DRAGAN DELIĆ

Srbija centar

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Dragan Delić prvi put je izabran za narodnog poslanika u 14. sazivu, kao 187. na listi Srbija protiv nasilja - Miroslav Miki Aleksić - Marinika Tepić (Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak - Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije "Sloga", Novo lice Srbije), mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe SRBIJA CENTAR - SRCE

BIOGRAFIJA

Rođen je 1953. godine. Osnovnu školu završio u Prištini, a gimnaziju i Medicinski fakultet u Beogradu. Specijalizirao infektivne bolesti 1986. godine, a užu specijalizaciju, gastroenterohepatologiju, 2007. godine.

Od januara 1981. zaposlen na Institutu za infektivne i tropske bolesti. Od 1982. do 1984. bio je profesor u Srednjoj medicinskoj školi u Beogradu, a 1985. godine postao je asistent na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Za docenta je izabran 1993, vanrednog profesora 1998, a 2008. godine postao je redovni profesor.

Živi u Beogradu.

Član je predsedništva stranke Srbija centar.
Poslednji put ažurirano: 10.04.2024, 09:27

Osnovne informacije

  • SRBIJA CENTAR - SRCE
  • Beograd
  • 1953
  • univerzitetski profesor

Statistika

  • 2
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva posebna sednica , 02.05.2024.

Uvažena predsedavajuća, poštovani građani Republike Srbije, istina je i naroda radi, Srbiji je potrebna Vlada diskontinuiteta jer prethodna Vlada nije koristila sva svoja uslovna ovlašćenja a to je da utvrđuje i vodi politiku Republike Srbije.

Prva posebna sednica , 02.05.2024.

Član 123. Ustava.

Poseban problem je bio što ta Vlada nije jasno imala definisane prioritete, kao što to rade pravi domaćini u svojoj kući. Vidite, u temelju svakog razvojnog, progresivnog, zdravorazumskog i humanog društva nalaze se pozitivan prirodni priraštaj, plodonosno i plodotvorno obrazovanje i narodno zdravlje ili, kako anglosaksonci kažu, javno zdravlje.

Ukoliko ovo utvrdimo kao aksiom i prioritet, posebno da je zdravlje stanovništva strateški nacionalni resurs, svi postojeći novonastali ili izvedeni problemi postaju lakši za razumevanje i rešenje. Bez želje za dramatizacijom, egzaktni i neoborivi podaci jasno govore da nam je temelj ozbiljno urušen. Samo jedan podatak. Prošle godine rođeno je manje 1.437 beba nego 2022. godine.

Zbog nedostatka vremena, letimično ću se osvrnuti samo na zdravstveni sistem. Da ne bi bilo zabune, pozdravljam ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu, opremu, digitalizaciju, inovativnu terapiju. Imam neke stručne primedbe, ali Narodna skupština nije mesto gde bi se o tome raspravljalo.

Govorim o nekim problemima u zdravstvu po dubini kojih nema u ekspozeu. Po istraživanju Demostata, 56% ispitanika je nezadovoljno stanjem u našem zdravstvu. Istraživanje Štada grupe govori da samo 54% osiguranika ima poverenje u svog izabranog lekara, a samo 30% u lekara specijalistu. A ceo zdravstveni sistem počiva na uzajamnom poverenju, kao dvosmernoj ulici.

Preko 40% ukupnih troškova u zdravstvu pokrivamo plaćanjem iz džepa. Sve preko 20% govori da je sistem u velikom problemu. Samo 4% građana Srbije ide na sve dostupne preventivne preglede i tako dalje.

Kao čvrsta konstanta od početka devedesetih godina prošlog veka, održavaju se i umnožavaju brojni problemi u srpskom zdravstvu. Slabi rezultati u oblasti promocije zdravlja i sprečavanja bolesti, neujednačeni ishodi lečenja, visoka smrtnost, višemesečno, višegodišnje čekanje na dijagnostičke procedure i lečenje, nepovezanost pružaoca usluga, korupcija, politizacija zdravstva i tako dalje.

U „Srčanoj knjizi“, to je predlog nove zdravstvene politike Republike Srbije, koju smo mi izdali prošle godine, izdali smo preko 170 konkretnih predloga, rešenja, ideja za suštinske promene u četiri vitalne oblasti zdravstvene zaštite.

Finansiranje zdravstvenog sistema i potrošnja, organizacija zdravstvenog sistema, rukovođenje i upravljanje zdravstvenim sistemom i na kraju kadrovska politika, od upisne politike na fakultete, do odlaska u penziju.

Generalno gledano, sve promene su usmerene ka dominantnoj ideji vodilji da zdravstveni radnici moraju da budu, pre svega, čuvari zdravlja, a onda dobri, sistematični i odgovorni praktičari, odnosno kliničari, a uz to da adekvatno budu nagrađeni, što je veliki problem u srpskom zdravstvu, da se vrednuje njihovo znanje, veštine, kontinuirana edukacija, fizički i mentalni napor, zašto da ne i stres, njihov značaj na celokupno društvo.

Sa ljubaznim propratnim pismom, odnosno neophodnim objašnjenjima, poslali smo predlog nove zdravstvene politike na 30 adresa, od Ministarstva zdravlja, RFZO, Odbora za zdravlje Narodne skupštine do Instituta za javno zdravlje. Znate ko nam je odgovorio? Niko. Jedino interesovanje i želju za saradnjom pokazale su akademije nauka dve susedne države.

Naravno, zavera ćutanja je bila očekivana, predvidljiva reakcija, kao i provladinih medija. Niko nije došao na konferenciju za štampu, niti je preneo informaciju kao da ih nova zdravstvena politika ne interesuje.

Ova činjenica dovodi u pitanje iskrenost aktuelne vlasti koja stalno govori o poželjnosti novih ideja, odsustvo predloga iz redova vanvladajućeg establišmenta da od strane opozicije dolazi samo mržnja. Međutim, mi dobronamerno nudimo skoro 170 mogućih, ponavljam mogućih rešenja, a vlast ćuti i to ignoriše. Ovo nam govori da nema političke volje za radikalno proumljenje u zdravstvenom sistemu Srbije i to zameram mnogim prethodnim vladama.

Poštovani građani, posebno ističem da u knjizi nema subverzivnih tema, niti političkih provokacija, niti apokrifnih, podmetnutih stavova. Jednostavno, knjiga treba da bude samo konkretan povod i možda orijentir za jednu stručniju, dublju i sveobuhvatniju raspravu o zdravstvenom sistemu Srbije.

Sa ovog mesta, pozivam buduću Vladu da za tri godine, mislim da je to realno, zdravstveni sistem Srbije stavimo zajedno, zašto da ne, na zdrave noge i da bude primer dobro organizovanog zdravstvenog sistema, čak i za visoko razvijene zemlje, kao što je to bilo sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka.

Setite se da smo epidemiju smrtonosne variole vere 1982. godine rešili samo za nekoliko nedelja sa odličnim zdravstvenim sistemom, a suštinski ciljevi naše zdravstvene politike su egalitet, kvalitet i bezbednost. Jednostavno, zdravstveni sistem Srbije treba tako organizovati i finansirati da svakom stanovniku ove zemlje zdravstvena zaštita bude dostupna u svako vreme i na svakom mestu.

Drugo, da ta zdravstvena zaštita bude kvalitetna, efikasna i maksimalno bezbedna. Ponavljam bezbedna, jer to je veliki problem poslednjih meseci koji se pojavio u srpskom zdravstvu, bezbedna za sve osiguranike. To je strateško opredeljenje srca. Hvala što ste me saslušali.

Whoops, looks like something went wrong.