PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 22.10.2003.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA

2. dan rada

22.10.2003

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:30 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Bojana Aleksić, a posle nje narodni poslanik Petar Petrović.

Bojana Aleksić

Ne želim da govorim lično o predsednici parlamenta Nataši Mićić, želim da govorim krajnje načelno o instituciji Narodne skupštine, o instituciji Vlade, o instituciji predsednice Republike i o jednoj politici koja nas je dovela dovde dokle smo danas došli. Došli smo do toga kako izgleda danas parlament Srbije, kakav je njegov ugled u zemlji, u narodu, kakav je njegov ugled u svetu itd.
Šta su bila predizborna obećanja Demokratske opozicije Srbije u leto 2000. godine. Čuli smo o tome dosta, čuli smo ponešto i od same predsednice parlamenta. Ta obećanja zajedno smo dali i mi iz Demokratske stranke Srbije i ostatak DOS-a u to leto 2000. godine. Jedina razlika između nas je što smo mi zaista bili odlučni da se tih obećanja držimo, što smo učinili sve da ta obećanja ispunimo, ali moram unapred da kažem da za to nismo imali prevelike šanse, jer je naše učešće i u tadašnjoj Vladi i u Skupštini bilo nedovoljno. Zbog toga smo u jednom momentu odlučili da se povučemo i vi svi to vrlo dobro znate.
Šta je to što smo obećali, pre svega, građanima Srbije i što je i danas predmet ove rasprave? Najvažnije pitanje od svih pitanja i najvažnije obećanje od svih obećanja svakako je bilo donošenje novog demokratskog ustava. Mi smo danas govorili, i danas i u četvrtak, naravno, o brojnim kršenjima Ustava od strane predsednice parlamenta gospođe Mićić, a ona je na to odgovorila da je u pitanju Ustav iz Miloševićevog vremena, jednopartijski nametnuti Ustav; ja se tu sa njom potpuno slažem, ali Ustav takav kakav jeste mora da se poštuje dok se ne donese novi.
Osnovno pitanje je, naime, zašto nije donet novi ustav, zašto predsednik parlamenta gospođa Mićić nije stavila na dnevni red predlog ustava koji je predložila DSS kada već ostatak DOS-a nije bio u stanju da sam sačini svoj predlog ustava, zašto je umesto toga formirana Ustavna komisija koja nije odradila svoj posao i koja je samim tim prekršila Ustavnu povelju državne zajednice po kojoj je novi ustav Srbije trebalo doneti do 13. avgusta?
Da li je Ustavna povelja državne zajednice Srbija i Crna Gora takođe iz Miloševićevog vremena, da li je i ona možda jednopartijska, da li je Ustavna komisija koju je ovaj parlament zahvaljujući većini, odnosno DOS-u, formirao, imala zaista želju da donese demokratski ustav ili da umesto jednopartijskog, možda komunističkog ustava donese drugi, isti takav, na još nedemokratskiji način. Zašto kažem još nedemokratskiji? Zbog toga što je ona jednopartijska skupština, koja donela još uvek važeći Ustav, imala kakav-takav legitimitet od strane naroda. Ova skupština u ovakvom sastavu teško da može takvim legitimitetom da se pohvali.
Koga uopšte imamo kao poslanike u ovoj skupštini, ko to čini vladajuću većinu ili do sada vladajuću većinu u ovoj skupštini, da li su to ljudi koji su pod svojim imenom zadobili narodno poverenje ili su ljudi koji su na vlast došli zahvaljujući nečijem drugom imenu, pre svega pod imenom predsednika DSS-a dr Vojislava Koštunice i u to vreme kandidata za predsednika Jugoslavije? Koliki je zaista legitimitet tih koji još uvek vladaju, a na vlast su došli pod tuđim imenom, sada ga blate i jako su se brzo odrekli.
Mi smo i danas imali ovde prilike da čujemo, kako od nekih poslanika Demokratske stranke, tako i od poslanika Narodnih socijalista, da se više govori i više sudi danas u ovoj raspravi o poslanicima, valjda o poverenju poslanicima DSS-a, nego o politici koju vodi vladajuća većina.
Šta su sve gresi, tako da kažem, vladajuće većine i šta je, po nama iz DSS-a, najveći problem? Pored brojnih afera, brojnih izneverenih obećanja ovom narodu, najveći greh je svakako što su potpuno obesmišljene sve državne institucije, pre svega institucija Skupštine koja je najvažnija institucija svake demokratske države, evropske države, ali i bilo koje druge. Tu je institucija Vlade, institucija predsednika Republike.
Neću da kažem da je gospođa Mićić uzurpirala vlast i mesto predsednika Republike. Uverena sam, a verujem da su u to uvereni i građani Srbije, da to nije uradila ona. To je uradio kolegijum Vlade i predsedništvo krnjeg DOS-a, ona je bila samo izvršilac, ali to njenu odgovornost ne umanjuje.
O instituciji Narodne skupštine kao najvišoj državnoj instituciji danas se i u narodu i među novinarima govori kao o cirkusu, kao o mestu koje služi za podsmeh, kao humorističkoj emisiji na televiziji, kao pijaci gde se prodaju poslanički mandati. To je strašno. Strašno je kako za nas koji ovde sedimo, tako i za građane Srbije i za sve one koji još uvek brinu o tome kakav ugled će imati naša zemlja u inostranstvu i u Evropi, kojoj, barem deklarativno, svi zajedno težimo.
Postavlja se tu pitanje zbog čega nije strani kapital ušao u ovu zemlju i vrlo često čujemo baš u ovoj skupštini od predstavnika poslanika DOS - Reforma Srbije da je DSS kriva zato što taj strani kapital nije ušao, da smo mi bili kočničari reformi, da nismo uvek i blagovremeno glasali za reformske zakone koje nam je ovde predlagala Vlada Srbije i predsednica parlamenta.
Da bi strani kapital ušao u jednu zemlju, potrebno je, pre svega, da ta zemlja ima nekakvo samopoštovanje, pre svega prema vlastitim institucijama, da poštuje svoj ustav, svoje zakone, izbornu volju svojih građana, da vodi računa o svom ugledu, da ne skače sama sebi u usta, da ne menja odluke prema dnevno-političkim događajima i dnevno-političkim potrebama, da ne trguje poslanicima, da njeni sudovi ne donose odluke po kojima će se Zakon o izboru narodnih poslanika u leto jedne godine tumačiti na jedan način, a u leto druge godine na drugi način. Savezni ustavni sud je pre dve godine, kada se pokušalo oduzimanje mandata poslanicima DSS-a, Zakon o izboru narodnih poslanika tumačio na jedan način, a godinu dana kasnije Republički ustavni sud na drugi način. No, mi smo i jednu i drugu odluku ispoštovali, iako smo od početka bili uvereni da vlasnici mandata mogu biti samo stranke, jer su samo stranke te koje su po važećem izbornom zakonu na izborima učestvovale.
I ovaj drugi princip bi mogao da bude prihvatljiv i na neki način jeste prihvatljiv, pre svega na osnovu odredbe da svaki građanin ove zemlje ima pravo da bira i da bude biran, da ima i pasivno biračko pravo. Za nas je i to prihvatljivo. Zato smo mi tražili i na ovoj sednici da gospođa Mićić i ovaj parlament ispoštuju odluku Republičkog ustavnog suda, samo da je ispoštuju, da je sprovedu u delo i da vrate mandate onim poslanicima kojima su bili oduzeti. Imamo situaciju da se mandati uzimaju i vraćaju samo onako kako to odgovara grupi DOS - Reforma, a ne onako kako zahteva Ustavni sud i kako se tumači po zakonima ove zemlje.
Najzad, da završim, gospođa Mićić nas je sve ovde pozvala da glasamo o njenom poverenju i o poverenju Vladi, po svojoj savesti. Moram da kažem da ću ja, kao i ostali poslanici DSS, svakako glasati po svojoj savesti, jer mi moja savest nalaže da glasam za pravnu državu, za jake demokratske državne institucije, za jednu jaku skupštinu, demokratski izabranu, koja će zaista odražavati pravu izbornu volju naroda, u koju će narod imati poverenja, koja će izabrati vladu koja će za svoj rad odgovarati toj skupštini, umesto vlade koja bira poslanike i umesto skupštine koja odgovara za svoj rad vladi.
Moram još da kažem da ću po svojoj savesti glasati za slobodnog građanina Srbije, koji se ničega ne plaši. Mislili smo da je strah zauvek nestao kao osećanje u našem narodu kada je pao režim Slobodana Miloševića. Nažalost, taj strah se vratio. U ovom narodu još uvek postoji strah od gubitka radnih mesta, strah od budućnosti, od bede, od gladi. Sve to nije prošlo. Glasaću za slobodu i za vladavinu prava, za slobodnog građanina i za demokratiju. Do toga možemo doći samo na novim parlamentarnim izborima, na kojima ćemo pokušati da ovom narodu vratimo nadu koju mu je ostatak DOS-a pre dve godine oduzeo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Petrović, a posle njega narodni poslanik Dragiša Marinković.
...
Jedinstvena Srbija

Petar Petrović

Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, odmah na početku da kažem da će poslanička grupa SSJ podržati predlog za smenu predsednika Narodne skupštine gospođe Mićić, istovremeno i vršioca dužnosti predsednika Republike Srbije. Zašto ćemo to uraditi, pokušaću da obrazložim u narednih nekoliko minuta.
Međutim, pre toga bih se obratio gospođi Mićić jednom dobronamernom rečenicom - nemojte mnogo da verujete nekim poslanicima koji vam daju podršku, a zna se da su menjali toliko stranaka u svom poslaničkom mandatu, da su uvek davali podršku onima koji su na vlasti. Verujte više onima koji vas kritikuju, nego onima koji vas hvale, koji su u međuvremenu, od dana kada su ušli u ovaj parlament prebegli u drugu vladajući stranku nadajući se, jadni, da ćete im vi na sledećim izborima poveriti mandat. Nećete, jer izdajnike niko ne voli.
Već danima se u Srbiji postavlja pitanje - Srbija ili predsednik Skupštine i v.d. predsednika Republike, ili obrnuto - predsednik Skupštine i v.d. predsednika Republike ili Srbija. Mislim da to nije potrebno, jer u svakoj razvijenoj demokratskoj zemlji, a mi se svim silama trudimo da budemo, bar koliko-toliko, razvijena demokratska zemlja, postavljaju se i smenjuju predsednici skupštine, padaju vlade, menjaju se predsednici republike, odnosno države i pre isteka mandata. To nije ništa bolno. Neće biti bolno ako se desi u ovom slučaju, a desiće se, po ubeđenju SSJ. Nastaviće se život u Srbiji onakav kakav je bio.
Traži se smena gospođe Mićić, ne samo zbog subjektivne odgovornosti nego i zbog principa tzv. objektivne odgovornosti. Kao prvi čovek srpskog parlamenta, po principu objektivne odgovornosti, mora da odgovara za ono što se događalo u ovom parlamentu, iako možda sama lično nije kriva. Za mnoge stvari jeste, za mnoge možda nije, ali je takav princip, doduše i više puta poštovan u tim visokorazvijenim demokratskim zemljama. Moramo i mi da se naučimo da postoji objektivna odgovornost za nešto što se događalo i što se događa u srpskom parlamentu.
Šta je to što SSJ smeta i smetalo je u ponašanju predsednika Skupštine Republike Srbije? Prvo nam smeta način zakazivanja sednica i uvršćivanja u dnevni red pojedinih tačaka dnevnog reda. Iako je Poslovnikom ove skupštine tačno predviđeno kada i u kom vremenskom periodu se moraju pojedine inicijative staviti na dnevni red republičkog parlamenta, bilo je slučajeva, bar kada je u pitanju SSJ, da nije uopšte došla na red inicijativa za uvršćivanje u dnevni red nečega što je SSJ predložila. Pomenuću samo jednu: mi smo još davne 2001. godine predložili i tražili da se na dnevni red stavi razrešenje bivšeg ministra poljoprivrede gospodina Veselinova. To niko nije stavio na dnevni red, nikada nije ugledalo svetlost dana i morao je da se desi jedan tragičan slučaj, da jedna mlada žena izgubi život, pa da taj gospodin po svom nahođenju, odnosno pod pritiskom široke javnosti, podnese ostavku, a inicijativa SSJ nije došla na dnevni red, da on bude u jednoj drugačijoj parlamentarnoj raspravi, sa iznesenim dokazima, razrešen mesta ministra poljoprivrede.
Kada je u pitanju dnevni red, vrlo često se dešava da pozive za sednice dobijamo na tri-četiri dana pre održavanja sednice, sa raznoraznim obrazloženjima, iako je tačno navedeno kada i u kojim slučajevima sednica može da se zakaže u roku kraćem od sedam dana, pre dana dostavljanja materijala svim poslanicima u ovom parlamentu.
Takođe, kada je u pitanju javnost rada, gospodo iz DOS-a, čiji je izdanak gospođa predsednik Skupštine Srbije, zaklinjali ste se u ranijim godinama, kada ste bili opozicija, veoma pažljivo sam gledao vaše nastupe, odnosno nastupe vaših poslanika u ovom parlamentu; moram da priznam da sam se sa oduševljenjem stavljao na vašu stranu kada ste se borili protiv Miloševićevog režima i tražili javnost u radu, prenose sednica Skupštine Srbije. Niste izdržali ni dve godine vlasti, godinu i po, a prvo što ste uradili, ukinuli ste ono za šta ste se zalagali. Da li je to demokratija i da li je to javnost u radu?
Živim u Pomoravskom okrugu, koji broji oko 200 hiljada glasača; kažem vam da 90 posto ljudi iz Pomoravskog okruga želi da se prenose sednice Skupštine Republike Srbije, žele da vide kako ih to predstavljaju oni za koje su oni dali svoj glas, kojima su dali poverenje da budu njihovi predstavnici u ovom parlamentu.
Prema tome, osnovno je ono da ste vi morali, kao predsednik Skupštine, bez obzira koliko ste se deklarativno zalagali, da se stvarno založite da kamere budu uključene stalno i da budu prisutne u ovom parlamentu, da bi svi građani Srbije videli šta se to događa u ovom parlamentu, da se vidi kako se glasa, za šta se glasa, da li se glasa, ko i kako radi u ovom parlamentu, ko čita novine za vreme rasprava, ko spava za vreme rasprava, ko je kako obučen u ovom parlamentu itd, itd. Sve to građani Srbije imaju pravo, jer oni odvajaju sredstva za izdržavanje RTS-a.
Sada želite predlogom novog zakona, koji na sreću nije ušao u dnevni red, da uvedete poseban porez za izdržavanje RTS-a. Nemamo mi ništa protiv, ali ako svi mi poreski obveznici prilikom plaćanja finansijskih transakcija budemo izdvajali deo za izdržavanje RTS-a, imamo pravo da tražimo javnost u radu i da kamere budu prisutne ovde. Gospođo Mićić, mislim da niste smeli da kamere isterate iz ove skupštine i da široka javnost Srbije ne vidi šta se to događa u srpskom parlamentu. Kada je u pitanju poštovanje Poslovnika, a naročito izricanje novčanih kazni narodnim poslanicima koji se ne pridržavaju odredbi Poslovnika, više puta sam i kao član Administrativnog odbora i uvek glasao i glasaću protiv tih kazni.
Ne može da se poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije poistoveti sa zaposlenim u nekoj privrednoj organizaciji ili javnom preduzeću, pa da zato što je zakasnio na posao ili ne znam šta uradio bude novčano kažnjen. Ima kazni koje su primerene za nedolično i nepristojno ponašanje poslanika. Niste smeli to tako da radite. Uostalom, vi ste ovde samo prva među jednakima i morate da imate isti aršin prema svim poslanicima.
Uzmimo statističke podatke o tome koliko je za poslednje dve godine izrečeno novčanih kazni i kome su izrečene. Da li je moguće da samo poslanici iz opozicije, kada se ne drže dnevnog reda ili nešto drugo kažu budu kažnjeni novčano, a da poslanici sada manjine u ovom parlamentu, poslanici DOS-a, nikada ne budu kažnjeni ili budu kažnjeni na neki drugi način - samo upozorenjem itd.
To je ono što vam zamera SSJ, jer ste morali da smognete snage da se izdignete iznad toga da je za vas glasao DOS i da budete predsednica Skupštine Srbije svim poslanicima bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju.
Sledeće što vam mi iz poslaničkog kluba SSJ stavljamo na teret jeste nešto o čemu ste morali i morate ubuduće da vodite računa, ukoliko vam se ne bude izglasalo nepoverenje, a ja sam duboko ubeđen da vi posle glasanja u Narodnoj skupštini nećete biti na čelu ovog parlamenta - dakle, niste se starali da glasanje bude zakonito. Zar mi moramo da tražimo listinge o glasanju da bismo se uverili da postoje poslanici koji nisu bili u ovom parlamentu, a čiji glas je pridodat da bi neka odluka mogla da bude usvojena.
Mislim da ste sa ovog mesta gde ste sedeli tačno mogli da vidite da, između ostalog, gospođa Neda Arnerić tog dana nije sedela na stolici na kojoj inače sedi otkako je ušla u ovaj parlament. To je toliko jasno, da ste morali da znate ili na neki drugi način da saznate da ona nije bila tu i da jednostavno nije glasala, da to jednostavno priznate, pa časno je priznati i reći da ste pogrešili, ajmo ponovo da pokušamo da izglasamo tu odluku itd.
Govorili ste ovde u prvom vašem obraćanju koliko je zakona doneo parlament, koliko odluka itd. Stoga ste istakli, ako sam dobro zapamtio, da je parlament mnogo radio za ove tri godine, više nego prethodni parlament za 10 godina. Javno ću reći da je žalosna ova Srbija gde parlament toliko radi, gde privreda stoji, gde ima toliko nezaposlenih ljudi, gladnih ljudi, i oni žele da rade.
Možete vi da se smejete koliko god hoćete, ali to je istina. Prošetajte malo i izađite iz svojih fotelja, obiđite sela Srbije, obiđite manje gradove Srbije, videćete, dame i gospodo, kako se žalosno, bedno i jadno živi u Srbiji, bez obzira da li su to poljoprivredni proizvođači, radnici koji su ostali bez posla, poljoprivredni penzioneri koji 20 meseci ne primaju penziju, redovni penzioneri koji nemaju penzije, odnosno nemaju toliku penziju da mogu da kupe lekove itd. Prema tome, bolje bi bilo da je parlament manje zasedao, a da nam je privredni rast iz godine u godinu bio sve veći i veći, možda bi tada SSJ i razmišljala da vam da podršku. Ovako vam ne može dati nikako.
Čuo sam ovde od jednog visokog funkcionera iz Vlade Srbije o čestitosti, poštenju, radu itd. Ne mogu da odem sa ove govornice a da ne kažem: ako je neko čestit i toliko pošten, zar je potrebno kada odlazi na godišnji odmor sa svojom suprugom i familijom da vodi telohranitelje. Ja na godišnji odmor sa svojom porodicom idem sam, iz Jagodine svakog dana dolazim sam. Toliko o čestitosti i poštenju.
Još nešto moram da istaknem. U utorak prošli, 14. ovog meseca, na presvetu Bogorodicu, veliki pravoslavni hrišćanski praznik, kada je trebalo da držimo ovde redovno zasedanje Skupštine, koje ste vi zakazali, verujte mi na reč da sam se vrlo jadno i bedno osećao kao čovek, a ne kao poslanik. Zašto? Čekajući devet sati da li će neko da se smiluje da mi kaže, meni i mojim koleginicama iz ovog parlamenta. hoće li početi Skupština Srbije sa radom ili neće. Da li smo mi ljudi? Upoređivao sam nešto; u javnosti se pričalo; to ne mogu da kažem, jer uvrediću sve ovde prisutne, verovatno i sebe, ako bih to rekao. Ali, kada se nešto radi i tamo na selu, uvek ima vreme kada se to radi. U vremenu tom i tom, to i to. Mi smo morali da znamo da li ćemo tog dana uopšte zasedati ili ne; ako hoćemo, kada itd.
Vaše svađe na prvom spratu nas apsolutno ne interesuju. Sedite, pomirite se, dogovorite se, ali nemate više o čemu da se dogovarate. Kaže ovde jedan poslanik da su se ovde pomirili svi, i nacionalisti i socijalisti i svi. Pa, gde ćete gore pomirenje koje ste vi napravili 2000. godine, ko je sve ušao u tu vreću - i reformisti i nacionalisti i mundijalisti itd. I posvađali ste se posle mesec dana, ali u tolikoj želji da održite vlast sve zaboravljate. Došao je kraj, odnosno prošlo je vreme, dolazi kraj i počinje istorija da piše o vama. Vi ste prošlost Srbije. Hvala lepo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragiša Marinković, a posle njega narodna poslanica Nataša Jovanović.

Dragiša Marinković

Gospodo narodni poslanici, ne razumem gospodu iz SSJ-a, zašto sada kada je priča o Nataši Mićić, o njenom radu, oni više vremena provode u pričanju o Vladi Srbije, o problemima u Srbiji itd. Gospodo, tražili ste deset sati diskusije, mi smo glasali. Ako budete tražili za Vladu 20 sati glasaćemo da 20 sati ovde diskutujemo, ali budite ljubazni vi očito nemate šta da pričate o Nataši Mićić. Glavna stvar koja se proteže ova dva dana vaše diskusije je  što Nataša Mićić u ovom zadnjem zasedanju nije zakazala sednicu i što nije došla. To znači da nemate šta da pričate. Sednicu ste vi zakazali pre toga sa ovakvim dnevnim redom. Dajete primedbe na zadnji dan, predzadnji dan zasedanja ove skupštine.
Složićete se sa mnom da u ovom parlamentu postoje dve strane. Ona koja je uvek antiprotivna, koja sedi sa strane i uvek glasa protiv. Ja kažem antiprotivna, zato što su to takvi ljudi, jer sedi i cirka rakiju ili viski, pušta podočnjake i stalno priča - to je loše, to je loše. Nema ničega što je u ovoj zemlji pozitivno. Da li je to moguće?
Pretpostavljam da u ovoj Srbiji i u ovom parlamentu postoji i ona druga strana: ona moderna Srbija, lepa Srbija, sa osmehom na ulici. Jeste tačno da je siromašna. Ne možemo mi preko noći da postanemo bogati, kada smo ovoliko iscrpljeni u siromaštvu, koje je ova današnja opozicija nama donela.
Imamo šanse, imamo osmeh na licu. Takvu Srbiju, da, takvu Srbiju predstavlja ova gospođa ovde, Nataša Mićić. Jedna lepa, pametna, porodična, kažem namerno ne prepametna, ne isuviše inteligentna, jer se obično prevelika inteligencija graniči sa ludošću, ali dovoljno pametna da dve godine može perfektno da vodi ovaj parlament. Nije mi jasno što oni kojima je ona najviše učinila u ovoj skupštini, kao što su gospoda koja sede ovde danas, potežu pitanje poverenja Nataši Mićić, kada je ona najviše učinila za njih.
Hoću samo da vas podsetim kakav je bio ovaj parlament na samom početku. Sećate se onog cirkusa koja su gospoda koja su danas, moglo bi se reći na jednom baš finom nivou, jer su prevaspitani od ove gospođe koja sedi ovde, baš tako, prevaspitala vas je, a očito ne nekim drugim metodama, nego ovako kako se vaspitavaju matori ljudi, čim kiksneš - po džepu. Imala je pravo, totalno. Vi danas, gospodo, ličite na prave parlamentarce, kulturne, za ovu govornicu izlazite ne bahato, kako ste izlazili na samom početku. Vi njoj treba da budete najviše zahvalni, što vas je dovela na ovaj stupanj na kakvom ste danas.
Reći ću vam nešto iskreno: kao poslanik sam najlepše trenutke doživeo u avionu, išao sam za Pariz, prišli su mi jedan Hrvat i jedan Slovenac, držali su u ruci, mislim, "Njujork tajms", a na glavnoj strani naša Nataša Mićić na onoj prelepoj slici izlaska iz automobila. Gospodo moja, možda je njoj bila ta slika neprijatna, a meni je predstavljalo tog trenutka zadovoljstvo kada su me pitali - je lÄ te, gospodine, da li je ovo stvarno gospođa koja vodi kod vas parlament? Rekao sam - jeste. Svaka vam čast - kaže - vi kao Srbija imate budućnost. Takva osoba, sa osmehom na licu, treba da vodi ovaj parlament. Prvi put jedna žena i u ovom parlamentu vodi.
Podsećam vas samo na prethodnu Skupštinu, kada ste izlazili onako bahato i tražili raznorazna objašnjenja. Da li se sećate kako vas je skinula, lako, kao metlom. Zašto? Zato što je pametna, sposobna i zato što ono što radi zna da radi.
Nataša Mićić, sada ću vam reći nešto u ime moje dece, u ime moje supruge, u ime mojih prijatelja, u svoje lično ime, mi vas volimo takvu kakva jeste, jer predstavljate jednu modernu, prosperitetnu Srbiju. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Vjerica Radeta, ovlašćena predstavnica poslaničke grupe SRS, replika na izlaganje narodnog poslanika Dragiše Marinkovića, po osnovu pominjanja poslaničke grupe.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, poslanička grupa SRS i u ovom sazivu i u prethodnim sazivima bila je i biće kulturna i vaspitana. To što nas neki nazivaju (evo, već drugi kolega) nekulturnim, posledica je toga što ste vi pokušavali da nas eliminišete iz rada ove skupštine. Vi znate dobro, kada vas je bilo mnogo više nego što vas je sada u ovoj skupštini, kada vam je prof.Vojislav Šešelj, i ostali poslanici SRS, govorio o tome šta je DOS, šta će DOS da uradi Srbiji, kakve će posledice biti vaše vladavine i vaše vlasti, vi niste mogli drugačije da se borite protiv nas, niste mogli da slušate istinu o sebi. Verovatno su neki od vas čak bili ubeđeni da to nije istina. Danas je mnogo manje takvih i među vama. Vi ste pribegavali, odnosno predsednik Skupštine i prethodni i ovaj,  jedinom načinu kojim ste mogli da se borite sa nama, da gospodu iz Skupštine eliminišete tako što ste nas iznosili iz  Skupštine.
Dame i gospodo, to što smo mi danas, po vama, kulturni, moram da vam kažem da se mi nismo promenili, ne tražimo takve komplimente od vas. Mi smo bili i ostali oštri, pravični ljudi koji su svesni zbog čega su ovde, koji su svesni da su nas građani birali da u njihovo ime govorimo u ovoj Narodnoj skupštini, odnosno znamo vašu nameru da nas iz ove rasprave isključite. Nećete biti u prilici. Zbog toga nemojte više da se trudite i da izazivate repliku na tu temu.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Nataša Jovanović, a posle nje narodni poslanik Šandor Melank.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, šta ja mislim o gospođi Nataši Mićić, demonstrirala sam više puta i cela Srbija je upoznata sa tim. Ne bi to bilo tragično po vas, gospođo Mićić, da je moje mišljenje usamljeno, već preko 80% građana Srbije, a u to sam apsolutno sigurna, koji prate politička zbivanja i koji su u bilo kom pogledu politički aktivni, da li učestvuju u radu stranaka ili izlaze na izbore, a na strani su svesne opozicije koja danas želi da obori vaš DOS-ovski režim, apsolutno isto razmišlja kao  ja.
Svedok sam toga na velikim narodnim skupovima koji se održavaju u okviru predsedničke kampanje budućeg predsednika Srbije, gospodina Tomislava Nikolića. Jedan takav miting je danas u Kikindi u 15,00 časova. Baš juče, na prepunoj i širokoj čaršiji na jugu Srbije, u Jablaničkom okrugu, u Leskovcu, preko 10.000 ljudi je na svaki pomen vašeg imena govorilo nešto što mi pristojnost ne nalaže, i situacija u kojoj se nalazim u Skupštini, da vam prepričam i kažem.
To da su ti ljudi u pravu, i da je SRS bila u pravu i gospođa Gordana Pop-Lazić kada je pre nekoliko dana obrazlagala inicijativu za vašu smenu, govore ne samo stenografske beleške koje je ona samo u jednom delu pročitala, uz mnoštvo drugih argumenata, već jedno sistematsko, haotično stanje u Narodnoj skupštini Republike Srbije koju ste vi stvorili, a našli ste se na mestu predsednika Skupštine zbog šibicarske politike vas iz ostatka DOS-a,izvornog DOS-a, kako se god zovete, DSS-a, u situaciji kada ste u premetačini i trgovini vi dospeli sa mesta potpredsednika, a čiji mentor je bio gospodin Maršićanin koji je imao slične ali mnogo blaže aršine, kada je predsedavao na mestu predsednika Skupštine.
Setite se, tog dana ste vi odmah pokazali kakav je vaš karakter, kakva je vaša priroda i kakva ste vi uopšte osoba. U momentu kada ste se vi iz izvornog DOS-a između sebe na takav način posvađali i grupa od najmanje 30 poslanika, a u tom trenutku je bilo mnogo više, koji su predložili vas za predsednika, došli do situacije da vas biraju za predsednika. Iako ste znali, gospođo Mićić, da imate natpolovičnu većinu, više od 126 poslanika, vi ste ustali, ne trepnuvši, i pred čitavom javnošću glasali za samu sebe. Koliko sebe cenite, a koliko ne želite da budete prva među jednakima kasnije ste pokazali svojim mnogobrojnim postupcima.
Poslovnik koji vam je predložio tadašnji aktivni koalicioni partner, gospodin Dejan Mihajlov, nešto je čega vi morate da se pridržavate od korice do poslednje strane. Od prvog člana koji reguliše prava i obaveze narodnih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije, pa do poslednjeg, vi ste sistematski, jedan po jedan član Poslovnika kršili svojim ponašanjem.
Dođe javnost Srbije u situaciju da mora da prati, na jednoj od televizija sa državnom frekvencijom, predsednika vaše stranke o organizaciji, jer vi kao stranka nikada niste izašli samostalno na izbore; jeste jednom, rekao je kolega Ljubojević, i dobili 0,5% glasova. Sada imate i vajnu poslaničku grupu. Kaže, vaše najveće dostignuće u Narodnoj skupštini je što ste priveli radikale redu. Nas, srpske radikale, iskrene rodoljube, patriote, ljude koji znaju šta je Srbija šta nam valja činiti i kako vas i ostatak DOS-a treba da počistimo, što će uraditi najpre gospodin Nikolić 16. novembra, a onda i mi na parlamentarnim izborima.
Za nas je najveća uvreda da neko tako nešto izgovori, iz prostog razloga što ste vi, gospođo Mićić, ne samo pukim slučajem, kao privezak Vlade Republike Srbije, došli na mesto predsednika Narodne skupštine, već sa visokog 172. mesta od 250 imena na listi DOS - Vojislav Koštunica, na mesto predsednika Republike Srbije. Vaše učešće u političkom životu i vaš izbor Građanskog saveza Srbije je vaša lična stvar. Ne samo moja prognoza nego i svih ozbiljnih ljudi, političkih analitičara, to ujedno da znaju i kumrovački đaci koji sede oko vas, a sa vama su u toj izrazito antisrpskoj stranci koja sebe zove Građanski savez Srbije, jeste da vi ne možete, makar smanjili cenzus na 1%, da više pređete cenzus i da budete u Skupštini.
Vi ćete moći, a verujem da će i srpski radikal ili radikalka predsedavati u budućem sazivu Narodnom skupštinom Republike Srbije, jer takav će odnos snaga biti, ovde eventualno da dođete kao prolaznik ili gost. Na takav način da uzurpirate svoje mesto, da kršite osnovna ljudska prava, prava ljudi koji su došli u Narodnu skupštinu Republike Srbije, a narod na njih preneo deo svog suvereniteta, da ga iskreno i pošteno zastupaju, to više neće moći.
Pošto ste se držali svakog slova i člana Poslovnika, ali pogrešno ga tumačeći, da u ovoj raspravi koja će trajati još nekoliko dana ne biste bili žrtveno jagnje i da biste koliko-toliko spasili svoj obraz i dostojanstvo, ako ga imate, preostaje 29. član Poslovnika koji reguliše kako prestaje mandat predsedniku Narodne skupštine Republike Srbije. Mandat će vam prestati, gospođo Mićić, ubrzo, jer ćemo se izboriti, a pre svega budući predsednik Srbije gospodin Tomislav Nikolić, za vanredne parlamentarne izbore.
Vi i razni drugi likovi skupljeni s koca i konopca više nikada nećete biti predstavnici naroda u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ali koristite drugi stav tog istog člana pa podnesite ostavku i onda otidite u svoje rodno Užice, nastavite da radite to što ste već radili (ili niste radili) i budite žena koja će na takav način da brine o sebi i o svojoj porodici. Vi da brinete sa takvim političkim stavom, sa izrekom od pre nekoliko dana ovde, da vam je prosto milo i drago što je sabirni centar za srpske junake, kao što je dr Vojislav Šešelj i drugi srpski junaci, u haškom kazamatu, nama i celokupnoj Srbiji takav predsednik Narodne skupštine Republike Srbije ne treba.
Uzurpirajući mesto vršioca dužnosti predsednika Republike Srbije pokazali ste kakav je vaš domet i šta vi možete da uradite. Protivno Ustavu, u situaciji kada je izvršen atentat na Zorana Đinđića i kada je trebalo da konstatujete da mi više nemamo Vladu, jer ubistvom premijera prestaje i mandat toj vladi, vi ste uveli vanredno stanje u zemlji.
Naravno, sve to je pratila državna televizija, davala mnogo prostora za sve vaše izjave, koje su u potpunoj suprotnosti sa Ustavom i sa zakonima zemlje.
Vi ste sve to radili i kada je neki od vaših kolega, malo ih je koji su ostali na toj vašoj strani, jer očigledno je da ste vi u Narodnoj skupštini poraženi, malopre rekao da vam predviđa lepu budućnost, on, njegova porodica ... Da li je lepa budućnost to što ćete morati u skladu sa kaznenim odredbama, onda kada sudovi budu radili po savesti i kada sudije budu odgovorno obavljale svoj posao, da odete na dugogodišnju zatvorsku kaznu, jer s obzirom na takvo kršenje Ustava i zakona vama to ne gine, to neka on proceni i vi procenite.
Najbolje bi bilo, gospođo Mićić, da podnesete ostavku, da se i poslanici i celokupna srpska javnost ratosiljaju vašeg šikaniranja, netolerantnog ponašanja, autokratskog načina razmišljanja i delovanja, jer kad nemate druge argumente i kad niste za dve i po godine naučili kako se izgovaraju kartice koje označavaju poslaničku jedinicu, umesto da kažete da su to "identifikacione kartice", vi uporno govorite da su to "indentifikacione kartice", onda je stvarno bruka i sramota da neko takav ostane na mestu predsednika Narodne skupštine Republike Srbije.
Sada mi gospođa Gordana Pop-Lazić, potpredsednik naše stranke i zamenik šefa poslaničke grupe, kaže da me je dok sam govorila
o vama izveštač RTS-a, koji sedi u gornjem delu sale, pokrivao. Mi smo imali slučaj da to ranije vidimo, u sazivu kada smo mi bili vladajuća garnitura, kada smo tome oštro bili suprotstavljeni.
Gospođo Mićić, da biste bar deo onoga što ste radili odbranili pred nadležnim državnim organima, pozivam vas da 17. novembra ujutru u 9 sati dođete u Prvi opštinski sud u palatu nepravde (imate drugo ročište sa mnom koje je pokrenulo opštinsko tužilaštvo Prvog opštinskog suda) i da objasnite i gospodinu sudiji i prisutnim novinarima kakvo je vaše stanje svesti bilo 22. maja 2002. godine kada ste poslanike Stevu Dragišića i Božidara Vučurovića koji nisu bili prisutni u sali izbacivali, kada ste izbacili celu poslaničku grupu Srpske radikalne stranke, jer 17-tog ujutru ja ću doći sa radosnom vešću da je gospodin Tomislav Nikolić predsednik Republike Srbije, da vi više niste predsednik Narodne skupštine Republike Srbije. Vi kao nekakav pravnik znate da ako se ne pojavite drugi put, treći put mora policija da dođe po vas, što ću ja tražiti i insistirati do kraja na tome, pa vi u pratnji policije, u policijskoj marici, u Prvi opštinski sud, pa da nas dve do kraja sve to raspravimo pred nadležnim organima.