| 27.10.2025. | Predlog zakona o zakupu stanova i kuća za stanovanje i kontrolisanoj zakupnini |
u proceduri
|
| 06.10.2025. | Predlog rezolucije o situaciji u Gazi i uvođenju mera ograničavanja Republike Srbije prema Državi Izrael |
u proceduri
|
| 10.12.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije, Milošu Vučeviću |
u proceduri
|
Hvala.
Zaista je teško nastaviti se na ovako sadržajne rasprave o REM-u, ali ja ću pokušati da nađem neku poveznicu. Ja sam je video, recimo, u predsedniku Republike koji ima devet televizora u kabinetu, a onda čovek kada to gleda verovatno mu nije lako šta sve može da vidi tamo. Zato je važno da mi izaberemo neki REM koji će sve to regulisati, a koji više neće dopustiti da gledamo sve ono što inače gledamo na televiziji, jer mi smo ovde džaba govorili nakon masakra u Duboni, Malom Orašju i „Ribnikaru“. Izloženost nasilju na medijima podstiče nasilje i u realnom životu i za to postoje naučni dokazi o tome. Citirali smo čak i radove koji to rade.
Bez obzira na to i tu ćemo videti koliko ste ozbiljni vi ovde, glasaćemo za neku listu kandidata koju smo dobili na način kako zakon predviđa. Ako hoćete da pričamo kako zakon predviđa, onda to možemo i tu se partije ne mešaju ili ne bi trebalo da budu deo tog procesa kandidovanja. Sa ove strane sam siguran da nisu bile, a sa druge već nisam.
Na listi imamo jednog kandidata za koga sam siguran da ne bi trebalo da bude tu. Osim toga što je u sukobu interesa, a već radi u REM, reč je o Stevici Smederevcu, reč je čoveku koji je 17. maja 2023. godine, na sednici Odbora ovde u Skupštini, branio televiziju „Pink“ i branio je, recimo, gostovanje Kristijana Golubovića, a o kome je ovde bilo reči. Nije prošlo i nije se ćutalo o tome zašto je Kristijan Golubović na televiziji sa nacionalnom frekvencijom objašnjavao kako možete ubiti čoveka, a da ne ostavljate tragove, nego je jedan visoki službenik REM-a, a koji je zadužen za nadgledanje programa to obrazlagao, jer je navodno zabranjeno medijima da uskraćuju građanima pravo ako su odslužili zatvorsku kaznu. Znači, Kristijan Golubović je imao pravo to da čini, po njemu. „Pink“, po njemu, ispunjava sve uslove, jer pitanje zastupljenosti žanrova na TV-u jeste nešto od čega zavisi dozvola, ali ne i procenat koliko ima tih žanrova, pa bih ja pitao i vas, ali i njega – da li emitovanje animiranog porno filma u popodnevnim terminima na televiziji „Pink“ spada, recimo, u obrazovni program ili dečiji program i kako onda to tretirate? Hvala.
Hvala.
Imao bih zaista mnogo pitanja, posebno za predsednika Vlade i ministra prosvete, ili kako ga zovu popularno na univerzitetu - osvete, a u vezi sa stanjem u obrazovnom sistemu.
Pre toga bih samo dao nekoliko napomena koje se tiču konteksta u kome postavljam ova pitanja, jer sva pitanja koja se mogu uputiti predstavnicima vlasti u Srbiji odavno prevazilaze okvire neke dnevne ili izborne politike ili pitanja formulisanja i sprovođenja određenih politika. Ona se mogu svesti na dva pitanja koja smo često čuli u ovoj sali. Jedno pitanje je - kako vas nije sramota? Drugo - da li ste vi normalni?
Voleo bih da na ova pitanja odgovori svaki funkcioner vladajuće većine i svi oni koji sede u ovoj sali i dižu ruke za zakone i odluke koje uvek iznova probijaju te granice sramote i normalnosti. Kako vas nije sramota prema Dijani Hrki? Kako vas nije sramota u odnosu na rušenje grada i rušenje Generalštaba? Kako vas nije bilo sramota da donesete onakav Zakon o planiranju i izgradnji itd?
Građani i građanke Srbije svakodnevno otkrivaju. Da citiram jednu pevačicu iz devedesetih godina, na šta je jedan kolega i prijatelj ovi dana ukazao – da dno ima podrum. Kad god čovek pomisli da ne možete dublje da potonete, vi pokažete da dno nema granicu. To se može videti i ovih dana. Još jedan od podruma otkrila nam je rektorka državnog Univerziteta u Novom Pazaru, koja je potpisala rešenje za prestanak statusa studenata, onima koji su šetali do Novog Sada kako bi odali pomen žrtvama režimske korupcije i bahatosti.
Da ova država jeste ono što bi trebalo da bude, predsednik države, da to on zaista jeste, predložio bi studente iz Novog Pazara za odlikovanje, jer još se sećamo prelepih scena od 15. februara iz Kragujevca i njihove šetnje ogrnutih u državne zastave, proslave Dana državnosti i najave jedne nove Srbije bez mržnje i podela koje unosi i širi vlast.
Bez obzira na to i bez obzira na sva ova zbivanja, u prethodnih godinu dana razloga za razrešenje rektorke Dolićanin bilo je na pretek i pre pokretanja velikih protesta i blokada fakulteta. Univerzitet je izgubio akreditaciju za tri programa. Otpuštani su profesori, sprečavana su napredovanja, zapošljavani su penzioneri uglavnom iz Beograda koji su obavljali određene funkcije i obavljaju određene funkcije na Univerzitetu. Tako da, Univerzitet je izgubio resurse da u stvari opstane kao univerzitet. Međutim, Vlada i dalje podržava rektorku Dolićanin i uprkos brojnim zahtevima da se ona razreši i uvede prinudna uprava, ona to odbija da učini.
Moje pitanje je da li će i kada Vlada uvesti prinudnu upravu na ovaj univerzitet ili je na delu scenario koji prizivaju dva doktoranta, tj. jedan doktorant i jedna doktorantkinja Beogradskog univerziteta, recimo, Vladimir Đukanović ili Sandra Božić, ali ponavljaju i Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i njihov akademski politički otac Vojislav Šešelj, a to je da se, citiram - do temelja sruši postojeći univerzitet i da se izgradi valjda, u poznatoj rečenici – novi, lepši i stariji nego ovaj? A podsetiću da je Beogradski univerzitet stariji od moderne srpske države.
Na kraju, u kontekstu svega ovoga završiću sa jednim citatom čoveka kojeg smo devedesetih godina zvali Sale nacionale, predlagali da mu se podigne spomenik na Trgu Republike zbog njegovih trojki na utakmicama za reprezentaciju i za Partizan. Reč je, naravno, o Aleksandru Đorđeviću. Oni koji se ne sećaju tog perioda, to je čovek koji nam je vraćao sportsko dostojanstvo u tom periodu, koji je napisao nešto što svi mi osećamo. Citiram: „Nekad sam se bezrezervno dičio svojom zemljom, ponosan i gord u odbrani njenih boja, vrednosti i istorije. Sada me je sramota bezosećajne, poražavajuće neljudskosti koja izbija iz mraka ćacilenda.“ Hvala.
Hvala.
Teško je govoriti posle ovakvog uvoda, nakon ovoliko povreda Poslovnika, ali, ovde je prosto dnevni red takav da mi imamo i neka kadrovska rešenja o institucijama koje brinu o visokom obrazovanju i nadam se da rigorozno tumačenje tema dnevnog reda predsednice Skupštine ne uključuje samo strah od padanja sa vlasti koju nam je prethodni govornik ovde demonstrirao, nego i da sve to ima veze sa obrazovanjem, možda daleke veze sa stanjem u obrazovanju. Po vašem tumačenju, ne toliko, pa ste onda čak i rekli da je odstupanje od dnevnog reda i onda kada se govori o obrazovanju koje nije visoko obrazovanje.
Znači, ova Skupština će ostati upamćena, ili većina u ovoj Narodnoj skupštini, po svojim zločinima prema obrazovanju u Srbiji. Znači, vrhunac toga je ovaj rat koji vodite protiv nastavnika, profesora, učenika i studenata. Ovde je s pravom pomenut srednji vek, jer ja mislim da ni jedna država od srednjeg veka nije vodila takav rat, nije smatrala obrazovane ljude za neprijatelje države i zatvarala ih ovoliko koliko vi to činite ovih dana.
Na dnevnom redu imamo odluke o razrešenju članova Upravnog odbora Nacionalnog akreditacionog tela. Vredelo bi nekoliko reči reći o ovoj instituciji koja je najpre izgubila članstvo u ENKI. Čuli smo ovde vrlog poslanika i šefa Odbora za obrazovanje koji je za to okrivio sekretarku koja je bila dve godine na službi u ENKI, i to nema nikakve veze sa svom bulumentom vaših poslušnika, uglavnom onih koji su potpisali listu podrške za kandidaturu predsednika Vučića, koji su imenovani na različite funkcije u NAT-u. Postoji i par izuzetaka, ali uglavnom je tako.
Podsetiću da tek ove godine NAT je ponovo aplicirao za punopravno članstvo, tako da još uvek, makar meni, nije poznato da li je vraćen tamo.
Ono što isto vredi pomenuti jeste da mandat celog upravnog odbora ističe 4. februara, ali mi ne sumnjamo da će ovaj NAT, tj. sledeći sastav koji vi predložite, ako budete u prilici da ga predložite, biti gori od ovoga i da nećete imati prilike da raspravljamo o ljudima koji napuštaju ili koje vi razrešavate sa funkcija.
Ovlašćenja i primanja Upravnog odbora članova NAT-a su jako povećana zakonom iz 2000. godine. Između ostalog, on imenuje direktora Nacionalnog akreditacionog tela, koji je u stvari najvažnija figura u celom NAT-u. Podsetiću vas, to je objavljeno, simptomatično, 1. novembra prošle godine, da je dr Nebojša Zdravković imenovan za direktora, on je sa Univerziteta u Kragujevcu, i to bi moglo da bude pitanje i za kviz, po istom kriterijumu su mogli da budu imenovani i Siniša Mali, Nebojša Stefanović, Jorgovanka Tabaković, Tomislav Nikolić, Aleksandar Šapić. Pogodite šta u stvari povezuje sva ova imena?
Povezuju ih nerazjašnjene optužbe za plagijate i u ovom slučaju kao i u slučaju Siniše Malog imamo situaciju da su u stvari proceduralni razlozi oslobodili dr Zdravkovića od optužbe, a da se nije ulazilo u meritum da li je knjiga o kojoj, tj. udžbenik o kome je reč je u stvari prevod druge knjige?
Tako da je dr Nebojša Zdravković avanzovao ili napredovao do direktora Racionalne akreditacione institucije i stoga ne čudi recimo što Nacionalna akreditaciona, akreditaciono telo nije reagovalo npr. na protivzakonitu Uredbu Vlade o vrednovanju rada na Univerzitetu, znači, u kojoj je promenjen odnos naučnog rada i predavanja. Zašto je morao NAT da reaguje? Pa, upravo zato što propisi NAT za akreditaciju predviđaju drugačije.
Propisi NAT-a za akreditaciju podrazumevaju da je taj odnos 50%, 50%, ali da bi se akreditovali vi morate da ispunite taj odnos, a da bi vas Vlada platila ukoliko je Vlada osnivač vašeg univerziteta ona primenjuje sasvim drugačiji odnos. Pobogu, ljudi dogovorite se šta i kako? Kakvo je stanje stvari? I, onda nemojte maltretirati druge sa protivrečnim propisima.
Takođe, kako radi NAT može da posluži kao primer ili razrešenje prof. dr Dejana Šabića znači prof. Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu po etičkoj prijavi izvesnog prof. dr Milana Komnenića čiji identitet ni članovi Upravnog Odbora NAT-a nisu uspeli da otkriju, ali su ipak razmatrali ovu etičku primedbu. I, pročitaću vam neke delove iz odluke koja je doneta – Znači dana 19.5.2025. godine Upravnom Odboru obratio se prof. dr Milan Komnenić dopisom, zahtevom za razrešenje prof. Dejana Šabića navodeći da se imenovani član Kapka, ne ponaša etički na taj način što osuđuje postupke aktuelne vlasti protiv rektora Beogradskog Univerziteta Vladana Đokića kritikujući dopune Zakona o visokom obrazovanju, koji omogućava dolazak stranih univerziteta u Srbiju. Kao dokaz je dostavio Zapisnik sa plenuma Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu to je dostavio izvesni Dejan Šabić, da izvinjavam se Milan Komnenić i objavio na društvenoj mreži „fejsbuk“.
Dalje, je među dokazima utvrđeno da postoji jedna, jedna objava na društvenoj mreži „fejsbuk“ o podršci studentima u blokadi. I druga objava sa naloga drugog korisnika društvene mreže sa fotografijama predsednika Republike Srbije kao i Zapisnik plenuma Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu od 7.5.2025. godine.
Dragi građani, drage građanke ovo su dovoljni razlozi da jedan član. Znači, tela koje bi u stvari trebalo da se bavi akreditacijom fakulteta u prirodno-matematičkoj oblasti bude razrešen iz tog tela.
Znači, dovoljno je to da kritikuje Zakon o visokom obrazovanju koji je ova vlast i povukla i ne daj Bože da da podršku studentima u blokadi makar na mestu kakvo je „fejsbuk“ i da druga objava naloga, drugog korisnika društvene mreže sa fotografijom predsednika Republike. To su naučne i obrazovane uvrede i povrede koje je napravi Dejan Šabić da bi bio smenjen. Zbog toga ne čudi što recimo Nacionalno akreditaciono telo u stvari je tokom protesta preti fakultetima da će im oduzeti licencu i to je već dovoljno znači da ovakvo telo koje je sada u Upravnom Odboru od devet predviđenih članova ima faktički pet. Funkcioniše na način koji u stvari i jeste podrška vladajućoj većini, ali ne i podrška obrazovanju u Srbiji i zbog toga će biti na velikom iskušenju kada budu morali da daju akreditaciju novom fakultetu u Nišu koji se planira „srpske studije“. Nadam se da neće proći kao i njihov parnjak u Hrvatskoj hrvatske studije koji je napravljen 1992. godine i odmah znači po osamostaljenju Hrvatske na čemu je insistirao predsednik tadašnje Hrvatske i koji je danas u stvari fakultet koji upisuje studente za neke dosta problematične smerove i nije baš sjajan, nema baš sjajnu reputaciju u tom pogledu.
Imajući u vidu raspravu koju smo imali ovde, rekao bih i nekoliko reči ili podsetio bih poslanike ili ne znam kako bih, ne bih citirao predsednika Odbora za obrazovanje, da kažem oni koji misle da su poslanici, ja mislim da ste svi vi poslanici i na žalost, ali činjenica je da jeste.
Da podsetimo zašto su počeli protesti na univerzitetima u Srbiji, ko je odgovoran za to i kakve to veze ima sa vladajućom koalicijom i većinom koja ovde optužuje druge da su u stvari odgovorni za ono što se dešavalo na univerzitetima, u pogledu školske godine 2024. godine i 2025. godine.
Podsetiću vas da su protesti počeli onog trenutka kada su studenti pretučeni od strane vaših funkcionera, podsetiću, pretučeni od strane vaših funkcionera ispred FDU, kada ste vi odbili, vi, odnosno institucije koje vi podržavate, da reagujete, a protesti su bili, zamislite zbog toga što je nadstrešnica ubila u tom trenutku 15 ljudi, i što je vlast odbijala u tom trenutku da preuzme bilo kakvu odgovornost za to što se dogodilo.
Dakle, ja sam ponosan na studente zbog toga i oni su ti koji su u stvari želeli i davali su vam čak u tom trenutku i ono što bi se rekao laki izlaz, koji su želeli samo institucije da funkcionišu i da kada progovore ispred zgrade svog fakulteta, ne naiđe nekakav batinaš koji je ujedno i predsednik nekog odbora SNS, da ih tuče.
Ovde na kraju bih rekao samo još nekoliko reči o jednoj knjizi, nadam se da i to ima veze sa obrazovanjem, ali sam siguran da ima veze sa vladajućom koalicijom, slavna Orvelova knjiga 1984. godina, u kojoj postoji nešto što ovde potvrđuje i predsednica Skupštine, donekle, to je – Veliko ministarstvo istine. Znači – Veliko ministarstvo istine je ono koje se brine o tim interpretacijama i koje izdaje različite slogane na primer kao što je – Neznanje je snaga ili Sloboda je ropstvo ili Rat je mir, tako i ovde pokušavaju predstavnici suprotne strane da nas ubede da je često što je crno, belo i što je belo – crno i obrnuto. Pomenuo bih ovde, kakve to veze ima sa obrazovanjem, a ima i te kakve, a to je ovo što vi sada uzimate kao poslednju reč u slučaju pretučene studentkinje Poljoprivrednog fakulteta, a to je saopštenje Ivice Dačića, valjda Vinstona Smita, odnosno ministra istina iz ove knjige.
Jedino što se računa jesu iskazi funkcionera i zvanični iskazi ministra u tom pogledu.
Podsetiću vas da nam je ovde i pokazao spravu koja može da proizvede zvuke, kao i ono što se naziva „zvučni top“ u tom pogledu, pa ga niste toliko hvalili zbog toga.
Ono što mogu da vas uverim jeste da nijedna takva interpretacija istorije nikada i nigde nije preživela pad sa vlasti i oni koji su u tom trenutku to pokušavali, pa neće ni interpretacije koje vi nudite, a onoga što se događalo i onoga što se događa u Srbiji preživeti ono što će se neminovno i uskoro dogoditi, a to je da vi više nećete sedeti u ovim klupama. Da li ću ja sedeti, mene to apsolutno ne interesuje, evo, odmah da vam kažem.
U tom pogledu, sve vaše salve i sve vaše tirade o tome kome je više stalo do vlasti, možete ostaviti u ovom trenutku po strani, mada pretpostavljam da je strah veoma snažna emocija i da on deluje veoma jako na ljude i da, u stvari, ih tera da čine ono što možda i ne bi želeli da čine, ali to što vi činite iz straha ili činite iz nekakvog sledbeništva nije nikakvo opravdanje za ono što činite.
Hvala.
Hvala.
Imao bih zaista mnogo pitanja, posebno za predsednika Vlade i ministra prosvete, ili kako ga zovu popularno na univerzitetu - osvete, a u vezi sa stanjem u obrazovnom sistemu.
Pre toga bih samo dao nekoliko napomena koje se tiču konteksta u kome postavljam ova pitanja, jer sva pitanja koja se mogu uputiti predstavnicima vlasti u Srbiji odavno prevazilaze okvire neke dnevne ili izborne politike ili pitanja formulisanja i sprovođenja određenih politika. Ona se mogu svesti na dva pitanja koja smo često čuli u ovoj sali. Jedno pitanje je - kako vas nije sramota? Drugo - da li ste vi normalni?
Voleo bih da na ova pitanja odgovori svaki funkcioner vladajuće većine i svi oni koji sede u ovoj sali i dižu ruke za zakone i odluke koje uvek iznova probijaju te granice sramote i normalnosti. Kako vas nije sramota prema Dijani Hrki? Kako vas nije sramota u odnosu na rušenje grada i rušenje Generalštaba? Kako vas nije bilo sramota da donesete onakav Zakon o planiranju i izgradnji itd?
Građani i građanke Srbije svakodnevno otkrivaju. Da citiram jednu pevačicu iz devedesetih godina, na šta je jedan kolega i prijatelj ovi dana ukazao – da dno ima podrum. Kad god čovek pomisli da ne možete dublje da potonete, vi pokažete da dno nema granicu. To se može videti i ovih dana. Još jedan od podruma otkrila nam je rektorka državnog Univerziteta u Novom Pazaru, koja je potpisala rešenje za prestanak statusa studenata, onima koji su šetali do Novog Sada kako bi odali pomen žrtvama režimske korupcije i bahatosti.
Da ova država jeste ono što bi trebalo da bude, predsednik države, da to on zaista jeste, predložio bi studente iz Novog Pazara za odlikovanje, jer još se sećamo prelepih scena od 15. februara iz Kragujevca i njihove šetnje ogrnutih u državne zastave, proslave Dana državnosti i najave jedne nove Srbije bez mržnje i podela koje unosi i širi vlast.
Bez obzira na to i bez obzira na sva ova zbivanja, u prethodnih godinu dana razloga za razrešenje rektorke Dolićanin bilo je na pretek i pre pokretanja velikih protesta i blokada fakulteta. Univerzitet je izgubio akreditaciju za tri programa. Otpuštani su profesori, sprečavana su napredovanja, zapošljavani su penzioneri uglavnom iz Beograda koji su obavljali određene funkcije i obavljaju određene funkcije na Univerzitetu. Tako da, Univerzitet je izgubio resurse da u stvari opstane kao univerzitet. Međutim, Vlada i dalje podržava rektorku Dolićanin i uprkos brojnim zahtevima da se ona razreši i uvede prinudna uprava, ona to odbija da učini.
Moje pitanje je da li će i kada Vlada uvesti prinudnu upravu na ovaj univerzitet ili je na delu scenario koji prizivaju dva doktoranta, tj. jedan doktorant i jedna doktorantkinja Beogradskog univerziteta, recimo, Vladimir Đukanović ili Sandra Božić, ali ponavljaju i Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i njihov akademski politički otac Vojislav Šešelj, a to je da se, citiram - do temelja sruši postojeći univerzitet i da se izgradi valjda, u poznatoj rečenici – novi, lepši i stariji nego ovaj? A podsetiću da je Beogradski univerzitet stariji od moderne srpske države.
Na kraju, u kontekstu svega ovoga završiću sa jednim citatom čoveka kojeg smo devedesetih godina zvali Sale nacionale, predlagali da mu se podigne spomenik na Trgu Republike zbog njegovih trojki na utakmicama za reprezentaciju i za Partizan. Reč je, naravno, o Aleksandru Đorđeviću. Oni koji se ne sećaju tog perioda, to je čovek koji nam je vraćao sportsko dostojanstvo u tom periodu, koji je napisao nešto što svi mi osećamo. Citiram: „Nekad sam se bezrezervno dičio svojom zemljom, ponosan i gord u odbrani njenih boja, vrednosti i istorije. Sada me je sramota bezosećajne, poražavajuće neljudskosti koja izbija iz mraka ćacilenda.“ Hvala.
Hvala.
Poštovane građani i poštovane građanke, ja bih tražio obaveštenje u vezi sa nekoliko slučajeva gradskih sekretara u Beogradu, jer se ispostavilo da to jeste veoma lukrativno zanimanje i prati ga velika količina keša, posebno u evrima. Problem je što su bivši ovi gradski sekretari skloni carinskim prekršajima.
Naime, pomenuo bih Nemanju Stajića, bivšeg gradskog sekretara za ozakonjenje, koji je zadržan na granici sa Crnom Gorom sa prijateljima u automobilu u kome je bilo više od 26 hiljada evra, više laptop računara i, što se posebno naglašava, srpska zastava. Valjda je to pokušaj da se pokrije sva ta imovina na isti način na koji je recimo TV „Pink“ pokrivao svoju zgradu, ali nećemo o braći Stajić. To bi zahtevalo posebnu sednicu i mislim da se makar protiv jednog od njih vodi nekakav postupak.
Pitanje imam za jednu zaboravljenu zvezdu i za jednu zvezdu u usponu. Naime, Nikola Kovačević, bivši sekretar za komunalne i stambene poslove, uhvaćen je u carinskom prekršaju kada je u torbi nosio sliku „Stražar“ Paje Jovanovića, koju je uplatio 140 hiljada evra i 115 hiljada evra u gotovini.
Ono što je bilo obrazloženje jeste da je bivši državni sekretar uložio novac koji je na poklon dobio od sestre, a kasnije oplodio tako što je ulagao u trgovinu kripto valutama.
Ono što je tu problem jeste što ne samo to što se pojavljuje još jedan brat, sestra, tetka koji poklanjaju novac, nego način na koji se vadio je bio samo kriminalizujući u tom pogledu. Ja tražim obaveštenje od Agencije za sprečavanje korupcije da li je, u stvari, Nikola Kovačević prijavio bilo kakvu promenu imovinskog stanja od trenutka kada je postao državni sekretar i dve godine u periodu nakon što je prestao da bude državni sekretar, jer to je period kada smo svi mi obavezni u stvari da obaveštavamo Agenciju za sprečavanje korupcije o promeni imovinskog stanja.
Drugo pitanje se tiče Višeg državnog tužilaštva. Da li je pokrenut bilo kakav postupak s obzirom da je oslobođen za ovaj postupak o poreklu imovinu, bilo kakav postupak po tome što je koristio neprijavljen i neoporezovan novac?
Takođe, pitanje za Ministarstvo kulture - u čijem vlasništvu je sada slika Paje Jovanovića, gde se ona nalazi i da li će biti predata Muzeju grada Beograda, kao što je ministar Vesić u to vreme najavljivao i da li je saslušan ministar Vesić u vezi sa ovim slučajem, s obzirom da je javno iznosio saznanja o tome?
Drugo pitanje - da li će biti saslušana Bojana Radaković, gradska sekretarka za urbanizam i bivša gradska sekretarka za urbanizam i građevinske poslove i direktorka Fondacije za srpski narod i državu, koja je, prema pisanju medija, takođe načinila carinski prekršaj jer je na odmor krenula sa 50.000 evra i 12.000 evra vrednim nakitom?
Znači, ova bivša gradska funkcionerka i direktorka fondacije najmoćnije i najprofitabilnije fondacije u Srbiji posvećena je ostvarenju vizije predsednika Srbije Aleksandra Vučića koja, između ostalog, obučava i poslanike vladajuće stranke kako da se bave politikom i kako da pišu sve one tvitove o političkim protivnicima u Akademiji mladih lidera.
Ona je postala poznata i po svojoj kritici zakona o kome danas raspravljamo, Zakona o planiranju i izgradnji jer je na inovativan način, ali opravdano tvrdila da taj zakon uvodi tzv. duplu korupciju.
Problem sa ovim razumevanjem jeste što je valjda prema ovoj direktorki Fondacije mesto korupcije samo na jednom mestu i opravdano je da postoji jedna korupcija, ali ova dupla nije u redu i nije u redu kao zakonsko rešenje.
Hvala.
Hvala.
Poštovane građanke i poštovani građani, naš Zeleno-levi klub dosta brine o velikim sistemima koji ujednačavaju mogućnosti građana i građanki da vode dostojanstven i kvalitetan život, zato će moja pitanja biti usmerena ka Ministarstvu zdravlja, zato što prosto pravo na zdravlje i zdravstvena zaštita jeste nešto što bitno utiče na svačiji život, kako svakodnevni, ali i na životne mogućnosti.
Prvo pitanje će se odnositi na dokumente koji su važni za sprovođenje politike zdravstvene zaštite, jer koliko se može videti na sajtu Ministarstva, ne postoji nikakva obuhvatna strategija razvoja zdravstvene zaštite i razvoja zdravstva u Srbiji, ali zato postoji nešto što je počelo da se primenjuje 2019. godine, sa nejasnim statusom, a to je Strategija optimizacije mreža zdravstvenih ustanova u Srbiji koji su radili bivša firma premijerke „Naled“, jedna hrvatska konsultantska kuća, jedna konsultantska kuća iz Belgije.
Prema tom nesrećnom dokumentu, građani će ostati uskraćeni za dobar deo primarne zdravstvene zaštite i moraće da koriste institucije za sekundarnu zdravstvenu zaštitu daleko od svog mesta stanovanja. Znači, prosto dostupnost zdravstvene zaštite je dovedena u pitanje ovom strategijom, kao i mnoge druge stvari, da ne ulazim u detalje.
Moje pitanje jeste da li u stvari mi i dalje primenjujemo tu strategiju ili ćemo ići putem koji nam je ministarka nagovestila, a to je u stvari da će primarna zdravstvena zaštita biti reformisana i da će paket koji pruža primarna zdravstvena zaštita biti uvećan u tom pogledu? Te dve stvari ne idu zajedno i ja bih voleo da čujem od ministarke zdravlja da li ona podržava Strategiju optimizacije i da li u stvari taj dokument se i dalje primenjuje i dalje važi u tom pogledu? To je nešto što je prvo pitanje.
Druga važna stvar koju bih hteo da pitam jeste delom u resoru Ministarstva zdravlja, delom u resoru Ministarstva odbrane, to ste dobro čuli. Naime, radi se o „Sinofarmovoj“ fabrici vakcina, koja ke počela da se gradi u Zemunu, ali glavni investitor je Ministarstvo odbrane ili glavni investitor sa srpske strane. Ona je pompezno najavljena od predsednika države kao nešto što će promeniti ekonomiju Srbije u narednim godinama, ali ono što se pokazalo jeste u stvari da mi ni do današnjeg dana ne znamo šta se zaista dešava sa tom fabrikom.
Najpre su u tom projektu bili zajedno kineske firme, firme iz Emirata i Republika Srbija. Međutim, u APR ne postoje više kineski partneri tako da moje pitanje jeste - šta se dešava sa tom zgradom? Pod čijom je ona danas nadležnošću? Da li je pod nadležnošću Ministarstva odbrane ili Ministarstva zdravlja?
Koliko je Republika Srbija do sada uložila sredstava za trećinsko vlasništvo te zgrade, uključujući i infrastrukturu i građevinsko zemljište? Da li je u stvari u toj fabrici bilo nekakvih nabavki opreme za tu fabriku i šta će ona proizvoditi ukoliko ikada bude završena, jer prema procenama, Srbija je tu bacila još 50 miliona koje je mogla da upotrebi u druge svrhe?
Konačno, poslednje pitanje, tiče se planova Ministarstva zdravlja, moje pitanje je da li Ministarstvo zdravlja planira da predloži legalizaciju kanabisa u rekreativne ili medicinske svrhe s obzirom da smo sinoć u emisiji slušali veliko, na TV „Hepi“, opravdanje te prakse i da nam je predsednik države ranije iznosio velika uporedna iskustva, kolateralna dobit može biti buduća amnestija Koluvije za ono što je činio? Hvala.
(Beograd, 30.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije (paušal) | Republika | Mesečno | 37242.00 | RSD | 01.08.2022 - |
| Univerzitet u Beogradu (Redovni profesor ) | sopstveni prihodi fakulteta | Mesečno | 62888.00 | RSD | 06.03.2017 - | |
| Fakultet političkih nauka u Beogradu (Redovni profesor) | Republika | Mesečno | 118000.00 | RSD | 06.03.2017 - | |
| Fakultet političkih nauka u Beogradu (Istraživač) | Republika | Mesečno | 32464.00 | RSD | 06.03.2017 - |