PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 22.10.2003.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA

2. dan rada

22.10.2003

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:30 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Stanko Kovačević, a posle njega narodni poslanik Stevan Ž. Gudurić.

Stanko Kovačević

Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovane kolege i koleginice poslanici, poštovani građani Srbije, danas imamo na dnevnom redu inicijativu jedne neprincipijelne koalicije, koja je u ovom parlamentu i van ovog parlamenta utvrdila strategiju rušenja parlamenta i Vlade Srbije. Želi da jednom sinhronizovanom aktivnošću u parlamentu, na ulici i u preduzećima ostvari svoje ciljeve.
Normalno je, krenula je od prve tačke, od izglasavanja nepoverenja predsednici Narodne skupštine gospođi Nataši Mićić. Krenuli su od jedne časne, profesionalne i odgovorne predsednice, koja je uspela da u ovom parlamentu eliminiše politički vandalizam, doprinese umanjenju političke nekulture i stvori normalne uslove za rad poslanika.
Iz tog razloga uopšte se ne čudim podnosiocima inicijative, gospodi radikalima, jer je normalno da će biti protiv onoga koji ih je priveo političkoj kulturi za ovom govornicom. I te kako se čudimo onima iz DOS-ove grupacije koji su se pridružili onima iz neprincipijelne koalicije i pridružili se ovoj raspravi i ovoj aktivnosti. Time su pokazali da nisu sposobni i da nisu politički dovoljno mudri i jaki da nose teret odgovornosti vršenja vlasti, i dobro je da su to pokazali da mi u DOS-u znamo sa kim možemo računati u ostvarenju naših ciljeva.
Ja ću upravo i jednu i drugu i treću inicijativu analizirati sa tri kratka aspekta. Prvo sa aspekta podnosioca inicijative (to su opozicione stranke, radikali, socijalisti, Stranka srpskog jedinstva, što je potpuno normalno i legalno, odnosno legitimno), sa aspekta pridružioca toj inicijativi i sa aspekta poznatog srpskog muškog šovinizma.
Prvi aspekt, normalno je da opozicione stranke traže smenu predsednice, koja im onemogućava da rade za ovom govornicom ono što su radili. Ali, nije normalno da se jednoj takvoj inicijativi pridruže ne samo Socijaldemokratska partija, nego i pojedini poslanici iz drugih stranaka članova koalicije DOS-a. Mora se razgovarati. Postoji li ljudska i moralna odgovornost za ponašanje u ovom parlamentu. Treći aspekt, muški šovinizam. Muškarčine u ovom parlamentu nisu spremne da prihvate i da podnesu činjenicu da se na čelu ovog parlamenta našla jedna sposobna žena, koja je pokazala da može biti i mudrija i sposobnija od mnogih nas. Zbog toga su se pridružili i dali svoj glas i izaći će za ovu govornicu, da govore u prilog opoziva predsednice Nataše Mićić.
Uzmimo pretpostavku da i podnosioci inicijative i pridružioci inicijativi i mačo šovinisti u ovom parlamentu ostvare, recimo, svoje nastojanje da izglasamo nepoverenje Vladi Srbije. A kome ćemo onda, kome će građani Srbije poveriti vršenje vlasti? Možda premijeru u ladovini Demokratske stranke Srbije, koji je upravo svojim ponašanjem i pristupanjem neprincipijelnoj koaliciji pokazao ne samo da mu ne treba poveriti vlast nego da ga treba malo drugačije analizirati, a treba ga analizirati znate sa kog aspekta - sa onog aspekta što su mnogi stručnjaci zahtevali, da svi državni funkcioneri, izabrani i imenovani, moraju proći psihotest.
Zašto ovo govorim? Posmatrajte kada gospodin Maršićanin uđe na ova vrata i dođe do svog sedišta, u stanju je da napravi jedno desetak potpuno nesuvislih grimasa, nekada da isplazi jezik. Pa, zar takvom čoveku poveriti vlast i takvog čoveka staviti za isti sto.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas da se držite Poslovnika Narodne skupštine.)
Staviti ga za isti sto naspram Šredera, Blera, Širaka i drugih. Srbija nije spala na to i zbog toga će Srbija dobro voditi računa kome će na sledećim izborima poveriti vršenje vlasti.
Na kraju, draga gospodo i prijatelji, jedna poruka za sve vas i za građane Srbije: 15. marta ove godine Srbija je listom izašla na ulice, sela pored TV ekrana da oda dužnu poštu i počast ubijenom prvom demokratskom premijeru i predsedniku Demokratske stranke, da bi time pokazala i izrazila svoju podršku za sve ono što je učinio. Ubeđen sam da će Srbija 16. novembra i na prvim sledećim parlamentarnim izborima takođe listom izaći na glasačka mesta i poveriti vlast onima koji su pokazali da su sposobni da ovu Srbiju vode pravim putem. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Replika. Pravo na repliku ima ovlašćena predstavnica poslaničke grupe Srpska radikalna stranka, narodna poslanica Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Gospođo Čomić, gospodin Stanko Kovačević je u svom izlaganju uvredio poslaničku grupu Srpske radikalne stranke i vi niste reagovali na tu uvredu. Da li smo mi politički nekulturni ili nismo, to će pokazati građani na narednim izborima, najpre na ovim 16. novembra kada će se izjasniti; oni kojima je sada bolje glasaće za Dragoljuba Mićunovića, a oni koji žive mnogo lošije nego što su živeli ranije glasaće sigurno za Tomislava Nikolića.
Ja vas pitam da li vi to nama osporavate naše ustavno pravo i naše poslaničko pravo da podnesemo predlog koji smo podneli? Govorite o neprincipijelnoj koaliciji. Pa, zar postoji neprincipijelnija koalicija nego što je DOS? Gospodine Kovačeviću, gospodo iz DOS-a, mi iz Srpske radikalne stranke nismo krivi što je DOS funkcionisao kao rogovi u vreći i što su rogovi počeli da ispadaju iz vreće.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Stevan Ž. Gudurić, a posle njega narodni poslanik Jon Čizmaš.

Stevan Ž. Gudurić

Gospođo Čomić, dame i gospodo narodni poslanici, konačno je u ovoj skupštini došla na tapet i predsednica Skupštine, da se o njoj raspravlja, pa je došla Vlada, i to je nešto što je jako normalno i oko toga ne treba praviti nikakvu posebnu predstavu. Mislim da je predsednici Skupštine svojim radom u Skupštini zaslužila da dođe na tapet i videćemo da li je po mišljenju većine zaslužila da ode sa tog mesta.
Ne bih ovde polemisao sa jednim od prethodnih diskutanata, zato što mislim da nije ovo mesto da socijalisti polemišu između sebe, ali zar je bilo za očekivati da ta koalicija DOS traje duže. Mislim da je i ovo predugo, jer ako pogledamo narodnu poslovicu, ona kaže: "Sto babica kilava deca", 18 stranaka drže vlast, a dugo su i držali ako uzmemo i to i od čega su sve sastavljeni.
Neka se uvrede oni koji zaista ne vrede ništa i ništa vredeli nisu, samo su sklopom sretnih ili nesretnih okolnosti upali u priču i što ta većina, koja je bila većina dok je bila većina, nije pobedila, nego se samo spletom okolnosti glasalo protiv, pa je neko ni kriv ni dužan postao vlast.
Kada posle ove skupštinske rasprave dođemo do vanrednih parlamentarnih izbora, pa neki budu imali tri unakrst da se pojave sa imenom i prezimenom, onda ćemo videti koliko ko vredi. Stvarno ćemo videti, samo ako budu imali tri čiste. Pitanje je, koliko će njih, Milka, imati tri unakrst da izađe samostalno u tu priču, jer neki koji talasaju ovom skupštinom... a ne bih govorio o rušenju. Kada smo kod rušenja, onda bi pre neko imao odgovornost za neko paljenje neke skupštine. Nisam razumeo da je niko rušio ništa. Neko je nešto palio, a to saberite između sebe ko je kriv. To socijalistima ne možete ubaciti kao nešto što je bio njihov deo priče. To ste vi, lepi moji, palili, a mi ovde rušili nismo. To je sigurno. Da li će se ovde dogoditi da neko bude smenjen, to će pokazati kraj rasprave i glasanje.
Ovde se ništa ne ruši, zato što nisam razumeo da mi dolazimo u Skupštinu da nešto rušimo, jer nisam razumeo ni da smo u građevinskoj firmi, ni da smo zidari, ni da smo ovo, ni da smo ono, ni da smo pomoćno osoblje na građevini na kojoj se nešto ruši. Istina, verovatno je trebalo ovde da dođemo da nešto i gradimo. Bilo je pitanje, da li se u sklopu ovakvih okolnosti koje su vladale u ovom parlamentu moglo uraditi i kako bi ta priča uopšte i prolazila.
Socijalistička narodna stranka će glasati za smenu gospođe Nataše Mićić, glasaće za smenu Republičke vlade. Da li će to biti dovoljan broj glasova, pošto se stalno u javnosti polemisalo o tome kako smo mi nekakav jezičak na vagi, pa ću samo da vratim priču malo unazad, u ovom parlamentu. Setite se šta ste čitali u novinama pre usvajanja budžeta: Banetovi socijalisti neće biti u sali da bi bilo potrebno manje glasova da se izglasa budžet. Onda su ti koji su imali te novine koje su to pisale sat vremena pre kraja zasedanja odjedanput rešili da ne budu u sali. Izvinite, molim vas, nikada ni do sada, a pogotovo u budućem životu neću ići za nekim Dejanom Mihajlovim, zato što to meni moja deca oprostila ne bi.
Prema tome, ovde sam došao kao socijalista i danas sam socijalista i teško da neko i u onoj bivšoj stranci može da priča o mom mandatu, zato što, za razliku od većine drugih, tamo odakle sam mi lagano pobeđujemo i pobedićemo i na sledećim izborima, to uopšte nije sporno. Tamo je to tako. Negde nije. Tamo odakle sam, Socijalistička narodna stranka će biti i posle sledećih izbora vlast, i to uopšte nije sporno. Ko god ne veruje, vidimo se posle izbora, samo da utvrdim koja je bila razlika.
Prema tome, neke moje kolege koje su smatrale da je taj moj mandat sporan pre bi mogle da gledaju da li je njihov sporan. Moj ne može da bude sporan, zato što tamo odakle ja dolazim socijalisti imaju čvrsto uporište, možda nekim delićem zahvaljujući meni, a sigurno mojim drugarima i prijateljima koji tamo sa mnom rade. (Iz sale: Tema.)
Tema, tema bi mogla biti i DSS, dragi kolega, koji ne zna na koju stranu tera loptu. Tema bi mogla da bude štošta drugo. Prema tome, nemojte vi meni objašnjavati šta je tema, znam šta pričam, za razliku od vas koji ne znate šta pričate, jer ste pričali različite priče sa ove govornice. Koliko se sećam, socijalisti nisu glasali za neke zakone, zbog kojih sada Srbija stenje, ali vi ste zdušno glasali, pa ste napuštali sednicu, onda su vam usvojili ključni amandman koji je govorio da čarape u kojima ćete doći neće biti plave, nego zelene; to je bio ključni amandman zbog koga ste se isto tako pompezno kako ste izašli iz sale vratili u salu. Nemojte me vi samo učiti šta je tema. Srbija teško da može biti sretna ako joj vi budete na čelu.
Prema tome, u ovom parlamentu su svi pokazali svoje lice. A da je bilo sreće, da je i u ovom intervalu kada nije bilo TV prenosa kamera pokazivala ko šta radi i ko šta priča, neke stvari bi malo drugačije izgledale u Srbiji. Ne bi moglo toliko da se laže kroz ove pisane medije i da se samo lepe etikete. Ovde, sa skupštinske govornice, svako od nas jasno i glasno može da iskaže svoj stav i svoje mišljenje. A da je Srbija bila u prilici i u ovom vremenu od "Sablje" do danas da sluša šta neki od vas pričaju, drugačije bi posmatrala današnju situaciju. Ne bi se lepila za neke.
Srbija će izaći tog 16. u broju u kom bude izašla da glasa, imaće za koga i da glasa. Sretna je okolnost što neki neće biti uopšte u prilici da budu glasani, zato što ima jedan čovek koji je bio tri puta na izborima i nikoga nije pobedio, a ipak je bio predsednik Jugoslavije. Zato ste i zapalili Skupštinu, da se ne utvrdi činjenica da nikakav Voja Koštunica nije pobedio Slobodana Miloševića. Što ste zapalili Skupštinu? Možda ste tada vi u DOS-u rešili, zajedno sa DSS-om koji je tada bio vaš deo i perjanica, da Kosovo ne pripada Srbiji. Samo u tom slučaju, ako Kosovo ne postoji uopšte, imalo je šanse da Voja Koštunica ima većinu. U svakoj drugoj prilici Voja Koštunica nije imao većinu. Na kraju krajeva, koliko ga Srbija podržava, pokazalo se posle na izborima. Nije čovek prošao, zato što Srbija računa da ima nekog pametnijeg sveta za koga treba da glasa i koji može da je vodi.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, molim vas za razumevanje za širinu teme. Ipak ću vas zamoliti da razgovaramo o temi koja je na dnevnom redu, a to je Predlog za razrešenje predsednice Narodne skupštine Nataše Mićić.)
Zahvaljujem se, gospođo Čomić. Prema tome, Srbija će posle ove rasprave svakako znati na čemu je. Posle ove rasprave moraćemo svi da položimo karte na sto i da ofiramo ono što stvarno jesmo. Kada se budemo tako ofirali, onda će se znati da je Socijalistička narodna stranka opoziciona i da će svakako u nekom vremenu biti poziciona stranka i ovde, a i u mnogim sredinama, danas jeste i biće pogotovo. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Jon Čizmaš, a posle njega narodna poslanica Bojana Aleksić.

Jon Čizmaš

Gospođo Čomić, gospodine potpredsedniče Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, DHSS - Samostalna Srbija, DOS glasaće protiv predloga razrešenja predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, gospođe Nataše Mićić. Smatram da predlog za razrešenje predsednika Narodne skupštine gospođe Nataše Mićić sadrži četiri izmišljena poglavlja: prvo - kompromitovanje gospođe Nataše Mićić kao predsednika Skupštine i v.d. predsednika Republike Srbije; drugo - direktni atak na DOS, na reformu države Srbije; treće - neargumentovane optužbe na račun Vlade Republike Srbije i četvrto - kršenje odredaba Poslovnika Narodne skupštine.
Ove konstatacije su nebitne. Značajno je da građani Srbije znaju šta je pravda. Očigledno da zaboravljate da postoji samo jedna istina. Vi ste, gospodo predlagači, pretvorili ovu govornicu visokog doma u tribinu "Hajd parka", koristeći svaku priliku da iznosite vaše retrogradne stavove, zanemarujući namerno dnevni red sednice Skupštine. Strategijom opstrukcije i incidenata pokušali ste da usporavate proces usvajanja značajnih zakona bitnih za reformu i prosperitet građana Srbije. DHSS - Samostalna Srbija, DOS ne brani Natašu Mićić kao osobu, koja je svoje obaveze prema glasačima ispunila, već pokušava da odbrani obećanu politiku DOS-a. Ponavljam, napad na gospođu Natašu Mićić i nije napad na predsednika Skupštine, već je očigledna namera predlagača da napadne i obezvredi reformsku politiku DOS-a.
Gospodo, ako biste poštovali zakone i Ustav, kao i Poslovnik Narodne skupštine, vaš predlog ne bi ni stigao na dnevni red ovog parlamenta. Istorija će zabeležiti da je Nataša Mićić bila prva žena predsednik parlamenta, koja je zaslužna za uvođenje prave demokratske atmosfere u srpskoj skupštini i ujedno je uvela principe parlamentarizma.
Neki smatraju da ne postoje veliki ljudi već samo veliki događaji. Ja se ne bih složio sa tim. Velikani su stvarali istoriju. Srbija je imala velikog reformatora Zorana Đinđića. Premijerov stil vladavine bio je podređen suštini, modernizaciji i demokratizaciji evropske Srbije. Zoran je bio veliki, ali i on vam je smetao. Atinjanin Solon je rekao - moraš da otkriješ nevidljivo kroz vidljivo. Zato, retki su narodi koji su imali izuzetne žene na položajima odbrane i dostojanstva, kao borce za večna ljudska prava; primera radi, Jovanka Orleanka, Indira Gandi, Margaret Tačer. Zlatna dama Srbije, Nataša, nije zaslužila ovakve neargumentovane kritike i insinuacije. Zašto? Zato što niste u pravu, gospodo.
Član 82. Ustava Republike Srbije glasi - Narodna skupština uređuje svoj rad i organizaciju i način ostvarivanja prava i dužnosti narodnih poslanika. Jeste. Predsednik Narodne skupštine dužan je da se stara o primeni Poslovnika, a Nataša je to brilijantno odradila. Vi smatrate da imate samo prava, a svoje obaveze retko ispunjavate. Tvrdite da se borite za interese Srbije, a u stvari kočite razvoj reformi i demokratije.
DHSS - Samostalna Srbija, DOS podseća vas da Administrativni odbor nikad nije utvrdio kršenje Poslovnika Narodne skupštine od strane predsednice. To znači da predlagač iznosi neistine i pokušava da ospori ugled Nataše i parlamenta. Zato morate da se zapitate da li ste spremni da prihvatate načela parlamentarizma i demokratije.
DHSS - Samostalna Srbija, DOS daće podršku predsednici Skupštine i odbraniće principijelnu politiku reformi DOS-a. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Gordana Pop-Lazić, predlagač.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Poštovane kolege narodni poslanici, izvinjavam se svima vama i javnosti koja je pratila sednicu Skupštine u četvrtak, kada smo prekinuli rad, zbog onih pola sata koje sam vam oduzela čitajući stenografske beleške. Verujte, i meni je bilo teško da ih čitam, ali je to bilo sa namerom da pokažem i dokažem da je bilo još teže sve to izdržati ove tri godine. Ako je teško bilo da se sluša, verujte, nama je bilo još teže da to podnesemo za ove tri godine, ali kao što vidite izdržali smo i kucnuo je čas da se sada malo preslišamo pa da podsetimo gospođu predsednika Narodne skupštine šta je ona to sve činila, a nije trebalo da čini, i šta je to nekada poslanička većina DOS-a činila i pomagala predsedniku Skupštine u njenoj osionosti da omalovažava ovaj parlament i da dođemo u situaciju da ona svoju funkciju predsednika Skupštine koristi tako da izazove teške posledice i po politiku, i po demokratske procese i po Srbiju uopšte.
Tačno je da je gospođa Nataša Mićić prva žena predsednik parlamenta - to niko ne spori, nadamo se da će ih biti još - ali i žena koja je dokazala da nije dorasla ovoj funkciji. Jedan očigledan primer koji smo imali za ove tri godine je da predsednik Narodne skupštine ne zna koliko narodnih poslanika ima u parlamentu, desio se u jednom trenutku kada je gospodin Nikolić reklamirao da nakon glasanja o jednom amandmanu nije bilo 126 poslanika u skupštinskoj sali. Na to mu je predsednik Skupštine gospođa Mićić odgovorila: "Gospodine Nikoliću, tačno je da je Ustavom predviđeno da Narodna skupština ima 250 narodnih poslanika. Članom 82. Poslovnika o radu Narodne skupštine kaže se da kvorum za rad Narodne skupštine postoji ako je na sednici Narodne skupštine prisutno više od polovine ukupnog broja narodnih poslanika. Obaveštavam vas da je ukupan broj narodnih poslanika u Narodnoj skupštini 248, pošto su oduzeta dva mandata, tako da je kvorum za rad 125 narodnih poslanika i zbog toga sam čekala izveštaj Administrativnog odbora, koji nisam dobila, ali to obaveštenje ćete dobiti. (Žagor u sali)."
Možete misliti kako su svi ostali poslanici reagovali na ovakvo neznanje predsednika Narodne skupštine koji bi morao da zna da u svakom trenutku Skupština ima 250 narodnih poslanika i da je za odlučivanje tada i sada bilo potrebno da u sali sedi 126 narodnih poslanika. To je argument za našu tvrdnju da Nataša Mićić nije dorasla funkciji koja joj je dodeljena, a koju je ona prihvatila. Mogla je da proceni da nije dorasla toj funkciji pa da se zahvali, da kaže - ja procenjujem da to ne mogu, prvi put sam poslanik u Narodnoj skupštini, treba mi malo iskustva, možda neki drugi put.
Ali ona je vrlo rado tu funkciju preuzela i od ove skupštine napravili smo pijacu i napravili smo takvu situaciju da su narodni poslanici vrlo nerado dolazili u parlament i izlazili za ovu govornicu očekujući svakog trenutka da mu neko sa leđa skrene pažnju da nije u temi, da je tri sekunde prekoračio vreme za izlaganje. Naravno, posle toga kreću raznorazne kazne.
Svima nam je bio cilj da u Skupštini budemo i da svi učestvujemo u glasanju po pojedinim temama.
Pored toga želim da istaknem još jedan primer, s obzirom da je to dosta zainteresovalo javnost, a to je Radiodifuzni savet i glasanje prilikom izbora članova Radiodifuznog saveta. Ja ovde imam tri listinga sa glasanja, recimo za gospodina Radenovića, gde u listingu stoji da su poslanici koji nisu glasali, a koji su naravno dali kvorum, dr Branislav Blažić, Branislav Vakić, Velimir Živojinović. Za njega zaista ne znam, jer nisam mogao da proverim, ali pročitaću samo poslanike Srpske radikalne stranke: Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević. Nijedan od tih poslanika nije bio u sali.
Glasanje prilikom izbora gospodina Cvetkovića, takođe Radiodifuzni savet, navodno poslanici koji nisu glasali su: Veroljub Arsić, Branislav Vakić, Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević. Još jedno glasanje, za gospodina Cekića, takođe poslanici koji nisu glasali su: Veroljub Arsić, Branislav Vakić, Branislav Blažić, Slobodan Janjić, Milorad Mirčić, Vitomir Plužarević. Nijedan od ovih poslanika nije bio u sali, niti su njihove kartice bile u sali. Dakle, neka zloupotreba jeste. Ko je zloupotrebu izvršio mi ne znamo, ali ko treba da vodi računa o tome da do zloupotreba ne dođe to svakako znamo i to jeste predsednik Narodne skupštine.
Još nešto što je nakon što smo utvrđivali dnevni red zainteresovalo javnost, to je sudbina zapisnika koji nisu usvojeni i razlozi zbog čega nisu usvojeni, kao i posledice neusvajanja zapisnika. Ja sam se potrudila da uzmem stenogram sa sednice od 22. jula, sporne sednice zbog dva poslanika koji nisu bili u sali, a čije su kartice očigledno zloupotrebljene. To je imalo izvestan epilog pred državnim organima, odnosno javni tužilac je doneo odluku da ne postoji osnovana sumnja da je gospođa Neda Arnerić na neki način saučestvovala u izvršenju tog dela, jer se držala pasivno nakon iznošenja u javnost činjenice da je bila prisutna na sednici kada se glasalo o guverneru i Savetu Narodne banke.
To naravno oslobađa odgovornosti Nedu Arnerić, za koju smo mi radikali smatrali zaista da je nevino optužena i da je verovatno žena i sama bila iznenađena da je njenu karticu neko zloupotrebio, ali to samo potvrđuje činjenicu da delo postoji, da je neko zloupotrebio karticu i zaista sa čuđenjem prihvatamo činjenicu da javni tužilac dalje ne istražuje koje je to nn lice koje je tu karticu zloupotrebilo. Dakle, ono što ste ovih dana mogli da pročitate vezano za slučaj Nede Arnerić tačno je da oslobađa gospođu Arnerić odgovornosti, ali dokazuje da krivično delo postoji.
Ja ću ovom prilikom samo kratko da ukažem, i vama i javnosti, na nekoliko primera. Smanjila sam onih mojih 200 strana na nekih 30 i neću to u jednom cugu da vam sve iznesem, nego povremeno da se javim za reč, da vas previše ne zamaram, da vam slikovito dokažem da je predsednik Narodne skupštine bila pristrasna, neobjektivna i nepravedna.
Na jednoj od sednica 26. juna 2001. godine mr Srboljub Živanović se obraća narodnim poslanicima rečima: "Dame i gospodo, srećući se svakog dana sa građanima Srbije sa razlogom se ljute na nas narodne poslanike. Građani odobravaju da svako ko izađe za ovu govornicu izađe sa ciljem da iznese problem građana. Rečeno je da Skupština, kao zakonodavno telo, ima zadatak da kontroliše izvršnu i sudsku vlast, nezavisno od ličnosti koju predstavljaju, ali građani se ljute na nas koji sedimo u klupama i svojim ponašanjem, kao da smo deca u obdaništu, ne shvatamo ozbiljnost situacije u kojoj se zemlja nalazi, doprinosimo neozbiljnom radu ovog parlamenta. Takođe, predsedavajući mora imati sluha, snage, volje da na mestu na kojem se nalazi mora da bude pravedna."
Gospođa Mićić odgovara: "Predsedavajuća ima snage i volje da vam izrekne opomenu na osnovu člana 101. Izričem vam opomenu zbog prekoračenja vremena... Gospodine, pričate o ozbiljnosti državnih poslova, a prekoračili ste vreme od tri minuta koliko traje pravo replike ili kršenje Poslovnika."
Da li je ovde gospodin Živanović učinio bilo šta što je predviđeno tim članom 101, sem što je malo prekoračio vreme u izlaganju, na šta nije bio ni opomenut, da bi mu se izrekla mera opomene. Očigledno je da nije, ali tada je gospođa Mićić još uvek, a i sada je, kao što ste videli, u odgovoru na moj ekspoze u ime predlagača grupe narodnih poslanika, njih 54, rekla: "Žao mi je što nisam bila još stroža", kao da je redar ili žandarm u Skupštini.
Nadam se da ni vi koji ste glasali za predsednika Narodne skupštine niste želeli da predsednik Skupštine bude žandarm i zbog toga bi, bez obzira na to kojoj političkoj partiji pripadate, u želji da sačuvate zaista dostojanstvo ovog doma, trebalo dobro da razmislite da li nam treba takav predsednik Skupštine i da li ćemo, ako ostane ovakav predsednik Skupštine, ubuduće moći da očekujemo da imamo neki drugačiji parlament u kome ćemo moći da ukrštamo stavove bez bojazni od toga ko nam sedi iza leđa i sa kakvim štapom ili kanapom.
Mislim da građani Srbije i te kako osuđuju sve nas zbog atmosfere koja je u parlamentu. Prosto su izgubili volju da političare slušaju i gledaju zbog toga što su imali prilike da vide kako sami ovde dozvoljavamo da se u parlamentu dugo čega na početak rada i na utvrđivanje kvoruma i na falsifikovanje glasova i na ovakvo dobacivanje kao što je i sada.
(Milka Marinković dobacuje sa mesta.)
Imamo i ometanje govornika, izricanje kazni ni zbog čega i na taj način smo stvorili jednu sliku o sebi koja bi mogla da dovede do toga da nam jednog dana neko sa strane kaže - gospodo, vi očigledno niste sposobni da se bavite politikom, niste sposobni da izgradite institucije, doći ćemo mi ovde sa svojim tenkovima, pa ćete vi lepo živeti pod patronatom. Ako nam trebaju patroni iz inostranstva, ako mi zaista nismo sposobni da sačuvamo ovu instituciju, ako nismo sposobni da držimo pod kontrolom, a u našoj je nadležnosti Ustavni sud koji je veoma važan, kao i druge institucije, vidite kako gospođa Brkić kao predsednik Vrhovnog suda izlazi u javnost i komentariše sve presude nižih sudova.
To je nečuveno, da komentariše nešto što joj uopšte nije u kompetenciji, ali svakog dana možete da čujete da je gospođa Sonja Brkić izjavila to i to.
Nema ko drugi nego mi ovde da se time pozabavimo i da to osuđujemo. Ako čekamo da samo kao članovi političkih partija na našim konferencijama za štampu iznosimo stavove, onda to jeste jedno od mesta, ali nije pravo mesto za to, jer mi možemo da osuđujemo, da napadamo, a ovde, draga gospodo, ipak donosimo odluke.