Hvala, ali složićete se da više nema institucija države Srbije na Kosovu. Toga smo svi svesni i ne treba pred tim da žmurimo, nego treba sa realnošću da se suočimo.
Što se tiče te iste Vlade koju ste smatrali najneuspešnijom, već sam objasnio da to nije. Važnije je ko su ljudi koji su unutra, nego broj ministara i broj ministarstava. Važnije je šta će oni da rade, važnije je šta oni Srbiji danas nude.
Vratimo se malo kadrovskim rešenjima. O novim ministrima nije red da govorimo. Ljudi zaslužuju šansu. Prvi put su ovde i videćemo u narednom periodu, možda je 100 dana čak i malo da bi oni mogli da pokažu koliko mogu i šta mogu. Ono što je sigurno problem za ovu Vladu je činjenica da u ovoj Vladi ne sede ljudi koji su se bavili realnom privredom, ne sede ljudi koji imaju iskustva iz privrede, koji znaju šta je to kada radite i vodite neku firmu, kada treba nešto da naplatite, to kasni, a vi treba da isplatite plate zaposlenima, da isplatite poreze i doprinose državi. To je velika mana. Osim gospodina Gašića koji ima iskustva u privredi, ima iskustva u stečajevima, to će biti vrlo korisno u ovoj Vladi, s obzirom na to da očigledno za ove ekonomske mere dosta će stečajeva u Srbiji biti.
Ne želim da govorim o kvalifikacijama bilo koga, za bilo koje mesto, pa ni gospodina Gašića, ali moram da kažem da je on treći ministar odbrane koga mi dobijamo u samo 22 meseca, da je to izuzetno važna funkcija i sam gospodin Vučić je bio na toj funkciji, pa je bio gospodin Rodić, pa evo sada imamo i trećeg ministra odbrane.
O ostalim ministrima i njihovom radu već ste čuli stavove DS i neću trošiti previše vremena. O tome šta je urađeno u pravosuđu, svi znamo, znamo i stav ove DS o reformi pravosuđa, ali znamo i stav da se tu stvari nisu pomerile na bolje. To smo mogli čuti iz ono malo medija koji nešto još i objave, u raspravi između članice Vrhovnog kasacionog suda i gospodina Selakovića.
Smatramo, tvrdimo i stojimo iza toga i stajaćemo i dalje, dok se ne uverimo u suprotno, da postoje i dalje zloupotrebe i tužilaštva i zloupotrebe i procesi i svega ostalog, što najviše pogađa ljude koji su članovi DS i ljude koji su bili moji najbliži saradnici u poslu koji sam radio prethodnih godina.
Mi danas u ovoj Vladi imamo jednu za mene zaista začuđujuću činjenicu, da su dva ministra zamenili pozicije u Vladi. Nije neuobičajeno u svetu da neko ko je radio jednu oblast po prirodi stvari pokriva drugu oblast, ali je zaista neuobičajeno da se ministri menjaju, kao što se menjaju sličice na Terazijama, pa jedan Mesi za Neimara, jedan Neimara za Mesija. To se obično ne radi.
Gospođa Mihajlović u svojoj biografiji ima stručnost i ona se vidi za oblast koju je vodila. To što se mi sa mnogim merama nismo slagali i kritikovali, ne možemo da kažemo da nema CV za posao za koji je bila postavljena. Danas ona iz energetike prelazi u saobraćaj i infrastrukturu. Gospodin Antić je zajedno sa mnom u Beogradu radio mnoge infrastrukturne projekte i to ga i kvalifikuje za poziciju ministra infrastrukture i saobraćaja. Danas on prelazi u Ministarstvo energetike i rudarstva.
Ako ovi ljudi nisu dobro radili svoj posao, onda više nisu mogli da sede u Vladi. Ako su ga dobro radili, treba da nastave da ga rade kao i do sad.
Danas se u Srbiji priča o tome, pitanje je samo ko ima hrabrosti da kaže da su na jedno ovakvo rešenje imale uticaj neke velike svetske sile koje su tako nešto tražile. Ne mogu to da tvrdim jer nemam dokaza za to, ali je zaista začuđujuće da se do ovakvih kadrovskih rešenja dolazi.
Što se tiče ekonomije kojoj je mandatar posvetio najviše vremena, apsolutno opravdano, o ekonomiji pričamo već dve godine kao o najvažnijoj temi, a bilo je važnijih tema, ali da se ne vraćamo više u prošlost, na taj način. Ministar finansija ostaje gospodin Lazar Krstić, za koga smo iz tih istih tabloida koji o onima koji nisu u Vladi i bliski vladajućoj stranci pišu na drugi način nego o onima koji to jesu, saznali da je on bio najveći finansijski stručnjak maltene u svetu pre samo osam meseci, dao niz predloga i mera, da bismo mi danas na osnovu svih tih predloga i mera došli do katastrofalnih ekonomskih pokazatelja u Srbiji.
Daću vam samo budžetske rezultate u martu – 10% je niži prihod u budžetu Republike Srbije u martu ove godine nego u martu prošle godine. Budžetski deficit je 72 milijarde, 40% od planiranog na godišnjem nivou. Prihod od PDV-a u martu 18% niži nego u martu 2013. godine. To su činjenice, to nisu podaci koje sam ovde izmislio. Zaposlenost u januaru je bila niža za 1,4% u odnosu na januar prošle godine. Prvi put u istoriji ove zemlje imamo manji broj zaposlenih nego penzionera. To su činjenice.
Moram da kažem da podržavam stav buduće premijera da se ne smanjuju penzije, iako je u ovakvoj ekonomskoj situaciji teško naši rešenje za taj problem, jer te penzije su inače male, taj deo populacije teško živi, a još teže žive njihova deca koja nemaju posao. Tačna je rečenica premijera da od penzije u Srbiji žive ne samo penzioneri, nego i njihova deca koja nemaju posao. To je apsolutno tačno i sa te strane puna podrška odluci da ne dođe do smanjenja penzija.
Javni dug ove zemlje je uvećan za šest milijardi za ovih osamnaest meseci. Ne želim da branim ni prethodne vlade. Neke moje kolege su to činile, pa da ne gubimo ovo malo vremena što imamo, ali te prethodne vlade nisu isplaćivale iz kredita socijalna davanja. Kada shvatite da je 60 milijardi povećan dug, shvatite da u ovih godinu i po dana se dešavalo to o čemu je budući premijer govorio.
Ekonomija kojoj ću se vratiti nije najveći, nije jedini, ali jeste veliki problem. Treba da pogledamo realno kako izgleda Srbija u kojoj danas živimo.
Pitali su me u nekom intervju – ko je kriv za naše stanje, Vučić, Dačić, Đilas? Rekao sam sva trojica, baš tim redom, jer takva je odgovornost.
Nemojte coktati, to je neprimereno i na ulici, a kamo li u parlamentu.
(Predsednik: Predsedavajući je zadužen za red u sali. Samo nastavite. Ne mogu da reagujem na nešto što nisam čula.)
Hvala.
Znači, kako izgleda Srbija u kojoj živimo, u kojoj je agresija ogromna? Ko je kriv za tu agresiju? Da li je te agresije bilo pre nekoliko godina kada je DS bila na vlasti? Da li danas na ulicama Beograda, Novog Sada, Niša imate proteste ljudi zbog ubistava koja se dešavaju i da li ste ih imali pre? Da li je tačan podatak da je povećan broj ubistava u odnosu na nekoliko godina ranije? Da li je tačan podatak da je povećano nasilje u porodici? Da li je tačan podatak da je, na žalost, droga i sve to što se prodaje našoj deci danas jeftinije nego ikada?
To su pitanja koja zahtevaju odgovor. Naravno, nemam konkretne podatke, jer nemam pristup tome. Mogu samo da čitam i da slušam od ljudi koji se oko mene kreću ili pročitaju negde nešto, ali to je na žalost realnost. Stepen nasilja je ogroman. Toga smo svi svesni.
Bilo bi dobro kada bi ljudi kada govore, kada stranke izdaju saopštenja, kada žele nešto da kažu političkim protivnicima, koristili malo drugačiji rečnik, a ne rečnik mržnje. Šta znači izjava – DS mrzi svoj narod i svoju zemlju. Što mislite, dame i gospodo, da više volite Srbiju od nas? Rekao je to malo pre kolega Đurišić. I mi isto volimo Srbiju. Verujem da i gospodin Vučić voli Srbiju i da želi najbolje Srbiji. Zašto onda imate reči koje nisu primerene? Zašto onda presuđujete pre bilo koga? Zašto onda huškate ljude na one koji drugačije misle?
Kada bi mi u ovom domu imali drugačiji rečnik, kada bi svaka naša rasprava, barem do ovog dela, izgledala svaki dan kao do ovog dela danas, mislim da bi u Srbiji bilo bolje. Mislim da se sigurno budući premijer neće složiti sa mnom za mnoge stvari koje sam ovde rekao i da on ima drugačije stavove, što je čovek izneo ovde, ali to ne znači da je neophodna lična mržnja, lični napadi da se shvati da neko nekoga napada. Svako ima pravo na svoje mišljenje. Većina ima pravo da donosi odluke, ali to ne znači da manjina sigurno nije u pravu. To treba svi da prihvatimo i da se učimo, prihvatajući da nekada u Srbiji, kada su neke druge stranke bile na vlasti, takođe nije bilo razumevanja za tu činjenicu o kojoj sam sada govorio, ali ja se toga držim i držaću se i dalje.
Živimo u zemlji u kojoj jedan Kristijan Golubović ide televizijama i šalje poruke našoj deci. Ne znam koje telo se oglasilo i reklo da ne može to više. To je strašno. To je čovek koji više proveo u zatvoru, nego na slobodi. Nemojte se ljutiti, njegove kvalifikacije, mene lično i ljudi iz DS, su iste kao i kvalifikacije koje stižu iz najveće stranke danas. Mislim da treba da se zapitamo oko toga i mislim da treba da se ograde oni na koje se taj čovek poziva, jer u svakom slučaju, ne mislim da delim bilo koju vrednost za koju bilo ko ko u ovoj sali danas sedi, bez obzira iz koje stranke, zaista deli. Dajte da sprečimo da ti ljudi šalju poruke. Dajte da se ministar informisanja i kulture meša u svoj posao. Dajte, gospodine Tasovac, imate pravo i dužnost da kada se neke novine ugase, sutradan pokrene ponovo pod istim imenom, da ne bi objavili presudu da su lagali o mnogima od nas, da pokrenete postupak protiv njih, da sprečite takve stvari, da svako odgovara za reč koju iznese, a ne da se ovo dešava što se danas dešava.
Ekonomska rešenja, da govorim malo o ekspozeu, koje ste izneli. Sa njima se ne slažemo. Ideja da u ekonomiji Srbiji treba da se rasproda velika većina, da ne kažem sve, da treba dovesti strance da oni vode, nije nešto što ćemo prihvatiti. Najavili ste privatizaciju „Telekoma“, samo pre dve i po godine vaša zamenica predsednika stranke je rekla da će napraviti živi štit, gospođa Tabaković, da se spreči prodaja „Telekoma“. Sada su stavovi drugačiji. Najavljuje se prodaja mnogih drugih preduzeća. Neka od njih treba prodati. To nije sporno, ali EPS i neka strateška preduzeća apsolutno ne. Ako dođe manjinski vlasnik i dovede svoj menadžment, šta je sporno da dovedemo mi svoj menadžment? Napravite uslove u preduzećima, da imaju plate takve kakve će im dati taj koji bude sutra manjinski ili većinski vlasnik. I u „Telekomu“, i svuda dobićete najkvalitetnije menadžere. Pustite ih da rade, dajte im bonuse. Uradite to. Ako ta preduzeća prodate, svaki novi vlasnik tog preduzeća gledaće da napravi profit, kao što ga pravi NIS ili kao što ga pravi neko drugi. To znači otpuštanje ljudi. Kada to sve uradite, dobićete veliki broj ljudi koji su otpušteni.
Za ova druga preduzeća u restrukturiranju, i tu pokušajte da dovedete prave menadžere, ali ne možete za 100.000 dinara. Nećete dobiti. Taj koji bude vodio EPS sutra, ako uđe neki strateški partner, neće imati tu platu. To možemo sve sami da uradimo, ne rasprodajući u ovom trenutku ono što je naše. Izlazak na berzu u delu akcija, jedna stvar o kojoj treba razmišljati, a to je kada bude imala veću vrednost.
Ono čega treba da budete svesni, svi smo svesni toga, nove tehnologije smanjuju potrebu za zapošljavanjem ljudi. Toga smo svi svesni. To će se i dalje dešavati. Naivno je verovati da oni ljudi koji ostanu bez posla u javnom sektoru, a svaki novi vlasnik će zadržati najkvalitetnije, to je logično, da će oni naći posao u privatnom sektoru. To se neće desiti. Povećaće se broj nezaposlenih, kao što se povećava stalno. Ceo svet moraće da razmišlja o onome o čemu ja sada govorim zato što jednostavno nema dovoljno posla za sve, da li će se smanjivati radna nedelja da bi se napravilo mesta za neke druge. To su sve pitanja o kojima će drugi da pričaju, a ne samo mi u ovom parlamentu. To su stvari od kojih ne možete da bežite.
Privatizacija je stvar koja je ocenjena i ovako i onako. Bilo je dobrih privatizacija preduzeća, bilo je loših privatizacija preduzeća. Toga smo svi svesni, ali ovaj način, kako se danas ovde govori, govori o privatizaciji države. To je nešto što zaista ne treba da bude slučaj u Srbiji. Meni je drago da ste odbili predloge vaših ministara oko penzija, ali je onda pitanje – zašto u Vladi imate ministre koji imaju drugačiji koncept i pristup tom problemu? Mislim da je logičnije da imate savetnike koji će vam dati neki savet, a vi ga prihvatite ili ne, a ministre pustite da rade posao kako znaju. Moram da priznam, na svu sreću, ovde ih niste pustili i to je dobro. Treba da shvatite šta je danas penzija u Srbiji, da od nje žive deca koja nemaju posao. To je ogroman problem na kome svi zajedno treba da radimo.
Mislim da ne treba više da se bave demagogijom i pričama o smanjivanju plata. Kancelarka Nemačke ima platu preko 20.000 evra, a prosečna plata u Nemačkoj je nekoliko hiljada evra. Mislim da ljudima, koji rade najodgovornije poslove u Srbiji, treba dati prave plate i omogućiti da rade svoj posao. Ako ćemo već ići na to da se smanjuju plate, čujem da će se ukinuti solidarni porez, što je dobro, nije ga trebalo ni uvoditi, onda treba da smanjimo svima plate koji rade bilo šta u državi, a nivo prosečne plate u Srbiji, pa svi na taj način da dele sudbinu u Srbiji, i ministri, i poslanici, 45.000, koliko će biti. Mislim da to nije dobar koncept. Biramo najbolje ljude, pošteno ih platimo. Moramo u administraciji, u javnim preduzećima koja prave 50% BDP da imamo najkvalitetnije i zato moraju da imaju prave plate, jer neće doći da rade kod nas. Neće, biće nekih pojedinaca, ali neće biti pravilo. Tamo treba tim da se napravi, a ne jedan čovek. To su sve stvari koje su bitne. Uložite u obrazovanje, potpuno se slažem sa vama.
Obrazovanje je najbrži način za izlazak zemlje iz siromaštva i iz krize. Otvorite univerzitete po Srbiji. Dajte tim mladim ljudima koji žele da studiraju sutra u Užicu, Kruševcu, tamo da napravimo fakultet, stipendiju na nivou dvadeset i nešto hiljada dinara. Dobićete hiljade mladih ljudi koji tamo žive i kao da imaju platu i troše ih tu. Kad dobiju još malo od roditelja dobićete odjednom hiljade, nazovi zaposlenih, troše novac tu. Kad oni tu troše novac onda oni koji tu žive nešto rade mogu to i da prodaju. Onda pokrećete celu priču.
Slažem se da je građevina mnogo važna. Ona diže Srbiju. To ko ne zna, ja zaista ne znam, svi to treba da znamo. Tako se i mnogo toga gradilo pa se i izgradilo. Danas su stvari lošije, ali treba prestati sa praksom uzimanja kredita od nekih država koje nas onda uslovljavaju da onda njihova firma bez tendera dobije posao. Mislim da se ta praksa nije pokazala kao dobra i od nje treba odustati. Treba da stipendiramo i decu u osnovnim školama, tamo gde nemaju dovoljno, da budu dobri đaci.
Mere da se zaposli deset pa za sedam da se ne plate porezi nije dovoljno. Ta mala i srednja preduzeća imaju u proseku tri zaposlena u Srbiji. Mora još mnogo toga da se uradi da bi se stvari promenile. Mora da se pokrene privreda, mora da se izađe iz ovog ciklusa gašenja. Možda to neko ne shvata, možda neko shvata, mi se gasimo. Mora da se napravi preokret i mora država da bude ta koja će investirati. Ne državni internacionalizam, nego državne investicije, jer to da će se sad sjatiti strani investitori u Srbiju to se neće desiti. Šanse devedesetim godinama je ogromna. Ja ne želim da se vraćam na priču ko je za to kriv. Gotovo, prošlo je.
Za kraj, očekujem od vas, pošto ste rekli prvo će da bude 2014. pa 2016. godine, da na jednom belom papiru napišete broj zaposlenih koji će biti u Srbiji, recimo na današnji dan 2016. godine.
(Predsednik: Vreme, isteklo vam je vreme.)
Ako to ispunite mi ćemo aplaudirati. Ako to ne uradite…