| 27.10.2025. | Predlog zakona o zakupu stanova i kuća za stanovanje i kontrolisanoj zakupnini |
u proceduri
|
| 06.10.2025. | Predlog rezolucije o situaciji u Gazi i uvođenju mera ograničavanja Republike Srbije prema Državi Izrael |
u proceduri
|
| 10.12.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije, Milošu Vučeviću |
u proceduri
|
Poštovane građanke i građani, pred nama su brojni zakoni, odnosno ugovori kojima se predviđa zajam. Čuli smo pre dva sata od narodnog poslanika SNS da su toliko dobri ovi ugovori da menjaju regulativu, ali je zaboravio da nam kaže da treba da platimo nekoliko vrsta kamata, samim tim što smo potpisali ove ugovore, pa zatim za kašnjenje ukoliko kasnimo sa vraćanjem, pa zatim kamate ukoliko ne iskoristimo taj novac, zatim kamate ukoliko ne potrošimo taj novac onako kako je predviđeno ovim ugovorima. Sve ovo je na teret građana Republike Srbije.
Ja ću se konkretno osvrnuti na nekoliko ugovora o zajmu, a prvi je za projekat unapređenja kvaliteta vazduha. Svrha ovog projekta je da se zastareli sistemi grajanja zamene, ali ste zaboravili da kažete da nisu samo to uzroci zagađenja vazduha, već ne pominjete uopšte šta je sa zastarelim sistemima u rudnicima, na kopovima, a zaboravili ste da stavite u ovu grupu gradova koji su izuzetno ugroženi Bor, Majdanpek, Kostolac i Lazarevac.
Prema statistici informacija je da je oko 12.000 ljudi preminulo u Srbiji zbog zagađenog vazduha. Dakle, vi ne mislite o svim ovim građankama i građanima. Takođe, u ovom ugovoru ste predvideli da mora da se zasnuje koordinacija između više ministarstava. Mi se sećamo, bivša ministarka zdravlja je rekla da nema nikakvu komunikaciju sa ministrom finansija. Nadamo se da nećemo to očekivati i kada je u pitanju implementacija ovog ugovora o zajmu.
Kada već pominjem obolele od plućnih bolesti, odnosno od karcinom pluća, moram da kažem da je Srbija zemlja koja se nalazi na vrhu svih zemalja u svetu po broju umrlih i obolelih. Samim tim bih pomenula i to što Srbija ne brine o svojim građanima, jer još uvek nije uspela da usvoji jedan jedini član kada je u pitanju Zakon o presađivanju organa.
Dakle, četiri godine čekamo da Ministarstvo zdravlja i Uprava za biomedicinu donese jedan jedini član koji je naložen od Ustavnog suda Republike Srbije. Da li je to pokazatelj koliko Ministarstvo zdravlja brine o svojim građanima. Ljudi čiji je život ugrožen nemaju mogućnost da dobiju zdravstvenu zaštitu, nemaju mogućnost da žive normalno i da dobiju ono što su zaslužili od svoje Republike Srbije.
Takođe, mi smo čuli direktoru Uprave za biomedicinu koja je rekla pre šest meseci kako je taj član već definisan, kako je poslat Vladi na odlučivanje, kako će uskoro biti u parlamentu. Mi znamo da od 2023. godine nismo stavili na dnevni red ovaj zakon, odnosno jedan jedini član. Time Ministarstvo zdravlja i Vlada Republike Srbije ugrožavaju život i zdravlje svojih građana i građanki.
Takođe, ministar zdravlja je danas rekao kako nam zdravstvo cveta i kako je sve super, kako imamo apoteke, kako su te apoteke u privatnom sektoru. Da jesu. Ja moram da naglasim da zdravstveni sistem ne funkcioniše zato što i dalje imamo liste čekanja, zato što i dalje imamo liste zakazivanja, zato što građani i građanke ne znaju svoja prava, zato što Ministarstvo zdravlja i zdravstvene ustanove zloupotrebljavaju to njihovo neznanje jer kriju informacije i kriju ono na šta građani i građanke imaju prava.
Moram da naglasim da taj privatni sektor kojim se hvalimo nije uopšte inkorporiran u zdravstveni sistem. Mi smo zemlja koja na teritoriji EU plaća najviše iz džepa. Mi plaćamo tri puta zdravstveno osiguranje, tri puta moramo da platimo obavezno zdravstveno osiguranje, dobrovoljno ukoliko želimo ali naravno svaki put moramo nešto da platimo iz džepa i poznato je koliko se zdravstveno nalazi na vrhu kada je u pitanju korupcija.
Što se tiče ovih drugih ugovora. Imamo sporazum o usvajanju harmonizovanih tehničkih pravilnika za vozila na točkovima. Kakvo nam je stanje na putevima bolje i da nemamo ni točkove i da nam se zabrani da vozimo automobile. To vidimo po poslednjoj saobraćajnoj nezgodi koja se desila kod Sremske Mitrovice gde su brojni građani povređeni i imamo četvoro poginulih građana i građanki. Šta je za to uzrok? Korupcija. Zašto korupcija? Zato što je izdato lekarsko uverenje da je osoba koja prevozi putnike sposobna da vozi autobus.
Ako uzmemo u obzir i podatak da je prevoznik imao 60 prekršajnih prijava zbog neregularnosti kada je u pitanju bezbednost građana, odnosno prevoznog sredstva, mi možemo da kažemo da je Republika Srbija dozvolila da joj 4800 građana budu ugroženi, uzimajući u obzir samo ovaj podatak koji nam je dostupan, a ne znamo koliko je drugih podataka kada je u pitanju bezbednost vozila, odnosno autobusa koja prevoze građane i građanke.
Takođe, kada je u pitanju zajam za prugu Dimitrovgrad – Niš, vi se hvalite time kako će se vozovi kretati 120 kilometara na čas, a toliko se kreću i automobili po autoputu, umesto da se ti vozovi kreću brže od vozila po autoputu. Pa, prosek, prosek je i 120 kilometara na čas na autoputu.
Mi se hvalimo ovim projektom i kažemo da će samo 104 kilometra pruge biti obnovljeno, kao da ćemo da umrežimo celu Republiku Srbiju sa ovim. Ono što niste obratili pažnju, a bolje je da imamo spore vozove, jeste što nijedan pružni prelaz ne radi. Koliko godišnje građana i građanki nastrada zbog toga što rampe na pružnim prelazima ne rade? Tome bi se trebalo posvetiti prvo, a ne izgradnji samo novih pruga.
Kada su u pitanju zelene politike, 2023. godine Vlada je usvojila Mapa puta za uvođenje zelenog označavanja projekata. Ja bih sada isto tako mogla da pitam ministra šta je sa medicinskim otpadom? Zašto se uništavaju zdravstvene ustanove? Zašto se taj sektor u zdravstvenim ustanovama, institutima i zavodima za javno zdravlje uništio? Zašto su ti ljudi koji su radili u tom sektoru ostali bez posla? Prvo ste im smanjili plate, pa ste ih onda ostavili bez posla. Zašto se ovaj sektor preusmerava u privatni sektor, a znamo da nema dovoljno kapaciteta?
Kada pogledamo javne nabavke, videćemo da samo jedna kompanija dobija sve ugovore, a to je „Remondis“ i da nije u stanju da pruži adekvatne usluge i zbog toga medicinskog otpada imamo po ulicama, oko kontejnera. Dakle, ni građani nisu zaštićeni samim tim što ovaj sektor apsolutno ne funkcioniše.
Kada je u pitanju korupcija, mi možemo da kažemo da i u ovom sektoru postoji korupcija, i to velika korupcija, koja nas mnogo, mnogo košta. To smo videli i kod pada nadstrešnice i to što ne dozvoljavate da svi ugovori koje zaključuje Republika Srbija, kada su u pitanju zajmovi, budu transparentni i da nam sva dokumenta budu dostupna. Hvala.
Hvala, predsednice.
Mi smo podneli amandman na član 4. koji reguliše javnost rada Alimentacionog fonda, ali smo se najviše bazirali na stav 2. koji reguliše sadržaj, odnosno izveštaj Alimentacionog fonda o radu.
Mi smo, u stvari, želeli da dopunimo izveštaj, odnosno njegovu sadržinu, jer ovo što je predviđeno zakonom apsolutno ne može da se zaključi kako taj fond radi, jer on sadrži samo dve stavke i ne možemo ni smatrati da je reč o izveštaju ako je u pitanju samo informacija o prihodima i u trošenju novca iz Alimentacionog fonda.
Naš predlog se odnosi i na deo o broju primljenih zahteva od javnih izvršitelja, koliko je rešenja doneta, odnosno koliko rešenja je odobreno i onih rešenja kojima je odbijen zahtev o privremenom izdržavanju.
Pošto je Vlada Republike Srbije odbila ovaj amandman, nije mi baš najjasnije zbog čega je to uradila, ali kaže da zakon dovoljno precizira u pogledu sadržine izveštaja koji objavljuje Alimentacioni fond.
Ja mislim da je veoma bitno da se dopuni ovaj član, ovaj stav iz razloga sudske prakse, iz razloga uvida izvršitelja u rad Alimentacionog fonda, a takođe možemo da zaštitimo na ovaj način i prava deteta, odnosno roditelja koji su podneli ove zahteve preko javnih izvršitelja, tako da ja više mislim da je ovo tehnička stvar koja će doprineti većoj javnosti rada i transparentnosti, tako da apsolutno ne vidim razlog zbog čega se odbija ovaj amandman.
Hvala.
Član 6. je jedini član koji govori o načinu na koje dete može da ostari svoje pravo iz Alimentacionog fonda, ali kako vidimo iz ove sadržine detetu se u stvari na neki način i uskraćuje pravo da u nekom objektivnom roku može da dobije sredstva iz Alimentacionog fonda zato što je u ovom zakonu u stvari i predviđeno da kada predmet preuzme javni izvršitelj da on treba da sačeka još dva meseca da proveri da li će dužnik, odnosno jedan roditelj da isplati svoju obavezu i da dete dobije nadoknadu koja ima po zakonu pravo.
Naš predlog je u ovom slučaju da se taj period skrati i da bude u skladu sa Zakonom o izvršenju i obezbeđenju, jer sam zakon predviđa da dužnik treba svoju obavezu da izvrši u roku od osam dana. Tako da nije jasno zašto smo ovde produžili taj rok na dva meseca i plus ovih osam dana? To je više od dva meseca.
Sa druge strane, izvršitelj dakle ima obavezu da tek nakon osam dana pita dete da li je saglasno da se on obrati Alimentacionom fondu i tu dodajemo još osam dana i onda možemo da uzmemo u obzir i dostavljanje i odbijanje za prihvat dopisa koji šalje javni izvršitelj.
Dakle, naš predlog je da kada se podnosi predlog za izvršenje da se dete odmah izjasni da li je saglasno da se javni izvršitelj obrati Alimentacionom fondu. Dakle, skraćujemo vreme, dva meseca i osam dana, i na taj način pomažemo da dete ranije ostvari svoje pravo.
Takođe, u slučaju da dete izostavi, odnosno njegov zakonski zastupnik izostavi da se izjasni o predlogu za izvršenje mi smo predložili da tek u tom slučaju javni izvršitelj može da pošalje dopis i da u ovim rokovima pita dete ili zakonskog zastupnika da li je saglasno da se izvršitelj obrati Alimentacionom fondu.
Mi svakako smatramo da ovaj dodatni rok od dva meseca je na štetu deteta i da ga treba apsolutno izbaciti iz ovog člana.
Mi smatramo da na ovaj način ako se ostave ova dva meseca, da se na taj način štiti jedino dužnik, a da se dete dovodi u jedan nepovoljniji i lošiji položaj.
Takođe, videli smo i obrazloženje Vlade na ovaj naš amandman da kaže da je izdržavanje u ovom slučaju samo privremeno. Nama je to jasno, mi ni ne mislimo da će se postići druga svrha ukoliko se omogući detetu da se izjasni na ovaj način o zahtevu za Alimentacioni fond i smatramo da je ovo što smo predložili jedini način da se u pravom procesnom smislu zaštite prava deteta. Hvala.
Poštovane građanke i građani, mi imamo nekoliko pitanja za ministra zdravlja, s obzirom da poslednje vreme vidimo ceo ovaj haos u našem zdravstvenom sistemu, a i svedoci smo da više godina ovo naše zdravstvo se raspada i propada i takođe smo svedoci da nam je kvalitet zdravstvenih usluga jedan od najnižih u Evropi.
Ono što je poražavajuće i što vidimo jeste da naše Ministarstvo zdravlja i sama Vlada nemaju uopšte nikakvu strategiju razvoja zdravstvenog sistema. O tome nam najviše ukazuju i žene koje su se javile u ovom poslednjem periodu i ukazale na sve ono što ne funkcioniše u zdravstvenom sistemu.
Zato postavljamo nekoliko pitanja, a prvo je vezano za ona pitanja koja se tiču vođenja trudnoće i porođaja. Dakle, prvo pitanje je – da li u Republici Srbiji postoje usvojeni protokoli za vođenje trudnoće i porođaja? Na sajtu Ministarstva zdravlja, iako postoji sekcija koja se zove – dokumenti, tamo ne možemo da pronađemo apsolutno nijedan dokument koji govori o nekoj strategiji, o protokolima koji se tiču vođenja trudnoće. Dakle, naša medicina ne poseduje nijedan ginekološko-akušerski dokument koji je važan ženama koje bi dobile informaciju kako funkcionišu klinike za ginekologiju i akušerstvo.
Naš Zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji ste vi usvojili 2019. godine, kaže da svaki lekar mora da radi po stručnim standardima, vodičima dobre prakse, protokolima, a mi apsolutno nemamo nijedan od ovih dokumenata. Ono što je takođe poražavajuće, kada neka od žena u bilo kojoj klinci akušerskoj, ginekološkoj, bilo kojoj službi, uopšte bolnici, pita za ove protokole, pita o svojim pravima i pita šta može da očekuje u jednoj zdravstvenoj ustanovi, ona bude osuđena što pita, a rad Ministarstva po ovom pitanju je apsolutno netransparentan. A vi se ovde sve vreme hvalite kako nam je sve dostupno i transparentno. Pa još jednom ponavljam, da vidimo gde su ti protokoli, da li Srbija uopšte ima svoje protokole, kako naši lekari rade, po kojim standardima, po kojim principima i na koji način oni imaju odgovornost prema našim građankama i pacijentkinjama u zdravstvenim ustanovama.
Drugo pitanje takođe koje se nadovezuje na protokole za vođenje trudnoće i porođaja tiče se specijalizacija isto u ovoj oblasti, dakle u oblasti ginekologije. Naše pitanje je – koliko ima ukupno lekara na specijalizaciji za ginekologiju i akušerstvo, uključujući i volonterske specijalizacije? Zašto naglašavam volonterske specijalizacije? Zbog toga što Institut za javno zdravlje, kao institut koji na nacionalnom i republičkom nivou ne poseduje ove informacije, mi smo pitali Institut o svim specijalizacijama, Institut je rekao da ne poseduje informacije o volonterskim specijalizacijama.
Mi se onda pitamo, kako se uopšte planira pružanje usluga u ginekološko-akušerskim klinikama i kako se uopšte planira razvoj reproduktivnog zdravlja, odnosno koje su to strategije koje Republika Srbija ima za razvoj zaštite reproduktivnog zdravlja?
Ono što smo od podataka dobili od Instituta za javno zdravlje jeste da u Republici Srbiji ukupno zaposleno 453 lekara sa specijalizacijom ginekologije i akušerstva. Međutim, ono što je nama veoma bitno jeste koliko u svakoj godini lekara sa ovom specijalizacijom odlazi u penziju, a koliko je odobrenih specijalizacija? Mi ono što smo dobili jeste da u 2024. godini odlazi u penziju 31 ginekolog, a u 2025. godini 44 ginekologa, a na specijalizaciji koji su upisali 2020. godine je 15 ginekologa, 2021. godine 18. Ono što mi ne znamo koliko je tih volonterskih specijalizacija i zašto Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje „Batut“ ne poseduje ove informacije.
Isto tako već godinama se hvalite da posedujete brojne baze podataka i da možemo da dobijemo sve informacije, a ovde na osnovu zahteva za pristup informacijama od javnog značaja odgovori organ na nacionalnom nivou da ne poseduje takve podatke.
Mi vas pitamo, zašto i gde su ti podaci i ko vodi brigu o ovim specijalizacijama?
Kada je u pitanju treće pitanje, tiče se upravljanja planiranja potreba. Naše pitanje je, da li poseduje Ministarstvo zdravlja godišnji program za rad i razvoj zdravstvenih ustanova? Mi znamo da svaka ustanova ima obavezu da svake godine podnese programa rada i razvoja zdravstvene ustanove i na taj način mora da formira svoj budžet.
Ako ne posedujemo taj program i ako on nije vidljiv mi opravdano kao građani ove zemlje možemo da pitamo na koji način se formira rad celog zdravstvenog sistema? I, zbog toga je ovo naše pitanje, da li Ministarstvo zdravlja sarađuje sa zdravstvenim ustanovama, da li Ministarstvo zdravlja ima godišnji program koji pokazuje trenutni rad i razvoj zdravstvenih ustanova i šta planira u nekom narednom periodu?
Nema problema, evo skratiću.
Četvrto pitanje je pitanje formiranja zdravstvenih centara, dakle, zašto se još uvek nisu formirali zdravstveni centri kada su imali obavezu po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti da se formiraju i na osnovu odluka Vlade, npr. Zdravstveni centar Smederevo nije se formirao u praktičnom smislu, iako postoji odluka, pa je moje pitanje – zašto svi nisu formirani u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti? Hvala.