Zahvaljujem.
Uvažena predsednice, Jedinstvena Srbija smatra da je važno da o Predlogu zaključka koji je danas na dnevnom redu, kao i o samom Izveštaju Evropske komisije za Srbiju govorimo odgovorno i koliko je god moguće objektivno, bez obzira na razlike u mišljenjima.
Izveštaj Evropske komisije je bio dosta oštriji u nekim svojim segmentima u odnosu na prethodne izveštaje. Ipak, pitanje je koliko je zapravo on suštinski nepovoljan, jer se u većini pregovaračkih poglavlja konstatuje da je Republika Srbija ostvarila umeren ili dobar nivo pripremljenosti?
To je činjenica koja se uglavnom prećutkuje nekako u javnom prostoru. Izveštaji za Srbiju su mnogi i u parlamentu i u medijima dočekali u jednom krajnje zajedljivom tonu koristeći iz dokumenta pre svega ono što im odgovara. Sam Izveštaj sadrži i brojne objektivne analize, ali mi moramo da primetimo da postoje naznake o vrlo slobodnim interpretacijama pojedinih događaja, posebno u vezi sa blokadama i protestima, tako da ostrašćenosti ne manjka, a takođe i jednostranog pristupa.
Mi smatramo da je važno istaći da se napredak prepoznaje u mnogim oblastima, a posebno ekonomije, javne uprave, uvek se izuzetno povoljno ocenjuje naša finansijska stabilnost. Reformski proces u Srbiji postoji, on nije ni simboličan, ni deklarativan i reforme su stvarne i merljive i samo smo u najskorijem periodu unapredili zakonodavstvo izbornog procesa, zakone iz energetske oblasti, ojačali socijalnu zaštitu i konstantno radimo na usklađivanju zakonodavstva sa zakonodavstvom EU i pokazali smo spremnost da radimo i dalje.
Međutim, to ne znači da zaključak koji ćemo doneti beži i od kritika, jer postoje ozbiljni izazovi i pred nama je mnogo rada i Narodna skupština potvrđuje opredeljenje da se i u narednom periodu sa reformama nastavi.
Dragi građani, vi znate da je JS uvek podržavala i podržavaće članstvo u EU. Mi nismo pokazivali skepticizam, ali ni fanatizam, nastojali smo da imamo jedan realističan pristup i u samom Izveštaju se na više mesta, tačnije već u samom uvodu se bez ikakvog uvijanja navodi da će dinamika pregovora zavisiti od naše normalizacije odnosa sa Kosovom. Za njih je to Kosovo, za nas je Kosovo i Metohija.
Bez obzira na sve, na napretke u određenom broju poglavlja, bez obzira na poglavlja gde se naš napredak tj. naša pripremljenost kritikuje, naš pristup EU u ogromnoj meri zavisi od pitanja koja prevazilaze klasične reforme. To su, naravno, pitanja usklađivanja sa spoljnom i bezbednosnom politikom EU, jednostavnije rečeno uvođenja sankcija Ruskoj Federaciji i pitanja naše južne pokrajine.
9/2 TĐ/IR
Mi podržavamo principijelni stav predsednika Republike i naše Vlade o ne uvođenju sankcija Ruskoj Federaciji, a pitanje Kosova i Metohije za nas nije samo glavno državno pitanje, već i pitanje nacionalnog opstanka.
Što se tiče normalizacije odnosa Beograda i Prištine, za albansku stranu normalizacija podrazumeva samo i isključivo priznanje, tako da mi nećemo upadati u te terminološke zamke, niti ćemo im to priznanje omogućiti, a za srpsku stranu normalizacija podrazumeva dijalog, razgovore, traženje rešenja, jačanje institucija, vraćanje na zaboravljeni Briselski sporazum i svi su pokazatelji da albanska strana nema niti volje, niti spremnosti, ni kapaciteta da takav dijalog vodi.
Kada je reč o spoljno-političkom usklađivanju, Srbija vodi samostalnu i odgovornu politiku koja je u skladu sa interesima, ali i iskustvom i ovo društvo, osim nekih njegovih delova, nije zahvatilo trenutno najpopularnije evropsko stanje, a to je rusofobija. Kažem stanje, jer to je nešto što odavno prevazilazi sve što bi se moglo označiti kao političko.
Odluka da se ne uvedu sankcije Ruskoj Federaciji je odluka da se i dalje razvijaju odnosi na svim nivoima sa Ruskom Federacijom i nije izraz neprijateljstva prema EU, niti pak nekog romantičarskog zanosa prema Rusiji, već je izraz suverene procene šta je u ovom trenutku najbolje za Srbiju. U tom smislu, ovaj zaključak je važan, jer poručuje da Srbija ostaje posvećena evropskim integracijama, ali ne po cenu odricanja od prava da samostalno odlučuje o ključnim državnim pitanjima.
Izveštaj pominje i antievropsku retoriku. Ona zasigurno postoji kod pojedinih učesnika političkog života, jer ovo je zemlja u kojoj su politički akteri slobodni da izražavaju svoje mišljenje, ali to mišljenje ne ugrožava dominantnu i vrlo artikulisanu volju, da iskoristim termin, iz zaključka da se nastavi sa evropskim integracijama.
Što se tiče činjenice koja pokazuju istraživanja da iz godine u godinu imamo blagi, ali vrlo konstantan pad poverenja u EU, tu se postavlja pitanje odgovornosti same Unije. Zašto kod građana imamo trend opadanja podrške evropskim integracijama? Možda kada se bude konačno otvorio taj klaster tri imamo neko vraćanje poverenja, i to ne bi bio samo proceduralni pomak, već jedan signal da se trud Srbije vrednuje, ali poslednja informacija je da se to otvaranje za sada neće dogoditi, a nemamo čak ni okvirno vreme.
Smatramo da je Srbiji potrebna EU, ali zaboravljamo da je i Uniji potrebna Srbija koja garantuje političku stabilnost zapadnog Balkana, koja je ključna zemlja kada je u pitanju bezbednost i kontrola migracija, Srbija koja je logistička investiciona tačka za brojne evropske kompanije.
Kažu – ima i boljih kandidata od Srbija, spremnijih. Neka bude, svaka čast na trudi, mi nećemo da budemo maliciozni, ali ne smemo da zaboravimo da je razlika, pre svega, u pristupu i da te zemlje nemaju teritoriju otetu od strane albanskih separatista. Sa ovim ću zaključiti.