| 02.11.2025. | Zakon o posebnim postupcima radi realizacije projekta revitalizacije i razvoja lokacije u Beogradu između ulica Kneza Miloša, Masarikove, Birčaninove i Resavske |
usvojen
|
| 05.06.2025. | Odluka o izboru potpredsednika Narodne skupštine |
usvojen
|
| 05.06.2025. | Zaključak povodom predstavljanja Izveštaja Evropske komisije o Republici Srbiji za 2024. godinu |
usvojen
|
Poštovana predsednice, evo ja ovde dva dana slušam o Generalštabu koji je simbol Beograda i sad se pitam ko je to tačno odredio da je baš ova zgrada Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu simbol Beograda?
Ovde smo dva dana imali priliku da slušamo odu komunizmu i partizanima, pa me interesuje da li su to centralni komiteti ovih blokaderskih partija odlučili da je Generalštab simbol Beograda.
Zbog toga ja sam otišao na „Kupindo“ i probao da nađem razglednicu, neke razglednice Beograda čak iz tog vremena. Nećete verovati, evo sad tu imamo nekoliko razglednica – pozdrav iz Beograda, pa tu vidimo spomenik Pobedniku, pa vidimo Skupštinu, pa imamo sledeću razglednicu crkvu Svetog Marka, Terazije, čak i stadion „Partizana“, nije mi nešto milo ali tako je, pa imamo Trg Republike, itd. Ja sam tu prelistao nekih stotinak razglednica i nisam našao ni jednu na kojoj je zgrada Generalštaba.
E sad, imamo saopštenje, to sam jutros negde video na ovim tajkunskim medijima, saopštenje zaposlenih u zavodima za zaštitu spomenika kulture koji su, njih 75, uputili javni apel narodnim poslanicima da se ne glasa za leks specijalis o zgradi Generalštaba.
Sad ću ja da se vratim na… Da, prvo moram da kažem – ja se, recimo, nešto ne sećam da su se zaposleni u zavodima za zaštitu spomenika kulture oglasili posle martovskog Progroma kad smo imali skrnavljenje od strane šiptara na KiM, Bogorodice Ljeviške, Visokih Dečana, Pećke patrijaršije i bezbroj spomenika kulture na KiM. Tad sed niko od ovih vajnih stručnjaka nije oglasio.
Meni je ovde interesantna jedna druga stvar, i to prosto, evo, hoću da podelim. Laik sam naravno za to, ali zanimljivo mi je da kad se desila novosadska tragedija, ja nikada nisam do tada video železničku stanicu u Novom Sadu, niti sam bio na njoj, ali prosto kad sam video slike tog objekta, kako je taj objekat izgledao pre pada, video sam da tu nekih 300 tona betona stoji na osam ili ne znam koliko čeličnih zatega.
Sad, kako da vam kažem, kod mene u Šumadiji bi svaki domaćin koji je jednu šupu izgradio, za drva, zašta god, bi vam rekao da nije baš normalno da 300 tona betoana stoji na osam zatega, a pritom je prošlo 60 godina od izgradnje tog objekta.
Sad meni nekako se nametao zaključak, kao veoma logičan, da su verovatno inženjeri pri nekoj od rekonstrukcija, sređivanja, šta god, verovatno da je neko primetio da bi tu možda bilo dobro da se stavi nekih pet, šest, sedam, ne znam koliko potpornih stubova i onda se tragedija u Novom Sadu ne bi dogodila.
Međutim, Zavod za zaštitu spomenika kulture Novog Sada je 2021. godine izdao konzervatorske uslove kako bi nakon rekonstrukcije železničke stanica zadržala svoje kulturno-istorijske vrednosti i tako dalje, radi očuvanja estetike i autentičnosti. Dakle, ja zaista moram da kažem opet se ograđujem kao laik, ali kao neko ko je, imam utisak da se prilično dobro služim logikom, da tamo neko u tim zavodima za zaštitu spomenika kulture, uopšte nije važna suština, nego im je važna samo forma. Dakle, samo je bilo važno da se zadrži estetika izgleda te nadstrešnice, a to što je 300 tona betona visilo na osam čeličnih zatega, posle 60 godina, to očigledno nikoga nije bilo briga.
Sada moram da kažem da ovaj jučerašnji napad patriotizma ovde meni je iskreno rečeno bio pomalo bljutav. Pomenuću ovu kultnu seriju „Moj rođak sa sela“, ali ne zbog ovog maliganskog cirkuzanta koji ide i peva po ulicama posle 16 minuta tišine, jer nije to poruka te serije. Dakle, poruka te serije bila je mnogo dublja i na to je Lale Pavlović mislio kada je pisao scenario, a to je priča o pukovniku Vraniću i generalu Barbuloviću i sa druge strane o generalu Šarčeviću. Sada svako ko je gledao tu seriju njemu je potpuno jasno i može otprilike da prevede da su pukovnik Vranić i general Barbulović u stvari naši heroji, general Vladimir Lazarević i pokojni general Nebojša Pavković, a general Barbulović sedi preko puta nas. Ko je tačno, možete sami da pretpostavite.
Dakle, taj napad patriotizma je meni bljutav najviše iz razloga što je kult sećanja na žrtve NATO agresije i ponos ratnim-vojnim veteranima, vratio Aleksandar Vučić, pre 13 godina. Dakle, posle 12 godina dok su se ti ljudi stideli što su učestvovali u herojskoj odbrani zemlje od NATO agresije.
Došli smo danas u situaciju, a i sam sam učestvovao u mnogim takvim akcijama, gde se pomaže ratnim vojnim veteranima, gde se organizuju razne manifestacije i gde se ulice imenuju po našim slavnim herojima sa Košara. Zato mislim da će kroz primenu ovog zakona, kada bude izgrađen taj memorijalni centar posvećen žrtvama NATO agresije, biti otrgnuto od zaborava sve ono što ste vi blokaderi gurali pod tepih, odnosno pređašnjih 12 godina od 2000. do 2012. godine. Hvala na pažnji.
Poštovana predsednice.
Ja se danas obraćam kao član Odbora za obrazovanje i u ime roditelja čija su deca želela da normalno studiraju, ali su bila onemogućena, zato što su dekani, blokaderi pojedinih fakulteta, a tamo gde to nisu dekani želeli, grupe profesora su organizovale blokade svojih fakulteta iskoristivši svoj uticaj na studente koji su samo to sproveli u delo.
Ja bih postavio pitanje Ministarstvu prosvete i univerzitetima. Koliko studenata je ostvarilo 48 SS bodova i time steklo pravo na status studenata na budžetu, koliko njih je ostvarilo 37 SS bodova i time steklo status samofinansirajućih studenata, koliko studenata nije uspelo ni da dođe do 37 i samim tim obnovilo godinu 2024/2025? Koliko studenata je izgubilo pravo na stipendiju ili kredit?
Molim za te podatke sa svih šest državnih univerziteta. Dakle, Beograd, Niš, Novi Sad, Kragujevac, Novi Pazar i Kosovska Mitrovica sa posebnim akcentom na Univerzitet u Beogradu, ukoliko rektor Đokić posle 11 meseci uopšte i može da uđe na svoje radno mesto da dostavi te podatke.
Podsetiću na sednicu Odbora 21. januara, to je bila osma sednica Odbora za obrazovanje, ja tada nisam bio član Odbora, ali sam pratio tu sednicu, gde je predsednica Skupštine upravo pitala – šta ćemo sa decom koja su onemogućena da regularno završe ovu akademsku godinu? Tada je rektor Đokić doslovce izjavio, svi fakulteti su spremili planove nadoknade nastave i biće održani svi ispitni rokovi. Posle toga se desilo, šta? Nadoknada je počela sa pet do šest meseci zakašnjenja, gradivo je zipovano maksimalno, mislim da više nije moglo od toga, kriterijum je snižen do samog dna što mogu da potvrde i profesori i studenti.
Dakle, prethodna akademska godina je vrlo upitna i što se tiče same regularnosti, a o nivou znanja uopšte neću da govorim. Neka je samo jedan, jedini student izgubio prethodnu akademsku godinu ili izgubio pravo na kredit ili na stipendiju zbog blokada, ko je odgovoran u očima njegovih roditelja?Da li rektor Đokić, da li njega interesuje sudbina tih porodica, koji su imali troškove i mnogo nekih drugih obaveza da bi svoje dete poslali na studije u Beogradu.
Dalje, najistaknutiji dekani blokaderi juče su davali izjave na jednu od ovih tajkunskih televizija, dekani Hemijskog fakulteta i FPN i za njih je sve spremno za početak nove akademske godine. I sada ja postavljam sledeće pitanje, dakle, ukoliko je godina 2025, 2026. godina, počela sa mesec dana zakašnjenja, da li to znači da su oni već napravili planove nadoknade i za 2025 i 2026. godinu, gde imamo taj jedan mesec kašnjenja u odnosu na ono kad je akademska godina trebala da krene. Molim i za odgovor na ovo pitanje.
I za sam kraj jedna lična opservacija, dakle, niti je ovo Indija, niti je rektor Đokić – sveta krava, pa da ne trpi nikakvu kritiku, s obzirom da se u jednom delu javnosti prosto stvara takav narativ, da je bilo kakva kritika rektora Đokića ustvari napad na akademsku zajednicu, a to u ovom slučaju u ovom delu javnosti, dakle, kad uopšte to pomenete, to je kao da ste dirnuli u osinjak.
Zaključiću još jednim podatkom, a to je da je interesovanje studenata za upis na državne univerzitete u ovoj akademskoj godini bilo nikad manje. Dakle, drastično je opalo i to je pokazalo popuna mesta na kraju, što znači da su rektor Đokić i dekani blokaderi, doveli srpsko visoko obrazovanje na samu ivicu provalije i ostaje samo još da naprave istorijski korak napred. Hvala vam.
Uvažena predsednice, prvo moram da kažem da sam malo uvređen zašto me niste najavili kao naprednog demona, jer valjda nisam gori ja od deda Parandilovića. Makar smo tu negde, ako ništa drugo.
Uvaženi predsedniče Vlade, uvaženi ministri, dragi građani, ja ću pričati danas o tački 7. odnosno Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o posebnim postupcima radi realizacije Specijalizovane međunarodne izložbe EKSPO 2027.
Na samom početku hoću da kažem, ponoviću neke stvari koje je ministar Siniša Mali rekao, a to je da je ovaj EKSPO Beograd 2027 dobije u konkurenciji između naše zemlje, SAD, Španije, Argentine i Tajlanda i to je prvi EKSPO koji se održava na teritoriji Zapadnog Balkana, na kojem su učešće do sada potvrdile 122 zemlje, što je rekordan broj i to valjda dovoljno govori o značaju te manifestacije.
Onda imate vest od 5. marta gde kaže – opozicija u Srbiji uputila je zvanična zahtev Međunarodnom birou za izložbe u Parizu za hitno otkazivanje EKSPO 2027 u Beogradu. Sada ja verujem da to kada je stiglo tamo tim ljudima u Parizu da su oni prvo pogledali u kalendarčić da vide da nije slučajno 1. april, jer mislim da je potpuno, kako da vam kažem, ili je šala ili je nenormalno da neko traži otkazivanje tave manifestacije u svojoj zemlji.
Sada ću da vas podsetim, kolege iz opozicije, na nešto je bilo ne tako davno, a ne baš ni skoro, 2000. godine, odnosno i pre 2000. godine, sećamo se svi onih protesta zimskih 1996. 1997. itd. Beograd je svet, ogroman transparent koji je išao ulicama Beograda i vi ste nama obećavali da će ceo svet da se sjati u Srbiju samo da zla vlast SPS i SRS u tom trenutku ode i u tih 12 godina vi ste organizovali jednu jedinu manifestaciju međunarodnu, a to je Univerzijada. To je što se mene tiče lično zaista za svako poštovanje.
Međutim, ako se sećate vi ste u sklopu te manifestacije tada izgradili naselje Belvil, to je bilo 2009. godina, to naselje u tom trenutku je služilo kao selo Olimpijsko, odnosno Univerzitetsko za održavanje Univerzijade.
Da li neko može da zamisli situaciju, u tom trenutku opozicija, Srpska napredna stranka ili bilo ko drugi, da traži, da piše, već ne znam kome, da se Univerzijada u Beogradu ne održi i da im, ne znam, treća tačka programa za neke sledeće izbore bude da se sruši Beograd? Ja mislim da je to, da ne upotrebim neku težu reč, ali zaista za neko malo ozbiljnije posmatranje.
Juče je takođe ministar Siniša Mali jasno naglasio da je isti ovakav zakon donet u Portugalu, Kazahstanu, Parizu, za Olimpijadu ovu poslednju i da je to praktično nešto što se podrazumeva pri organizaciji ovakvih manifestacija, međutim, naravno, "ko o čemu, baba o uštipcima", i sve vreme jedna ista priča - korupcija, korupcija, korupcija, itd. Evo sad ću ja da vam kažem nešto o korupciji i o tome što sve vreme pričate o tome da hoćete fer izbore i kako nemate fer izbore, itd, itd.
Za ovo što ću sad reći postoje svedoci i u ovoj sali, i sa jedne i sa druge strane, a to je da ste za izbore 2012. godine, oni đurđevdanski izbori, to su bili opšti izbori tada, na svim nivoima, s obzirom da ja dolazim iz Batočine, Batočina je u tom trenutku zaista bila veliko uporište Demokratske stranke, tamo je organizovan jedan sastanak gde su bili prisutni svi predsednici odbora, koliko znam, iz centralne Srbije i gde su vaši čelnici doneli koverte, izvadili iz koferčeta koverte i delili svakom odboru pojedinačno koverte sa gotovim novcem. Ja za to imam svedoke.
Dakle, to što vi pričate o fer i poštenim izborima, samo nemojte molim vas vi, jer to me zaista podseća na ovu priču "ko o čemu, baba o uštipcima".
Ovaj EKSPO, on nije samo specijalizovana izložba, to su 323 razvojna projekta za bolji život građana Srbije i ja bih u stvari to nekako nazvao krunom razvoja Srbije u ovih prethodnih 13 godina, pokazatelj ozbiljnosti zaista jedne države i njene ekonomske snage, posle isto toliko godina propadanja, zatvaranja fabrika, otpuštanja ljudi sa posla itd, itd.
S obzirom da sam ovde slušao sve vreme, mislim da je EKSPO bio glavna tema a ne ovi zakoni o upisu prava svojine i o izvršiteljima, znači, sve vreme sam slušao tu priču da je umesto EKSPA trebalo ovo, pa je trebalo ono, itd. A šta je vas, gospodo, tačno sprečavalo u tih 12 godina da uradite negde neku kanalizaciju, negde neki put, recimo ove auto-puteve koji su izgrađeni u zadnjih 13 godina, brzu prugu ili bilo šta drugo? Šta vas je tačno sprečavalo da sa jedne pozicije u budžetu to smestite na drugu i izgradite sve ovo o čemu pričam?
Priča je jedno, najčešće demagogija, a brojke su nešto sasvim drugo. Pre neko veče je bila jedna emisija na jednoj od ove dve luksemburške televizije koje, naravno, flagrantno krše sve zakone ove zemlje pozivajući se na regulatorno telo iz Luksemburga, nekog tamo Aliju, pričao sam već o tome, i tu je jedan mladić prilično fino zborio kad ga slušate, ima možda malo više od dvadesetak godina i u svom tom revolucionarnom zanosu on kaže da svi mi, odnosno svi građani Srbije treba da pogledaju u svoje novčanike i sve će im biti jasno. I sad, pazite, ima nas koji smo rođeni u Titovo vreme, pa smo živeli i ono vreme Slobodana Miloševića i živeli smo vreme svih ovih žutih derivata i živimo ovo vreme danas i tu su brojke neumoljive, iako u eri društvenih mreža laži koje plasirate brutalno po društvenim mrežama se šire takvom brzinom da ih je vrlo teško demantovati, ali zaista, uz ozbiljnu argumentaciju, jasno se vidi da sve to pada u vodu.
Evo, navešću jedan primer, recimo, što se tiče tih laži. Pre nekoliko dana jedan kamion na auto-putu između Beograda i Novog Sada je udario u onaj stub sa strane koji drži putokaz i taj putokaz se srušio na kolovoz. Onda masovno kreću, na Tviteru i na Instagramu najviše, vesti kako je, evo, ponovo još jedna zamalo nadstrešnica itd, itd. Vi ste toliko tu vest pokušali da usadite u ljude da su zaista neki pomislili - gle, srušio se putokaz tek tako, odjednom, da je na kraju čak i ova vaša, jedna od ove dve luksemburške televizije, morala to da demantuje.
Hajde da pričamo malo o delima, o činjenicama i o delima od 2012. godine do 2024. godine. Hajmo prvo da krenemo od onoga što je najvažnije, dakle, BDP Srbije je 2012. godine bio 3.349 milijardi dinara a 2024. godine 9.748 milijardi dinara, što dođe tri puta više. Nakon toga imate javni dug Srbije na koji se vrlo često u ovom parlamentu pozivate kako je on, ne znam, zapali smo u dužničko ropstvo, kako će naši unučići i praunučići vraćati te dugove itd, itd. Šta je realnost? Realnost je da je javni dug Srbije 2012. godine u ukupnom BDP učestvovao sa 61,5%, a na kraju 2024. godine učestvovao je sa 47,4, što je sada čak za neki procenat i manje. Dakle, mi smo mnogo manje zadužena država nego u ono vreme kad ste vi vladali.
Stopa nezaposlenosti 2012. godine je 25,9%. Svaki četvrti punoletni građanin je bio bez posla. Godine 2024. u četvrtom kvartalu 8,6%. To je tri puta manje. A kroz brojke, od 2000. godine do 2012. godine 335 hiljada ljudi je ostalo bez posla. To su sve one fabrike gde ste mogli u to vreme kad prođete Srbijom da vidite rode na onim fabričkim dimnjacima, polupana stakla. E, to je Srbija kakvu ste vi ostavili nama. Recimo, ovde imamo konkretan primer, samo u Pčinjskom okrugu u 2012. godini otpušteno je 5.000 ljudi. Dakle, u jednom okrugu je otpušteno 5.000 ljudi.
Što se tiče broja zaposlenih, rekao sam, 1.865.000, danas, odnosno na kraju 2024. godine imamo 2.368.000, što je rast od pola miliona ljudi. Prosečna neto plata 2012. godine je bila 370 evra, da prevedem u evre 2024. godine, to je 835 evra, po kursu koji je evo već 13 godina potpuno stabilan.
Ono gde se vi vrlo često pozivate šta je tada moglo da se kupi za taj novac, obezvređen je dinar, kumulativna inflacija u Srbiji od 2013. do 2024. godine je 68,6%, a plate su porasle dva i po puta, prosečna zarada. I sad ću ja tu da navedem prosvetu, zato što je to praktično negde moj delokrug rada. Godine 2012. prosečna plata nastavnika u školi je bila 48.660 dinara, a nakon povećanja u oktobru sada, plata nastavnika 106.100 dinara i to plata nastavnika početnika. Dakle, ne pričam ovde o prosečnoj plati, nego o plati nastavnika početnika bez radnog staža i bez razrednog starešinstva.
Dakle, ovo su brojke koje su jasne i neumoljive. Priča je jedno, demagogija je jedno, a ono što je život i šta su stvarni podaci to je nešto sasvim drugo, tako da poslušah onog mladića, pogledah malo u novčanike i u džepove kako to izgleda i evo, to su brojke koje su egzaktne.
Na kraju, mislim da su kolege preko puta potpuno promašile ponovo temu i da treba da budu opozicija vlasti, a ne opozicija državi Srbiji, jer sve ovo što je pričano do sada samo vidim da su oni opozicija državi i državnim interesima, a ne opozicija vlasti.
Ovim oko EKSPA, to je dokaz ovo pisanje tom međunarodnom nivou, lešinarenje oko svake tragedije koja se desi u Srbiji, mislim da ste time pokazali da ste samo opozicija državi, mislim da ne postoji nigde sličan slučaj u svetu. Ne znam da li je opozicija u Kazahstanu pisala birou da se EKSPO u Kazahstanu ne održi ili da li su recimo brutalno uništavane institucije zemlje posle tragedije u Đenovi ili u Lisabonu.
Dakle, da završim, puna podrška, naravno, predsedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću i Vladi Republike Srbije, da se ova priča oko EHPO okonča na najlepši mogući način za našu zemlju, da se predstavimo u najlepšem mogućem svetlu i sa ponosom pokažemo svim gostima te 2027. godine da je država Srbija najlepša država na svetu.
Hvala vam na pažnji i živela Srbija!
Uvažena predsednice parlamenta, poštovane kolege. Pošto je predsednik Odbora rekao da treba da se predstavimo svi, ovaj, bez obzira što kolege znaju; Zdravko Mladenović, narodni poslanik, po struci profesor matematike. Na samom početku želeo bih da izjavim saučešće porodici nastradale studentkinje i da tu stavim tačku. A ova diskusija do sad je pokazala, ne da je pet do dvanaest, nego da je minut do dvanaest, da se državni univerziteti dovedu u red. Ako iko misli da je ovo stanje u kom se trenutno univerziteti nalaze održivo i na kratak neki rok, a kamoli dugoročno, ja mislim da taj želi sve najgore našoj deci, našoj omladini i našim studentima.
I zato ću naravno da iznesem određenu argumentaciju, gde mislim da smo jednim neodgovornim odnosom rukovodstva univerziteta i rukovodstva, ne, ne svih naravno rukovodilaca i ne svih dekana, ali onih koji su svesrdno učestvovali u svemu ovome što se dešava od šesnaest, u prethodnih šesnaest meseci, mi smo došli zaista u jednu fazu da nam je univerzitet pred raspadom, i ja sam to hteo da potkrepim brojkama i postavio sam četvrtog novembra prošle godine poslaničko pitanje rektoru Beogradskog univerziteta i, naravno, nikada na to odgovor dobio nisam. Ali o tome ću nešto kasnije Dakle, ja sad ovde govorim kao prosvetni radnik, kao čovek i kao roditelj ćerke koja ima isto godina koliko ime i nastradala studentkinja. Ja tražim samo odgovornost. Za razliku od vas, ne zanima mene krv, glave, vešanje, streljanje, lomača, politika, izbori, ne. Interesuje me samo odgovornost.
Da vidimo ko je odgovoran za ovo što se desilo i za to što su nam fakulteti pretvoreni u to što jesu i čak zaista ovde ja ne želim ništa da prejudiciram. Kao što ste vi to uradili, a poražavajuća apsolutno činjenica za mene da je to rektor Beogradskog univerziteta u svom, umesto da da odgovore na pitanje, on je pomenuo prvi, prvi novembar i nadstrešnicu u Novom Sadu. Pa, vi ste tog prvog novembra u jedanaest pedeset dva je pala nadstrešnica. Vi ste u trinaest i pedeset dva izašli sa tim da je to korupcija. Bivši gradonačelnik Novog Sada, čovek koji je poznat inače po tome da glasa na daljinu, iz Soluna u Beogradu, čovek je izašao sa tezom da je to korupcija i to su prihvatili svi do jednog.
Mi smo već iste večeri u Novom Sadu imali prvo okupljanje i prve nemire. Niste hteli da se to pitanje šta je zaista, rešava kroz institucije Nismo mi ovde videli nikog da je pokrenuo, da je tražio da skupštinski odbor bilo koji zaseda hitno na temu toga. Ne, vi ste doneli unapred presudu i rekli ste i to je to, korupcija i tražili ste glavu predsednika Republike Aleksandra Vučića. Dobili ste ostavke, dva ministra, dobili ste ostavke više direktora koji su bili vezani za čitav taj projekat izgradnje železničke pruge u Novom Sadu. Ali ne, vama to nije bilo dovoljno.
Vi ste hteli glave, odnosno jednu glavu ste hteli i hteli ste krvDakle, dvadeset osmog januara se desio jedan događaj u Novom Sadu, posle kog je čak i da uzmemo tu zvaničnu verziju koja ničim nije potkrepljena ali ajde, predsednik Vlade Republike Srbije podneo ostavku. Gradonačelnik Novog Sadapodneo ostavku. Niko nije nastradao smrtno. Ali ipak, kao odgovorni ljudi i Miloš Vučević i Milan Đurić su tog dana podneli ostavke. Mi ovde nismo čuli ni pomen da bi bilo ko sa Filozofskog fakulteta, odnosno ne bilo ko, jasno je ko je odgovoran.
Ja sam bio u jednom mandatu direktor srednje škole i zaista mogu da vam kažem da je profesor Vuletić, koji je juče rekao da je na mestu dekana da bi se popeo na peti sprat i ubio, verujte mi da bih vrlo verovatno to uradio da mi se desi da se u mojoj školi nakon radnog vremena- Ja vas molim da-da se ako je ikako moguće ovde ste pomenuli da neko pokušava da pravi cirkus. Mi se zaista Mi se zaista-(prikazuje vreme) gospođo Jakovljević, verujte mi da Teško da možete da me nadglasate, a i nemojte da me terate da vičem jer nema potrebe za tim. Ja zaista hoću da vršimo da-da-da vodimo jedan civilizovan dijalog Ja sam, ja sam citirao profesora Vuletića i ja kažem šta bih ja uradio da se desilo to u deset uveče, jedanaest itd. Da neko izgubi život u instituciji kojom ja rukovodim. I to je odgovornost.
A to što vi stalno gledate da bežite od bilo kakve odgovornosti, a za prava inače znate uvek, a obaveze to ništa, to vas ne interesuje Dakle, Filozofski fakultet.
Petnaest minuta Ja, eh, hteo sam da kažem u jednom trenutku da-da i to sam, čini mi se, rekao na jednoj od prethodnih sednica Odbora da nama ovaj trebaju eh, eh i da smo u deficitu sa dobrim matematičarima, fizičarima, hemičarima, prirodnjacima, međutim, mi smo u deficitu i sa sociolozima očigledno, i sa psiholozima, i sa psihijatrima i tako dalje. Al dobro, to je sad predmet za neku, za neku drugu analizu. Dakle, Filozofski fakultet se oglasio juče jednom rečenicom. Pazite šta je napisao juče Filozofski fakultet na svom zvaničnom sajtu.Evo sad ovde ne znam koja kamera to može da vidi. Dakle, saopštenje filo-uprave Filozofskog fakulteta zbog sinoćnjeg tragičnog događaja nastava na Filozofskom fakultetu se neće održati u petak, dvadeset sedmom marta 2026 godine, uprava Filozofskog fakulteta, tačka.
Zbog sinoćnjeg tragičnog događaja ništa, ni jedna jedina reč. Izjava saučešća porodici nastradale studentkine. Okolnosti pod kojima se to desilo. Dakle, bolje da se nisu oglašavali, bolje da su ćutali. Dakle, mi tražimo samo istinu šta se preksinoć tamo desilo i kako se u stvari dogodilo da se zbog političkih ambicija, dela profesora i dela dekana državnih univerziteta, naši fakulteti pretvore u izborne štabove, jer oni jesu zadnja dva meseca izborni štabovi i to svi znaju.
Dakle, pričamo o nečemu što je javna tajna. I kako se desilo da nam se državni fakulteti pretvore u hostele za noćenje. Imali smo situacije u kojima se, čak sad ovde ne pričam o protestima koji su bili pa dođu studenti iz drugih gradova i tako dalje. Više puta je bila situacija da se zatiču studenti koji spavaju na fakultetima nedeljama, mesecima. Jel se od njih možda, pazite donekle i razumem, m-roditelji možda nemaju sredstava da im plate stan u Beogradu, pa ajd šta kažu, član su u plenumu pa idi spavaj na fakultetu, tu ti je džaba.
Jel to normalno? Jel to ono što treba da budu naši fakulteti, naši univerziteti, kakav mi primer dajemo, dajemo mladima Dakle, pitanje je naravno, ovo o skladištima, to je skladištima propagandnog političkog materijala i-i opreme za ulične sukobe, to je takođe javna tajna, to svi znaju. I ja eh, eh zaista želim da mi ovde pričamo otvoreno o nekim stvarima. Dosta je više bilo uvijanja. Mi smo dovde došli zbog toga što šesnaest meseci unazad većina ljudi gleda ako ikako može da se ne zameri takozvanoj akademskoj zajednici, jer znate onda-onda će da krene stravičan linč protiv vas.
(pausa) Dakle, otkud studenti u dvadeset dva i četrdeset na fakultetu? Pitanje broj jedan. Otkud studenti, a ja nisam policajac, nisam tužilac, ne sprovodim istragu. Dakle, postavljam pitanje, postavljam pitanje otkud studenti u dvadeset dva i četrdeset na Prirodnom matematičkom fakultetu u Kragujevcu? Evo, neću da pominjem Filozofski fakultet.
Šta rade u dvadeset dva i četrdeset na PMF-u u ili ne znam na Poljoprivrednom u Novom Sadu Zaista? Pa znate kako ste ih nadoknadili do sad? To-to je, to je eh, eh, eh rupa eh veličine vulkana koji je, kod kog je bila erupcija.
Da, tako je od vas sam koleginice, od vas sam koleginice svakako što se toga tiče stručnjak
Da li dekani znaju u kakvom su im stanju fakulteti? Juče je kamera ušla u tu neku sobu, odnosno sobu 312 Filozofskog fakulteta. I šta je ono, šta je ono tamo? Šta je ono tamo? Na šta nam liče fakulteti?
U šta ste to pretvorili fakultete, koji treba da budu hramovi znanja? Pretvorili ste ih u, u, u čajne kuhinje, u spavaonice, u hostele i u izborne štabove. Tačka.
I onda dolazimo do ključne stvari. Od kad je predsednica parlamenta zakazala ovu sednicu, od juče traje sveopšta hajka na mrežama da je ova sednica početak gašenja autonomije univerziteta Dakle, ajmo jednom da Ajmo jednom da razvejemo tu, tu priču o autonomiji univerziteta kao, uhm, nečem što je nedodirljivo i trebalo bi da bude, međutim, ono, do, do jednog trenutka. Od trenutka kad ta autonomija univerziteta počne brutalno da se zloupotrebljava, to već postaje problem države. Dakle, u članu šest Zakona o visokom obrazovanju piše, samo trenutak, ovo je bitno da narod tu, da li ćete vi da dobacujete, šta ćete da pričate, kog treba da bude sramota i tako dalje, mislim da ste dovoljno pokazali u ovih, u ovih prvih ja ne znam koliko vam traje sednica, evo sat i petnaest minuta. Prvo, zato što ste zauzeli mesta na kojima mi inače sedimo tamo, zauzeli su oni koji nisu članovi Odbora, ali hajde to na stranu.
Gospodine, kako god da se prezivate, kako god- Dajte, ali samo, ali samo malo se, samo se malo- Gospođo, kako god da se prezivate, dakle član šest zakona- O visokom obrazovanju. Pa ja se ne bih hvalio svojim neznanjem. Dakle, član šest Zakona o visokom obrazovanju se tiče autonomije univerziteta i on kaže sledeće. Dakle, ovo je bitno zbog ljudi da zbog naroda da narod to zna. Dakle, autonomija univerziteta podrazumeva u skladu sa ovim zakonom: pod jedan, pravo na utvrđivanje studijskih programa.
Jel to ikad iko pokušao da naruši? Nije. Dva, pravo na utvrđivanje pravila studiranja i uslova upisa studenata. Ministre, dali ste kvote, čini mi se, jel tako? I ja, moj lični stav je nezasluženo, ali okej.
Pod tri, pravo na uređenje unutrašnje organizacije. Jel se neko mešao u izbore dekana, rektora i tako dalje iz vlasti? Nije. Pod četiri, pravo na donošenje statuta izbor organa upravljanja i drugih organa. Pod pet, pravo na izbor nastavnika i saradnika.
Pod šest, pravo, jel se tu mešao neko van senata univerziteta? Koleginicu ne pominjete sad ništa, okej, idemo dalje. Šest, pravo na izdavanje javnih isprava. Pod sedam, pravo na raspolaganje finansijskim sredstvima u skladu sa zakonom. Pod osam, pravo na korišće imovine u skladu sa zakonom i pravo na odlučivanje o prihvatanju projekata i u međunarodnoj saradnji Eto, da li je ikada iko u ovih šesnaest meseci unazad jedan, jednu od ovih tačaka koje se tiču autonomiju univerziteta prekršio?
Bilo ko iz izvršne ili zakonodavne vlasti. Odgovor je ne. A imate pravo posle, naravno da, da, pa ćemo da čujemo. Dakle, možemo da otvorimo diskusiju oko toga. Mi smo doveli tu krilaticu autonomiju univerziteta do toga da su ljudi počeli Kakva krilatica Direktore središte Da zbijaju šale na Twitteru, uhm, na sledeći način, a vrlo je zanimljiva stvar.
Dakle, jedan korisnik te društvene mreže je napisao: "Hoću da napravim aplikaciju koja će da mi pokaže zgradu najbližeg fakulteta gde mogu da uletim nakon izvršenja krivičnog dela." I evo sad dolazimo do toga da ste drugog jula, imamo saopštenje studenata u blokadi Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, gde kažu Rubikon je pređen, autonomija univerziteta je narušena. Objavili su drugog jula student u blokadi Pravnog fakulteta. Te noći u centru Beograda ispred njihovog fakulteta viđena je policijska akcija protiv mobilnih blokada saobraćajnica koje su inače po zakonu, ništa nije sporno, to može ko kad ko hoće i na koji način da blokira, kojima studenti i demonstranti traže održavanje parlamentarnih izbora. I to je inače sasvim u redu da se blokadom saobraćajnice traže parlamentarni izbori i to je sasvim okej.
Međutim, policija koja je te večeri intervenisala je došla do ulaznih vrata fakulteta. Koliko ste vi iskarikirali tu čitavu priču? Vi ste na Geosrbiji izvukli granicu katastarske parcele tog fakulteta i onda su posle povukli liniju i rekli iza ove linije ne može da se ide dalje Ljudi moji, ajmo hipotetički da zamislimo da neko pištoljem upadne i opljačka banku u Bulevaru Revolucije ili Bulevaru kralja AleksandraDakle i sad on beži od policije i gde će? Pa naravno, pravo na pravdu, jer bez dozvole dekana policija ne sme da uđe na fakultet. Mi smo toliko iskarikirali, odnosno vi ste toliko sve iskarikirali, da je sve postalo potpuno, potpuno besmisleno.
Dalje. Regularni organi, ako već kažete da se pridržavamo zakona, regularni organi u praksi ne postoje. Studentski parlament, studentski parlamenti su zamenjeni fantomskim plenumima. Nastavno naučna veća su zamenjena raznoraznim forumima, pobunjenim univerzitetima, slobodnim univerzitetima i tako dalje i tako dalje. Niko nikome ne brani da se organizuje kako god želi, da registruje organizaciju u Agenciji za privredne registre, otvori račun, radi šta god misli da treba.
Da li je to udruženje pobunjenih profesora Niškog univerziteta ili je to udruženje ljubitelja akvarijuma, potpuno je svejedno. Registrujte se i nakon toga radite ono što smatrate da treba, da li je to političko organizovanje, da li je to naučno organizovanje, ali ne u zgradama fakulteta. Znači, zgrade fakulteta ne smeju da se koriste za ono šta im nije namena. I vi uporno to preskačete preko toga i pričate meni, sram me bilo zato što vam pričam istinu i ono što osamdeset posto ljudi u ovoj zemlji misli. Zađite malo po Srbiji, pa pričajte sa običnim ljudima da vam kaže šta misle o svemu tome.
I konačno, da ja sam postavio četvrtog novembra 2025. godine pitanje rektoru, svim rektorima, ali tada sam napisao sa posebnim akcentom na Beogradski univerzitet, jer ne mogu da tražim od Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici koji nije bio u blokadi. Dakle, pitanje je glasilo, samo trenutak. Dakle, koliko studenata je ostvarilo četrdeset osam MSP bodova i steklo pravo upisa u narednu godinu kao studenti na budžetu? Koliko studenata je ostvarilo trideset sedam MSP bodova i upisalo u narednu godinu kao samofinansirajući?
I konačno, koliko ima onih koji nisu ni do trideset sedam došli i nisu stekli pravo upisa u narednu godinu? I to uporedo sa akademskim godinama, dakle za prošlu akademsku godinu, odnosno ovu, pričamo sada o prvom novembru 2025. uporedo sa prvim oktobrom 2024. i prvim oktobrom 2023. Odgovor nisam dobio nikada.
Je l' vi mislite da taj odgovor baš nešto meni previše znači? Ne, to interesuje narod, građane Srbije. Rektor univerziteta je ovde rekao da univerzitet stoji uz studente, uz koje studente. Univerzitet je šesnaest meseci stajao samo uz plenum i studente u blokadi Nije ga interesovala sudbina onih dvesta i kusur hiljada studenata koji nisu učestvovali u radu plenuma. I to je istina.
Dakle, da završim. Što bi naš narod rekao, sviraj, sviraj, pa ponekad i za pojas zadeni. Mislim da je dosta bilo igranja sa državnim univerzitetima. Ja sam to na prošloj sednici odbora rekao. Ministar nije bio prisutan tu.
Rekao sam da tražim odgovornost i da nema više igranja. Mi smo došli u situaciju da nam univerziteti i fakulteti služe za podsmeh i služe kao izborni štabovi za izborne kampanje. Da li nam treba još neka tragedija da bismo mi ovo zaustavili? Ja se nadam da ne. Da svi ovde kao odgovorni ljudi, to je moja nada.
Ne mislim da će se to desiti iz ovih diskusija, ali moja nada je da rukovodioci univerziteta, dakle ovde mislim na rukovodioce univerziteta, ne na vas. Vi ste ovako pokazali da vas ništa ne interesuje. Dakle, ja se zaista nadam da ćemo zajednički uspeti da zaustavimo ovu, ovaj javašluk, ovaj nered i da se ne zloupotrebljava više krilatica autonomije univerziteta pod čijim paravanom radite sve, kako biste ušli u političku arenu, a ne ono što je primarna namera univerziteta Dakle, to je moje očekivanje i moja molba za ministra da se uz zakonsku regulativu zaista uvedemo u onaj kolosek u kom to treba da se dešava. Ono što piše u članu šest Zakona o visokom obrazovanju se poštovalo i poštovaće se, ali ono što ne piše, a zloupotrebljava se, dakle, tome konačno mora da se stane na put.
Vrlo kratko ću ovaj. Vrlo kratko ću. Meni je, meni je n-neverovatna lakoća izricanja termina da je za novosadsku tragediju kriva korupcija. Neverovatna lakoća. Kako vi to pet puta ovaj kažete kao da je to aksiom neki matematički ili je to dokazao neko.
I ovde je najveći problem to što eh, niste vi jedini. Ma mnogo onih koji na univerzitetu, na predavanju studentima pričaju konkretno, recimo o tom doga, ili ne, ne o tom događaju, nego čega god da se dohvate, oni pričaju da je u Srbiji rasprostranjena korupcija, da je najbolji primer za to pad nadstrešnice na stanici u Novom Sadu i tako dalje i tako dalje. Sudski proces je u toku. Ne vode ga. Vode ga ljudi koji, kojima je to u opisu posla.
Još uvek nismo dobili dokaze. Nikakve. Mi ovde pričamo o dokazima, ne o tome šta je neko negde rekao. Dokazi ne postoje još uvek. Ne znam, možda će se u istrazi nešto pojaviti, ali tako olako izreći pet puta na ovom odboru, ko zna koliko puta na predavanjima.
Meni je skandalozno. Druga stvar, takođe imate, upotrebili ste baš termin paramilitarne formacije. Koje rade šta? Su linčovale nekog dekana, te paramilitarne formacije? Nisu.
Neke druge formacije su linčovale dekana Drida.
Kako se one zovu
Nemojte molim vas. Stvarno mislim da treba da eh, svako od nas nosi neku odgovornost za izrečenu reč. Tako da smatram da treba zaista da se čuvamo u interesu istine, ne bilo čega drugog. Treba da se čuvamo toga da ne iznosimo paušalne ocene tek tako zato što je to u ovom trenutku popularno i zato što će to doneti neke političke poene. Vašoj političkoj opciji neće doneti ništa i vi nećete svakako na sledećim izborima preći cenzus.
Pa zato što s-zato što vi sve vreme, vi sve vreme ovde pretvarate Pa ne, ali vi ste na Odboru za obrazovanje pričali o korupciji na železničkoj stanici u Novom Sadu i pričali ste o palami, o paramilitarnim formacijama koje rade ne znam šta. Evo ja vas pitam samo mi odgovorite. Kako se samo, evo samo molim vas da mi odgovorite kako se zovu formacije koje su linčovale dekana Drida u dve rečenice u dve reči. Evo to mi, molim vas, odgovorite. Hvala najlepše
Poštovani predsjedniče Odbora, uvaženi gosti iz ministarstava, nemam puno šta da dodam na diskusiju kolege Starčevića potpisao bih svaku reč ili skoro svaku. Imam nekoliko dopuna i jedno pitanje za Ministarstvo prosvjete. A prvo bih pitao šta je stvarno sporno u o-vu ovom Fakultetu za srpske studije? Samo ime, šta? Meni i dalje nije jasno, ja i posle dva izlaganja nisam...
ja i posle, posle dva izlaganja nisam shvatio šta je tu sporno. I sad, pazite ovako. To je sad neki moj lični stav. Dakle, smatram da bi pojedini fakulteti zaista trebali da se odvoje na više fakulteta. Imate taj, recimo, Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu koji ima ne znam koliko departmana, sedamnaest hiljada studenata, čini mi se da ima samo taj jedan.
I na njemu imate i građevinarstvo i elektrotehniku i arhitekturu, i tako dalje, i tako dalje. Imate, recimo, Filozofski fakultet u Novom Sadu, ali ajde, kako da kažem, u samom nazivu Fakultet tehničkih nauka, okej, ima smisla da bude i građevinarstvo i arhitektura i elektrotehnika i tako dalje, ali smatram da je to preglomazno. Imate Filozofski fakultet u Novom Sadu i potpuno ista situacija sa Filozofskim fakultetom u Nišu, gde na fakultetu imate, recimo, germanistiku, hungarologiju, srpski jezik i književnost, slovakistiku, malo mi je rogobatan naziv, slavistiku i tako dalje, i tako dalje. I sad ovde, umjesto ovih sedamnaest odseka, vi praktično imate četrnaest odseka koji nikakve veze s filozofijom nemaju, a fakultet se zove filozofski. Već imaju veze sa filologijom.
Slična je situacija na Filozofskom fakultetu u Nišu, gde samo nemate odseke nego imate departmane. I isto tako najveći deo tih departmana su departmani koji se tiču jezika. Ne ono što bi zaista trebalo da bude predmet učenja ukoliko se fakultet zove Fi-filozofski Dakle, podržavam u potpunosti i dalje mi nije jasno šta je sporno. Podržavam u potpunosti, voleo bih i u Novom Sadu. Po istom principu, jer ne vidim neku veliku razliku između ova dva fakulteta.
Mislim na Filozofski u Nišu i na Filozofski u, u Novom Sadu i također bih hteo da (pauza) pohvalim uvođenje spirija. Smatram da je bilo potpuno besmisleno ovoliko batrganje oko toga da se spiri ne uvede na fakultete, odnosno da se ne primenjuje na fakultetima. Ako možemo u svim državnim ustanovama, u svim osnovnim i srednjim školama. Ne znam zašto bi fakulteti bili izuzeti od svega toga. Ja sam čak jedan tekst napisao gde sam pitao da li se to rektor univerziteta-- on to nije dobro pročito, nije to spirit, nije to duhTo je SPIRI, sistem za pripremu i izvršavanje, realizaciju i izveštavanja.
Ako sam dobro zapamtio, tako da, to bih u potpunosti pohvalio. Što se tiče, i oko toga je bilo mnogo reči ovde oko izbora profesorke, odnosno ne izbora profesorke Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Ja sad ne znam da li je tačna informacija da je nju na fak-na tom fakultetu zaposlila majka koja je bila dekan tog fakulteta. Ukoliko je to tačno, evo to možete da uzmete bilo koju državnu instituciju u ovoj zemlji i gde ne samo po prvom m-m-kolenu srodstvu, znači deca, roditelji, sestre, braća itd. Nego, ako bi neki direktor nekog, ne znam, turističke orga-organizacije u Bosilegradu zaposlio Sestrića i neko prijavi to Agenciji za sprečavanje korupcije, on je razrešen u roku od mesec dana.
To se vrlo efikasno u tom slučaju rešava. Opet kažem, ograđujem se, ne znam da li je tačno, vidim sada da je potvrda da je to tačno- Po meni je, po meni je to nešto što, a sad ću da vam kažem dodatak na ovo. Dakle, vi ste, ne vi lično, dakle, vaša vojska tamo na tom fakultetu je uradila nakon toga nešto što je, kako da vam kažem, najsramniji potez, verovatno. I kad bi došlo do glasanja na ovom odboru ovde, ja bih s dve ruke glasao zbog onog što s-što, što je tamo urađeno nakon tog ne izbora profesorke Jelene Klaut, a to je da ste vi, da su neki jel, njeni sledbenici izlepili ceo grad fotografijama svih članova Senata Univerziteta u Novom Sadu. Vi ste direktno stavili, malo je bilo što je linčovan gospodin Drid, nego ste morali da stavite i slike svih članova Senata Univerziteta u Novom Sadu i da kažete da su oni nedostojni i ovakvi i onakvi Nije o tome glasala Narodna skupština, nije o tome glasao Odbor za obrazovanje.
O tome je glasao Senat univerziteta koji je jedini nadležan za to. I tu treba da se stavi tačka. Ako ćemo mi sada da kukamo naredne tri godine zašto nije izabrana Jelena Klaut u-u-u zvanje vanrednog profesora, onda smatram da je potpuno promašena tema obrazovanja studenata ne samo na tom fakultetu, nego generalno. I konačno, a to sam, to sam pitao na jednoj plenarnoj sednici u okviru poslaničkog pitanja ispred poslaničke grupe „Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane". S obzirom da stvarno smatram da mora da dođe vreme odgovornosti.
I tad sam pitao za jedan konkretan slučaj, a mi smo ovde imali da su pojedini prosvetni radnici izvršili zločin prema srpskom obrazovanju i stojim iza toga i mislim da nije teška reč. Imali smo vaspitačice koje su decu oblačile u krvave šake, izvodili ih na ulicu i tarali ih da viču „Pumpaj". Ja smatram da to ne sme da se završi na tome. Pokajala sam se i neću više, majke mi. Ne verujem.
Iskoristiće prvu sledeću priliku da uradi isto, ako ne i gore U Šapcu smo imali slučaj gde jedan učenik dolazi na nastavu. U pitanju su niži razredi osnovne škole. Četvrti razred je bio u pitanju. Jedan učenik dolazi, samo jedan dolazi na nastavu i učiteljica ga pita da li se stidi zato što dolazi u školu, jer nije kao druga deca koja su se, eto, priključila. Šta zna dete od, od jedanaest godina, o tome za šta se navodno bori neko na ulicama i tako dalje, i tako dalje.
To dete je došlo da uči i ta učiteljica nije imala pravo to da uradi. Prema tome, mislim da mora da se apeluje na direktore. Prosvetna inspekcija svakako da radi svoj deo posla, da ovo što se dogodilo u prethodnih petnaest meseci, ponavljam još jednom, zločin prema srpskom obrazovanju, da ne može da se desi da niko za to odgovoran je. Hvala vam najlepše