Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege poslanici, Akcioni plan i zakon za njegovo sprovođenje bi trebalo da budu završni dokument procesa izgradnje državne zajednice Srbija i Crna Gora i, što je još važnije, početni dokument, odnosno početni plan za naš proces pristupanja Evropskoj uniji.
Važnost tog dokumenta je velika i zato ova atmosfera u kojoj se on donosi, kao i sve ono što prati ovaj zakon u Parlamentu Srbije nisu dobri. Trebalo je imati više ozbiljnosti i dati veći značaj ovom zakonu u Parlamentu Srbije, pogotovo što ceo taj proces, kao što vidimo, nije završen.
Podsetiću na zakonsku proceduru, odnosno sam tok ovog zakona u Parlamentu. Mi smo dobili prvo zakon i akcioni plan u prvoj verziji, zajedno sa carinskim tarifama i određenim informacijama, uredbama Vlade u prvoj podeli pre deset dana i videlo se da tu ima mnogih nedorečenosti, što je normalno primetila i Evropska unija, odnosno Komisija Evropske unije.
Došlo je do zahteva za povlačenje, a posle toga odustajanje od tog zahteva, pravdano tehničkom greškom i ono što je najvažnije danas smo dobili tri dokumenta: zapisnik sa sastanaka Vlade od 26. juna, sa sastanaka Vlade Srbije i Vlade Crne Gore u obliku predloga i ne vidimo da je to zaključak, nego zapisnik sa sastanka u vidu predloga. Ono što je čudno, takođe smo dobili amandmane DOS-a od 30. juna, vezane upravo za taj zapisnik, odnosno Predlog zaključaka sa sastanaka Vlade Srbije i Vlade Crne Gore, i na kraju akcioni plan u drugoj verziji, pri čemu su u tom akcionom planu u drugoj verziji uključeni amandmani DOS-a.
To je jedinstven slučaj do sada da mi dobijamo zakon sa već uključenim amandmanima. Ne znam da li je to bila tehnička greška ili je namera da se odustane od amandmana. Tu imamo dve mogućnosti: da je povučen akcioni plan i da smo dobili novu verziju akcionog plana posle sastanaka Vlade Srbije i Vlade Crne Gore i mogućnost da imamo prvu verziju akcionog plana i pored toga amandmane DOS-a, o kojima ćemo raspravljati i glasati za njih.
Verovatno će biti usvojeni, bar je naše mišljenje, Demokratske stranke Srbije, da je to korak unapred u odnosu na prvu verziju. Tu nešto nije u redu. Ostaje sporno da li može amandmanski da se menja jedan dodatak, jer sam akcioni plan nije zakon. Zakon je ono što je dato u tri tačke i to nije sporno, ali akcioni plan je dodatak samog zakona.
Ono što je takođe sporno u amandmanima DOS-a, to je verovatno i stav Vlade Srbije, a da vas podsetim da su dati 30. juna, primljeni u Narodnu skupštinu, pa se kaže u delu III poglavlje 4. Planirane mere harmonizacije, tačka 37. menja se i glasi: "U oblasti odnosa prema Evropskoj uniji do 20. juna 2003. godine Akcioni plan će biti usvojen u zakonskoj formi". Znači, u amandmanima stoji da će akcioni plan u zakonskoj formi biti usvojen u Skupštini Srbije, u Skupštini Crne Gore i zajedničke države do 20. juna.
(Čedomir Jovanović: Jula.)
Juna.
(Čedomir Jovanović: Greška u štampanju.)
Nisam siguran da je greška, ali to pokazuje brzinu kojom je sve ovo dato. Večeras imamo sastanak sa Evropskom unijom i s obzirom da su bile velike izmene u samom Akcionom planu, ne verujem da mi danas raspravljamo o finalnoj verziji Akcionog plana.
Sam Akcioni plan ima svoje delove vezane za određenu liberalizaciju po pitanju protoka ljudi, roba, usluga i kapitala. On je po toj svojoj formi dobar i vidi se da je dat kao jedan domaći zadatak Evropske unije. Tu su date i neke stvari koje su do sada urađene, pri čemu te stvari nisu ni vezane za sam akcioni plan, a pre svega u oblasti slobodnog protoka ljudi, pa i kapitala, dok su one stvari koje tek treba da se urade date sa izvesnim dalekim rokovima.
Tako, na primer, imamo da su ti rokovi tri godine, pa se čak kaže da će do kraja godine biti doneta strategija usklađivanja određenih stvari, recimo vezanih za protok kapitala. U tački 77. se kaže: "U oblasti tržišta novca do 31. decembra 2003. godine biće utvrđena zajednička strategija usaglašavanja". Slušajte kako to zvuči - do 31. decembra biće utvrđena zajednička strategija usaglašavanja. Znači, šest meseci će biti potrebno za zajedničku strategiju.
Pravac je dobar, jačanje zajedničke države, ali brzina je sporna. Bio je potreban veći napor od strane Vlade Crne Gore i Vlade Srbije, a pre svega Vlade Srbije, jer kao što znamo Vladu Srbije čini DOS, koja je u svojim predizbornim načelima imala očuvanje zajedničke države Srbije i Crne Gore, što normalno nije slučaj sa vladom Demokratske partije socijalista, i mi kao poslanici srpskog Parlamenta, a pre svega naša Vlada, morali smo da damo veći napor da bi ovaj akcioni plan bio čvršći i sa bržim rokovima.
Očito, u tome nam pomaže Evropska unija i to je dobra stvar. Dobra je stvar što smo konačno na jednom strateškom opredeljenju, na zajedničkoj liniji sa Evropskom unijom. Dobra je stvar što smo danas čuli da su sve parlamentarne stranke za pristupanje Srbije Evropskoj uniji. Znači da mi, kao Parlament Srbije, imamo konsenzus po tom pitanju, ali ponovo kažem da je loša stvar ta dinamika koja ne daje nadu da će stvari ići onako kako su zamišljene.
Vezano za pojedine delove i oblasti koje se regulišu Akcionim planom, hteo bih da napomenem da je najviše bilo reči o ekonomiji. Pored toga je dat deo gde se govori o društvenim delatnostima, a pre svega u oblasti slobodnog protoka ljudi. To su stvari koje su prihvatljive, nisu sporne. Ostaje samo jedan problem koji je nasleđen od ranije, a to je da mi sada imamo na tržištu rada liberalniju situaciju nego na protoku roba između Srbije i Crne Gore, ali to je nasleđeno stanje.
Najvažnija stvar je vezana za ekonomsko usklađivanje Srbije i Crne Gore, znači za ono o čemu je u javnosti već bilo dosta reči, za pitanje carina, carinskih stopa i ono što je najvažnije, a što je naročito obrađeno u ovim izmenama akcionog plana, to je pitanje administrativne linije, odnosno carinske linije između Srbije i Crne Gore.
Nesporno je da smo mi, kao zemlja, zakasnili sa tranzicijom i da smo imali izuzetno visok nivo carinske zaštite do promena 2000. godine. Kasnije, u toku 2001. godine, kod nas je dosta liberalizovano pitanje carina, smanjene su carinske stope i negde su na nivou 9,4%, odnosno to je neki nivo koji je bio u 2001. godini. Sa druge strane, izdvajanjem svoje carinske službe Crna Gora je došla do izuzetno niskog nivoa zaštite, odnosno izuzetno niskog nivoa carinskih stopa generalno rečeno i on je praktično među najnižima u Evropi, a pogotovo najniži u zemljama u okruženju.
Ali, Crna Gora je sa druge strane imala izuzetno zastareli mehanizam zaštite, a to je sistem kontigenata i kvota, tako da nije sigurno lak posao bio ta dva sistema harmonizovati, jedan liberalan po pitanju načina obračuna carina, kakav je bio srbijanski, ali sa visokim nivoom carinske zaštite, i drugi kvazi-slobodan, gde su male carinske zaštite, ali sa izuzetno zastarelim sistemom kvota i kontigenata.
Crna Gora je u ovom akcionom planu pokušala da 56 proizvoda strateškog opredeljenja za Crnu Goru, a pre svega prehrambenih proizvoda, zaštiti na taj način što zadržava kvote i kontigente i ne znam kako je Vlada Crne Gore to sebi mogla da dopusti da sa takvim planom izađe pred Evropsku uniju.
Normalno, Vlada Srbije je to morala da skloni iz one prve verzije akcionog plana, jer to je stvarno nedopustivo da se sistem kontigenata drži. Naime, Vlada Crne Gore je dala tih 56 proizvoda da se po sadašnjim carinama uvozi sa sistemom kvota i kontigenata, a kada se kvote za godinu ispune, onda se prelazi na tu jedinstvenu carinsku stopu usklađenu sa Srbijom.
Razlog za zaštitu standarda domaćeg stanovništva ne stoji, jer standard se ne štiti na takav način, to je moguće uraditi i tako što se carina poveća, u ovom slučaju je to bilo povećanje carine za te proizvode, a namensko trošenje sredstava dobijenih putem prikupljanja carine usmeriti u subvencije za te prehrambene proizvode.
Sada je novo rešenje koje je dato pod pritiskom Evropske unije da se ti proizvodi izuzimaju iz usklađenih carina i to je jedan od amandmana koji kaže da će te robe imati i dalje različite carine do isteka roka od tri plus dve godine. To nije dobro jer mislim da je na tom polju trebalo više insistirati i ići makar sa kraćim rokovima.
Činjenica je, i potpuno sam svestan toga, da su to proizvodi koji su od značaja za privredu Srbije. Kada se radi o prehrambenim proizvodima izvestan nivo zaštite je bio potreban. Tu je negde oko 5-6% skinuta carina, sa 30 na 24-25%, zavisi od proizvoda, ali moglo je da se ide sa još nekim procentom sniženja, ali da imamo jedinstvene carine, jer to je ono što bi dovelo do većeg obima trgovine između Srbije i Crne Gore. Ovako je neizvesno koliko će ta trgovina i dalje da živi.
Naročito važna stvar je ono što su kolege već pričale, dao je konkretan primer kolega Hurić, vezano je za carinsku liniju, administrativnu liniju. Ona nije direktno vezana za akcioni plan. Ona je, nažalost, kao takva odraz lojalnosti i bila je već ubačena u Beogradski sporazum. Ali cela priča koju je Evropska unija nametala nama kao Srbiji i Crnoj Gori je da je ta carinska linija neodrživa, da zajednička država to
ne može da ima. Sigurno je bilo potrebno i više hrabrosti i više zalaganja još u periodu donošenja Ustavne povelje i Zakona o sprovođenju da dođemo do rešenja o jedinstvenoj carini, međutim, to nije urađeno. Sada Evropska unija i dalje insistira na tome i traži jačanje zajedničke kancelarije, odnosno kancelarije carina Srbije i Crne Gore.
Činjenica je da carine između Srbije i Crne Gore ne postoje, međutim, administrativna procedura za prelazak robe između Srbije i Crne Gore je nedopustiva, pogotovo kad se ima u vidu koliko je relativno malo tržište Crne Gore u odnosu na Srbiju i ta administracija za prenos, izvoz robe, za trgovinu sa Crnom Gorom je izuzetno velika, troškovi špedicije i ostalog, tako da sigurno, kada se budu nastavili ovi pregovori, a mislim da se oni sigurno nastavljaju, biće potrebno da srpska delegacija insistira na potpunom ukidanju te administratvne linije za protok roba.
Nedopustivo je da se daju ovakva rešenja, kao što su data u amandmanima, koja ne govore jasno o tome da će se ta administrativna granica ukinuti.
Dosta je u javnosti bilo reči i o fiskalnim efektima akcionog plana, doći će do smanjenja prihoda na osnovu carina, međutim, jedna država koja treba da uđe u Evropsku uniju, i u svetsku trgovinsku organizaciju, koja mora svoju malu ekonomiju da liberalizuje, sigurno da ne može da očekuje da su fiskalni prihodi po osnovu carina nešto što će biti značajno za budžet. Sa te strane mislim da kritičari tog dela akcionog plana, naročito oni koji dolaze iz redova potpisnika Beogradskog sporazuma, apsolutno nisu u pravu i da taj deo ne može da bude argument za neusvajanje Akcionog plana.
Ima drugih argumenata koji govore da Akcioni plan ne treba usvojiti. Ono što je problem, što mislim da bi trebalo Evropska unija da insistira, mada je možda već kasno, pretpostavljam da će biti reči o tome, to je neusklađenost poreskog sistema Srbije i Crne Gore. Naime, Crna Gora u nečemu prednjači, a u nečemu kasni. Ona je tako došla do ideje da 1. aprila uvede porez na dodatu vrednost. Nije sporno da porez na dodatu vrednost treba da uvedu sve zemlje koje to nisu, to je samo Srbija i Crna Gora, odnosno Srbija, Bosna i Hercegovina i Kosmet, ali da li je trebalo baš toliko žuriti, jer kao što znamo Srbija će uvesti PDV od 1. januara 2004. godine.
S druge strane, Crna Gora ima neke anahronizme kao što je služba za obračun i plaćanje, ona je jedinstvena u Evropi sa tom paradržavnom institucijom, tako da ne možemo da govorimo o nekom liberalizmu Vlade Crne Gore. Na tom pitanju ima puno tehničkih problema, naročito kod prelaska robe iz Srbije u Crnu Goru, pa i obrnuto, kod prelaska robe iz Crne Gore u Srbiju, jer roba koja dolazi iz Srbije u Crnu Goru automatski se oporezuje na osnovu poreza o dodatoj vrednosti, dok ova roba iz Crne Gore praktično ulazi kao repromaterijal, pa se kasnije u finalnoj fazi naplaćuje porez na promet. Takođe, u tom delu je potrebno usklađenje.
Sve u svemu, Akcioni plan ide u dobrom smeru. Kao što sam rekao, mislim da ovo nije finalna verzija i nadam se da ćemo već večeras i narednih dana imati bolju verziju. Zato i mislim da o ovom akcionom planu nije trebalo danas raspravljati i da je trebalo da se povuče sa dnevnog reda, da sačekamo i da finalnu verziju usvojimo.
Ta finalna verzija bi bila bolja i za nju bi verovatno Demokratska stranka Srbije, hipotetički, imala razloga da glasa. Ova verzija još nije dovoljna. Mi smo za očuvanje zajedničke države i u tom pravcu ćemo učiniti sve da dobijemo bolji dokument, kao što sam rekao, akcioni plan i polazni dokument za naše priključenje Evropskoj uniji, to je ujedno i kruna nastojanja na očuvanju zajedničke države i zato on treba da bude efikasniji i sprovodljiviji. Hvala.