| 02.11.2025. | Predlog zakona o posebnim postupcima radi realizacije projekta revitalizacije i razvoja lokacije u Beogradu između ulica Kneza Miloša, Masarikove, Birčaninove i Resavske |
u proceduri
|
| 05.06.2025. | Odluka o izboru potpredsednika Narodne skupštine |
usvojen
|
| 05.06.2025. | Zaključak povodom predstavljanja Izveštaja Evropske komisije o Republici Srbiji za 2024. godinu |
usvojen
|
Poštovana predsednice, evo ja ovde dva dana slušam o Generalštabu koji je simbol Beograda i sad se pitam ko je to tačno odredio da je baš ova zgrada Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu simbol Beograda?
Ovde smo dva dana imali priliku da slušamo odu komunizmu i partizanima, pa me interesuje da li su to centralni komiteti ovih blokaderskih partija odlučili da je Generalštab simbol Beograda.
Zbog toga ja sam otišao na „Kupindo“ i probao da nađem razglednicu, neke razglednice Beograda čak iz tog vremena. Nećete verovati, evo sad tu imamo nekoliko razglednica – pozdrav iz Beograda, pa tu vidimo spomenik Pobedniku, pa vidimo Skupštinu, pa imamo sledeću razglednicu crkvu Svetog Marka, Terazije, čak i stadion „Partizana“, nije mi nešto milo ali tako je, pa imamo Trg Republike, itd. Ja sam tu prelistao nekih stotinak razglednica i nisam našao ni jednu na kojoj je zgrada Generalštaba.
E sad, imamo saopštenje, to sam jutros negde video na ovim tajkunskim medijima, saopštenje zaposlenih u zavodima za zaštitu spomenika kulture koji su, njih 75, uputili javni apel narodnim poslanicima da se ne glasa za leks specijalis o zgradi Generalštaba.
Sad ću ja da se vratim na… Da, prvo moram da kažem – ja se, recimo, nešto ne sećam da su se zaposleni u zavodima za zaštitu spomenika kulture oglasili posle martovskog Progroma kad smo imali skrnavljenje od strane šiptara na KiM, Bogorodice Ljeviške, Visokih Dečana, Pećke patrijaršije i bezbroj spomenika kulture na KiM. Tad sed niko od ovih vajnih stručnjaka nije oglasio.
Meni je ovde interesantna jedna druga stvar, i to prosto, evo, hoću da podelim. Laik sam naravno za to, ali zanimljivo mi je da kad se desila novosadska tragedija, ja nikada nisam do tada video železničku stanicu u Novom Sadu, niti sam bio na njoj, ali prosto kad sam video slike tog objekta, kako je taj objekat izgledao pre pada, video sam da tu nekih 300 tona betona stoji na osam ili ne znam koliko čeličnih zatega.
Sad, kako da vam kažem, kod mene u Šumadiji bi svaki domaćin koji je jednu šupu izgradio, za drva, zašta god, bi vam rekao da nije baš normalno da 300 tona betoana stoji na osam zatega, a pritom je prošlo 60 godina od izgradnje tog objekta.
Sad meni nekako se nametao zaključak, kao veoma logičan, da su verovatno inženjeri pri nekoj od rekonstrukcija, sređivanja, šta god, verovatno da je neko primetio da bi tu možda bilo dobro da se stavi nekih pet, šest, sedam, ne znam koliko potpornih stubova i onda se tragedija u Novom Sadu ne bi dogodila.
Međutim, Zavod za zaštitu spomenika kulture Novog Sada je 2021. godine izdao konzervatorske uslove kako bi nakon rekonstrukcije železničke stanica zadržala svoje kulturno-istorijske vrednosti i tako dalje, radi očuvanja estetike i autentičnosti. Dakle, ja zaista moram da kažem opet se ograđujem kao laik, ali kao neko ko je, imam utisak da se prilično dobro služim logikom, da tamo neko u tim zavodima za zaštitu spomenika kulture, uopšte nije važna suština, nego im je važna samo forma. Dakle, samo je bilo važno da se zadrži estetika izgleda te nadstrešnice, a to što je 300 tona betona visilo na osam čeličnih zatega, posle 60 godina, to očigledno nikoga nije bilo briga.
Sada moram da kažem da ovaj jučerašnji napad patriotizma ovde meni je iskreno rečeno bio pomalo bljutav. Pomenuću ovu kultnu seriju „Moj rođak sa sela“, ali ne zbog ovog maliganskog cirkuzanta koji ide i peva po ulicama posle 16 minuta tišine, jer nije to poruka te serije. Dakle, poruka te serije bila je mnogo dublja i na to je Lale Pavlović mislio kada je pisao scenario, a to je priča o pukovniku Vraniću i generalu Barbuloviću i sa druge strane o generalu Šarčeviću. Sada svako ko je gledao tu seriju njemu je potpuno jasno i može otprilike da prevede da su pukovnik Vranić i general Barbulović u stvari naši heroji, general Vladimir Lazarević i pokojni general Nebojša Pavković, a general Barbulović sedi preko puta nas. Ko je tačno, možete sami da pretpostavite.
Dakle, taj napad patriotizma je meni bljutav najviše iz razloga što je kult sećanja na žrtve NATO agresije i ponos ratnim-vojnim veteranima, vratio Aleksandar Vučić, pre 13 godina. Dakle, posle 12 godina dok su se ti ljudi stideli što su učestvovali u herojskoj odbrani zemlje od NATO agresije.
Došli smo danas u situaciju, a i sam sam učestvovao u mnogim takvim akcijama, gde se pomaže ratnim vojnim veteranima, gde se organizuju razne manifestacije i gde se ulice imenuju po našim slavnim herojima sa Košara. Zato mislim da će kroz primenu ovog zakona, kada bude izgrađen taj memorijalni centar posvećen žrtvama NATO agresije, biti otrgnuto od zaborava sve ono što ste vi blokaderi gurali pod tepih, odnosno pređašnjih 12 godina od 2000. do 2012. godine. Hvala na pažnji.
Poštovana predsednice.
Ja se danas obraćam kao član Odbora za obrazovanje i u ime roditelja čija su deca želela da normalno studiraju, ali su bila onemogućena, zato što su dekani, blokaderi pojedinih fakulteta, a tamo gde to nisu dekani želeli, grupe profesora su organizovale blokade svojih fakulteta iskoristivši svoj uticaj na studente koji su samo to sproveli u delo.
Ja bih postavio pitanje Ministarstvu prosvete i univerzitetima. Koliko studenata je ostvarilo 48 SS bodova i time steklo pravo na status studenata na budžetu, koliko njih je ostvarilo 37 SS bodova i time steklo status samofinansirajućih studenata, koliko studenata nije uspelo ni da dođe do 37 i samim tim obnovilo godinu 2024/2025? Koliko studenata je izgubilo pravo na stipendiju ili kredit?
Molim za te podatke sa svih šest državnih univerziteta. Dakle, Beograd, Niš, Novi Sad, Kragujevac, Novi Pazar i Kosovska Mitrovica sa posebnim akcentom na Univerzitet u Beogradu, ukoliko rektor Đokić posle 11 meseci uopšte i može da uđe na svoje radno mesto da dostavi te podatke.
Podsetiću na sednicu Odbora 21. januara, to je bila osma sednica Odbora za obrazovanje, ja tada nisam bio član Odbora, ali sam pratio tu sednicu, gde je predsednica Skupštine upravo pitala – šta ćemo sa decom koja su onemogućena da regularno završe ovu akademsku godinu? Tada je rektor Đokić doslovce izjavio, svi fakulteti su spremili planove nadoknade nastave i biće održani svi ispitni rokovi. Posle toga se desilo, šta? Nadoknada je počela sa pet do šest meseci zakašnjenja, gradivo je zipovano maksimalno, mislim da više nije moglo od toga, kriterijum je snižen do samog dna što mogu da potvrde i profesori i studenti.
Dakle, prethodna akademska godina je vrlo upitna i što se tiče same regularnosti, a o nivou znanja uopšte neću da govorim. Neka je samo jedan, jedini student izgubio prethodnu akademsku godinu ili izgubio pravo na kredit ili na stipendiju zbog blokada, ko je odgovoran u očima njegovih roditelja?Da li rektor Đokić, da li njega interesuje sudbina tih porodica, koji su imali troškove i mnogo nekih drugih obaveza da bi svoje dete poslali na studije u Beogradu.
Dalje, najistaknutiji dekani blokaderi juče su davali izjave na jednu od ovih tajkunskih televizija, dekani Hemijskog fakulteta i FPN i za njih je sve spremno za početak nove akademske godine. I sada ja postavljam sledeće pitanje, dakle, ukoliko je godina 2025, 2026. godina, počela sa mesec dana zakašnjenja, da li to znači da su oni već napravili planove nadoknade i za 2025 i 2026. godinu, gde imamo taj jedan mesec kašnjenja u odnosu na ono kad je akademska godina trebala da krene. Molim i za odgovor na ovo pitanje.
I za sam kraj jedna lična opservacija, dakle, niti je ovo Indija, niti je rektor Đokić – sveta krava, pa da ne trpi nikakvu kritiku, s obzirom da se u jednom delu javnosti prosto stvara takav narativ, da je bilo kakva kritika rektora Đokića ustvari napad na akademsku zajednicu, a to u ovom slučaju u ovom delu javnosti, dakle, kad uopšte to pomenete, to je kao da ste dirnuli u osinjak.
Zaključiću još jednim podatkom, a to je da je interesovanje studenata za upis na državne univerzitete u ovoj akademskoj godini bilo nikad manje. Dakle, drastično je opalo i to je pokazalo popuna mesta na kraju, što znači da su rektor Đokić i dekani blokaderi, doveli srpsko visoko obrazovanje na samu ivicu provalije i ostaje samo još da naprave istorijski korak napred. Hvala vam.
Uvažena predsednice, prvo moram da kažem da sam malo uvređen zašto me niste najavili kao naprednog demona, jer valjda nisam gori ja od deda Parandilovića. Makar smo tu negde, ako ništa drugo.
Uvaženi predsedniče Vlade, uvaženi ministri, dragi građani, ja ću pričati danas o tački 7. odnosno Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o posebnim postupcima radi realizacije Specijalizovane međunarodne izložbe EKSPO 2027.
Na samom početku hoću da kažem, ponoviću neke stvari koje je ministar Siniša Mali rekao, a to je da je ovaj EKSPO Beograd 2027 dobije u konkurenciji između naše zemlje, SAD, Španije, Argentine i Tajlanda i to je prvi EKSPO koji se održava na teritoriji Zapadnog Balkana, na kojem su učešće do sada potvrdile 122 zemlje, što je rekordan broj i to valjda dovoljno govori o značaju te manifestacije.
Onda imate vest od 5. marta gde kaže – opozicija u Srbiji uputila je zvanična zahtev Međunarodnom birou za izložbe u Parizu za hitno otkazivanje EKSPO 2027 u Beogradu. Sada ja verujem da to kada je stiglo tamo tim ljudima u Parizu da su oni prvo pogledali u kalendarčić da vide da nije slučajno 1. april, jer mislim da je potpuno, kako da vam kažem, ili je šala ili je nenormalno da neko traži otkazivanje tave manifestacije u svojoj zemlji.
Sada ću da vas podsetim, kolege iz opozicije, na nešto je bilo ne tako davno, a ne baš ni skoro, 2000. godine, odnosno i pre 2000. godine, sećamo se svi onih protesta zimskih 1996. 1997. itd. Beograd je svet, ogroman transparent koji je išao ulicama Beograda i vi ste nama obećavali da će ceo svet da se sjati u Srbiju samo da zla vlast SPS i SRS u tom trenutku ode i u tih 12 godina vi ste organizovali jednu jedinu manifestaciju međunarodnu, a to je Univerzijada. To je što se mene tiče lično zaista za svako poštovanje.
Međutim, ako se sećate vi ste u sklopu te manifestacije tada izgradili naselje Belvil, to je bilo 2009. godina, to naselje u tom trenutku je služilo kao selo Olimpijsko, odnosno Univerzitetsko za održavanje Univerzijade.
Da li neko može da zamisli situaciju, u tom trenutku opozicija, Srpska napredna stranka ili bilo ko drugi, da traži, da piše, već ne znam kome, da se Univerzijada u Beogradu ne održi i da im, ne znam, treća tačka programa za neke sledeće izbore bude da se sruši Beograd? Ja mislim da je to, da ne upotrebim neku težu reč, ali zaista za neko malo ozbiljnije posmatranje.
Juče je takođe ministar Siniša Mali jasno naglasio da je isti ovakav zakon donet u Portugalu, Kazahstanu, Parizu, za Olimpijadu ovu poslednju i da je to praktično nešto što se podrazumeva pri organizaciji ovakvih manifestacija, međutim, naravno, "ko o čemu, baba o uštipcima", i sve vreme jedna ista priča - korupcija, korupcija, korupcija, itd. Evo sad ću ja da vam kažem nešto o korupciji i o tome što sve vreme pričate o tome da hoćete fer izbore i kako nemate fer izbore, itd, itd.
Za ovo što ću sad reći postoje svedoci i u ovoj sali, i sa jedne i sa druge strane, a to je da ste za izbore 2012. godine, oni đurđevdanski izbori, to su bili opšti izbori tada, na svim nivoima, s obzirom da ja dolazim iz Batočine, Batočina je u tom trenutku zaista bila veliko uporište Demokratske stranke, tamo je organizovan jedan sastanak gde su bili prisutni svi predsednici odbora, koliko znam, iz centralne Srbije i gde su vaši čelnici doneli koverte, izvadili iz koferčeta koverte i delili svakom odboru pojedinačno koverte sa gotovim novcem. Ja za to imam svedoke.
Dakle, to što vi pričate o fer i poštenim izborima, samo nemojte molim vas vi, jer to me zaista podseća na ovu priču "ko o čemu, baba o uštipcima".
Ovaj EKSPO, on nije samo specijalizovana izložba, to su 323 razvojna projekta za bolji život građana Srbije i ja bih u stvari to nekako nazvao krunom razvoja Srbije u ovih prethodnih 13 godina, pokazatelj ozbiljnosti zaista jedne države i njene ekonomske snage, posle isto toliko godina propadanja, zatvaranja fabrika, otpuštanja ljudi sa posla itd, itd.
S obzirom da sam ovde slušao sve vreme, mislim da je EKSPO bio glavna tema a ne ovi zakoni o upisu prava svojine i o izvršiteljima, znači, sve vreme sam slušao tu priču da je umesto EKSPA trebalo ovo, pa je trebalo ono, itd. A šta je vas, gospodo, tačno sprečavalo u tih 12 godina da uradite negde neku kanalizaciju, negde neki put, recimo ove auto-puteve koji su izgrađeni u zadnjih 13 godina, brzu prugu ili bilo šta drugo? Šta vas je tačno sprečavalo da sa jedne pozicije u budžetu to smestite na drugu i izgradite sve ovo o čemu pričam?
Priča je jedno, najčešće demagogija, a brojke su nešto sasvim drugo. Pre neko veče je bila jedna emisija na jednoj od ove dve luksemburške televizije koje, naravno, flagrantno krše sve zakone ove zemlje pozivajući se na regulatorno telo iz Luksemburga, nekog tamo Aliju, pričao sam već o tome, i tu je jedan mladić prilično fino zborio kad ga slušate, ima možda malo više od dvadesetak godina i u svom tom revolucionarnom zanosu on kaže da svi mi, odnosno svi građani Srbije treba da pogledaju u svoje novčanike i sve će im biti jasno. I sad, pazite, ima nas koji smo rođeni u Titovo vreme, pa smo živeli i ono vreme Slobodana Miloševića i živeli smo vreme svih ovih žutih derivata i živimo ovo vreme danas i tu su brojke neumoljive, iako u eri društvenih mreža laži koje plasirate brutalno po društvenim mrežama se šire takvom brzinom da ih je vrlo teško demantovati, ali zaista, uz ozbiljnu argumentaciju, jasno se vidi da sve to pada u vodu.
Evo, navešću jedan primer, recimo, što se tiče tih laži. Pre nekoliko dana jedan kamion na auto-putu između Beograda i Novog Sada je udario u onaj stub sa strane koji drži putokaz i taj putokaz se srušio na kolovoz. Onda masovno kreću, na Tviteru i na Instagramu najviše, vesti kako je, evo, ponovo još jedna zamalo nadstrešnica itd, itd. Vi ste toliko tu vest pokušali da usadite u ljude da su zaista neki pomislili - gle, srušio se putokaz tek tako, odjednom, da je na kraju čak i ova vaša, jedna od ove dve luksemburške televizije, morala to da demantuje.
Hajde da pričamo malo o delima, o činjenicama i o delima od 2012. godine do 2024. godine. Hajmo prvo da krenemo od onoga što je najvažnije, dakle, BDP Srbije je 2012. godine bio 3.349 milijardi dinara a 2024. godine 9.748 milijardi dinara, što dođe tri puta više. Nakon toga imate javni dug Srbije na koji se vrlo često u ovom parlamentu pozivate kako je on, ne znam, zapali smo u dužničko ropstvo, kako će naši unučići i praunučići vraćati te dugove itd, itd. Šta je realnost? Realnost je da je javni dug Srbije 2012. godine u ukupnom BDP učestvovao sa 61,5%, a na kraju 2024. godine učestvovao je sa 47,4, što je sada čak za neki procenat i manje. Dakle, mi smo mnogo manje zadužena država nego u ono vreme kad ste vi vladali.
Stopa nezaposlenosti 2012. godine je 25,9%. Svaki četvrti punoletni građanin je bio bez posla. Godine 2024. u četvrtom kvartalu 8,6%. To je tri puta manje. A kroz brojke, od 2000. godine do 2012. godine 335 hiljada ljudi je ostalo bez posla. To su sve one fabrike gde ste mogli u to vreme kad prođete Srbijom da vidite rode na onim fabričkim dimnjacima, polupana stakla. E, to je Srbija kakvu ste vi ostavili nama. Recimo, ovde imamo konkretan primer, samo u Pčinjskom okrugu u 2012. godini otpušteno je 5.000 ljudi. Dakle, u jednom okrugu je otpušteno 5.000 ljudi.
Što se tiče broja zaposlenih, rekao sam, 1.865.000, danas, odnosno na kraju 2024. godine imamo 2.368.000, što je rast od pola miliona ljudi. Prosečna neto plata 2012. godine je bila 370 evra, da prevedem u evre 2024. godine, to je 835 evra, po kursu koji je evo već 13 godina potpuno stabilan.
Ono gde se vi vrlo često pozivate šta je tada moglo da se kupi za taj novac, obezvređen je dinar, kumulativna inflacija u Srbiji od 2013. do 2024. godine je 68,6%, a plate su porasle dva i po puta, prosečna zarada. I sad ću ja tu da navedem prosvetu, zato što je to praktično negde moj delokrug rada. Godine 2012. prosečna plata nastavnika u školi je bila 48.660 dinara, a nakon povećanja u oktobru sada, plata nastavnika 106.100 dinara i to plata nastavnika početnika. Dakle, ne pričam ovde o prosečnoj plati, nego o plati nastavnika početnika bez radnog staža i bez razrednog starešinstva.
Dakle, ovo su brojke koje su jasne i neumoljive. Priča je jedno, demagogija je jedno, a ono što je život i šta su stvarni podaci to je nešto sasvim drugo, tako da poslušah onog mladića, pogledah malo u novčanike i u džepove kako to izgleda i evo, to su brojke koje su egzaktne.
Na kraju, mislim da su kolege preko puta potpuno promašile ponovo temu i da treba da budu opozicija vlasti, a ne opozicija državi Srbiji, jer sve ovo što je pričano do sada samo vidim da su oni opozicija državi i državnim interesima, a ne opozicija vlasti.
Ovim oko EKSPA, to je dokaz ovo pisanje tom međunarodnom nivou, lešinarenje oko svake tragedije koja se desi u Srbiji, mislim da ste time pokazali da ste samo opozicija državi, mislim da ne postoji nigde sličan slučaj u svetu. Ne znam da li je opozicija u Kazahstanu pisala birou da se EKSPO u Kazahstanu ne održi ili da li su recimo brutalno uništavane institucije zemlje posle tragedije u Đenovi ili u Lisabonu.
Dakle, da završim, puna podrška, naravno, predsedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću i Vladi Republike Srbije, da se ova priča oko EHPO okonča na najlepši mogući način za našu zemlju, da se predstavimo u najlepšem mogućem svetlu i sa ponosom pokažemo svim gostima te 2027. godine da je država Srbija najlepša država na svetu.
Hvala vam na pažnji i živela Srbija!
Poštovana predsednice.
Ja se danas obraćam kao član Odbora za obrazovanje i u ime roditelja čija su deca želela da normalno studiraju, ali su bila onemogućena, zato što su dekani, blokaderi pojedinih fakulteta, a tamo gde to nisu dekani želeli, grupe profesora su organizovale blokade svojih fakulteta iskoristivši svoj uticaj na studente koji su samo to sproveli u delo.
Ja bih postavio pitanje Ministarstvu prosvete i univerzitetima. Koliko studenata je ostvarilo 48 SS bodova i time steklo pravo na status studenata na budžetu, koliko njih je ostvarilo 37 SS bodova i time steklo status samofinansirajućih studenata, koliko studenata nije uspelo ni da dođe do 37 i samim tim obnovilo godinu 2024/2025? Koliko studenata je izgubilo pravo na stipendiju ili kredit?
Molim za te podatke sa svih šest državnih univerziteta. Dakle, Beograd, Niš, Novi Sad, Kragujevac, Novi Pazar i Kosovska Mitrovica sa posebnim akcentom na Univerzitet u Beogradu, ukoliko rektor Đokić posle 11 meseci uopšte i može da uđe na svoje radno mesto da dostavi te podatke.
Podsetiću na sednicu Odbora 21. januara, to je bila osma sednica Odbora za obrazovanje, ja tada nisam bio član Odbora, ali sam pratio tu sednicu, gde je predsednica Skupštine upravo pitala – šta ćemo sa decom koja su onemogućena da regularno završe ovu akademsku godinu? Tada je rektor Đokić doslovce izjavio, svi fakulteti su spremili planove nadoknade nastave i biće održani svi ispitni rokovi. Posle toga se desilo, šta? Nadoknada je počela sa pet do šest meseci zakašnjenja, gradivo je zipovano maksimalno, mislim da više nije moglo od toga, kriterijum je snižen do samog dna što mogu da potvrde i profesori i studenti.
Dakle, prethodna akademska godina je vrlo upitna i što se tiče same regularnosti, a o nivou znanja uopšte neću da govorim. Neka je samo jedan, jedini student izgubio prethodnu akademsku godinu ili izgubio pravo na kredit ili na stipendiju zbog blokada, ko je odgovoran u očima njegovih roditelja?Da li rektor Đokić, da li njega interesuje sudbina tih porodica, koji su imali troškove i mnogo nekih drugih obaveza da bi svoje dete poslali na studije u Beogradu.
Dalje, najistaknutiji dekani blokaderi juče su davali izjave na jednu od ovih tajkunskih televizija, dekani Hemijskog fakulteta i FPN i za njih je sve spremno za početak nove akademske godine. I sada ja postavljam sledeće pitanje, dakle, ukoliko je godina 2025, 2026. godina, počela sa mesec dana zakašnjenja, da li to znači da su oni već napravili planove nadoknade i za 2025 i 2026. godinu, gde imamo taj jedan mesec kašnjenja u odnosu na ono kad je akademska godina trebala da krene. Molim i za odgovor na ovo pitanje.
I za sam kraj jedna lična opservacija, dakle, niti je ovo Indija, niti je rektor Đokić – sveta krava, pa da ne trpi nikakvu kritiku, s obzirom da se u jednom delu javnosti prosto stvara takav narativ, da je bilo kakva kritika rektora Đokića ustvari napad na akademsku zajednicu, a to u ovom slučaju u ovom delu javnosti, dakle, kad uopšte to pomenete, to je kao da ste dirnuli u osinjak.
Zaključiću još jednim podatkom, a to je da je interesovanje studenata za upis na državne univerzitete u ovoj akademskoj godini bilo nikad manje. Dakle, drastično je opalo i to je pokazalo popuna mesta na kraju, što znači da su rektor Đokić i dekani blokaderi, doveli srpsko visoko obrazovanje na samu ivicu provalije i ostaje samo još da naprave istorijski korak napred. Hvala vam.
Poštovana predsednice, moram najpre da kažem da u susret 15. martu ovde su se pumpale samo laži i to sve laž do laži. Dakle, najpre da je SAJ otkazao poslušnost, da se uvodi vanredno stanje, da tenkovi izlaze na ulice Beograda, da teška mehanizacija treba da blokira prilaze Beogradu, da je prvi prsten SNS-a, šta god to značilo, napustio zemlju, da se u 16.00 časova gasi signal mobilnoj telefoniji i na kraju se ispostavilo da je sve to bila laž do laži i na kraju je izrečena najmonstruoznija laž od svih mogućih, te upućujem pitanje Ministarstvu unutrašnjih poslova i Višem javnom tužilaštvu u Beogradu dokle se stiglo sa istragom u vezi navoda da je upotrebljen zvučni top 15. marta u ulici Kralja Milana, iako su i policija i vojska i BIA, pa čak i sinoć vojni analitičar Vlada Radulović na N1 oštro demantovali takve navode.
Da li će Tužilaštvo, ukoliko se ispostavi kao još jedna u nizu laži pokrenuti odgovarajući postupke iz člana 343. Krivičnog zakonika protiv lica koja su izazvala paniku u medijima ili na društvenim mrežama, odnosno dokle će se nekažnjeno iznositi laži u svrhu destabilizacije zemlje i izazivanja haosa?
Ovde su se laži iz sata u sat, sada već iz minuta u minut, nadovezivale jedna na drugu, pri čemu su prednjačili narodni poslanici, naravno sakriveni iza poslaničkog imuniteta poslaničke grupe Srce, te je tako narodna poslanica Tijana Perić Diligenski 15. marta pozvala na martovske ide, a svi znamo šta znače martovske ide.
Zatim je načelnik Generalštaba, nažalost načelnik Generalštaba u ono vreme, danas predsednik te opskurne stranke, moj imenjak, Zdravko Ponoš napisao – pucao si na građane. Dakle, jeziva i monstruozna optužba čoveka koji je bio načelnik Generalštaba, a ne zna šta je zvučni top.
Zatim se javio i poslanik Stefan Janjić koji je na društvenoj mreži „H“ napisao je kako su utvrđene tegobe kod ljudi koje izaziva zvučni top itd, itd. i kaže – evo ga izveštaj iz Urgentnog centra i sad tekst je jedno, a izveštaj je nešto sasvim drugo i ja pročitah taj izveštaj lekara specijaliste gde jasno piše kod nekog pacijenta, koji je verovatno član nekog opštinskog odbora stranke Srce – sve uredno, govor uredan, nalaz uredan, vrat slobodan, nema tonjenja, nema ispada senzibiliteta, hod uredan. Dakle, kompletan nalaz je BO ili bez oboljenja.
Taj poslanik Stefan Janjić je u svom zanosu onog tamo utorka, kada su ovde napravili haos u zgradi, u plenarnoj sali Narodne skupštine, umislio valjda da se nalazi u Južnoj Africi na stadionu, pa je ceo dan trubio u vuvuzele, mislim da je oštetio sluh čak i pekarima dole u Kosovskoj ulici, te ne sumnjam da je on ORL stručnjak svakako. Dakle, pozivam tužilaštvo da se ozbiljno pozabavi svim ovim tvrdnjama.
Dalje, postavljam pitanje ministarki prosvete - šta će biti sa školskom godinom u školama koje su sedam ili osam nedelja u blokadi? Da li su direktori i nastavnici svesni da postoji sada već potpuno realna opasnost da ova školska godina može potpuno da se izgubi u tim školama? Nigde u zakonu decidno ne piše izuzev da školska godina traje 37 nedelja koji su uslovi za završetak školske godine.
Mi imamo trenutno škola u blokadi koje su radile 14 i 15 nedelja. Šta ćemo da radimo ukoliko nastavnici u blokadi i dalje odbijaju da rade drugu polovinu marta, ceo april, itd? Da li će doći do ponavljanja školske godine? Ne ponavljanja u smislu neznanja, kao kod kolege Aleksića što je bio slučaj, nego da biste upisali sledeći razred, vi morate da dobijete svedočanstvo iz prethodnog razreda da ste završili taj razred. U ovom slučaju kako izdati svedočanstvo učeniku koji je pohađao 15 nedelja nastave? Eto to je moje pitanje za Ministarstvo prosvete.
Jedna vrlo važna stvar, ako mogu samo još pola minuta do minut. Bila je anketa urađena u jednoj školi u Kragujevcu, gde su pitali roditelje da li su za povratak dece na nastavu. Evo su rezultati te ankete iz viber grupe, 23 roditelja su odgovorila sa – da, nijedan nije rekao – ne. Šta ćemo sa roditeljima koji žele da im se deca vrate na nastavu? I šta ćemo sa neodgovornim prosvetnim radnicima, gde imamo situaciju da u školi u Šapcu učiteljica pita dete od 11 godina - da li se stidi što ide u školu? To je neviđen i neverovatan bezobrazluk.
Ja zaista apelujem na Ministarstvo da preko direktora pod hitno počne da radi na tome da ovakvi ljudi ne rade ovakve stvari koje trenutno rade.
Za sam kraj, izvinjavam se što sam prekoračio, želeo bih da upotrebim misao našeg velikog Dositeja Obradovića, koja je malo prilagođena današnjem vremenu, a to je – država, braćo moja, država, a ne zborovi i plenumi. Živela Srbija.