| 15.01.2026. | Predlog zakona o prestanku važenja Zakona o dualnom obrazovanju |
u proceduri
|
| 30.12.2025. | Predlog zakona o dopunama Porodičnog zakona |
u proceduri
|
| 29.12.2025. | Predlog odluke o obrazovanju Komisije za utvrđivanje odnosa prema antifašističkom nasleđu u Republici Srbiji |
u proceduri
|
Hvala, predsedavajuća.
Naš amandman glasi da se ovaj član, naravno, briše, jer nema smisla ovaj predlog apsolutno, ali bih se osvrnula na ono što je juče kolega Mrdić rekao, da ja nisam dobro pročitala njegov predlog, a i obrazloženje.
Jesam, pročitala sam vrlo detaljno i zato sam se i zabrinula zašto vi otvarate nove sudove, a zatvarate porodilišta. Dakle, to je ono što prvo mogu da vas pitam, jer nema nijednog kriterijuma ni u ovom obrazloženju za otvaranje novih sudova, niti za ono što radite porodilištima u Republici Srbiji, a pričate uporno o nekom natalitetu.
23/1 TĐ/MJ 13.40 – 13.50
Takođe, ministar pravde je rekao da Vlada Republike Srbije ne krši ljudska i manjinska prava, pa moram da ga demantujem da kažem da nije tačno, da ovo što stoji u zvaničnim izveštajima da Vlada krši ljudska i manjinska prava, i to dokazuje četiri milijarde i 500 miliona dinara koje Srbija mora da isplati svojim građanima tako što im krši ljudska i manjinska prava.
Kada je u pitanju neka struktura postupaka u kojima se krše ljudska i manjinska prava, moram da kažem da nije tačno da se gleda jedna celina, odnosno od kad se preda tužba ili podnese krivična prijava, pa da se čeka izvršenje tih dokumenata već je ono što se tiče od podnošenja do okončanja prvostepenog postupka. Izvršni postupak je potpuno neka druga vrsta postupka i, nažalost, kod izvršenja imamo probleme, pa zbog toga ova četiri milijarde i 500 miliona dinara, odnosno 38 miliona evra smo dužni svojim građanima.
Kolegi Mrdiću da kažem, juče je rekao da će nadležni sud na Novom Beogradu, odnosno u Zemunu biti nadležan za neke upravne postupke. Ne može biti nadležan osnovni sud u Beogradu ni jedan za upravne postupke, ne može biti nadležan ni za upravne sporove, nadležan je Upravni sud koji se nalazi potpuno na nekoj drugoj teritoriji.
Kada je u pitanju ovaj član, jasno je da vi hoćete u stvari da izbrišete nadležnost Visokog saveta tužilaštva, da stavite pod kontrolu sve tužioce u Republici Srbiji, da onemogućite tužiocima da imaju mehanizme i modele kako da zaštite svoju nezavisnost, kako da ulože prigovor i kako da se o tim prigovorima postupa nezavisno i objektivno, već hoćete da budu poslušni i da budu pod vašom šapom. Hvala.
Naš amandman je da se ovaj član, naravno, briše, jer je potpuno besmislen, ali bih se pozvala na reči ministra pravde od juče, koji kaže, odnosno on se poziva na Venecijansku komisiju i kaže da je Venecijanska komisija dala saglasnost i zeleno svetlo na već važeće zakone, ali da ista ta komisija nije protiv promena i izmena zakona u nekom trenutku, a da ovi predlozi za izmene i dopune predstavljaju neko fino podešavanje, mada kada se čita obrazloženje i kada se čitaju svi ovi predlozi, ja bih mogla da kažem da su ova fina podešavanja jedino usmerena ka tome da se tužioci i sva tužilaštva u Republici Srbiji stave pod apsolutnu kontrolu i da građani nemaju nikakvu sigurnost, niti saradnju sa javnim tužilaštvom. To se isto odnosi i na ovo Tužilaštvo za visokotehnoški kriminal.
Kada pričamo baš o ovom tužilaštvu i kažemo da će to biti efikasnije, dakle, sve ove izmene da donose efikasnost rada ovog tužilaštva, ja bih samo postavila pitanje zašto, na primer, ne možemo da komuniciramo putem imejla ni sa jednim tužilaštvom, pa čak i sa nekim sudovima, jer oni ne znaju da rukovode mejlovima. Dakle, građanima je uskraćeno da komuniciraju sa sudovima i sa tužilaštvom, a hvalimo se kako idemo u korak sa nekom digitalizacijom.
Ja ovde uopšte ne vidim potrebu da se sva tužilaštva u Republici Srbiji stavljaju pod okrilje jednog javnog tužilaštva i to da se centralizuje i da bude iz Beograda.
Dakle, nijedan tužilac neće biti samostalan i neće moći da postupa ni u jednom predmetu koji se tiče visokotehnološkog kriminala.
Ako ste hteli da građani imaju dostupnije tužilaštvo, trebalo je da organizujete Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal na drugi način, pa na primer bar da budu u centrima četiri viša javna tužilaštva, u Novom Sadu, u Nišu, u Kragujevcu, u Beogradu, ali, ne, vama je lakše, pošto ste centralizovali javne nabavke, da kradete, lakše vam je da manipulišete. Tako će isto sada biti kada je u pitanju visokotehnološki kriminal.
Hvala.
Mi smo takođe predložili da se ovaj drugi član briše, isto zato što je besmislen i nije u interesu apsolutno građana iz više razloga. Prvi je zato što građanima neće ovo tužilaštvo biti dostupnije, neće biti objektivnije i neće biti racionalnije.
Ako ste već hteli, a imali ste i druge propise koji jesu u interesu građana, kao na primer o sedištima i područjima sudova i tužilaštva, gde se kaže da je Viši sud nadležan za teritoriju Beograd, drugi viši sudovi za druge teritorije, pa ako ste hteli da građani mogu lakše, brže, efikasnije da se obrate tužilaštvu, da imaju uvid u svoje predmete, da mogu da komuniciraju, mogli ste na primer da izmenite drugi član u istom ovom zakonu gde ćete reći da nije nadležno Više javno tužilaštvo u Beogradu, bez obzira da li je posebno javno tužilaštvo, da li je posebno odeljenje, već ste mogli da organizujete na taj način da kažete da će u drugim sredinama, dakle tamo i gde postoje viši sudovi, viša javna tužilaštva, da će oni imati nadležnost da postupaju u ovim postupcima.
Međutim, ne, vi ste hteli apsolutnu kontrolu javnog tužilaštva, vi ste hteli apsolutnu kontrolu nad slobodom izražavanja, hteli ste apsolutnu kontrolu nad društvenim mrežama i nad svim ljudima koji izraze svoje mišljenje, koji su nezadovoljni kako funkcioniše ova država, koliko je kriminala i oni koji ukazuju na sve koruptivne radnje u ovom društvu. Vi hoćete te ljude da sputate, da imate kontrolu iz jednog centra i da je ona poverena samo onom koji slede vaše kriminalne namere. Hvala.
Hvala.
Imam tri pitanja za ministra zdravlja. Prvo pitanje se odnosi na broj pacijenata koji su podneli zahteve za lečenje od retkih bolesti na osnovu konzilijarnog mišljenja, a da nisu dobili odgovor od RFZO u roku od mesec dana, i to u periodu od 2023. do 2025. godine, odnosno do 26. novembra 2025. godine.
Drugo moje pitanje iz ove oblasti - koliko pacijenata od dana podnošenja zahteva za lek nikada nisu dobili odgovor? Prema informacijama Udruženja pacijenata, imam informaciju da pacijenti nisu dobili već godinu i po dana ili dve godine odgovore od RFZO na zahteve za lečenje. Znamo da su to zahtevi koji su podneti na osnovu konzilijarnog mišljenja lekara, gde su lekari rekli da je taj određeni lek neophodan za očuvanje zdravlja i očuvanje života pacijenta. Oni nikada nisu dobili odgovor od RFZO i njihovo zdravstveno stanje se zbog toga naglo pogoršava.
Šta je sa terapijom za porfiriju, šta je sa pacijentima kojima je potrebna trikafta? Šta se dešava sa tim lekovima i zašto ti pacijenti godinu i po dana ne dobijaju odgovor od RFZO? Da li su to oni pacijenti koji nisu politički podobni da bi dobili ove lekove? Tražim od ministra zdravlja i od RFZO da nam da odgovore na ova pitanja.
Juče se ministar Siniša Mali hvalio kako ulažemo u zdravstvo, kako rekonstruišemo zgrade, kako gradimo nove objekte, ali je zaboravio da nam kaže koliko ambulanti se urušava. Ne mislim na ambulante kao na ordinaciju u okviru domova zdravlja, već na ambulante koje se nalaze van sedišta doma zdravlja i koje su mnogo bliže građanima i građankama da bi dobili uslugu zdravstvene zaštite.
Navešću vam i dva primera koje smo dobili na osnovu zahteva za pristup informacijama od javnog značaja, a radi se o Domu zdravlja Bela Palanka koja, na primer, ima 11 ambulanti, od kojih samo dve rade. Mi smo ih pitali zašto samo dve ambulante rade. Oni su nam odgovorili da su te ostale ambulante urušene, da nemaju instalaciju, da nemaju sredstva za rad, da nemaju lekare, što znači da ste vi onemogućili ljudima da u ovim područjima, ruralnim područjima dobiju zdravstvenu zaštitu. Zbog čega su to ministar zdravlja i premijer dozvolili?
Takođe, Dom zdravlja Ruma ima četiri zdravstvene stanice, 12 ambulanti, a zdravstvena zaštita iz ginekologije ne pruža se ni u jednoj zdravstvenoj stanici, ni u jednoj ambulanti. Isto je stanje u Boru, Kruševcu, Vrbasu, pa skoro u svim domovima zdravlja. Na ovaj način ste onemogućili ženama da dobiju pristup ginekologiji i da zaštite svoje zdravlje. Vi se hvalite preventivnim pregledima, a već četiri godine 30% žena premine od karcinoma dojki, grlića materice, jajnika i to se nije pomerilo ni 1% da se smanjio ovaj broj preminulih žena. Znamo da ste pokušali nekim karavanima koje organizujete samo pred izbore, ali ti karavani nisu vam dali rezultate.
Važno pitanje je vezano za sadašnji zakoni koji je sada u proceduri Zakon o razmeni podataka, dokumenata i obaveštenja u slučaju nastupanja privremene sprečenosti za rad, odnosno e-bolovanje poslodavac. Pitanje za ministra zdravlja i premijera – zašto su dozvolili da ovaj zakon uđe u proceduru, a nije urađena procena uticaja na zaštitu podataka? Kome prodajete i dajete naše medicinske podatke i zašto ih selite iz zdravstvenog sektora u neki sektor koji je nama nepoznat kako funkcioniše, niti ima nadležnost da obrađuje naše zdravstvene podatke?
Četvrto pitanje je za ministarku za brigu o porodici i demografiju. Znamo da je prošle godine 2024. godine, negde u oktobru, promenjen Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom. Ministarka se hvalila kako će procedura da se ubrza zato što se ukinuo kriterijum za katastarski prihod. Moje pitanje za ministarku – koliko je porodica podnelo zahteve za dečiji dodatak, a da nisu dobili odobrenje za dečiji dodatak zato što poseduju zemljište, preko dva hektara po članu porodice? Da li je ukidanje katastarskog prihoda donelo dobro ili loše deci koja podnose zahtev za dečiji dodatak? Hvala.
Poštovane građanke i građani, mi imamo nekoliko pitanja za ministra zdravlja, s obzirom da poslednje vreme vidimo ceo ovaj haos u našem zdravstvenom sistemu, a i svedoci smo da više godina ovo naše zdravstvo se raspada i propada i takođe smo svedoci da nam je kvalitet zdravstvenih usluga jedan od najnižih u Evropi.
Ono što je poražavajuće i što vidimo jeste da naše Ministarstvo zdravlja i sama Vlada nemaju uopšte nikakvu strategiju razvoja zdravstvenog sistema. O tome nam najviše ukazuju i žene koje su se javile u ovom poslednjem periodu i ukazale na sve ono što ne funkcioniše u zdravstvenom sistemu.
Zato postavljamo nekoliko pitanja, a prvo je vezano za ona pitanja koja se tiču vođenja trudnoće i porođaja. Dakle, prvo pitanje je – da li u Republici Srbiji postoje usvojeni protokoli za vođenje trudnoće i porođaja? Na sajtu Ministarstva zdravlja, iako postoji sekcija koja se zove – dokumenti, tamo ne možemo da pronađemo apsolutno nijedan dokument koji govori o nekoj strategiji, o protokolima koji se tiču vođenja trudnoće. Dakle, naša medicina ne poseduje nijedan ginekološko-akušerski dokument koji je važan ženama koje bi dobile informaciju kako funkcionišu klinike za ginekologiju i akušerstvo.
Naš Zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji ste vi usvojili 2019. godine, kaže da svaki lekar mora da radi po stručnim standardima, vodičima dobre prakse, protokolima, a mi apsolutno nemamo nijedan od ovih dokumenata. Ono što je takođe poražavajuće, kada neka od žena u bilo kojoj klinci akušerskoj, ginekološkoj, bilo kojoj službi, uopšte bolnici, pita za ove protokole, pita o svojim pravima i pita šta može da očekuje u jednoj zdravstvenoj ustanovi, ona bude osuđena što pita, a rad Ministarstva po ovom pitanju je apsolutno netransparentan. A vi se ovde sve vreme hvalite kako nam je sve dostupno i transparentno. Pa još jednom ponavljam, da vidimo gde su ti protokoli, da li Srbija uopšte ima svoje protokole, kako naši lekari rade, po kojim standardima, po kojim principima i na koji način oni imaju odgovornost prema našim građankama i pacijentkinjama u zdravstvenim ustanovama.
Drugo pitanje takođe koje se nadovezuje na protokole za vođenje trudnoće i porođaja tiče se specijalizacija isto u ovoj oblasti, dakle u oblasti ginekologije. Naše pitanje je – koliko ima ukupno lekara na specijalizaciji za ginekologiju i akušerstvo, uključujući i volonterske specijalizacije? Zašto naglašavam volonterske specijalizacije? Zbog toga što Institut za javno zdravlje, kao institut koji na nacionalnom i republičkom nivou ne poseduje ove informacije, mi smo pitali Institut o svim specijalizacijama, Institut je rekao da ne poseduje informacije o volonterskim specijalizacijama.
Mi se onda pitamo, kako se uopšte planira pružanje usluga u ginekološko-akušerskim klinikama i kako se uopšte planira razvoj reproduktivnog zdravlja, odnosno koje su to strategije koje Republika Srbija ima za razvoj zaštite reproduktivnog zdravlja?
Ono što smo od podataka dobili od Instituta za javno zdravlje jeste da u Republici Srbiji ukupno zaposleno 453 lekara sa specijalizacijom ginekologije i akušerstva. Međutim, ono što je nama veoma bitno jeste koliko u svakoj godini lekara sa ovom specijalizacijom odlazi u penziju, a koliko je odobrenih specijalizacija? Mi ono što smo dobili jeste da u 2024. godini odlazi u penziju 31 ginekolog, a u 2025. godini 44 ginekologa, a na specijalizaciji koji su upisali 2020. godine je 15 ginekologa, 2021. godine 18. Ono što mi ne znamo koliko je tih volonterskih specijalizacija i zašto Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje „Batut“ ne poseduje ove informacije.
Isto tako već godinama se hvalite da posedujete brojne baze podataka i da možemo da dobijemo sve informacije, a ovde na osnovu zahteva za pristup informacijama od javnog značaja odgovori organ na nacionalnom nivou da ne poseduje takve podatke.
Mi vas pitamo, zašto i gde su ti podaci i ko vodi brigu o ovim specijalizacijama?
Kada je u pitanju treće pitanje, tiče se upravljanja planiranja potreba. Naše pitanje je, da li poseduje Ministarstvo zdravlja godišnji program za rad i razvoj zdravstvenih ustanova? Mi znamo da svaka ustanova ima obavezu da svake godine podnese programa rada i razvoja zdravstvene ustanove i na taj način mora da formira svoj budžet.
Ako ne posedujemo taj program i ako on nije vidljiv mi opravdano kao građani ove zemlje možemo da pitamo na koji način se formira rad celog zdravstvenog sistema? I, zbog toga je ovo naše pitanje, da li Ministarstvo zdravlja sarađuje sa zdravstvenim ustanovama, da li Ministarstvo zdravlja ima godišnji program koji pokazuje trenutni rad i razvoj zdravstvenih ustanova i šta planira u nekom narednom periodu?
Nema problema, evo skratiću.
Četvrto pitanje je pitanje formiranja zdravstvenih centara, dakle, zašto se još uvek nisu formirali zdravstveni centri kada su imali obavezu po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti da se formiraju i na osnovu odluka Vlade, npr. Zdravstveni centar Smederevo nije se formirao u praktičnom smislu, iako postoji odluka, pa je moje pitanje – zašto svi nisu formirani u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti? Hvala.