Poštovani građani, poslanička grupa Stranke slobode i pravde je predložila brisanje člana 5. predloženog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu, jer smo uvereni da je sasvim jasno da je cilj ovog zakona zapravo još veći uticaj izvršne vlasti na tužilaštvo. Zato su se Vlada i Ministarstvo sakrili iza predloga zakona narodnog poslanika i izbegli javnu raspravu.
Javnu raspravu ste izbegli i zato jer se plašite reakcija stručne javnosti, plašite se primedbi koje bi u potpunosti razotkrile vaše namere, da derogirate autonomiju i samostalnost, da disciplinujete tužilaštvo i da Visokom savetu tužilaštva oduzmete ingerencije koje su ustanovljene ustavnim promenama.
Predložili ste usvajanje zakona po hitnom postupku. Zašto? Evo šta ste naveli u obrazloženju. U obrazloženju zakona ste naveli da nedonošenje zakona po hitnom postupku može da prouzrokuje štetne posledice po rad javnog tužilaštva, i to je sve. Šta bi to moglo da znači, moglo bi, a možda i ne bi. Da li je – moglo bi, ozbiljan razlog za usvajanje zakona po hitnom postupku, da li je to ozbiljno obrazloženje za izmenu i dopunu sistemskog zakona? Mi smatramo da nije. Kako su onda tužilaštva funkcionisala do sada, u prethodne tri godine?
Predloženim izmenama vi praktično ukidate Komisiju Visokog saveta tužilaštva i nadležnost odlučivanja po prigovorima. Pazite sada o kojim prigovorima, protiv obaveznog uputstva za rad i postupanje u pojedinom predmetu, prigovora protiv rešenja o supstituciji i prigovora o devoluciji.
Šta ste dali kao obrazloženje? U obrazloženju ste naveli da se može dogoditi da neki od pet članova Komisije Visokog saveta tužilaštva, koja odlučuje o ovim prigovorima, budu tužioci nižeg stepena, jer nije određeno kog se stepena tužioci biraju u ovu komisiju, pa se time urušava hijerarhija u javnom tužilaštvu. Dakle, postoji pravna praznina i to, po vama, nije dobro definisano. Kako vam onda nije palo na pamet da ovu odredbu promenite i definišite ko bi mogao da čini sastav Komisije, već menjate organ koji odlučuje o prigovorima i time stvarate prostor za uticaje? Upravo ova činjenica za nas pokazuje šta je vaša namera.
26/2 MZ/LŽ
S druge strane, Evropska unija vam zamera da niste konsultovali Evropsku komisiju, kao ni Venecijansku komisiju, a naravno navodite da hoćete u Evropu. To govori da vi ne brinete o radu tužilaštva i pravdi, već o svom uticaju, o zaštiti i mogućnosti da proganjate političke neistomišljenike kad god vam oni ozbiljno zasmetaju, a to smo videli do sada u proteklih nekoliko godina, naročito u poslednje vreme, po brojnim primerima.
Dakle, ovaj zakon je korak unazad i zato je najbolje da ga predlagač povuče, da prestanete da se brukate i da urušavate pravni sistem. Mislim da ovo nije nemoguće, predsednik države Aleksandar Vučić vam je rekao da ste zaobišli javnu raspravu i baš zato očekujemo da on ne potpiše ovaj zakon, ukoliko ga usvojite, i da vam isti vrati, jer ste imali vremena da ga povučete iz procedure i time dokažete građanima Srbije da su naši zaključci neosnovani.
Hvala.
Danas se svakodnevno vrše pritisci na medije i novinare i to je postalo već uobičajeno, a jedan od načina pritiska na medije i novinare su i tzv. „slep“ ili „slap“ tužbe, strateške službe protiv učešća javnosti.
Srbija je prema dostupnim podacima takođe među zemljama u kojima se ove tužbe često koriste. Cilj ovih tužbi je ućutkivanje svih onih koji javno kritikuju pojedince ili grupe iz vlasti, koji kritikuju vezu sa korupcijom i kriminalom, nameštanjem tendera, dobijanjem poslova, a za koje postoji interes javnosti da bude informisana. Prvi su tu na udaru novinari, medijske kuće, organizacije civilnog društva ali i građani.
Pored ućutkivanja, cilj ovih tužbi je i finansijsko i svako drugo iscrpljivanje, ali i svako sprečavanje javne kritike, što ima za posledicu cenzuru i auto cenzuru. Ove tužbe i sudski postupci su u suštini zasnovani na zloupotrebi prava kako bi se ograničila sloboda medija, sloboda izražavanja i ograničavanje informacija koje su od interesa za građane.
Zato smatramo da bi u ovom zakonu moglo biti usvojeno ovo rešenje koje smo predložili gde bi se omogućilo sudovima da mogu kada opravdano posumnjaju da se sudski postupak pokreće radi zloupotrebe prava, odnosno da se radi o ovakvoj vrsti tužbi koja se podnosi radi finansijskog iscrpljivanja, da dozvole taksenom obvezniku odlaganje plaćanja sudskih taksi do isteka roka zastarelosti, a ukoliko se pravnosnažnom odlukom utvrdi da je pokretanje sudskog postupka zasnovano na zloupotrebi prava u cilju neopravdanog finansijskog opterećenja u vidu sudske takse u postupku, sud bi mogao osloboditi stranku plaćanja sudske takse.
Poznato je da je evropski parlament doneo direktivu kojom se praktično štiti …
Smatramo da se sudske takse ne trebaju povećavati jer vi dobro znate da povećanjem, a to znači poskupljenjem sudskih taksi, udaljavate građane od pravde, ali to izgleda za vas nije problem.
Ministar pravde, gospodin Vujić kaže da je povećanje sudskih taksi minimalno i on takođe u povećanju sudskih taksi ne vidi problem. Mene ovo i ne čudi kada je u pitanju ministar pravde jer ministar pravde ne vidi problem ni u tome što predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, preti sudijama i tužiocima. Dok Vučić preti ministar ćuti.
Gospodine Vujiću, ja mislim da za posao koji vi obavljate nije dovoljno samo da budete stručni, već morate imati integritet. Ćutali ste kad je Aleksandar Vučić direktno preti sudijama i tužiocima razrešenjem i krivičnim gonjenjem jer nije bio zadovoljan njihovim odlukama. Ćutali ste kada je optuživao deo sudija i tužilaca i govorio da se finansiraju iz inostranstva.
Znam da ćete mi reći da su za nezavisnost sudija i tužilaca nadležni VSS i Državno veće tužilaca, nesporno je to, ali vi ste, gospodine Vujiću, prvi čovek pravde u ovoj državi. Vi morate takođe da štitite nezavisnost pravosuđa. Vi morate javno da kažete da predsednik države nema nikakvih ingerencija nad pravosuđem. Vi morate da stanete u odbranu pravnog poretka. Recite Aleksandru Vučiću da on nije vlasnik pravde u Srbiji, a ni vlasnik Srbije. Recite mu da u Evropi ne postoji država u kojoj predsednik preti sudijama i tužiocima zato što rade svoj posao po zakonu i ne žele da sprovode njegove direktore. Odvažite se, stanite uz sudije i tužioce i omogućite im da rade svoj posao bez pretnji i pritisaka.
Hvala vam.
Uvažena predsedavajuća, pitanje je za ministra unutrašnjih poslova gospodina Ivicu Dačića.
Da li je tačno da bivši ministar policije Nebojša Stefanović i danas ima policijsku zaštitu? Ovo pitam zbog toga što su ga svedoci nedavno videli upravo sa policijskom zaštitom i to ne jednom.
Kako je moguće ovo i zašto se ovo uopšte dešava? Prošlo je već dve godine od kada Nebojša Stefanović nije ni na kakvoj javnoj funkciji, a nakon toga i šest meseci koliko je još imao pravo na policijsku zaštitu. Ovo kaže zakon. A šta kaže ministar i šta kaže MUP? Po kom je to nevidljivom zakonu Nebojša Stefanović dobio policijsko obezbeđenje koje mu naravno, plaćaju građani Republike Srbije? Da li mu je možda policijsko obezbeđenje dodelio lično predsednik Srbije Aleksandar Vučić, preko nekih službi bezbednosti, jer ako je to učinio predsednik Srbije Aleksandar Vučić ili po njegovom nalogu, da li on samo čuva Nebojšu iz Beograda ili ga zapravo prati? Tog Nebojše sećamo se svi jako dobro. Tabloidi su ga razapinjali da je prisluškivao predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Pisali su da se sumnja da je on taj čiji je kodno ime Edo, u tajnim skajp prepiskama koje su razotkrivene i dokazni su materijal na suđenju Darku Šariću.
Kažu da je Edo Nebojša, a pisalo se i da se sumnja da je Markus iz tih prepiski kod mu ime za sivu eminenciju BIA Marka Perezanovića. Ali ključni čovek je ovde dabome Oskar, a javna je tajna da Oskar može da reši sve. A smatra se da je Oskar ko? Pa Aleksandar Vučić. E, upravo zato želimo da znamo ko je, kada i po kom osnovu, po kojoj proceni i na koji period dodelio policijsko obezbeđenje Nebojši Stefanoviću.
I ponoviću, da li je policijsko obezbeđenje dato da ga čuvate ili da ga zapravo pratite?
Drugo moje pitanje upućeno je ministru građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, gospodinu Goranu Vesiću.
Naime, već godinama postoji zastoj u radu Republičkog geodetskog zavoda, službe za katastar nepokretnosti koji je praktično doveo do toga da građani budu onemogućeni da koriste svoje ustavno pravo na imovinu? Svedoci smo skandala i javnog prepucavanja između ministra gospodina ministra Vesića i Republičko geodetskog zavoda, koji teško optužuje ministra da je zastoj u radu i rešavanju predmeta posledica toga da ministar nije doneo propise na koje mu po zakonu obavezan, kako bi katastar mogao da radi brže i da radi bez propusta. Ministar preti da će poslati nadzor a katastar je iznašao spasonosno rešenje, dan otvorenih vrata kada građani koji su godinama bili onemogućeni da uđu u katastar i dobiju informaciju o svojoj imovini, konačno nekim danima po milosti Republičkog geodetskog zavoda to mogu da učine.
Ne treba nama katastar da otvara vrata nekim danima za građane, vrata građana otvaraju Ustav i zakon ove zemlje, vrata građanima bi otvorio i vladavina prava da imamo uređenu i demokratsku državu, a ovako građani, posebno iz ruralnih delova Srbije, ja inače dolazim iz Braničevskog okruga, u kome je šest od osam nerazvijenih opština, mogu jedino elektronskim putem da postavljaju pitanja u vezi svoje imovine, da ne govorim o novim nametima i obavezom angažovanju advokata koji su stvorili dodatne troškove i onemogućavaju građane da se bave svojom imovinom. Ovaj skandal govori o tome da sistem ne funkcioniše i zato postavljam pitanja ministru Vesiću.
Da li mu je poznato kada će RGZ i kako rešiti 350 hiljada nerešenih predmeta koji tamo postoje po podacima samog RGZ, šta je ministar preduzeo povodom rešavanja problema nerešenih problema?
Sa druge strane, da li je ministar doneo pravilnik o postupku upisa u katastar nepokretnosti vodova, kao osnovni pravni akt koji uređuje rad RGZ, i omogućava prava građana na upis nepokretnosti, i ukoliko nije, zašto to nije učinio?
Da li je tačno i to da ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, propisao podatke koje evidencija obveznika treba da sadrže prema članu 21. Zakona u postupku upisa u katastar nepokretnosti, a time je zapravo onemogućeno skraćivanje procedura i maksimalno ubrzavanje upisa u katastar.
Da li je tačno da ministar građevinarstva nije propisao format elektronskog zahteva za pokretanje postupka upisa u katastar, čime je onemogućena automatizacija zabeležbi i digitalizacija procesa.