Hvala poštovana predsedavajuća.
Dame i gospodo, prvenstveno od ovih zakona nešto ću reći o Predlogu zakona o posebnim postupcima radi revitalizacije i razvoja lokacije u Beogradu između ulica Kneza Miloša, Masarikove, Birčaninove, Resavske. Takav je pun naziv Predloga zakona, što unosi sumnju i građanima, ali i običnom posmatraču koji dođe u kontakt sa ovim zakonom. Trebalo je reći pravo ime koje jeste te lokacije, ali načelno na početku ističem da se u zakonu ne vide osnovni elementi koja površina se otuđuje, jer ovaj prostor koji je omeđan ovim ulicama je veoma veliki prostor, zahvata i druge objekte koji se ne podvode pod pojam Ministarstva odbrane i Generalštaba.
Sporne su i reči koje se koriste u ovom nazivu zakona – revitalizacija i razvoj lokacije. Da ne trošim vreme na tom, ali nijedan ni drugi termin, pa i pojam ne određuju smisao i suštinu. Ovde se stvaraju povoljni uslovi za predaju, nije ni prodaju, za nikakvu nadoknadu ovog prostora upravo onoj državi ili ljudima iz te države koja je bila predvodnica agresije NATO pakta na našu zemlju.
Sporan je i čitav proces vezan za korumpiranost pojedinih ljudi i priznanje da su učestvovali u krivotvorenju informacija za skidanje oznake da je taj objekat kulturno dobro ove zemlje.
Takođe, 14.11.2024. godine doneta je odluka Vlade na podacima koji su dati sa krivotvorenim podacima. Dakle, i jedan i drugi momenat su sporni i trebaju se imati u vidu pri predlaganju ovog zakona.
Iskren moram biti da nije mi jasno ko je došao na ideju da se predlaže ovakav jedan zakon koji će, siguran sam, u budućnosti biti razdor u društvu. Nastaviće rastakanje i polarizaciju u društvu, čak verujem i u redovima vlasti biće puno ljudi koji su u partijama, a i onih koji su glasači, simpatizeri koji neće blagonaklono prihvatiti ovakav čin.
Nije Generalštab i ministarstvo bilo koji objekat koji su agresori razorili uništili. Ipak to je simbol države, simbol nacije. Tako to prihvataju i u toj Americi i u tom kolektivnom zapadu i obično ako gledaju na nas kao na neke posebne
Đavole, onda gledaju da svoje simbole postave na ta mesta. Nije slučajno Maršalat kod prošle vlasti izabran za lokaciju gde će pobosti prvi Glogov kolac i ovoj je drugi Glogov kolac između institucija državnih da večno ljudi imaju simbol pred sobom pobede te Amerike i ostvarenih ciljeva agresije.
Po tome, oni sude da jedan deo agresije kada su podobili vlast i vladine institucije da prihvate izgradnju takvog objekta između Vlade, između starog Generalštaba, između Ministarstva spoljnih poslova i dela ministarstva gde se nalazi sada Ministarstvo odbrane Srbije. Zašto se u nazivu koristi pojam Srbija i Crna Gora? Ovde možemo od izvora krenuti, to je bio Savezni sekretarijat. Korektnije je uzeti to prvo ime ili zadnje ime. Zadnje ime nije ni Ministarstvo odbrane Srbije i Crne Gore, nije ni državne zajednice Srbija i Crna Gora, to je vlasništvo države Srbije, odnosno i dalje katastarski se vodi u Ministarstvu odbrane Srbije.
To su sve neki sporni momenti koje moramo imati u vidu, jer će one naneti dugotrajne štetne posledice u našem društvu. Narod će se pitati za koga se ovaj zakon tako hitno spremio, zašto su u njemu predviđene tako hitne i kratke mere, rokovi 15 dana, toliko kvadrata, odrednice. Zato što se zna unapred investitor. Niko ga i niko ne može ubediti da to nije tako. Onda se pitamo jel to projekat koji se spominje u Nacrtu zakona naše Vlade ili Ministarstva odbrane i Generalštaba, ili je to predsednički predlog, ili je to zahtev nekog iz institucija SAD da bi se napravili povoljni društveni uslovi za investiciju pojedinca iz Amerike?
Mislim da to nije trebalo u ovom momentu, da će to biti kamen spoticanja i da će to produbiti ovu političku krizu u Srbiji. Imaćemo sigurno i dalje tu šatore, kao što ih imamo ovde, s jedne ili s druge strane, ili s obe strane, ali nasilno se neće moći stvoriti povoljna društvena klima da investitor nesmetano izvodi tu svoje radove.
Takođe je sporno zašto se 110 poslanika pojavljuje kao predlagač ovog zakona. Zašto to nije predložila Vlada, a u okviru Vlade Ministarstvo odbrane i Generalštab? Onda bi i narod bio načisto da li iza ovog predloga stoji Generalštab, načelnik Generalštaba, ministar odbrane, Ministarstvo, jedna i druga agencija koje su sad u komšiluku te lokacije, a mislim na Vojno-obaveštajnu i Vojno-bezbednosnu službu. To bi onda bila kompletna informacija, da iza toga u celini stoji vlast. Ovako, 110 poslanika ne znam da li imaju saglasnost nadležnih državnih organa da se donosi ovakav zakon. Da li se u razgovorima došlo do toga da su saglasni sa ovakvim predlogom zakona i Ministarstvo odbrane i Generalštab Vojske Srbije?
Zašto praviti izuzetak u okviru Zakona o planiranju i izgradnji, kad se mogao sprovesti postupak normalno tamo? Čemu ubrzavati proces? Ovo me sve dovodi negde u sumnju da li smo to pomalo zvanično zapadna kolonija? Maršalat je prodat za neke pare koje su znatno manje od vrednosti koja je bila za tu lokaciju. Šta sad, ovo treba sad da damo investitoru za nula dinara? Postavljao sam ovo pitanje u dva navrata, jednom na odboru, a jednom ovde na Skupštini ministru odbrane. Naravno, nikada nije dobijen nikakav odgovor. Ovaj prostor ovakvog odnosa prema zakonu dovodi sumnju kod običnog naroda da se zakonom ne želi štititi korupcija i neki organizovani kriminal.
Zašto se daje ovaj prostor bez nadoknade? Ako je bila ideja da je ruglo gledati one zgrade, zašto se nije dalo domaćem investitoru? Pa, ne mora da se gleda Sutjeska, nek se obnove simboli iz Kraljevine Srbije. Valjda bi trebali vrednosnom sistemu da se vraćamo, tim vrednostima, ako nam smetaju te ideološke granice ili takvi simboli nekog minulog vremena.
Takođe, pored te spomen sobe koja se pominje u samom kompleksu, niko za sada javno nije rekao gde bi se to nalazilo u tom hotelu, u toj zgradi, kolika će spratnosti biti zgrada. Nema nikakvih dodatnih elemenata, ne u zakonu, nego radi informisanja javnosti. Svako zna da je ovo ciljano usmereno na određenog investitora kome je to namenjeno. Još bi samo falila slika Havijera Solane i Klarka, pa bi komplet i ta zgrada bila simbol beščašća agresora iz tog vremena.
Moram jednu informaciju da podelim sa svima, NATO-vci su obeležili kabinet načelnika Generaltšaba, u kome su bili tri meseca pre na sastanku, obeležili koordinate. Prva raketa je pogodila taj kabinet. Onda, naravno, u ta dva dana nanete su grozne slike, prvenstveno prema predstavnicima medija koji su se našli ispred već bombardovane zgrade.
U noći između 29. i 30. aprila bombardovane su mnoge zgrade, pre svega Generalštab, Ministarstvo, Savezni SUP i jedna stambena zgrada na Vračaru. Pri tome su ubijena tri lica i ranjeno 40 lica. Za 26 godina mi veoma brzo zaboravimo svoje žrtve. To nam u moralnom i svakom drugom smislu ne može služiti na čast. Ne radi se o bilo kom privrednom objektu, pa da se sad ta zgrada otuđi. Verujem da se vojnici i oficiri neće nikada složiti sa ovakvim zakonom i odlukom i biće ti koji će braniti taj prostor, bez obzira iako zakon bude usvojen.
Dovodimo ponovo u problem deljenje tih ljudi i veterana, kao što je nažalost i sada napravljena deoba, pa imamo one koji jesu uz vlast sa beretkama, a imamo nažalost i one koji jesu s druge strane. Ja kažem, u nekom momentu, to je zlokobna situacija, kada se dele ljudi koji su ustavom i zakonom bili nadležni i trebali da brane samo ovu državu. Dakle, ne podržavam takvo prisustvo veterana ni na jednoj ni na drugoj strani. Beretke jesu tu u onom momentu ako država pozove u rat ili treba da se brani od nekog agresora ili da izvršava zadatak od nacionalne važnosti.
Dalje, nije istaknut problem ovde još dva objekta u neposrednom susedstvu starog Generalštaba, a to je upravo zgrada starog Generalštaba ili Kamena zgrada iz 1928. godine, koja bi bila tu tik uz ovaj novoizgrađeni hotel, kao i zgrada Sedmog puka kao kulturno dobro koje je izgrađeno 1895. godine. Šta sa njima? Hoće li oni biti tu negde kao pomoćne zgradice tog visokoetažnog hotela i da uvek gledaju prema tom hotelu, ili će morati da se isele iz starog Generalštaba i VOA i BIA, ali takođe i Ministarstvo odbrane u onom krilu visokom koje je stradalo neposredno uz rušeni objekat?
Sledeće, nije ovo jednokratan posao. Ipak, ovo će ostati za sva vremena. Iako se investicije te vrste daju na neki ograničen rok, ali znamo da tolike investicije u takvu vrstu objekata ostaju trajno, da ne kažem decenijama, vekovima. Ne treba nam takav simbol beščašća ove generacije i vlasti i opozicije. Mislim da treba povući ovaj zakon iz procedure. Ako se usvoji ovaj zakon, on će sigurno dodatno podeliti, nastaviti podelu društva, kao što je to učinila nadstrešnica, a ne želim da se to desi. Voleo bih da grešim u nekoj svojoj prognozi, ali, eto, vreme je pred nama. Nažalost, mislim da ću biti u pravu. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, poštovane dame i gospodo, osetio sam ipak potrebu kao čovek koji se nije bavio politikom da govori na ovu temu, znajući mnoge slučajeve i lično iskustvo u vezi ovog zakona. Nažalost, ovo jeste sramota za celu Skupštinu od 2000. godine do danas, ako nećemo da kritikujemo to prethodno vreme. Mnogi su do danas umrli, a roditelji oboleli zbog nedovoljne brige države za njihov status i pomoć takvim porodicama.
Slušati ovde razgovore o tome da li treba ili ne treba, da li je zakon dobar ili nije isto mislim da nije vreme. Kad bi se stavio u porodicu tih roditelja ili u njihovu situaciju da slušam ovakve razgovore, kući sigurno ne bih imao razumevanja za ovaj dom. Govoriti o tome da treba održati širu javnu raspravu posle toliko iskustva, govoriti o tome isto da nemamo registar tih porodica, o tome da treba sa njima napraviti konsultacije, to je samo traženje razloga za odlaganje rešavanja problema.
Molio bih, zaista, kao i mnogi drugi da ovo bude vanstranačka tema, da ovo bude jedna humana tema za sve bez obzira da li su se nekada bavili ovom temom, da li su pokretali inicijativu da se preko Kolegijuma Skupštine, preko poslaničkih grupa na narednom Kolegijumu dođe do rešenja kako pristupati ovom zakonskom rešenju. Ako treba resorno ministarstvo da uvaži nacrt ovaj i predloge poslaničkih grupa, resornog ministarstva da se to i desi u nekom razumnom vremenu, a ne da odlažemo problem na neodređeno vreme.
Eto, to bi bila molba da Kolegijum predsednika Skupštine zajedno sa poslaničkim grupama dođe do adekvatnog rešenja, a žalosno je što resorno ministarstvo toliko, da kažem, evo već skoro decenija, nije došlo do ovog rešenja. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo, imam jedno pitanje Vladi u vezi strateških resursa Srbije. Saopštiću opštepoznatu činjenicu prvo da nakon oktobarskih promena 2000. godine vlasti su sve do 2012. radile na rasprodaji imovine prethodnih generacija. Nažalost, taj proces nastavila je i ova vlast, rasprodajom strateških resursa. Još malo je ostalo u Srbiji da se proda, ali ova vlast prodaje sada ostatak imovine budućih generacija.
U vezi sa tim, saopštavam primer, Mađarska državna elektroenergetska kompanija saopštila je informaciju da je uzela većinski paket „Energotehnike“ iz južne Bačke i „Elektromontaže“ iz Kraljeva. Dakle, ono malo resursa što je još ostalo, nije Vlada promenila kurs da spreči dalju rasprodaju.
U vezi sa tim, pitanje Vladi – da li je namerna da zaustavi proces dalje rasprodaje strateških resursa Srbije? Drugo, da li će pokrenuti donošenje zakona o zaštiti strateških resursa Srbije? Ako se ovaj proces nastavi ovakvim tempom, naše potomstvo će ostati bez imovine. Za njih će Srbija postati geografski pojam, a ništa oko njih neće biti njihovo. Toliko. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo, imam jedno pitanje Vladi u vezi strateških resursa Srbije. Saopštiću opštepoznatu činjenicu prvo da nakon oktobarskih promena 2000. godine vlasti su sve do 2012. radile na rasprodaji imovine prethodnih generacija. Nažalost, taj proces nastavila je i ova vlast, rasprodajom strateških resursa. Još malo je ostalo u Srbiji da se proda, ali ova vlast prodaje sada ostatak imovine budućih generacija.
U vezi sa tim, saopštavam primer, Mađarska državna elektroenergetska kompanija saopštila je informaciju da je uzela većinski paket „Energotehnike“ iz južne Bačke i „Elektromontaže“ iz Kraljeva. Dakle, ono malo resursa što je još ostalo, nije Vlada promenila kurs da spreči dalju rasprodaju.
U vezi sa tim, pitanje Vladi – da li je namerna da zaustavi proces dalje rasprodaje strateških resursa Srbije? Drugo, da li će pokrenuti donošenje zakona o zaštiti strateških resursa Srbije? Ako se ovaj proces nastavi ovakvim tempom, naše potomstvo će ostati bez imovine. Za njih će Srbija postati geografski pojam, a ništa oko njih neće biti njihovo. Toliko. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, poštovane dame i gospodo, juče sam hteo da pokrenem pitanje nove procene geostrateškog pozicioniranja Srbije. Mislim da smo prespavali dosta vremena a da ništa na tom planu nismo uradili na bazi te nove geostrateške procene i to je pitanje - zašto organi bezbednosti do sada nisu uradili novu bezbednosnu procenu Srbije i geostratešku procenu daljih kretanja u Evropi, radi pozicioniranja Srbije u budućnosti?
Drugo pitanje vezano je za nabavku "Rafala". Mislim da je manja šteta i pokloniti Francuzima ono što smo do sad uplatili a ne realizovati program u celosti, jer vidimo kuda sve ovo ide.
Treće pitanje na koje nije bilo do sada odgovora - zašto Vlada ne da tačne podatke koliko je ustupila zemljišta Generalštaba i Ministarstva odbrane i zašto mi kao Skupština ne dobijemo o tome informaciju koliko je to metara kvadratnih i da li je skinuta zaštita sa tog kulturnog dobra Srbije na ime investicija vezanih za američkog investitora? Ne bih dalje o tome.
To su ta tri pitanja. Hvala.