DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 25.05.2007.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

25.05.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:10 do 18:25

OBRAĆANJA

Oliver Dulić

| Predsedava
Da li izvestilac Zakonodavnog odbora, narodni poslanik Goran Rakovac, želi reč? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima narodni poslanik Žarko Obradović.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Gospodine predsedniče, gospodine ministre, poštovane kolege narodni poslanici, imamo objedinjenu raspravu o dva akta. Jednim se odlaže primena Zakonika o krivičnom postupku, a drugim se vrše izmene i dopune Zakonika o krivičnom postupku.
Prvim aktom se odlaže primena Zakonika o krivičnom postupku za 19 meseci. Gospodin ministar nam je rekao jedan razlog, materijalni i tehnički uslovi. To je tačno. Ono što nam ministar nije rekao, to je zašto Vlada nije stvorila materijalne i tehničke uslove da ovaj zakon bude primenjen.
Ovo govorim iz razloga što tri četvrtine Vlade su i sada u Vladi, ministar doduše nije, ali on nosi javnu politiku Vlade i govori o njenom radu i njenim ciljevima.
Zanimljivo je da Vlada nije stvorila uslove. Nije stvorila zato što na vreme nije formirana. Da je bilo imalo želje u većini koja sada čini Vladu da se primene zakoni, Vlada bi bila ranije formirana pa bi se verovatno pokušalo da se stvore materijalni i tehnički uslovi za primenu ovog zakona.
Zašto se zakon odlaže 19 meseci? To smo čuli posredno iz izlaganja gospodina ministra. Činjenica je da su mnoge odredbe tog zakona nesaglasne onome što Ustav Republike Srbije sadrži i onda bi bilo poštenije reći da će biti donet potpuno nov zakon, nego odlagati za 19 meseci, jer očigledno Vlada neće stvarati preduslove da bi se taj zakon, nakon 19 meseci, primenio, nego će ići na stvaranje potpuno novog zakona. To je pravo Vlade, ali je pošteno poslanicima to reći.
Naime, ima drugih stvari koje su vezane za ovaj, da kažem tako, prvi akt o kom Skupština danas raspravlja u okviru ove objedinjene rasprave. Zakonikom o krivičnom postupku, koji je trebalo da stupi na snagu 1. juna, predviđeno je bilo da tužilaštvo u krivičnom postupku vodi celokupnu istragu. Pošto nisu stvoreni, materijalni, tehnički ni organizacioni uslovi da tužilaštvo preuzme taj zadatak, naravno, zakon se odlaže.
Kao posledica nerada, mi ćemo imati danas odloženu primenu Zakonika o krivičnom postupku. Treba biti pošten pa reći da je u proteklih godinu dana, otkako je taj zakonik usvojen, da je upućeno dosta opravdane kritike na sadržaj zakonika, veliki broj naučnih radnika koji se bave ovom materijom je iskazalo neslaganje sa ovim zakonikom. Takođe, neka stručna udruženja su uputila kritiku na ovaj zakonik, brojne sudije, tužioci, advokati su iskazali svoj kritički sud prema nekim rešenjima sadržani u ovom zakoniku.
Nije dobro da krivično-procesno zakonodavstvo, koje je pisano pod uticajem ljudi iz Evropske zajednice, nedovoljno vodi računa i o zaštiti ljudskih prava i sloboda, a posebno nije dobro da se procesni položaj osumnjičenog pogoršava u odnosu na sadašnja rešenja. Osim toga, naše procesno zakonodavstvo, mora biti usaglašeno, pre svega, sa našim Ustavom, a onda sa opšteprihvaćenim međunarodnim standardima.
Verovatno su i druge kolege narodni poslanici, kao i mi, dobili ovo jedno pismo od Advokatske komore Srbije, gde je vrlo taksativno navedeno šta po njihovom mišljenju nije dobro u ovom zakoniku čija se primena odlaže. Čini mi se da je tu nabrojano 15 i više razloga odredba Zakonika o krivičnom postupku koje su, po njihovom mišljenju, nesaglasne Ustavu Republike Srbije.
Takođe, još najmanje petnaestak odredaba koje se, po njihovom mišljenju, odnose na smanjenje prava okrivljenog i branioca. Bilo bi dobro ove primedbe uzeti u obzir kada se bude pravio novi zakonik o krivičnom postupku i to treba reći.
Imam utisak da odlaganje primene ovog zakonika neće biti u saglasnosti sa onim što je predsednik Vlade Republike Srbije u svom inauguralnom govoru pomenuo kao prioritet, skraćenje postupka i reforme u pravosuđu, jer će očigledno biti potrebno da se donese potpuno novi zakon. Ali, to je deo naše stvarnosti.
Druga stvar, zašto se ukidaju odredbe postojećeg zakonika o dužini trajanja pritvora. Naime, da bi svima, pošto je pitanje koliko je javnost Srbije upoznata sa onim što je danas na dnevnom redu, dozvolite mi, pročitaću odredbe Zakonika o krivičnom postupku čije se ukidanje predviđa: "Od podizanja optužnice pritvor može trajati najviše dve, odnosno četiri godine za dela za koja je zaprećena kazna od 40 godina zatvora i za dela organizovanog kriminala za koja je zaprećena kazna od 10 godina zatvora ili teža kazna. Ako za to vreme ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu".
Stav 4. člana 146: "Posle izricanja prvostepene presude pritvor može trajati još najduže godinu dana. Ako za to vreme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će biti ukinut i optuženi pušten na slobodu. Ako u roku od godinu dana bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida pritvor može trajati još najduže dve godine od izricanja odluke drugostepenog suda".
Mi smo protiv ukidanja ovih odredaba zakona. Bili smo protiv neograničenog trajanja dužine pritvora i 2004. godine, kada su vršene izmene i dopune Zakonika o krivičnom postupku. Tada je mimo ovog obrazloženja, koje je pomenuo gospodin ministar, tada je bio drugi ministar, ali obrazloženje je bilo slično, bilo potrebno čuti i ono suštinsko, zašto se ukidaju ove odredbe zakona, jer je tada očigledno postojala politička potreba u tadašnjoj skupštinskoj većini da se nekim ljudima, koji su optuženi i koji se nalaze u pritvoru, da se neograničeno produži dužina pritvora, da oni ne bi dobili mogućnost da se brane sa slobode. Znači, da se brane sa slobode.
Tada je nađen jedan kompromis kroz amandman koji je tada podnela SPS, amandman koji je ugrađen u Predlog zakonika o krivičnom postupku. Danas se predlaže ukidanje tog amandmana i, logično, mi socijalisti ne možemo prihvatiti jedno takvo rešenje. To je deo koji se odnosi na dužinu trajanja pritvora, a onda smo našli kompromis da to bude formulisano i da se odnosi na dela za koja je zaprećena kazna od 40 godina zatvora.
Moram reći da smo u izmenama i dopunama ovog zakona iz decembra 2005. godine bili protiv odredaba zakona koje su predviđale ovaj deo vezan za organizovani kriminal i zaprećenu kaznu od 10 godina zatvora.
Mislimo da ova druga odredba tada nije bila primerena, a mislimo da njihovo ukidanje apsolutno neće doprineti unapređenju stanja ljudskih prava u državi Srbiji, a pogotovo prava onih ljudi na koje se odnosi.
Mislimo da ove odredbe zakona koje se ukidaju nisu saglasne ni Ustavu Republike Srbije, a one zaboravne bih, dozvolite, podsetio na odredbe Ustava Republike Srbije koje se odnose na pritvor i trajanje pritvora, to su član 30. i član 31. Ustava Republike Srbije.
Član 30. kaže: "Lice za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično delo može biti pritvoreno samo na osnovu odluke suda, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka".
Citiram član 31. stav 1: "Trajanje pritvora svodi se na najkraće neophodno vreme, imajući u vidu razloge pritvora. Pritvor određen odlukom prvostepenog suda traje u izvršnom postupku najduže tri meseca" itd.
Međutim, vrlo je zanimljiva ova formulacija - najkraće neophodno vreme. Očigledno predlog za ukidanje odredaba kojim se utvrđuje dužina trajanja pritvora za navedena krivična dela, to je apsolutno nesaglasno sa odredbama Ustava koje govore o najkraćem neophodnom vremenu.
Potpuno smo ubeđeni da su ove odredbe zakona koje se ukidaju u nesaglasnosti i sa standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koja je usvojena još davne 1950. godine u Savetu Evrope. Treba dobro pogledati član 5. te konvencije i ovo što predlagač predlaže Narodnoj skupštini Republike Srbije, pa videti da tu apsolutno postoji nesaglasnost.
Vezano za odredbe pritvora moram se ponovo pozvati na gospodu advokate. Oni su u ovom dokumentu, koji su poslali nama poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije, u okviru razloga zašto ovaj zakon o krivičnom postupku ne bi trebalo primeniti pominju i odredbe vezane za pritvor.
Naime, oni pominju da u pogledu pritvora ustavne odredbe su preciznije i konkretnije nego u zakoniku, s obzirom da zakonik, i to je gospodin ministar pomenuo, sadrži iste ove odredbe koje će biti, ako se usvoji predlog predlagača. Moram da kažem da ima još jedan stav Advokatske komore Srbije ...

Radojko Obradović

| Predsedava
Izvinite, gospodine Obradoviću. Da li koristite i drugih deset minuta? Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Hvala. Ima još jedan stav Advokatske komore Srbije koji kaže da su smanjena, po njihovom mišljenju, a treba razmisliti o onome što kažu advokati, prava i slobode građana, jer je ukinut rok trajanja pritvora, što je u suštini suprotno praksi Evropskog suda za ljudska prava.
Pozvao sam se na odredbe Konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koje, naravno, sadrži odredbe o formiranju Evropskog suda za ljudska prava. Advokati kažu da je suprotno i praksi Evropskog suda za ljudska prava.
Zašto ovo kažem? Nažalost, na osnovu iskustva koje smo mi socijalisti imali posle 2000. godine, a mislim i građani Republike Srbije, apsolutno postoji mogućnost zloupotrebe odredaba zakona koje tretiraju ovo pitanje. Na kraju krajeva, to smo videli i 2000. godine pa nadalje. Videli smo i u vreme "Sablje", kada je uhapšeno 12.000 ljudi pod različitim obrazloženjem.
Nemamo suštinski odgovor na pitanje, kao ni što danas nismo dobili odgovore, zbog čega se suštinski ukidaju ove odredbe, pa tako nismo ni u vreme "Sablje" imali odgovor zašto, ako su već državni organi sredinom 2002. godine imali sve podatke o organizovanim kriminalnim grupama u Srbiji, ako su znali čime se bave, ako su znali njihova imena i prezimena, ako su znali gde žive, gde, da kažem, operišu, postavlja se jedno obično pitanje, zašto nisu bili uhapšeni.
Tako je isto i sa odredbom ovog zakona, bilo bi pošteno da nam ministar kaže, zbog čega se po hitnom postupku usvajaju izmene i dopune zakona, da čujemo o kojim je kriminalnim grupama i o kojim je pojedincima reč.
Jer u ovoj državi nešto ne valja: ili ne valja sistem, ne valja sistem pravosuđa, ili ne valjaju zakoni, ili ne valjaju ljudi koji rade u pravosuđu, ili bar jedan dobar deo. Neće biti da je sve odlično ili da ništa ne valja.
Moraće predlagač jednog trenutka da nam kaže, s obzirom da on sada uređuje sistem, šta unutar toga što čini pravosudni sistem u ovoj državi ne valja.
Pomenuo sam te zloupotrebe koje su sigurno bile. Par socijalista je tada u okviru političkog dela akcije "Sablja", jer akcija "Sablja" je korišćena za progon političkih protivnika, bilo uhapšeno bez bilo kakvog obrazloženja, držano u zatvoru i pušteno takođe bez ikakvog obrazloženja.
Za one koji se interesuju za sudbinu tih ljudi, neki od njih su podneli tužbu državi za obeštećenje i država sada plaća ogromne novce onim ljudima koji su bili nezakonito pritvoreni u vreme "Sablje" i držani u zatvoru bez pravnog osnova, ali naravno to se radi u tišini.
Mnogo je veći medijski odjek dobila sama akcija "Sablja" i priča o borbi protiv organizovanog kriminala, iako nažalost i dan-danas se vidi da je postojala direktna veza između tadašnje vlasti i organizovanog kriminala, ali i to je deo obeležja Srbije u to doba.
Da je moguće da postoje zloupotrebe, a mi smo, kažem, ukazivali na to i tada i danas, mislim da je najbolji dokaz i ovo podizanje optužnice zbog iznošenja novca, koje je učino gospodin Radovanović, specijalni tužilac, a pogotovo način na koji je povezao stvari vezano za optužnicu, koga je optužio i zbog čega je optužio. Potrebno je, mislim da kolege poslanici to treba da znaju da bi shvatili šta je poenta cele priče i ponašanje specijalnog tužioca.
Dozvolite mi, citiraću odredbe Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, gde u članu 2. stoji da ''organizovani kriminal, u smislu ovog zakona, predstavlja vršenje krivičnih dela od strane organizovane kriminalne grupe, odnosno druge organizovane grupe ili njenih pripadnika, za koje je predviđena kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna''.
I član 3: ''Pod organizovanom kriminalnom grupom iz člana 2. ovog zakona podrazumeva se grupa od tri ili više lica koja postoji određeno vreme i deluje je sporazumno u cilju vršenja jednog ili više krivičnih dela, za koje je predviđena kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna radi sticanja posredne ili neposredne finansijske ili druge materijalne koristi. Pod drugom organizovanom grupom iz člana 2. ovog zakona podrazumeva se grupa koja nije organizovana u cilju neposrednog vršenja krivičnog dela niti ima tako organizovanu strukturu, definisane uloge i kontinuitet članstva svojih pripadnika, ali je u funkciji organizovanog kriminala.''
Podsetio bih kolege poslanike i javnost Srbije da je podignuta optužnica protiv gospodina Mihalja Kertesa, da je podignuta optužnica protiv pokojnog predsednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića, da je podignuta optužnica protiv Jovana Zebića, koji je dva dana posle toga, nažalost, preminuo, i da je podignuta optužnica protiv Nikole Šainovića, koji nije mogao po zakonu biti procesuiran, nije mogao biti predmet domaćeg pravosuđa, pa ni specijalnog tužioca, jer je po drugom zakonu, Zakonu o saradnji naše države sa Haškim tribunalom, koji je usvojen na tadašnjem saveznom nivou, domaće pravosuđe nema ingerencije nad njim.
O kakvoj je parodiji i zloupotrebi zakona reč, naravno, najbolje govori i postupanje kasnije državnih organa, kada je gospodin Kertes uhapšen da ne bi uticao na svedoke. Ali, najzanimljivija stvar u celoj priči je u tome što je gospodin Kertes dao sudskim organima svoje izjave još 2001. godine i da su u istrazi te godine kasnije saslušavani svi svedoci. Za to vreme gospodin Kertes je bio na slobodi.
Ukoliko za šest godina nije uticao na svedoke, a nije pobegao ni iz zemlje, što se dobro zna, nije postojao ni jedan logičan razlog da se gospodin Kertes uhapsi, da bude priveden i naravno da se optužnica podigne, ali je postojala politička potreba da se ta optužnica podigne, i naravno i to je korišćeno i zloupotrebljeno.
Kada se govori o ovom delu člana čije se ukidanje predlaže i veza sa organizovanim kriminalom, evo izvadio sam iz Krivičnog zakonika određena krivična dela za koja je zaprećena kazna 10 godina, jer se i na ta dela može odnositi. To je izdavanje čeka i korišćenja platnih kartica bez pokrića, ako je pripremljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 100.000 dinara, zaprećena je kazna od jedne do 10 godina. Onda, pranje novca takođe, od jedne do 10 godina, pa falsifikovanje novca od dve do 12 godina, pa falsifikovanje hartije od vrednosti od dve do 10 godina.
Pa prouzrokovanje lažnog stečaja, što bi specijalni tužilac, kad bi stvarno hteo, imao obilje posla, jer samo treba pogledati dokumenta Saveta za borbu protiv korupcije i izvršiti analizu rada Trgovinskog suda, pa videti na koji način su pravljeni lažni stečajevi i onda bi se to apsolutno moglo podvesti, ali i za to prouzrokovanje lažnog stečaja zaprećena je kazna od dve do 10 godina.
Onda omogućivanje uživanja opojnih droga, i dolazimo, za nas socijaliste, do najzanimljivijeg krivičnog dela, zloupotreba službenog položaja. Ovo govorim ne slučajno, jer je i ta zloupotreba službenog položaja jedno od krivičnih dela za koje je zaprećena kazna, a oko zloupotrebe službenog položaja bili smo svedoci, nažalost, posle 2000. godine da je to, da kažem, bilo krivično delo koje je ovako sa ove govornice naručivano. Onda su pravosudni organi te optužnice štancovali.
Uopšte nije bilo bitno da li je to u skladu sa zakonom ili ne. Ovo govorim ne slučajno, jer smo mi izvršili jednu analizu tih prijava koja se odnose na zloupotrebu službenog položaja i moram, zbog ministra i zbog onog što se dešavalo, a da se više ne desi, da pomenem način na koji se ovo krivično delo zloupotrebljavalo.
Bilo je slučajeva gde je podizana optužnica za zloupotrebu službenog položaja, i kada je optuženi postupio u skladu sa zakonom, ali navodno nije dobio saglasnost neposrednog višeg organa, iako ga na takvu proceduru zakon nije obavezivao.
Bilo je slučajeva da je javni tužilac podizao krivičnu prijavu protiv članova SPS čak i u onim slučajevima kada je i sam javni tužilac konstatovao da je učesnik u određenom postupku postupao u skladu sa ovlašćenima i punomoćima koje je imao, i da u celokupnom tom slučaju nije imao nikakve lične koristi, što govori, naravno da je optužnica zasnovana na političkim motivima.
Podizana je krivična prijava za zloupotrebu službenog položaja protiv lica koja često nisu bili neposredni nalogodavci, iznad sebe su imali dva ili tri rukovodioca protiv kojih nije podneta optužnica, već naravno protiv članova SPS, što govori da je optužnica bila zasnovana na političkim motivima.
Podizana je krivična prijava za zloupotrebu službenog položaja u slučajevima kada su naručilac posla i nadzorni organ prihvatili ili da je posao izvršen u skladu sa odredbama ugovora između tih subjekata. U nekim slučajevima javni tužilac je podnosio krivičnu prijavu za navodnu zloupotrebu službenog položaja i kada je učinjena materijalna šteta manja od one koju je zakon propisivao u to vreme, što govori da je takva optužnica imala političku pozadinu.
Šesti slučaj ili primer, u nekim slučajevima javni tužilac je podnosio krivičnu prijavu i za zloupotrebu službenog položaja zbog navodnog nepoštovanja poslovničke procedure organa vlasti, iako isto to delo na tom organu nije osporeno itd.
Ovo vam govorim vrlo konkretno. Bili smo svedoci onog vremena prošlog, bilo ne povratilo se, i zloupotrebe odredaba zakona, zloupotrebe, nažalost, u političke svrhe. Nadam se da toga u Srbiji neće biti, ali ukidanje ovih odredaba Zakona o krivičnom postupku liči na jednu lustraciju koja se uvodi na mala vrata.
Uvodi se na mala vrata jer ne treba zaboraviti, bar mi socijalisti ne zaboravljamo, kako su izabrani tužioci u Republici Srbiji. Oni su izabrani u vreme sprovođenja akcije "Sablja", tako što je na nejavnoj sednici Narodne skupštine Republike Srbije izmenjen Zakon o javnom tužilaštvu i data je mogućnost Vladi da imenuje tužioce. Naravno, za tužioce su mogli biti izabrani samo politički podobni ljudi tadašnje vlade, odnosno Demokratske stranke, i to se kasnije osetilo u njihovom postupanju. Imamo razloga za sumnju....

Radojko Obradović

| Predsedava
Gospodine Obradoviću, vreme.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Imamo razloga za sumnju da će ove odredbe zakona, čije se ukidanje predlaže, mogu biti zloupotrebljene protiv ljudi.
Na kraju, s obzirom da ćemo mi glasati protiv oba zakona, naveo sam više razloga zašto, bilo bi dobro, ako je moguće, da nam gospodin ministar jasno kaže, da bude onako jasan kao prilikom obrazloženja odlaganja primene Zakonika o krivičnom postupku, odnosno prvog akta, da nam kaže i šta je suština ukidanja ovih odredaba i zbog koga se ove odredbe ukidaju.
Mislim da gospodin ministar nema razloga da to ne kaže javnosti Srbije. Ne treba se plašiti kriminalaca, javna reč je vrlo jaka. Treba javnosti reći ko je u pitanju i zašto se ove odredbe zakona ukidaju, mislim da je to poštenije.
Jer, ne možemo stalno vršiti izmene i dopune zakona da određeni kriminalci ili oni koji su optuženi ne bi bili pušteni na slobodu i zato što se zakon ne sprovodi, nego dajte da vidimo ko od ljudi u pravosuđu ne radi da bi se zakon ispoštovao i da bi se ono što je utvrđeno u zakonu sprovelo do kraja. Hvala vam.

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik Nebojša Ranđelović, ovlašćeni predstavnik LDP. Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Nebojša Ranđelović

Poštovani gospodine predsedavajući, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, u ime LDP-a ovlašćen sam da kažem koju i u prilog i na štetu ovih predloga koji se tiču izmena i dopuna Zakonika o krivičnom postupku. Neću iskoristiti sve vreme koje mi stoji na raspolaganju, jer smatram da o načelnim stvarima ne treba previše detaljisati, a i nastojaću da ne ponavljam ono što su uvaženi prethodnici već rekli.
Pre svega, mogao bih da konstatujem da smo ponovo zapali u cajtnot i opet vučemo iznuđene poteze koji prave i pravnu i političku štetu, a bez kojih bi nažalost šteta bila još veća. Zašto su ovi iznuđeni potezi nužni?
Važeći Zakonik o krivičnom postupku, koji se ne primenjuje, postavio je ciljeve koji se Zakonikom žele ostvariti. To su: "stvaranje normativnog ambijenta u kojem će krivični postupci biti brži i efikasniji, a samim tim i znatno jeftiniji, dosledna zaštita Ustavom i međunarodnopravnim aktima garantovanih ljudskih prava i sloboda, uspostavljanje skladnog balansa između zahteva za efikasnošću krivičnog postupka, zaštite osnovnih procesnih, ali i opšteljudskih prava učesnika krivičnog postupka, te dosledno poštovanje načela pravičnog vođenja krivičnog postupka."
Šta je u ovom trenutku sa ovakvim zakonom o krivičnom postupkom ostvarivo? Ništa. Imajući u vidu ove ciljeve, donošenje novog zakonika o krivičnom postupku nametnula je potreba stvaranja jednog maksimalno povoljnog zakonskog ambijenta koji bi, s jedne strane, omogućio efikasno suzbijanje kriminaliteta, a s druge strane dosledno zaštitio prava učesnika u krivičnom postupku. Nažalost, sadašnje stanje našeg pravosudnog sistema i principi koje nameće Zakonik o krivičnom postupku to ne omogućavaju.
Šta je prethodna Vlada učinila da ovi principi mogu biti ostvareni i da javni tužilac i svi oni nosioci krivično-procesnih radnji mogu bez smetnji obavljati svoj posao? Naravno, ništa. U periodu od godinu dana, sem organizovanja niza seminara u cilju obuke sudija i tužilaca za primenu novih zakonskih rešenja, nije preduzeto apsolutno ništa u cilju obezbeđivanja materijalnih i tehničkih uslova neophodnih za praktičnu primenu novih zakonskih rešenja.
Držani su seminari, kao da sudije i javni tužioci ne umeju da čitaju zakon i da ono što piše u Zakoniku primenjuju. Zakonska rešenja predviđena novim zakonikom ne odgovaraju aktuelnoj materijalnoj, kadrovskoj i finansijskoj situaciji.
U dužem periodu nije bilo izbora tužilaca, koji sada treba da preuzmu dosadašnju ulogu istražnog sudije.
Postavlja se pitanje kako će se ove najradikalnije promene sprovesti u praksi. Može se postaviti i pitanje da li je i rok od 19 meseci dovoljan da se sve ovo što je navedeno upodobi sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.
I, naravno, kako to obično biva, jedna nakaradnost povlači za sobom i drugu. Da bi se sprečilo puštanje na slobodu izvršilaca najtežih krivičnih dela, zbog isteka maksimalno predviđenog vremena trajanja pritvora, vrše se izmene i dopune starog zakonika koji se zbog principa "vakacio legis" još uvek primenjuje.
Logično rešenje, ispravljanje ove nelogičnosti bila je izmena i dopuna člana 555. novog Zakonika o krivičnom postupku i primena člana 178. novog Zakonika o krivičnom postupku koji daju tražena rešenja.
Za razliku od toga kakvu situaciju imamo sada, treba napomenuti da je ovaj zakonik stupio na snagu sa odloženim dejstvom, ali se njegovi delovi već sada primenjuju. Ako je to tako, zbog čega predlagač nije predložio da se izvrše izmene i dopune člana 555. ovog zakonika.
I na kraju, ovakav pravni galimatijas treba upodobiti sa Ustavom, gde nas čekaju članovi 153, 154, 158. i 159, koji nedvosmisleno omogućavaju jak uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast. Da li je predlagač Ustava zakonodavac i da li je predlagač ovih izmena i dopuna zaista to želeo.
I na kraju, poslanici LDP-a glasaće za predložene izmene i dopune Zakonika o krivičnom postupku, jer ne samo pravna celishodnost, već jednostavna nužnost zahteva da se dejstvo neprimenljivog zakona odloži.
Ali, naglašavam da ovako sklepana rešenja ne daju odgovor na pitanja: šta sa neprimenljivim zakonima, šta sa nefunkcionisanjem sistema, šta sa nakaradnim rešenjima u Ustavu? Žalosno je što nas je neodgovorno ponašanje prethodne Vlade dovelo u ovakvu situaciju. Hvala.

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala. Da li se još neko od ovlašćenih predstavnika ili predsednika poslaničkih grupa javlja za reč? Izvolite, gospodin Balint, šef poslaničkog kluba manjina.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Balint Pastor

Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u nekoliko rečenica izneću stav Saveza vojvođanskih Mađara povodom predloženih zakonskih predloga.

Moram odmah na početku reći da će poslanici SVM podržati oba zakonska predloga o izmenama Zakonika o krivičnom postupku, iako, kao što vrlo dobro znate, SVM ne podržava politiku Vlade Republike Srbije, prvenstveno zbog njenog programa i zbog činjenice da ovaj program Vlade Republike Srbije ni na deklarativnom nivou se ne bavi pitanjima nacionalnih manjina.

Ovaj program ništa ne kaže o tome da Vojvodina treba da dobije nazad svoju imovinu i finansijsku autonomiju koja joj po Ustavu pripada i ne kaže ništa ovaj program Vlade o tome da naše lokalne samouprave treba da dobiju, posle 12 godina, nazad svoju imovinu.

Bez obzira na to, naši poslanici će podržati ove zakonske predloge koji su danas na dnevnom redu, jednostavno iz celishodnosti i iz nužnosti. Van je svake sumnje da treba odložiti početak primene Zakonika o krivičnom postupku upravo iz navedenih razloga i iz razloga koje sadrži i obrazloženje, da je za njegovo sprovođenje potrebno stvoriti neophodne materijalne i tehničke uslove, a da ti uslovi nisu obezbeđeni, i da bi se sprečile štetne posledice po rad državnih organa mora da se odloži početak primene ovog Zakonika o krivičnom postupku.

To je tačno, i upravo su nam ovo izneli u tužilaštvima, i u Opštinskom i u Okružnom tužilaštvu u Subotici, kada su narodni poslanici SVM posetili one državne organe koji imaju sedište na teritoriji Subotice, i moram da kažem da nam je rečeno da poslednjih 30 godina se nije desilo da su narodni poslanici iz naše sredine bili zainteresovani za uslove rada državnih organa u našim opštinama, i da su svakako ovo pozdravili.

Moram da kažem gospodinu ministru da ćemo mi svakako u dogledno vreme njega posetiti i svakako ćemo morati razgovarati o tome da se poboljšaju uslovi rada tužilaštava i sudova, pretpostavljam ne samo u Subotici, ne samo u severnoj Vojvodini, nego na teritoriji cele Republike Srbije.

Vrlo su jasno, u obrazloženju zakonskog predloga, navedeni razlozi zašto treba da se odloži početak primene Zakonika o krivičnom postupku, ali ništa nije rečeno ko snosi odgovornost za to, ko snosi odgovornost za to da od maja prošle godine za sprovođenje Zakonika nisu stvoreni neophodni materijalni i tehnički uslovi. Mislim da nova Vlada za desetak dana nije mogla ništa da uradi povodom ovog pitanja. Ali svakako prethodna Vlada treba da snosi odgovornost za to da za više od godinu dana ništa nije povodom ovih pitanja uradila da se ovi uslovi stvore.

Moram da se zapitam, mada je to retoričko pitanje, kada ćemo prestati sa odlaganjem početka primene određenih zakona, što se konstantno čini u ovoj skupštini, prvenstveno povodom zakona iz oblasti pravosuđa. To svakako smatramo jako lošim rešenjem.

Više puta sam rekao da se neki zakoni donose dva puta, da se neke odluke donose po dva puta, a da veoma bitni zakonski predlozi čekaju na usvajanje više od dve-tri godine, i u proceduri je blizu stotinak zakona, čekaju na usvajanje i oni zakoni koji su veoma bitni za poboljšavanje položaja nacionalnih manjina u Republici Srbiji.

Moram da kažem da Ustavni zakon za sprovođenje Ustava u članu 5. veoma jasno kaže i tačno propisuje šta treba da se nađe na dnevnom redu prvog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije. Moram konstatovati da se od tih pitanja, od tih zakonskih predloga još ništa nije našlo na dnevnom redu Narodne Skupštine Republike Srbije. Svakako da to ne znači da, pored tih zakonskih predloga, ne mogu da se nađu i drugi zakonski predlozi na dnevnom redu Skupštine, ali trebalo bi da se ti zakonski predlozi nađu što pre na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srbije, kad već Ustavni zakon za sprovođenje Ustava Republike Srbije to propisuje.

Ujedno moram da kažem da ako su se ovi zakoni mogli naći, bez obzira na to što piše u Ustavnom zakonu za sprovođenje Ustava Republike Srbije, na dnevnom redu danas Narodne skupštine Republike Srbije onda po istoj proceduri moraju se naći i neki drugi zakonski predlozi koje smatramo vrlo važnim.

Ovog puta bih želeo da ponovim da bi bilo vrlo bitno da neodložno krenemo sa izmenama i dopunama Zakona o radio-difuziji, kako bi se mogle otkloniti štetne posledice po informisanje građana Republike Srbije, prvenstveno nacionalnih manjina, i svakako bi trebalo rešiti položaj i pitanje Radio Subotice, koji postoji već više od 38 godina, da se izuzme iz obavezne privatizacije.

Moram da kažem, da ukoliko su se ovi zakoni i predlozi zakona mogli naći na dnevnom redu, onda mislimo da po istoj proceduri vrlo brzo, na primer, i ovaj zakon odnosno Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o radio-difuziji treba da se nađe na dnevnom redu.

Ovog puta i ovom prilikom apelujem na predsednika Narodne skupštine da neodložno ovaj zakonski predlog Saveza vojvođanskih Mađara stavi na dnevni red. Hvala lepo.