RASTISLAV DINIĆ

Zeleno-levi front

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Rastislav Dinić prvi put je izabran za narodnog poslanika u 14. sazivu, kao 60. na listi Srbija protiv nasilja - Miroslav Miki Aleksić - Marinika Tepić (Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak - Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije "Sloga", Novo lice Srbije), mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. sazivu deo je poslaničke grupe Zeleno-levi front - Ne davimo Beograd. Član je Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova, i zamenik člana Odbora za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku i Odbora za kulturu i informisanje.


BIOGRAFIJA

Rođen je 1978. godine u Nišu, gde je završio i osnovnu i srednju školu, kao i studije filozofije. Masterirao je političke nauke na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti, doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i trenutno radi kao docent na departmanu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Nišu.

Od 2008. do danas piše za portal Peščanik.

Građanskim aktivizmom se bavi od 2017. godine, prvo u Udruženom pokretu slobodnih stanara, a zatim i kao aktivista inicijative Ne damo niški aerodrom i Građanskog fronta.

Član je Predsedništva stranke Zeleno-levi front.

Poslednji put ažurirano: 12.09.2024, 14:48

Osnovne informacije

Statistika

  • 15
  • 12
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 16.10.2025.

Hvala, predsedavajuća.

Složio bih se sa svojim kolegom Slobodanom Cvejićem koji je rekao, ako sam dobro zapamtio njegove reči, da vi imate program rasta, ali ne i program razvoja, a pitanje je i kakvog rasta?

Meni se čini da puno toga možemo da izvučemo iz ovih rečenica i puno toga možemo da kažemo o situaciji u kojoj se danas Srbija nalazi.

Pre nešto manje od godinu dana srušila se nadstrešnica u Novom Sadu, to svi znamo, i ovde smo govorili, uputili smo vam poruku - ruke su vam krvave. Građani Srbije su vam više puta, na čelu sa studentima, poslali ovu poruku. Ova poruka je direktno povezana sa vašom navodnom politikom rasta.

Šta je dovelo do pada nadstrešnice u Novom Sadu? Do pada ove nadstrešnice doveo je način na koji vi vidite ekonomsku politiku, na koji vi vidite razvoj i izgradnju ove zemlje, na koji vi vidite politiku ekonomskog rasta. Vi to vidite kao sredstvo za izbornu kampanju, kao nešto što, da bi se postiglo, ne treba da bude obavezano bilo kakvim obzirima, etičkim, moralnim, zakonskim, ne bi trebalo da zastaje pred bilo kakvim bezbednosnim regulativama, bilo kakvim normativima, bilo kakvim pravilima.

Mi znamo kako je došlo do situacije da se ovo desi. Niko nije mislio i niko nije tvrdio nikada da je bilo ko iz vlasti želeo da se to desi. Ono što su vam ljudi poručivali jeste da morate da prihvatite svoju odgovornost da je model koji vi već godinama primenjujete u Srbiji model koji je visokorizičan, koji košta građane Srbije bezbednosti, njihovih prava a ponekada i njihovih života.

To je ono što smo očekivali da vi uvažite, da prepoznate i da priznate kada smo vam rekli - ruke su vam krvave. Ta poruka znači - prepoznajte, ljudski, priznajte da razumete zašto se ova nesreća desila kao logična i predvidiva posledica, ne željena, niko nije rekao da ste vi to želeli, nego kao predvidiva posledica vaše politike i vašeg ranijeg postupanja.

Da li ste vi u bilo kom trenutku pokazali da to razumete? Ja bih rekao ne samo da niste pokazali da to razumete, nego ste sa prezirom odbacili svaku mogućnost da ste odgovorni za to što se desilo, a sada pokazujete i spremnost i apsolutnu odlučnost u nameri da nastavite istim putem.

Bivša premijerka a sadašnja predsednica Skupštine je pre nekoliko dana izjavila da je za pad nadstrešnice u Novom Sadu kriva nekakva diverzija, sa namerom da se sruši Aleksandar Vučić, početak obojene revolucije. Postavljeno je pitanje da li je to ona zaista rekla juče kada je bila u Bundestagu na panelu i nije odgovorila na to pitanje. Zašto? Zato što je u pitanju teorija zavere, to je sasvim jasno. Vi ponovo odbijate odgovornost za ono što ste uradili, za ono što ste odgovorni i pokušavate da dezavuišete javnost izmišljajući potpuno neverovatne teorije zavere, priče o nekakvim zaverama da se sruši nadstrešnica, itd.

Dok smo mi bili na ovom zasedanju, predsednica Skupštine je držala konferenciju za štampu na kojoj je, između ostalog, rekla i sledeće stvari - da je obaveza poslanika da sačekaju, da zahtevaju kao narodni poslanici a onda i da sačekaju zvanične informacije. Onda je rekla: "Ono što nikako ne bi smeli da rade poslanici Narodne skupštine je da se služe lažima i da plasiraju lažne informacije i da iz skupštinskih klupa učestvuju u pumpanju". Pa je još rekla: "I pored više mojih eksplicitnih molbi sa mesta predsedavajućeg da se to ne radi u Narodnoj skupštini dok ne dobijemo zvanična saopštenja odnosno sve proverene informacije da nije posao narodnih poslanika i da nije odgovorno od narodnih poslanika da mašu neproverenim informacijama, dodatno uznemiravajući javnost iz Narodne skupštine Republike Srbije".

Ista ta predsednica Skupštine je svega nekoliko nedelja ranije izjavila ovo - "Nadstrešnica nije slučajno pala, to je deo planirane diverzije za rušenje Srbije". Pa je još rekla: "Mislim da je sve to organizovano, isplanirano i mislim da je nadstrešnica srušena kao početak obojene revolucije. Nisu uspeli ono što su pokušali da urade nakon majskih tragedija 2023. godine, ali su videli jedan jasan recept, videli su da će ljudi da izađu kao akt, rekla bih, emotivne podrške porodicama žrtava i da onda oni tom krizom mogu da upravljaju kako žele. Ja apsolutno danas mislim da je ovo sve plan za rušenje Srbije iz potpuno jasnih razloga i kao osveta za neke stvari koje je hrabro radio predsednik", i tako dalje i tako bliže.

Jel to čekanje proverenih informacija? Jel to čekanje da institucije urade svoj posao? Jel to neuznemiravanje građana Srbije? Ne. To je širenje najgorih teorija zavere i huškanje građana jednih na druge, prebacivanje odgovornosti i nespremnost da se preuzme elementarna politička odgovornost za ono što se desilo u Novom Sadu.

Ali, nije smo to rekla predsednica Skupštine na ovoj konferenciji za štampu. Rekla je još nešto izuzetno važno. Ona je optužila studente, pobunjene studente Srbije za totalitarizam levog ekstremizma. Ni manje ni više nego za totalitarizam levog ekstremizma. Odakle ova fraza? Odakle ovo dolazi? Prvo, jasno je, ko god je pratio studentski pokret u Srbiji vrlo dobro zna da on nije ideološki obojen, ni levo, ni desno, da je u pitanju zaista najširi građanski pokret u kome su svi dobrodošli, pokret usmeren pre svega na vladavinu prava i na normalizaciju stanja u državi, na demokratizaciju Srbije i na obnavljanje političkog pluralizma u Srbiji.

Dakle, nema nikakvog govora o levom ili bilo kakvom drugom ekstremizmu.

Odakle onda predsedavajućoj ova kvalifikacija? Reći ću vam odakle, svi to znamo. Ovo je kopiranje Trampovskog govora, ovako govore MAGA desničari, trampovci u Americi, kojima se ovaj režim sve češće i sve više dodvorava svojim pričama o anti, antifašizmu, o borbi protiv fašističkog nasleđa ovog naroda, svojim crtanjem onih MAGA grafita Čarlija, veličanjem Čarlija Kirka i ne znam koga sve ne, jel tako? Precrtanim znakovima antifa, kao da je nešto loše ili zlo biti antifašista, samo za ovu Vladu je zlo biti antifašista. I na taj način pokušavajući i ocrtavajući, hajde da kažem stvarajući sliku da su pobunjeni građani, pobunjeni studenti Srbije zapravo deo nekakve, pokušavajući da uklopi priču o pobunjenim građanima Srbije u nekakvu priču koju bi razumeli trampovci u Americi, jel tako, to su sada nekakvi anarhisti, nekakva levica, o čemu već oni tamo naklapaju.

Prvo, ovdašnja pobuna studenata i građana Srbije nema nikakve veze sa Amerikom, niti sa bilo čim što se dešava bilo gde drugde u svetu, svakako ne na način nekakvog kopiranja. U pitanju je potpuno autohtona autonomna pobuna i autonomni pokret građana Srbije.

Dakle, nema nikakvog mesta poređenjima, nema nikakvog mesta ovakvim kvalifikacijama i uvredama. Ali, još važnije od toga, kada govorimo o ovoj pobuni, u jednoj stvari, u jednom aspektu, postoji nešto što je važno i jedna paralela koja može da se povuče sa nekim pobunama u Sjedinjenim Američkim Državama. I tamo je zaista postojao širok i vrlo obuhvatan front borbe protiv policijskog nasilja i policijske brutalnosti i ovde imamo posla sa učestalim slučajevima policijske brutalnosti i policijskog nasilja. Tamo je ono bilo prvenstveno rasno motivisano, ovde su žrtve policijskog nasilja svi, svi građani i građanke Srbije koji se usude da progovore protiv ove vlasti.

I u tom smislu, ja bih želeo da poručim još nešto – postoji jedan slogan koji su mnogi demonstranti u Americi koristili tada, ljudi koji su protestovali protiv policijske brutalnosti, taj slogan glasi: „Bez pravde nema mira“. Isti slogan bi se mogao primeni i ovde u Srbiji, sve dok sve žrtve policijskog nasilja i državne korupcije ne nađu pravdu za sebe. Hvala.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 16.10.2025.

Hvala lepo.

Reklamiram povredu člana 107. Poslovnika koji kaže da na sednici nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku, korišćenje uvredljivih izraza, kao ni iznošenje činjenica i ocena koje se odnose na privatni život drugih lica.

Čuli smo sada koleginicu kako je govorila i optuživala žene koje su udate za Albance. Šta ovo znači? Prvo, spekulacija o tuđem privatnom životu. To je uvreda za sve žene građanke Srbije i naravno uvreda za sve građane Srbije, Albance i Albanke, od strane poslanice čija je stranka, za čije vladavine su ubijani Albanci i Albanke u Srbiji. Eto, toliko.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 14.10.2025.

Hvala predsedavajuća.

Imam prvo pitanje za ministra prosvete, ili kako ga popularno zovu ministra osvete - da li je odluka kojom se formira novi fakultet za srpske studije na Univerzitetu u Nišu tako što se izdvajaju tri već postojeća departmana sa Filozofskog fakulteta u Nišu, da li je to samo još jedan znak, samo još jedan korak u odmazdi nad Filozofskim fakultetom u Nišu, koji je masovno, čiji su zaposleni masovno iskazali apsolutnu solidarnost i podršku sa svojim studentima?

Zašto se izdvajaju baš ova tri departmana? Istorija, departman za Srbistiku i, nećete mi verovati, departman za Ruski jezik i književnost. Kakve veze ovaj poslednji departman ima sa srpskim studijama? Da li je to zato što na ovom fakultetu postoji nekoliko vaših vernih lojalista, lojalista SNS, takođe ljudi povezanih možda i sa nekim ruskim službama, humanitarnim?

Niko sa ovih departmana, to pouzdano znam, tačnije niko ko nije među vašim lojalistima nije pravovremeno dobio obaveštenje o ovoj odluci. Ona se samo jednog jutra pojavila i ljudi su pomislili da će se u roku od nedelju dana naći na nekoj potpuno novoj ćaci izmišljenoj, fiktivnoj instituciji.

Ali, nije u pitanju samo to. Odmazda nad Filozofskim fakultetom u Nišu vrši se već neko vreme. Kako drugačije objasniti činjenicu da je u Savet Filosofskog fakulteta Univerziteta u Nišu imenovan Aleksandar Miljković, master istoričar, rešenjem Vlade Srbije koje je potpisao lično Đuro Macut?

Čime je ovaj gospodin Miljković master Aleksandar zaslužio da se nađe u ovom savetu? Možda time što je bio u „ćacilendu“? Da li je tako? Evo, ga ovde, možda time što govori o tome o pobedi nad obojenom revolucijom. Možda time što predlaže da se rektori i dekani hapse. Možda time što predlaže hapšenje bivše dekanice Filozofskog fakulteta. Možda time što se slikao u „ćacilendu“ sa ovim vrhovnim ćacijem, možda ste ga zaboravili, nema ga već neko vreme, ali baš je bio poznat jedno vreme „van hit vander“, što se kaže. Možda time što je bliski prijatelj i saradnik Nikole Selakovića, ministra kulture. Evo, vidimo ih i na ovoj fotografiji, u jednoj lepoj letnjoj situaciji. Možda time što je blizak sa predsednikom Vlade, Đurom Macutom, evo vidimo ih ovde u jednoj finoj edukativnog, da tako kažem, situaciji.

Dakle, meni nije baš najjasnije čime je ovaj čovek zaslužio uopšte da se nađe ovde, ali imam izvesnu predstavu o tome čime je zaslužio da se nikako ne nađe tu. Dakle, ovih dana se na mrežama pojavila informacija da je isti ovaj, dakle, Miljković master Aleksandar, koga vidimo ovde sa ministrom Nikolom Selakovićem, optužen za seksualno zlostavljanje maloletnika.

Pitam ministra pravde, pitam ministra unutrašnjih poslova – da li je ova informacija tačna? Ljudi sa Filozofskog fakulteta su izuzetno uznemireni i studenti su izuzetno uznemireni i zahtevam pod hitno da saznam i da javnost bude obaveštena o tome da i je ovaj čovek koga vidimo ovde na fotografiji sa Đurom Macutom, da li je ovaj čovek zaista optužen za seksualno zlostavljanje maloletnika i ukoliko to jeste slučaj da li će Vlada pod hitno povući svoj predlog da on bude član Saveta Filozofskog fakulteta u Nišu? Toliko. Hvala.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 14.10.2025.

Hvala predsedavajuća.

Imam prvo pitanje za ministra prosvete, ili kako ga popularno zovu ministra osvete - da li je odluka kojom se formira novi fakultet za srpske studije na Univerzitetu u Nišu tako što se izdvajaju tri već postojeća departmana sa Filozofskog fakulteta u Nišu, da li je to samo još jedan znak, samo još jedan korak u odmazdi nad Filozofskim fakultetom u Nišu, koji je masovno, čiji su zaposleni masovno iskazali apsolutnu solidarnost i podršku sa svojim studentima?

Zašto se izdvajaju baš ova tri departmana? Istorija, departman za Srbistiku i, nećete mi verovati, departman za Ruski jezik i književnost. Kakve veze ovaj poslednji departman ima sa srpskim studijama? Da li je to zato što na ovom fakultetu postoji nekoliko vaših vernih lojalista, lojalista SNS, takođe ljudi povezanih možda i sa nekim ruskim službama, humanitarnim?

Niko sa ovih departmana, to pouzdano znam, tačnije niko ko nije među vašim lojalistima nije pravovremeno dobio obaveštenje o ovoj odluci. Ona se samo jednog jutra pojavila i ljudi su pomislili da će se u roku od nedelju dana naći na nekoj potpuno novoj ćaci izmišljenoj, fiktivnoj instituciji.

Ali, nije u pitanju samo to. Odmazda nad Filozofskim fakultetom u Nišu vrši se već neko vreme. Kako drugačije objasniti činjenicu da je u Savet Filosofskog fakulteta Univerziteta u Nišu imenovan Aleksandar Miljković, master istoričar, rešenjem Vlade Srbije koje je potpisao lično Đuro Macut?

Čime je ovaj gospodin Miljković master Aleksandar zaslužio da se nađe u ovom savetu? Možda time što je bio u „ćacilendu“? Da li je tako? Evo, ga ovde, možda time što govori o tome o pobedi nad obojenom revolucijom. Možda time što predlaže da se rektori i dekani hapse. Možda time što predlaže hapšenje bivše dekanice Filozofskog fakulteta. Možda time što se slikao u „ćacilendu“ sa ovim vrhovnim ćacijem, možda ste ga zaboravili, nema ga već neko vreme, ali baš je bio poznat jedno vreme „van hit vander“, što se kaže. Možda time što je bliski prijatelj i saradnik Nikole Selakovića, ministra kulture. Evo, vidimo ih i na ovoj fotografiji, u jednoj lepoj letnjoj situaciji. Možda time što je blizak sa predsednikom Vlade, Đurom Macutom, evo vidimo ih ovde u jednoj finoj edukativnog, da tako kažem, situaciji.

Dakle, meni nije baš najjasnije čime je ovaj čovek zaslužio uopšte da se nađe ovde, ali imam izvesnu predstavu o tome čime je zaslužio da se nikako ne nađe tu. Dakle, ovih dana se na mrežama pojavila informacija da je isti ovaj, dakle, Miljković master Aleksandar, koga vidimo ovde sa ministrom Nikolom Selakovićem, optužen za seksualno zlostavljanje maloletnika.

Pitam ministra pravde, pitam ministra unutrašnjih poslova – da li je ova informacija tačna? Ljudi sa Filozofskog fakulteta su izuzetno uznemireni i studenti su izuzetno uznemireni i zahtevam pod hitno da saznam i da javnost bude obaveštena o tome da i je ovaj čovek koga vidimo ovde na fotografiji sa Đurom Macutom, da li je ovaj čovek zaista optužen za seksualno zlostavljanje maloletnika i ukoliko to jeste slučaj da li će Vlada pod hitno povući svoj predlog da on bude član Saveta Filozofskog fakulteta u Nišu? Toliko. Hvala.

Peto vanredno zasedanje, 10.06.2025.

Hvala predsedavajuća.

Moje pitanje za Republičku javnu tužiteljku Zagorku Dolovac - da li je ona, da li je bilo koje tužilaštvo u Srbiji preduzelo bilo kakve istražne radnje povodom isticanja neonacističkih simbola na zidinama Niške tvrđave? Kao što znate to se desilo pre nekoliko dana u gradu u kome već nedeljama se iscrtavaju kukasti krstovi i tako dalje, širom grada. To rade neke neonacističke grupe, ali sada po prvi put to je istaknuto na zidinama tvrđave, svega ni nepun kilometar od logora Crveni krst, prvog koncentracionog logora na teritoriji Evrope u kome je stradalo više desetina hiljada ljudi.

Imam neke predloge za ovu istragu. Naime, ne bi bilo loše krenuti od građanina Vučić Aleksandra koji je dan ranije, dan pre ovog isticanja kukastog krsta, da budem vrlo precizan, poslao istu poruku koju šalje i ovaj transparent - Bolje ćaci nego naci. To je Aleksandar Vučić napisao na svom Instagramu, a narednog dana se pojavio, osvanuo u Nišu transparent sa istim tim natpisom i kukastim krstom. Ko je istakao kukasti krst na zidine Niške tvrđave?

Kada već pričamo o nacizmu, nije loše da se malo informiše i ovaj dotični građanin Vučić Aleksandar, pa i mnogi drugi funkcioneri SNS, o tome šta su bile osnovne odlike nacizma.

Jedna osnovnih odlika nacizma jeste bilo i to, odnosno Nacističke partije da je bila u pitanju partija koja je imala svoje ulične batinaše, koji su tukli političke protivnike, zastrašivali sve koji nisu bili poželjni i štitili mitinge i govore Adolfa Hitlera.

Koja partija u Srbiji danas ima svoje plaćene ulične batinaše? Svi znamo - Srpska napredna stranka, rado ću vam odgovoriti na to pitanje.

U Nišu pre nekoliko nedelja, kada je održan veliki govor Aleksandra Vučića, nije moglo da se prođe gradom, ali ne zbog policijske, to nisu sprečavale policijske jedinice, to su sprečavale jedinice obučene u crne majice sa crnim kačketima, ljudi poput onih koji su slomili vilicu studentkinji u Novom Sadu, za koje je Aleksandar Vučić rekao da nisu uradili ništa, da su samo branili svoje prostorije, ljudi poput onih koji su na izlogu mog sopstvenog odbora, našeg odbora, niškog odbora Zeleno-levog fronta iscrtali svastiku preko nekoliko meseci. Svi znamo ko su ti ljudi. To su ljudi koji su povezani sa navijačkim grupama iz Niša, koji su povezani sa neonacističkim grupama iz Niša i koji za novac štite skupove i govore Aleksandra Vučića iz Srpske napredne stranke.

Dakle, vraćam se na pitanje za Zagorku Dolovac - šta je uradila da otkrije ko je istakao kukasti krst na zidinama tvrđave i da li će ispitati u sklopu toga i Aleksandra Vučića kao direktnog inspiratora ovog transparenta? Dodaću tome i narednu stvar - da li će ispitati s tim u vezi i veze između Srpske napredne stranke i navijačkih i neonacističkih organizacija koje operišu u Nišu i širom Srbije?

Eto, toliko. Hvala.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 08.10.2024.

Hvala, predsedavajuća.

Mi smo imali prilike da čujemo juče, a i tokom poslednjih par meseci, kako izgleda ova rasprava oko "Rio Tinta" i na koji način se vlast brani od optužbi da je dopustila projekat koji je izuzetno štetan za Srbiju i sve njene građane i građanke. Ta odbrana obično ide u dva koraka. Prvi korak je - pa, znate kako, ovo još nije ništa strašno, još uvek je ovo samo istraživanje, nije ovo strašno, pa ništa nismo potpisali, pa ništa se nije desilo, pa nije, ništa, ništa, sve u redu, nema problema, još smo u istraživačkoj fazi. A onda dođe drugi korak koji kaže - e, pa sad je kasno. Znate šta, kasno je sad. Ne možete ništa. Sad postoje međunarodni ugovori, sad postoje tužbe potencijalne kojima će Srbija biti izložena i sada je kasno. Kriv je neko drugi, krivi su žuti, krivi su oni prethodni, krivi su ne znam ni ja ko.

Saznali smo proteklih dana da je u oblasti sela Gornja Studena i Bancarevo u blizini Niša, izuzetno blizu jednog važnog vodoizvorišta u Studenoj, iz koga se snabdeva ceo Niš, da je jedna australijska kompanija, ovog puta je u pitanju "Apolo mineral limitid", počela istraživanje, odnosno bušenje u sklopu istraživanja. Ista kompanija je podnela zahtev da počne istraživanja u oblasti Kopajske reke. Dakle, hajde da sada intervenišemo na vreme i da vidimo kako je moguće da uključimo lokalnu zajednicu, pre svega žitelje ovog kraja, u pitanju su obronci Suve planine, kao i svi građani i građanke Niša koji se snabdevaju vodom iz ovog kraja, kako oni mogu da učestvuju sada na vreme u odlučivanju o tome šta će se dešavati sa ovim istraživanjima u svakom koraku ovog procesa?

Dakle, mene interesuje, ovo je pitanje za ministarku Đedović Handanović, na koji način građani i građanke Niša i ovog kraja mogu da učestvuju u odlučivanju i u razmatranju svih narednih koraka u ovim istraživanjima. Šta to znači - kako mogu da učestvuju? Kako mogu stvarno da učestvuju, ne samo pro forme, ne samo fasadno, nego kako zaista mogu da odlučuju i da učestvuju u odlučivanju o ovom pitanju, o ovom procesu? To možemo da merimo time što svako pravo odlučivanje može njima da u svakom trenutku omogući pravo veta. Dakle, može građanima i građankama Niša da omogući da kažu - ne, čuli smo, saslušali smo ekspertska mišljenja, sve smo čuli i uprkos tome ne želimo ove projekte u svom kraju. Moje pitanje za ministarku je - koji su institucionalni načini za ovo učešće?

Ukoliko takvih uslova nema građani i građanke Niša će se svakako suprotstaviti svakom štetnom projektu, samo što će to morati da se dešava kroz proteste, na vaninstitucionalne načine i tog projekta na kraju svakako neće biti, zato je bolje da znamo koji su institucionalni načini za ovaj dijalog. To je prvo pitanje.

Drugo pitanje ima veze sa nečim drugim, sa međunarodnom politikom. Mi smo videli nedavno da se predsednik Aleksandar Vučić susreo sa Benjaminom Netanjahuom, bilo je tu puno smeha, puno zadovoljstva, ova dva demokratske lidera su očigledno vrlo naklonjeni jedan drugom, izrazili su sve najlepše želje.

Šta stoji u pozadini ovog susreta, to smo takođe saznali u nedavno objavljenom istraživanju BIRN-a, kaže da je tokom proteklih godinu dana Srbija izvezla više od 23 miliona evra naoružanja u Izrael. U ovom trenutku, kao što znamo, odvijaju se brojne vojne akcije Izraelske vojske kako na teritoriji Gaze, sada vidimo i na teritoriji Libana, u njima na žalost, postoji mnogo kršenja normi i pravila ratovanja. Postoji mnogo potencijalnih i realnih ratnih zločina države. Eksperti UN su još u junu ove godine izrazili, zahtevali da države ne izvoze naoružanje Izraelu, da je to nešto što ih izlaže potencijalnom saučešću u ratnim zločinima. Čuli smo i od Emanuela Makrona zahtev da se više ne izvozi naoružanje Izraelu, moje pitanje je - šta je potrebno da se desi da Srbija prestane da izvozi naoružanje Izraelu?

Toliko od mene i hvala puno.