Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Natalija Stojmenović

Natalija Stojmenović

Zeleno-levi front

Govori

Hvala, predsednice.

Malo pre ste rekli kako mi ovde ne želimo da se primene ODIHR preporuke i, što bi se reklo, zarad građana Srbije, Zeleno-levi front želi da se apsolutno primene sve ODIHR preporuke kada se radi o izbornom procesu u Srbiji. Ono što smo mi vama rekli, jeste da primenite prioritetne preporuke.

Vi ovde danima pokušavate da kažete da ono o čemu mi ovde treba da odlučujemo u narednim danima, da je to prioritet. A sa tim prioritetom koji vi postavljate se zapravo zataškava vaš nemar. Jer, podsetiću vas, kada kažete da ovde ne treba da sedi ministar policije i da odgovara na neka pitanja, najveća krađa na izborima se dešava preko Ministarstva unutrašnjih poslova i preko prebivališta. Kako on ne treba da sedi ovde i da odgovara na ta pitanja? To što su vam se poubijali kriminalci pa bi morao na još neka pitanja da odgovori, to stvarno nije moj problem, on treba čovek da bude ovde pa treba.

Druga stvar, stalno ovde jedan poslanik vladajuće većine govori kako SNS sprovodi veliku brigu. Da sprovodite veliku brigu o građanima Srbije i da radite na prioritetima i onim problemima građana Srbije, ne bi na svakoj listi, i za korupciju i za nejednakosti i za fer izborni proces morala da tražim dno, da bih našla gde se Srbija nalazi. Jer, to je sve uvezano, iako vi pokušavate da pokažete da nije.

Za tog načelnika policije vam je "Ne davimo Beograd" još 2016. godine rekao da ozbiljno zataškava zločine pri rušenju u "Savamali". Godine 2023. vam je rečeno da ne može načelnik policije da objavljuje podatke o deci. Sada smo došli do toga da vi odjednom ne znate da je on problematičan.

Zato što takve kadrove postavljate, zato što ucenjujete ljude da glasaju za takve kadrove, zato imamo načelnika policije koji sa platom od 200.000 dinara sebi može da priušti vilu na Dedinju. Zato sa vama znamo samo gde je dno.
Hvala, predsedavajuća.

Reklamiram član 108. Dužni ste da se starate o redu na sednici, a staranje o redu na sednici takođe uključuje da upozorite narodnu poslanicu, u ovom slučaju i predsedavajuću ovog parlamenta, da ne sme da koristi ovu govornicu kako bi vređala članove Komisije, govorila da li je njima nešto teško ili nije teško za novac koji primaju, jer ja se onda stvarno pitam šta je vama bilo teško da Veselin Milić sa 200.000 dinara plate ima vilu na Dedinju, a da se ne… (Isključen mikrofon.)

12/1 MT/VZ 11.55 – 12.05
Hvala.

Ja ću se složiti sa kolegom prethodnim govornikom iz SNS da nama obuke, fakat, očigledno nisu odgovarajuće. On je govorio malopre kako, eto, ne možete da glasate na dva mesta, jer imate sprej kada dođete, prosto se potvrdi da li ste već glasali, ali izvinite što ja u to ne mogu da verujem, pošto se nama očigledno načelnik policije objašnjava da ne zna da skloni telo kad prisustvuje ubistvu, pa se koriste neke napredne tehnike 21. veka. Takođe je rekao da očigledno ima 45 ljudi u nekim odborima koji su omađijani. Meni je isto jako teško da onda verujem u to da imamo odgovarajuće obuke, kada pogledamo, na primer, kako nam radi policija, jer u Srbiji budete ubijeni, premešteni na jednu lokaciju, zapaljeni i premešteni na jednu lokaciju, više možete kad ste fantom i kad ste ubijeni nego kada ste živi u ovoj zemlji.

Na kraju, potpuno smatram da obuke, ovako zamišljene, ne odgovaraju na ono na šta liči izborni proces u Srbiji, a za izborni proces su vam potrebni ozbiljni sistemi samoodbrane. I takođe, evo, ovim putem se izvinjavam stvarno što smo mislili da sa komisijom i da sa ovim zakonima možemo da sklonimo fantomske birače iz biračkog spiska, pošto ne možemo da sklonimo, očigledno ni da nađemo fantomska tela. A na kraju krajeva, mislim da ove obuke moraju ozbiljno da uvrste realno stanje izbornog procesa u Srbiji, pošto ja mislim da nama i treba obuka da li ovde premijer ili predsednica Skupštine smeju da idu na kafu sa načelnikom policije. Hvala.
Hvala.

Malopre je jedan govornik ovde spomenuo da će ove izmene doprineti boljim obukama na biračkim mestima. Ja mislim da se očigledno ovde govori o dve realnosti, pošto je jedna realnost kada uđete na biračko mesto, a koju obuku ćemo imati za ovo, koja je obuka za ono što vas realno čeka ispred biračkog mesta. Jedan građanin, kada je hteo da glasa u Kuli, treba da prođe kroz palice, kroz maskirane batinaše da bi došao do svog biračkog mesta.

Drugo, danas se ovde govorilo o tome da izbori nisu stvar procedura nego stvar poverenja. Jeste, tako je. Ali u šta treba da veruje građanin Srbije ako se nekome desi ovo na Karaburmi? Ovo se desilo juče na Karaburmi. Takva je trenutno atmosfera u društvu da ovako izgleda čovek, aktivista juče sa Karaburme. Ovako izgleda čovek iz Resnika. Vi govorite da izbori nisu stvar procedure, nego su stvar poverenja. Ja i mislim da vi želite da stvaramo te paralelne realnosti, jer dok mi u ovom domu sada pričamo o obukama, pričamo o nekim tehničkim stvarima, realno je ljudima potrebna obuka za preživljavanje da bi došli uopšte da glasaju.

Drugo, ne samo da imamo tu paralelnu realnost, nego se meni stvarno nekad čini da se vi ponašate i kao nadrealisti, jer, evo, danas je, pre nekoliko sati, ispred Pravnog fakulteta opet udaren čovek. Ponavlja se situacija koju smo imali prošle godine, ali mi ćemo u ovoj sali pričati o tehničkim izmenama i obukama, dok se na ulicama opet gaze ljudi. Vi ćete da kažete da je taj čovek uhapšen, ali šta se desilo i sa devojkom koja je prošle godine udarena? Iskoristile su se, jelte, zakonske tehnikalije, pa je ta osoba pomilovana. I mi sada ovde treba da govorimo o tome da će neke tehničke stvari ispraviti suštinski ono što se dešava u ovom društvu, a ta suština je to da trenutno na ulici niko nije bezbedan, a to nije zbog ljudi koji sede sa ove strane, nego sa one.
Hvala vam.

Mi smo tražili da se ovaj amandman briše iz istog razloga kako sam malo pre i rekla, trenutno kako su zamišljene obuke neće rešiti glavne probleme izbornog procesa u Srbiji. A pošto ja duboko verujem u parlamentarizam i demokratičnost vas predsedavajuća, ja ću ovog puta zamoliti da zapravo možda, krivo mi je što to nismo stavili i u amandman uvedemo dodatne obuke, s obzirom da vidim da su potrebne obuke nekim ljudima koji sede preko puta mene, pogotovo kada rade hronologiju političkih rezultata i onoga što je dovelo do stanja koje danas živimo. Pošto do stanja koje danas živimo, prva stvar koja je dovela, je bilo udaranje studenta kod Fakulteta dramskih umetnosti, to nije u blizini prostorija SNS. Do svega ovoga je dovela polomljena vilica studentkinje, udaranje studentkinje na raskrsnici. Do svega ovog je takođe dovelo i to što je Kričak otimao ljude po ulici.

37/1 GD/MP 16.55 – 17.05

Kada govorimo o političkim rezultatima koji su doveli do ove situacije i čije neodgovornosti, molim da se uvede obuka za odgovornost, pošto je primarna odgovornost to. Zašto je sve ovo počelo? Kada je pala nadstrešnica, prva rečenica je bila da ona nije rekonstruisana. Za sve ovo što se desilo su ljudi pomilovani ili nisu nikako kažnjeni.

I druga obuka koja mislim da je neophodna, a nadam se da ćete me tu najiskrenije razumeti, pošto nikako da jedan gospodin prođe neku sednicu, a da ne vređa žene na neki način, da ga naučite da ne govori da je neko histeričan, već da odgovara argumentima na ono što se dešava u ovoj sali.
Hvala, predsedavajuća.

Malopre je jedan od govornika rekao da ovde niko ne želi da se bavi izbornim procesom. Ne, ja želim da se bavim izbornim procesom, ali ja ne mogu da se bavim izbornim procesom koji je neka paralelna realnost i koji je izmišljen. Izborni proces u Republici Srbiji prosto izgleda tako da do biračkog mesta treba da prođete više obruča maskiranih batinaša, i to je činjenica. Tako izgleda izborni proces.

Ne možemo ovde sada da se bavimo tehničkim samo primenama, a da ignorišemo to da do biračkog mesta faktički treba da preživite. Zato je naš amandman – briše se, jer predlozi ovih obuka ne uvažavaju realnost da ste i u Kuli i u Negotinu morali da prođete kroz obruč batinaša da biste došli do biračkog mesta.

Malopre ovde kažete da sam ja opkoljavala neke ljude i htela da ih spalim. Ja, osoba, što bi se reklo, ove veličine je uspela nekog opkoli i da ga spali. Što ne kažete da je isto u Mionici penzioner bio napadnut od strane vaših batinaša gde su nas oni posle jurili, gde su mog kolegu Bogdana Radovanovića udarili šipkom po glavi? Što onda ne kažete da je i to izborni proces u Srbiji? Ja opet pitam – koja obuka u ovim zakonima to rešava?
Hvala.

Zakoni koji se danas nalaze pred nama pokazuju da suština problema koje imamo u izbornom procesu u Srbiji će ostati netaknuta.

27/2 MT/MP

Malopre je ovde u svom izlaganju gospođa Brnabić rekla da smo morali da čekamo SNS da bi se primenile ODIHR preporuke, pa moje pitanje je onda – ako smo već morali da čekamo SNS šta je bio problem da se krene od prioriteta? Što nismo krenuli od onoga što je stvarno važno za izborni proces u Srbiji? Za mene je najvažnije da kada jedan birač ide da glasa nije ucenjen, nije zastrašen. Šta je vas do sad sprečavalo da se to ispuni? Jer, jedina stvar koja je potrebna da bi se to ispunilo, da ne bi bilo funkcionerske kampanje, da ne bude kontrole medija, da ne bude ucenjivanja birača je da prestanete to da radite.

Šta vas je sprečavalo da za izbore decembra 2023. godine ne koristite ljude koji primaju socijalnu pomoć kao izborni plen?

Kada govorite o toj velikoj brizi o ljudima nije vam smetalo da ovde izglasate zakone koji uvode algoritam za najugroženije, koji su ukinuli socijalnu pomoć i uzeli 12.000 dinara od 60.000 građana, ali isto tako se vaša briga naglo povećala kada ste u opštini Novi Beograd štancali rešenja za jednokratnu novčanu pomoć. Ljudi su svedočili o tome, pokrenut je postupak, da ste u kesama donosili ta rešenja. Gde je bila tad ta briga? Šta vas je sprečavalo da to ne radite i samim tim se bavite izbornim procesom u Srbiji.

Drugo, šta vas je sprečavalo da godinama ne držite mnoge direktore javnih preduzeća u Srbiji u v.d. statusu? Tu je zakon dosta jasan, ali vi i tu zakon kršite. Ali, zašto? Zato što imate zatvoreni krug da v.d. direktor onda mora vama da obezbedi potpise. Pa, recimo, kao ovde na Novom Beogradu, gde ste štancali rešenja, v.d. direktor tog centra za socijalni rad je svoje radno vreme provodio na štandovima SNS.

Drugo, i danas i juče predlagač, gospodin Petrašinović, je ovde više puta rekao da oni nikad nisu organizovali jurenje po ulicama, pretnje ili posete nečijim kućama. Pa, ja ne znam da li sam ja umislila da je mene na mostu u Šapcu 2021. godine da su me jurili maskirani batinaši sa palicama. Ne znam da li je Biljana Đorđević umislila da joj je neko pretio ubistvom. Ne znam da li je Dragan Đilas umislio da je neko ispred njegove kuće došao organizovano takođe da mu preti.

Na kraju, ispada da nikad nije bilo ničeg lošeg u izbornom procesu u Srbiji i da je ispunjavanje ODIHR preporuka takoreći normalnost u ovoj zemlji. Za pritisak na birače, za ucene, za funkcionersku kampanju, za kontrolu medija vam osim ispunjavanja preporuka nažalost treba i neka ljudskost.

Ponoviću vam ovde ono što sam rekla i 2024. godine – nije potrebna ni jedna preporuka da bi bilo ispod svakog nivoa da se ženi koja ima rak u zamenu za pomeranje na mestu liste onkoloških pacijenata da se ona ucenjuje za glas. Za to nije potrebna preporuka, za to je potrebna ljudskost.
Reklamiram član 106. govornik može govoriti samo o onome što je tačka dnevnog reda. Mislim da ste morali da reagujete kada je prethodna govornica rekla da smo imali građanski rat na ulicama, jer mislim da to može da izazove izrazitu zabrinutost kod građana, jer evo kako izgleda vaš sugrađanin sa Karaburme, zbog onog što se tamo juče desilo. Smatram da to zahteva neophodnu reakciju predsedavajuće.

Drugo, vrlo često ovde ukazujete i komentarišete kako sami kažete zarad istine i građana, govore onih poslanika i poslanica u Skupštini, mislim da treba da reagujete i da prethodnoj poslanici ukažete na to da kada pita za sankcije, za čekanje na brašno, ulje, benzin i da treba da se okrene ili da pita SPS za to ili da pita tadašnjeg ministra informisanja Aleksandra Vučića, jer dok je moja porodica čekala na ulje, on je ulazio u trosoban stan. Hvala.
Hvala.

Ovo je 2015. godina. Tada je ova vlast obećavala da će graditi jeftine stanove koji koštaju 380 evra po kvadratu. Od jeftinih stanova koji koštaju 380 evra po kvadratu nismo dobili, da smo milijarde novca građana, ne samo Beograda već iz Srbije, uložili smo u projekat „Beograd na vodi“, gde sada kvadrat košta 10.000 evra, kao da se cela Srbija gradila za neke druge građane koji lagano mogu sebi da priušte da žive i da kupe kuću i vilu na Dedinju. Osim što su cene kvadrata nenormalno skočile, dok mi danas ovde sedimo, u proseku se osobi desi da dođe njen zakupac stana i da joj kaže – danas ti je kirija porasla sa 300 na 700 evra. To se desilo mnogim građanima, recimo, 2022. godine i niko na to nije reagovao; kirije su se povećale za više od 100%; plata se nije povećala. Danas mnogi u Srbiji rade samo da bi platili kiriju.

Niko ne može da mi kaže da je to normalno. Zato što smatram da to nije normalno i mislim da nije normalno da radite da bi vam jedna kirija pojela celu platu, da radite da ne biste imali ne da platite ratu za kredit nego da nemate za desetinu toga, mi smo predložili Zakon o kontrolisanoj zakupnini. Zakon o kontrolisanoj kiriji rešava tri glavna problema koje danas vidimo kada iznajmljujete stanove.

Prvo je da zakupnina tj. kirija ne može da se povećava nekontrolisano, već mora da bude vezana za prosečnu platu, maksimalna cena kirije ne može da prelazi prosečnu platu, jer nije normalno da vam kirija pojede platu.

Druga stvar, danas je iznajmljivanje stanova siva zona. Ja iznajmljujem stan. Kada iznajmite stan niti potpisujete ugovor, niti znate kada neko može da vas izbaci iz stana, niti taj koji vam iznajmljuje je zaštićen načinom na koji vi u stanu živite, kako taj prostor koristite. Zato uvodimo ugovor koji je obavezan da se potpiše između stanodavca i zakupca kako bi svi bili sigurni i kako bi radili u sistemu koji je uređen i gde ne moramo svaki dan da živimo od neizvesnosti da li će neko polupati nečiji stan ili da li će nas neko izbaciti na ulicu?

Treća stvar, zato što smatramo da je ograničena cena kirije progresivna mera, smatramo da oni koji žele da iznajmljuju stanove po ograničenoj ceni kirije treba da budu oslobođeni plaćanja poreza na to. Kirija ne sme da pojede platu, a ova država ne sme da ćuti na to da građani danas de fakto ne mogu sebi da obezbede stan ni kada kupuju nekretninu, ni kada je iznajmljuju, jer nemamo svi novca za vilu na Dedinju.
Ja znam da vi imate problem sa tim što mi tražimo novac za ono što je zapravo građanima i građankama Srbije potrebno.

I kada spominjete nevladine organizacije, tražimo upravo novac za svratište za decu, koje vaš gradonačelnik Šapić u Beogradu praktično ukinuo, gde sada svratište koje je pružalo uslugu za više od 500 dece nema novca. Da, za takve organizacije ćemo uvek tražiti novac.
Hvala.

Naš amandman tiče se onoga za šta mislimo da nedostaje u ovom Predlogu zakona, a to su i neke organizacije već predlagale kao što je Autonomni ženski centar i Atina, a to je da zakon ne prepoznaje eksploataciju koja se može dešavati u kontekstu reproduktivnih praksi.

Ono što mi dodajemo u ovom članu je da zapravo zakon treba da prepozna, tj. da se bavi i slučajevima prinudne zloupotrebljavanja ili komercijalizovanog surogatstva.

Naime, prema direktivi Evropske unije 172 iz 2024. godine, ona prepoznaje ovakve oblike. Ukoliko želimo da ovaj zakon uskladimo sa standardima Evropske unije u ovim oblastima, ovaj zakon bi trebalo dopuniti eksploatacijom u oblasti reproduktivnih praksi.

Takođe, ono što je meni bilo čudno jeste da država prepoznaje komercijalnost, surogatstvo u novom nacrtu Krivičnog zakona, pa mi je malo nelogično da u jednom zakonu ga prepoznajemo, a da ga u ovom zakonu ne prepoznajemo.

Na kraju, kao što sam rekla, ovo su i organizacije civilnog društva podnosile kada je bila javna rasprava o ovom zakonu. Tada je predlagač odbio da se ovo nađe u zakonu jer je smatrao da je potrebna šira diskusija. Slažem se da je potrebna šira diskusija o surogatstvu ali kada se radi o zloupotrebi komercijalizacije ili prinudi koja se može dešavati u reproduktivnim odnosima, smatram da ovaj zakon mora da bude jasan u pogledu toga.

Hvala.

Hvala.

Možda se nismo razumeli, ja nisam rekla da ovaj zakon nije usklađen sa direktivama EU. Ono što ja kažem jeste da postoji direktiva iz 2024. godine koja prepoznaje potrebu da se uredi oblast koja se tiče eksploatacije u reproduktivnim praksama.

Ono što meni i dalje nije jasno iz odgovora ministra, ako imamo Nacrt krivičnog zakona koji ovo prepoznaje, ovaj zakon takođe kreira sistem kako bi se zaštitila žrtva. U tom smislu postoje i različite prakse obuke koje se u ovom zakonu navode. Ako samo ovaj oblik prepoznajemo u jednom zakonu, a ne i u drugom zakonu, prosto ne vidim razloga zašto se ovo ne bi našlo i ovde, jer mislim da bi to bilo korisno u usklađivanju celokupnog sistema kada se radi o ovakvoj vrsti stvari. Hvala.
Reklamiram član 106. Poslovnika. Prethodni govornik je na više načina povredio dostojanstvo ove skupštine, i ja stvarno apsolutno mu verujem da ne postoji način da on smatra da on nije mizogen, ali je vaš posao da ovakva nastupanja prekinete, jer ovo je bukvalno bila samo još jedna

15/2 AL/MO

prilika da se legitimišu različite vrste nasilja i omalovažavanje žena. I to da se sklonimo od narodnih poslanica, vi mislite da nema žene u Srbiji koja dnevno ne doživi neku vrstu nipodaštavanja zbog toga kako je obučena, zbog toga kako je našminkana, zbog toga kako sedi ili kako priča.

Tako da, kada govorite o doslednosti i kada govorite o tome da vi ne želite da se pravdate za nešto što ste ovde rekli, budite vi prvi primer doslednosti, jer do sada kada se radi o ženama vaša doslednost je bila da Maja Gojković praktično kaže ženi da se srami što ju je napao policajac, da pomilujete one koji su studentkinji polomili vilicu, da Nikolina Sinđelić dobije dodatnu krivičnu prijavu za nasilje koje je nad njoj vršeno, da se ništa ne uradi povodom toga što se Biljani Đorđević pretilo i silovanjem i ubistvom ispred ove Skupštine. Tako da, doslednost pokažite u tome ne da osuđujete, nego da ne organizujete takve stvari.
Hvala vam.

Ovo se nadovezuje na ono o čemu sam malopre pričala, na član 24. da smatram da ovaj zakon mora da prepoznaje prinudu, zloupotrebu i komercijalizaciju koja se dešava kada se radi o eksploataciji u reproduktivnim praksama.

U tom smislu, ovaj amandman se nadovezuje na to i traži da, ako prepoznajemo mehanizam zloupotrebe da treba da prepoznamo i mehanizam zaštite. Prema ovom amandmanu, zahtevamo da se razviju indikatori za preliminarnu identifikaciju žrtava trgovine ljudima i primenjuju, tako da obuhvataju i nove složene oblike eksploatacije koje se odnose na reproduktivne prakse.

Ono što želimo, ne samo ovim nego i prethodnim amandmanom gde zahtevamo da ovo postane sastavni deo ovog zakona, jeste da povećamo preventivnu i identifikacionu funkciju sistema. Mislim, da je to jako bitno i mislim da je bitno da se napravi taj iskorak kako sistem ne bi kasnio za nečim što prepoznajemo da se dešava i kako bi sama suština zakona pokazivala bez obzira što mi je ministar malopre rekao da ovo će biti uređeno i drugim zakonom. Mislim da svaki zakon, pogotovo ovaj, s obzirom da prepoznaje različite nivoe uključenosti, različitih institucija, kao što su policija, kao što su centri za socijalni rad, da i na nivou ovog zakona mehanizam zloupotrebe i mehanizam zaštite moraju da budu usklađeni pogotovo kada se radi o ovako osetljivom obliku koji uključuje prinudu zloupotrebu u slučajevima eksploatacije reproduktivnih praksi. Hvala.
Hvala.

U članu 50. smo pokušali da jasnije definišemo koji su uslovi da biste bili u ovom telu zato što trenutno kako je definisano prosto ostavlja previše prostora za ne samo slobodna tumačenja, već postavlja i ozbiljan prostor za podešavanje, prekrajavanje jednog takvog radnog tela za koje smatramo da je izuzetno bitno.

Naš amandman sadrži ozbiljne uslove koje smatramo da treba da budu sastavni deo ovog zakona pre svega zato što takvim uslovima sprečavamo da dolazi do sukoba interesa.

Ja bih volela da ovo razumete kao moj mali doprinos tome da ne mora svako telo, ministarstvo ili služba u ovoj državi da se prekraja i podešava jer mislim da to dovodi do toga da, evo, deset godina posle mi i dalje ne znamo ko je rušio u Savamali, da oni koji su rušili sada za projekte koji im ne odgovaraju, kao što je Mali, idu i naređuju ko će dati ostavke i stalno nam se pojavljuju neki novi Selakovići koji ih falsifikuju i sređuju dokumenta. Takvi ljudi treba da daju ostavku, a ne da budu deo ove vlasti. Hvala.