuti da zemlja koja ima svoje žito jeste bezbedna zemlja, jer ne zavisi ni od uvoza, ni od volje drugih zemalja i zato se često i hrana i proizvodnja hrane posmatra i sa bezbednosnog aspekta.
Takođe, iskoristila bih priliku da istaknem ulogu poljoprivrede na ukupan privredni i društveni razvoj, kao i na značaj nastavka stimulativnih mera države koji doprinose dovoljnoj proizvodnji hrane i smanjenju uvoza poljoprivrednih proizvoda, sa jedne strane, a revitalizaciji sela i poboljšanju uslova na selu sa druge strane.
Posebno je značajno što je Vlada Republike Srbije prepoznala potrebu kompleksnijeg sagledavanja pitanja sela i poljoprivrede i pored Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede oformila Ministarstvo za brigu o selu i na taj način pokazala da vodi računa da je zapravo ulaganje u poljoprivredu ulaganje u opstanak i život srpskog sela, kao i da sve mere koje budu planirane moraju biti koncipirane tako da zaštite našeg poljoprivrednika i da ga stimulišu da ostane na selu.
U tom smislu, smatram da je posebno važno akcenat dati razvoju atarskih puteva, koji su bitni ne samo za ravničarska sela, već i za sela koja se nalaze u brdsko-planinskim delovima naše države. Oni doprinose lakšem životu naših građana koji žive u ruralnim područjima, ali takođe i doprinose boljoj i uspešnijoj saradnji.
Kada kažem da ovo doprinosi boljoj i uspešnijoj saradnji, mislim, takođe, ne samo na ravničarska sela, već i na brdsko-planinska, gde imamo priliku da vidimo da je poslednjih godina povećana poljoprivredna proizvodnja određenih poljoprivrednih kultura, kao što je malina i takvi proizvodi upravo postaju i strateški proizvodi naše zemlje i ozbiljan izvozni potencijal.
Ulaganje u selo i proizvodnju biće sve potrebnije i u budućem periodu, jer i na svetskom nivou pitanje proizvodnje hrane postaje jedno od ključnih pitanja. Na taj način hrana postaje i težnja za hranom i proizvodnjom hrane biće i zapravo težnja svake države i strateški proizvod svake države. S tim u vezi, naše članstvo u ovom savetu, u širem smislu, uticaće na ceo proces, od proizvodnje do izvoza žitarica i očekujemo da će doprineti i boljem položaju srpskog seljaka i srpskog poljoprivrednika koji se bavi proizvodnjom žitarskih kultura.
Takođe, smatram da je važno, s obzirom na specifične epidemiološke okolnosti u kojima se još uvek nalazimo, da u ime poslaničke grupe SPS zahvalim se svim poljoprivrednim proizvođačima koji su i najgore kovid dane proveli na svojim njivama, u svojim baštama, plastenicima i voćnjacima, koji nisu prestajali da proizvode ni tokom vanrednog stanja i zbog kojih je Srbija bila jedna od retkih zemalja u kojoj ni tokom najveće krize nije nedostajalo hrane.
Poslanička grupa SPS će u danu za glasanje podržati oba predloga zakona. Zahvaljujem.