| 10.12.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije, Milošu Vučeviću |
u proceduri
|
| 15.11.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije |
odbačen
|
| 18.10.2024. | Predlog zakona o „Ukradenim bebama" u Republici Srbiji: prisilni nestanak maloletnika |
u proceduri
|
Vrhunsko krivično delo.
Da vam skrenem pažnju, član 12. stav 5. kaže da kompetentnost kandidata za direktora Republičkog zavoda za statistiku ocenjuje Vlada.
Naš predlog se odnosi na elaboraciju na koji način bi to moglo da se uradi, pošto Vlada ne može da bude kompetentna za tako nešto i predložili smo komisiju sastavljenu od profesionalaca koji mogu da procene nečiju kompetentnost.
Ja sam bio na Odboru za evropske integracije i tad je bio direktor za statistiku prisutan i izneo sam otprilike ovu argumentaciju i on je rekao u odbranu ovoga da ovaj predlog zakona je u skladu sa evropskim zakonodavstvom.
Kada sam došao kući, pogledao sam evropski zakon i tamo nema uopšte takve stavke da neko političko telo ocenjuje kompetentnost kandidata za direktora u istinu u pregovaračkoj poziciji EU za pregovaračko Poglavlje 18 za statistiku, naglašeno je da je potrebno izmeniti postojeći zakon kako bi se garantovala profesionalna nezavisnost Zavoda. Pazite, potpuno suprotno. Umesto garancije profesionalne nezavisnosti, mi imamo pokušaj da se pod političku kontrolu direktno kroz zakon stavi budući direktor Zavoda za statistiku. Znači, mogli ste prosto da izostavite taj stav, kao što je i to u evropskom zakonu ili, evo, mi smo predložili na koji način to može da se promeni.
Još jedan mali dodatak, što bi se reklo, na marginama tog sastanka, ja sam sa jednim poslanikom vladajuće većine razmenio koju reč na ovu temu i on mene pita – na koji način su oni koji ocenjuju kompetentnost direktora kompetentni? Ko određuje da su oni kompetentni?
To pokazuje svu suštinu problema sa vama. Vi nemate kredibilitet ni u jednoj stvari koju radite. Kako treba drugačije dokazivati nego što ćete staviti ljude koji su profesionalno dokazani i školovani za to što radi. To su te dve nepoznate u vašoj jednačini i mi tu stvar nikako ne možemo da razrešimo. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.
Uvažene kolege, poštovani građani i građanke Srbije, evo, dobili smo novi budžet posle godinu dana. Prošle godine sam skrenuo pažnju na upotrebu tog pojma „razvojni“. Niste baš pokazali da razumete šta je razlika između rasta i razvoja. I ove godine ponavljate istu priču. Neću da trošim reči na to. Neke kolege su već pomenule, nego ove godine ste se malo sakrili iza pojma socijalni. Malo da obratimo pažnju na to.
Meni je žao što ministarka danas nije tu, jer je juče iznela neke podatke, ali ja moram da se osvrnem na to što je govorila da bi pokazao kako je i ovo jedna maska i laž i da ovde nema ništa od socijalnog.
Dakle, ona priča o tome kako je prva laž ili da kažemo mala laž, onako kao da je Velja Ilić učio kako da govori, ona kaže – 10% budžeta. Pogledao sam te brojke, znači – 8,7%, kada zaokružite – 9%, pa opet to nije 10%, odvojeno za Ministarstvo za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja.
Pogledajte, imali smo inflaciju tokom prošle godine. To je bila tema na sve strane, i ovogodišnji ukupni budžet je za oko 3% veći nego prošlogodišnji. To valjda treba da pokrije tu ciljanu inflaciju ili onu koja se desila zapravo, a mislim da je bila veća od toga.
Kada pogledate koliki je udeo tih 11 miliona koje je ona pominjala, zapravo se povećao udeo za ovo ministarstvo sa 8,6% na 8,7%. Dakle, 0,1% je to veliko povećanje o kojem je ministarka govorila, a ovo Ministarstvo je ostali na istim startnim pozicijama kao i ranije.
Sad znamo, socijalno ne dolazi samo kroz socijalnu zaštitu ili zapošljavanje koje je u resoru ove ministarke nego se to ostvaruje i kroz obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i druga ministarstva koja se staraju o socijalnoj politici. Govorili su i drugi govornici o tome da je katastrofa u svim ovim oblastima i da tu nema ničega o čemu oni govore.
Što se tiče ovog Ministarstva ja ću da se osvrnem samo na još dva detalja. Da vam ukažem na to koliko se malo novca izdvaja za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Neću da govorim o nominalnom iznosu koji se pominje u ovom budžetu, hoću da vam skrenem pažnju na to, verovatno mnogi građani ne znaju, svaki privatnik koji ima zaposleno 20 ili više ljudi ima obavezu da zaposli na svaki broj zaposlenih određeni broj osoba sa invaliditetom.
Ako, kao što se često dešava, ne može da nađe osobu sa određenom kvalifikacijom na tržištu treba da uplati novac u neki fond. Taj fond je ministar Mali pre nekoliko godina spojio u Trezor i sada se od toga što ti ljudi uplaćuju ni pola ne vrati nazad da bi se zapošljavale osobe sa invaliditetom. I to što ste vi prikazali neku brojku u ovom budžetu može da ne znači ništa.
Evo, da ne trošim više vremena. Ima još mnogo detalja kroz koje mogu da pokažem, Akcioni plan za socijalno preduzetništvo nije donet ni posle tri godine, Savet je osnovan, nema šta da radi. Vi ste napisali da će pošto sada ima sedam, u 2026. godini, biti 20 registrovanih socijalnih preduzeća. Tom temom se bavim 20 godina. Meni bi bilo sramota da napišem 20, u ovoj zemlji u kojoj ja znam da postoji preko 500 socijalnih preduzeća koje u nekoj formi rade, ali ne žele da se prijave, da se registruju tu, jer neće dobiti ništa od toga.
Toliko od mene. Socijalno i razvojno je obična maska, samo dižete maglu da ljudima zamažete oči. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajuća.
Uvaženi narodni poslanici, poštovani građani Srbije, nažalost, već na slučaju prvog današnjeg govora smo mogli da vidimo kako izgleda ta tehnologija kojom vladajući režim uspeva da razvodni izvrgne svaku smislenu diskusiju o važnim društvenim problemima. Dakle, dobila je jedna članica parlamenta reč, a da nismo imali uopšte jasno obrazloženje zašto, a predsedavajuća je uspela da provuče to nekako, da izmigolji da ona može da govori minut ili dva, ali dobro. Navikli smo na to. Nećemo da trošimo vreme na takve stvari. Hajde da vidimo šta da radimo sa ovim Savetom REM-a.
Slušao sam prethodnog govornika i rado bih se osvrnuo na jedno 15 pogrešnih ocena i činjenica na kojima on bazira svoje mišljenje, ali to nije tema današnje diskusije i nemamo vremena za to. predugo se raspravlja o REM-u da bi smo sada ponovo vraćali stvari na početak.
Hoću da skrenem pažnju narodnim poslanicima, ali i građanima Srbije na dve teme, dve okolnosti vezano za REM. Dugo razgovaramo o ovome, mnogo ljudi je uključeno, uključila se međunarodna zajednica u značajnom obimu u rešavanju ovog pitanja, a mi kao oni pačići u pesmi nismo se makli, praktično, dalje od početka. Ta dva važna aspekta vezano za ovu današnju temu jesu izbor članova Saveta kao rezultat, znači sam sastav Saveta REM-a koji ćemo imati na kraju, a druga važna tema jeste proces kroz koji smo dolazili i još uvek dolazimo do tog rešenja.
Što se tuče sastava REM-a, meni se već sad čini, ne da mi se čini nego postoje činjenice na osnovu kojih to može da se vidi, da će stvari stajati tako da ni grupa nezavisnih kandidata, ni grupa kandidata za koje pretpostavljamo da su kontrolisani od strane režima neće imati dovoljnu većinu u Savetu REM-a da bilo šta važno odluči ili promeni.
Podsećam vas još jednom, mnogo se priča ovih dana i u medijima o tome ko će imati pet, a ko četiri člana Saveta REM-a ili da li će biti četiri ili pet nezavisnih kandidata, za svaku važnu odluku, a čeka REM i usvajanje statuta i usvajanje poslovnika po kojem treba da radi, jer ti dokumenti traju od vremena RRA i nisu menjani. Stalno se Savet REM-a izvlačio od tog posla zajedno sa kancelarijom REM-a, sve kao - pa, nemamo sada vremena, ne možemo, fali nam jedan član Saveta ili slično; da do danas tu stvar nisu promenili, iako je to vrlo moguće i nekoliko verzija tih dokumenta je bilo izrađeno od strane pravne službe REM-a.
Dakle, to isto kao i izricanje kazni i oduzimanje, eventualno, dozvola nosiocima dozvola za emitovanje zahteva da šest članova Saveta REM-a, glasa na određeni način, ovo je ishod, to ako ne bude šest članova koji će glasati isto, koji zapravo, ide na ruku vladajućem režimu jer ćemo imati status kvo. Medijska scena će funkcionisati isto kao i do sada. Vi ste videli da to neometano radi, poslednjih godinu dana dok nema Saveta REM-a, što je sve zapravo, politički neodrživo i za svaku osudu.
Zašto je to za svaku osudu? Podsetiću vas da je Regulatorno telo za elektronske medije jedno od regulatornih tela u našem sistemu političkom, zajedno sa Ombudsmanom, zajedno sa Zaštitnicom prava, Zaštitnikom informacija od javnog značaja, ličnih informacija, čitav taj sektor se naziva četvrtim stubom demokratije. Znači, nisu samo Skupština, sudovi, Tužilaštvo i Vlada stubovi demokratije, nego zbog toga što postoji međusobno povezivanje, uticaj iz ovih grana vlasti. Uvedena su regulatorna tela koja su po pravilu nezavisna tela na koje institucionalno ne bi smelo da se vrši politički uticaj i koja treba da koriguju to što ne funkcioniše dobro u određenoj oblasti. Tako je nastao REM i on od prvog dana funkcioniše gotovo u potpunosti u pravnom smislu, u potpunosti u skladu sa evropskim zakonodavnim okvirom i evropskim praksama.
Zakon o elektronskim medijima pre ove korekcije je bio gotovo preslikana Uredba EU o elektronskim medijima. Sad je doživeo neke korekcije koje ga malo prilagođavaju našoj medijskoj sceni, ali manje-više to je dobar i uredan zakon, samo ga treba implementirati kako valja. Nažalost, te stvari se ne rade kako treba i Savet REM-a u tom smislu može da ima odlučujuću ulogu da vrati, da kažem, REM u ruke demokratije.
Drugi problem jeste sam proces. Na početku izlaganja sam ukazao na jedan elemenat kršenja tog procesa. Podsetiću vas na još jednu stvar, a to je da je odmah nakon raspuštanja REM-a trebalo sazvati, pokrenuti proces izbora novih članova Saveta. Još rano u leto je osoba nadležna za pokretanje tog postupka dobila poslaničko pitanje o tome da li će proces početi na vreme. Ona je odgovorila na poslaničko pitanje – da, proces će biti pokrenut na vreme. Taj proces nije pokrenut više od pola godine nakon roka koji je bio potreban, u kojem je trebalo to raspisati. Mi smo došli u situaciju da imamo ovaj „igrokaz“ koji pratimo već nekoliko meseci.
Da se ne vraćam na sve elemente kršenja procesa, evo danas smo ponovo slušali jedan ofanzivni nastup kako da se eventualno preotme, da tako kažem, jedno mesto u Savetu REM-a, nakon što je čitav proces već jednom kompromitovan, pa okončan na nadležnom telu, pa sad da probamo ako možemo i odavde još jednom da ga kompromitujemo. Ne bi trebalo da mi, poslanici, Narodne skupštine takvu stvar radimo. Postoje predlagači, postoje sami kandidati. Njima treba ostaviti u ruke mogućnost da procene da se ne nalaze u dovoljno demokratskom procesu i atmosferi i da odustanu od procedure, ako je to po njihovoj volji.
Kada bi se gledao ovaj prvi aspekt, to da li su izabrani članovi Saveta REM-a i ko je izabran, rekao sam, mogli bi smo sad lepo svi da se pokupimo i da odemo da pijemo kafu, jer je taj proces izgubio smisao. Ovo drugo o čemu sam govorio i te kako zaslužuje da poslanici ostanu u klupama i da ovaj proces isprate do kraja jer preko godinu dana proces izbora članova Saveta REM-a je bio pokazna vežba iz demokratije u našem političkom sistemu.
Podsetiću vas da je velika pažnja i međunarodne javnosti i domaće javnosti na čitav ovaj proces i posle godina ukazivanja na to i od strane nekih članova Saveta REM-a i od strane nevladinih organizacija gde, kako i na koji način se krše propisi u radu Saveta REM-a, šta znači REM-ova pasivnost i nereagovanje u određenim situacijama. Vi imate sada već visoko specijalizovane stručnjake u nekim nevladinim organizacijama koji prate čitavu ovu stvar. Bez obzira na to zapravo je velika pobeda ostvarena onog trenutka kada se osam nezavisnih kandidata u prošlom ciklusu izbora povuklo iz ovog procesa.
Zašto je ovo važna stvar i zašto treba ostati u ovom procesu do kraja i dati podršku održavanju jednog takvog procesa? Zbog toga što se tog dana videlo da nevladine organizacije, istaknuti pojedinci koji su bili kandidovani za Savet REM-a i opozicione političke stranke, delujući svako na svom planu, su ostvarili jedinstvo, napravili sinergiju demokratsku kojom su uspeli da taj proces koji je bio nezakonit obustave i da zatraže da se on sprovodi na zakonit način. U tom smislu, rezultat čitavog tog procesa jeste da je veći broj kandidata u ovom ciklusu predložen na odgovarajući način i na zakonit način.
To je važno za sve demokratske procese u Srbiji jer se pokazalo da može na miran način i upornom argumentacijom da se dođe do određenog rezultata. Naravno, ovo je sve deo političke borbe i izbor članova Saveta će verovatno uvek biti i deo političke broje jer su mediji važni u današnjem svetu, iako ne onoliko koliko je moj prethodnik isticao. Oni su bitni ne samo kao prenosioci poruka ili kanal kroz koji može da se širi propaganda, nego su i bitni ekonomski akteri u sistemu. Ono što je bitno sa tog aspekta u Srbiji jeste da onda neki nosioci nacionalnih frekvencija mogu da se provuku i poslujući sa gubicima ili praveći poreski dug i na razne druge načine, sve to im se istoleriše, a ne samo to što ne ispunjavaju po kriterijumima uslove da bi emitovali svoj program.
Iz tog razloga, treba podržati to jedinstvo demokratskih snaga u ovom procesu selekcije članova Saveta REM-a. Na ovaj način ne prejudiciram izbor ni jednog kandidata, ni sa jedne, da tako kažem, strane, a reći ću vam zašto. Zato što sam se ja uverio lično da i neko za koga ćete verovati da je nezavisni, možda bi neko rekao opozicioni kandidat, može da vas iznenadi. Kratko dok sam bio u Savetu REM-a, 10 meseci, čovek koji je ugledni umetnik, ovenčan slavom u Srbiji je na kraju tog procesa poklekao i glasao onako kako je odgovaralo režimu u određenom trenutku. To je momenat nakon kojeg sam ja napustio Savet, a reći ću vam koji rezon stoji iza toga.
Ovo je previše komplikovano, veliki su ulozi, vlast ima preveliku moć i ja ne mogu tu da promenim ništa. Sve što mogu da uradim je da za moj esnaf, za moju organizaciju, izvučem nekakvu korist i nekakvu poziciju u svome tome, da im se zaštite neka prava ili da lakše naplaćuju nekakve prihode koje ostvaruju iz budžeta i bolje da ja to uradim nego da se zalećem na vetrenjače.
Meni je drago što je ovaj proces sada zavrteo ovu vetrenjaču Regulatornog tela za elektronske medije i verujte, ogroman posao čeka onoga ko bude seo u tu stolicu, jer nije samo Savet REM-a to telo koje donosi neke odluke i utiče na politike, vas tamo čeka kancelarija REM-a koju ja volim da zovem "duboki REM", a to je mesto sa kojeg stižu određeni potezi koji utiču na rad Saveta REM-a. Prvi od njih je da kad se članovi Saveta okupe i sednu na stolicu, oni kažu - ali vi niste pravnici, vi ovo ne razumete i pustite to da pravnici rešavaju pa onda neki pravnik iz kancelarije REM-a napiše neko tumačenje a članovi Saveta se izjašnjavaju o tome kao da su guske u magli.
Mi se svi bavimo politikom, to je naša lična odluka. Javna politika podrazumeva da se bavimo dokumentima javnih politika i zakoni su vrhovni dokumenti javnih politika. Prema tome, svako je dužan da se upusti u čitanje zakona, u tumačenje zakona i da nauči neke osnovne stvari vezane za zakonodavstvo i za pravni sektor da bi mogao time da se bavi.
Isto tako, recimo, postoje nezakoniti, po mom mišljenju, načini na koji kancelarija REM-a savetuje Savet REM-a da se povuče ili potčini u određenoj situaciji. Doći će momenat u kojem će vam reći da za nešto što je neko izglasao većinom na Savetu, kancelarija će reći - e, sad moramo da pitamo Ministarstvo kulture. Čekajte, ako je REM nezavisno telo, šta REM ima da pita Ministarstvo kulture za mišljenje? Ne, ne, mora da se dobije mišljenje, a znate zašto? Zato što su svi članovi Saveta zaposleni kao javni službenici i oni sad pošto su javni službenici moraju da imaju nekog nadređenog ili nadležnog.
Pravna služba REM-a vam kaže da je Zakon o javnim službenicima stariji nego Zakon o elektronskim medijima. Gde to imate, ljudi? To je isto kao što smo ovde čuli argument da zbog Zakona o savetima nacionalnih manjina mi ne treba da postupamo po Zakonu o elektronskim medijima. To je pravno nasilje.
Sve su to stvari koje ćemo mi morati da menjamo da bismo izgradili političku kulturu u ovoj zemlji, da bismo konačno imali i parlament i druga javna mesta kao mesta gde normalno diskutujemo i gde pobeđuje jak argument i gde pobeđuje kvalitet kandidata. Ovaj proces još uvek ima neke elemente koji ukazuju da to neće biti.
Kratko ću se samo osvrnuti na jednog kandidata, a to je gospodin Smederevac, koji je pomoćnik direktora REM-a za monitoring i nadzor. Po zakonu, neko ko obavlja rukovodeću funkciju u telu koje je povezano sa elektronskim medijima nema pravo da bude član Saveta REM-a. Naravno, neko će reći - on se kandiduje, on nije još član, ako bude izabran onda će podneti ostavku i mi nećemo imati taj konflikt. Nemoralno je, gospodo, da se tako igrate sa propisima. Neka gospodin Smederevac podnese ostavku sad, pa neka se kandiduje kao i drugi kandidati, a ne da kažemo da možemo da biramo hoćemo li da radimo ovo ili ono.
Ali, nije to jedini problem vezan za njegov rad. Ja mogu lično da svedočim da u nizu situacija Služba za nadzor nije reagovala u situacijama u kojima je dužna po zakonu da reaguje i nije sprovodila zakon kako treba. Direktna je njegova nadležnost. Čak Krivični zakonik u jednom članu pominje to da ako nije obavljao nadzor, nije savesno obavljao svoju dužnost. To može da bude član po kome njegovo delovanje u Savetu REM-a može da bude preispitano. Tako da ja verujem da je ostao jedan element u kojem nije sve urađeno kako treba i nije poštovan zakon, niti nekakav politički red u ovom procesu.
Time ulazimo u rizik da ponovo dođemo u situaciju da nam se provlače stvari kao, evo da vas podsetim na najnovije primere, da predsednik Republike otme centralnu informativnu emisiju na javnom servisu i da dobije preko pola sata programa u toj emisiji da govori o stvarima koje nisu trenutno goruće, nisu od vitalnog značaja. Ponavlja se, više puta iste stvari priča, samo je dobio pola sata na servisu koji pripada svima nama, svim građanima Srbije, u etru koji pripada svima nama. Da vas podsetim još jednom, možete vi da imate privatnu televizijsku stanicu, ali ne možete da posedujete prostor kroz koji se emituje program, to pripada svim građanima Srbije.
To su rizici u kojima mi ostajemo ako ne budemo odabrali stvarno nezavisan Savet REM-a. Jer, taj isti nezavisni Savet REM-a treba i nama iz opozicije, treba i vama, i sad kad ste na vlasti a trebaće vam, gospodo, i sutra kad budete sišli sa ove vlasti. Razmišljajte o tome. Hvala.
Zahvaljujem.
Imam dva poslanička pitanja. Prvo se odnosi na ovo nelegalno i nehigijensko naselje koje je izgrađeno na javnoj površini Pionirskog parka i saobraćajnice. Moja koleginica Verica Milanović je postavila pitanje gradskoj komunalnoj službi o tome da li su izdata potrebna ovlašćena i dozvole i ko je dozvolio da se prekine u tolikom trajanju saobraćaj u tom delu grada?
Nije dobila odgovor u zakonskom roku. Pokrenula je proceduru kod Poverenika za informacije od javnog značaja. Nije dobila odgovor na to i postavila je novo pitanje pre dve nedelje, tražeći od njega da dostavi tu informaciju.
Pošto odgovora nema, naše pitanje ide Ministarstvu za građevinu i infrastrukturu, dakle, ko je izdao, da li je izdata odgovarajuća saglasnost za zauzeće javne površine? Da li je izdata saglasnost za zauzeće javne površine zbog postavljanje ugostiteljskog objekta, kao i da li je izdata dozvola da se MUP, pitanje da li je izdata dozvola da se prekine saobraćaj u ovolikom trajanju u važnoj gradskoj saobraćajnici?
Moje drugo pitanje upućeno je Ministarstvu prosvete. Odnosi se na čuvenu formulu 35 plus 5, kojom je obim naučnog rada za zaposlene na javnim univerzitetima smanjen na 12,5% uredbom Vlade.
Ta uredba je još uvek na snazi iako se nastava odvija, odvija naučni rad u načinu na koji zaposleni na Univerzitetu rade, nije promenjeno ništa i oni vredno rade na svojim naučnim projektima. Znanje koje stiču kroz te projekte prenose studentima, a to nije na odgovarajućem, narušeno je zapravo ovom Uredbom.
Verovatno donosioci ove uredbe uopšte nemaju svest o tome šta su time napravili. Prva i osnovna stvar, podsećam vas da je rad zaposlenih na univerzitetima definisan kao nastavno naučni rad. Zakonom je određeno koja je srazmera vremena koje zaposleni posvećuju naučnom radu i nastavnom radu i to nije slučajno zbog toga što visokog obrazovanja nema, ako nije povezano sa naukom. Inače to bi bila malo jača srednja škola ili nešto slično.
Oni koji su zapravo navikli da diplome mogu da se kupe na nekim opskurnim privatnim univerzitetima i da se na taj način zauzmu pozicije u javnom sektoru, nemaju nikakav osećaj za to na koji način u stvari jedan univerzitet, kao što je beogradski može da uđe u 2% najboljih svetskih univerziteta.
Da vas podsetim, ključna stvar za rangiranje jeste broj objavljenih naučnih radova po broju studenata. Dakle, jako je bitno koliko profesori koji predaju tim studentima rade istraživanja i objavljuju naučne radove.
Svodeći obim tog rada na 12,5% vi ste uništili tu osnovu. Druga bitna stvar jeste da je to protivzakonito, jer svi programi na univerzitetima su akreditovani sa određenim brojem sati nastave i određenim brojem sati naučnog rada. Ako, uradite ovako i povećate na 87,5% učešća nastavnog rada, onda moraju da se menjaju svi planovi i programi, jer obim nastave koju mi držimo sada ne odgovara tome što tamo piše. Dakle, ovo je protivzakonito. Ovo je nelegitimno i ovo direktno podriva jedan od najvažnijih stubova razvoja zemlje. Molim Ministarstvo prosvete da odgovori kada će ta uredba biti ukinuta? Hvala.