PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 17.10.2007.

11. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

11. dan rada

17.10.2007

Sednicu je otvorio: Radojko Obradović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:00

OBRAĆANJA

Radojko Obradović

| Predsedava
Na listi prijavljenih ,po ovom izuzetno važnom pitanju, ima ukupno za reklamiranje Poslovnika 20 prijavljenih u ovom trenutku.
Više puta je pomenuto ovo izuzetno važno pitanje.
Određujem pauzu od 30 minuta da bismo obavili potrebne konsultacije i pozivam šefove poslaničkih grupa kod predsednika Skupštine i predsednika Odbora za lokalnu samoupravu.
(Posle pauze – 12,05)

Radojko Obradović

| Predsedava
Postignut je dogovor da današnju sednicu nastavimo u 13,00 časova i da onda do 18,00 časova radimo, bez pauze.
A u toku današnjeg dana biće održana sednica Zakonodavnog odbora, a sutra će predsednik Odbora za ustavna pitanja, predsednik Skupštine Oliver Dulić, zakazati Odbor za ustavna pitanja i u okviru ta dva odbora će se zauzeti stavovi o svim pitanjima, koja su izuzetno važna za funkcionisanje ne samo Skupštine, nego i funkcionisanje čitave države, i odbori će zauzeti svoje stavove.
Nastavićemo rad u 13,00 časova. Hvala vam.
(Posle pauze – 13,05)

Oliver Dulić

| Predsedava
Posle konsultacija sa šefovima poslaničkih grupa oko jednog važnog pitanja koje je otvoreno, oko kojeg je određene zaključe doneo Odbor za lokalnu samoupravu, i nakon otvaranja novog pitanja vezanog za termine i datume raspisivanja izbora zamolio sam predsednika Zakonodavnog odbora da danas u toku dana zakaže sednicu Zakonodavnog odbora, koji bi raspravljao tu stvar.
Moram da vas obavestim da ću kao predsednik Ustavnog odbora zakazati takođe sednicu sutra, gde ćemo raspraviti ovu veoma važnu temu.
U skladu sa dogovorom na sastanku šefova poslaničkih klubova, nastavljamo rad.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 160. stav 2. i 3, a shodno članu 140. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički jedinstveni pretres o Predlogu odluke o davanju saglasnosti na akte Poverenika za informacije od javnog značaja i Predlogu odluke o davanju saglasnosti na akte Zaštitnika građana.
Da li predstavnik predlagača, narodni poslanik Dragan Todorović, predsednik Administrativnog odbora želi reč?
(Ne.)
Da li izvestilac Zakonodavnog odbora narodni poslanik Vlatko Ratković, predsednik Zakonodavnog odbora želi reč? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
(Da.) Izvolite.
Ovlašćeni predlagač poslaničkog kluba SRS, narodni poslanik Vjerica Radeta, izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Dame i gospodo poslanici, danas razgovaramo o Pravilniku o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u službi Poverenika za informacije od javnog značaja, o Odluci o radu službe Poverenika za informacije od javnog značaja, o odluci o obrazovanju i radu stručne službe Zaštitnika građana i pravilnika o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji poslova u stručnoj službi Zaštitnika građana.
Možda ovako kada pročitamo šta su to predlozi o kojima se danas raspravlja, može da se stekne utisak da preko ovoga može da se pređe bukvalno samo glasanjem, ali mi u SRS mislimo da svakako i o ovoj temi, odnosno ovim temama treba posvetiti odgovarajuću pažnju, pre svega iz razloga što Narodna skupština bira, i birala je Zaštitnika građana i Poverenika za informacije od javnog značaja.
Kada smo svojevremeno govorili i o ovim zakonima i konkretno o licima koje je Skupština postavila na ove funkcije, poslanici SRS iznosili su stavove SRS, i naravno nemam nameru da danas bilo šta od toga ponavljamo.
Stav SRS, pogotovu kada je u pitanju Zaštitnik građana, jeste da je ovo potpuno nepotrebna funkcija, da mi mislimo da treba da funkcionišu institucije sistema, da treba da funkcionišu sudovi, tužilaštva, da organi vlasti, od vrha pa do dna, treba da budu oslobođeni kriminala i korupcije.
Ubeđeni smo da su upravo kriminal i korupcija ono što onemogućava građane da ostvaruju svoja prava u skladu sa zakonom.
Međutim, kada imamo već izabranog i Poverenika i Zaštitnika građana, onda svakako da država mora da obezbedi odgovarajuće uslove za rad i jedne i druge institucije.
Poverenik od javnog značaja je reizabran, da kažem, u skladu sa Zakonom za sprovođenje Ustava.
Gospodin Rodoljub Šabić je ovaj posao obavljao ranije, obavlja ga i sada, i bilo bi dobro i mislimo neophodno da je trebalo gospodin Šabić da bude danas ovde sa nama, da razgovaramo i o njegovom dosadašnjem radu, da nam on iznese svoje primedbe, da nam on iznese probleme sa kojima se suočavao u dosadašnjem radu, s obzirom da smo u medijima bili u prilici vrlo često da pročitamo ili da čujemo gospodina Rodoljuba Šabića, koji se duži period žalio da nema uslove za rad, da nema prostorije, da nema dovoljan broj saradnika, jednostavno da mu je onemogućen posao.
To je jedna vrsta problema.
Druga vrsta problema je kada je u pitanju gospodin Rodoljub Šabić takođe ono što mi nažalost kao poslanici saznajemo samo iz medija, da gospodin Rodoljub Šabić ima i te kakvih problema kada je u pitanju dobijanje informacija od javnog značaja od određenih službi i organa, državnih, koji su u obavezi da postupe po nalogu Poverenika.
Imali smo mi i govorili smo kada je bilo reč o ponovnom izboru gospodina Šabića primere, redakcija SRS novina ''Velika Srbija'' je više puta bila u prilici da se obraća gospodinu Rodoljubu Šabiću.
Moram da kažem da je on, što se njega tiče, uvek bio korektan u smislu da je blagovremeno ili dostavljao informaciju ili mnogo češće obaveštavao redakciju Velike Srbije da ne može da dostavi informaciju zato što onaj od koga se informacija traži ne želi da je dostavi Povereniku.
Mi smo očekivali da će zato danas gospodin Rodoljub Šabić da bude ovde sa nama da on nama narodnim poslanicima, ljudima koji su ga birali, iznese sve te svoje probleme, da nam konkretno kaže ko su ti organi, ko si ti ljudi, imenom i prezimenom, koji onemogućavaju njegov rad, a preko njega naravno i dostupnost informacija široj javnosti. Onda bi to zaista bila ozbiljna rasprava na ovu temu.
Ovako, mi smo dobili, kao što rekoh, poštovanom predsedniku, tako je naslovio Rodoljub Šabić, dopis uz ovaj akt, i jedan i drugi dostavljen gospodinu Oliveru Duliću, i mi sada treba, ne znam na osnovu čega, da procenjujemo da li je ovo što je gospodin Šabić nama dostavio upravo ono što je potrebno za normalno funkcionisanje ove službe.
Gospodin Rodoljub Šabić je u ovom svom aktu o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji predvideo pet državnih službenika na položaju, 13 državnih službenika i dva nameštenika.
Mi mislimo da je pet državnih službenika na položaju, u ovoj službi, previše.
Ovo je upravo dokaz onoga što smo mi pričali kada ste donosili zakon i kada ste birali Poverenika.
Vi, zapravo, kao i raznorazne agencije, sve ovo uvodite u pravni sistem Srbije samo da biste namirili nekakve unutarstranačke račune, da biste određen broj ljudi postavili na neke značajne funkcije, a državni službenik na položaju je vrlo značajna funkcija u smislu Zakona o državnim službenicima, jer državni službenik na položaju ima platu mislim skoro u rangu ministra, svakako za bar 1/3 veću od plate narodnog poslanika.
To je razlog zašto Rodoljubu Šabiću u ovoj službi treba pet državnih službenika na položaju.
Zato mi iz SRS mislimo da ovo nije dobro rešenje, da ovo nije domaćinsko raspolaganje sredstvima državnog budžeta. Nema nekoga ovde ko bi mogao da nam objasni zašto je to baš tako, jer možda da je tu gospodin Šabić, možda bi on nas ubedio da je njemu potrebno pet državnih službenika na položaju.
U članu 7. Odluke o radu Službe Poverenika za informacije od javnog značaja stoji, u prvom stavu, položaji u Službi poverenika su sekretar službe Poverenika, pomoćnici sekretara i šef kabineta.
S obzirom da gospodin Šabić nije odskora na ovoj funkciji, voleli bismo da znamo ko su do sada ljudi koji su obavljali ove funkcije, da li će da ih menja gospodin Šabić, da li je došlo do neke nove trgovine unutarstranačke, a ako će da ih menja, zbog čega će da ih menja i koga ima nameru da postavi na ove poslove.
Ovo će, očigledno, ostati pitanje bez odgovora i to će svakako biti razlog zbog čega mi iz SRS nećemo moći da glasamo za ovo, zato što mislimo da niko ne može da ima takva ovlašćenja, samostalnost u radu da, ali takva ovlašćenja da može samo nešto da nam servira ovako na papiru, da se ne udostoji da dođe da porazgovara sa nama, da nam odgovori na neka pitanja, to jednostavno nisu dobra rešenja.
Mene interesuje, recimo, gospodin Šabić je bio član jedne političke partije u vreme kada je prvi put izabran za Poverenika, onda nas je kroz medije obavestio da je nešto zamrzao status, to je nešto najgluplje što može da se desi u toj svojoj stranci.
Sada je pitanje, da li je on tada postavljao na ove poslove ljude iz svoje stranke tadašnje?
Da li se u međuvremenu priklonio nekoj drugoj političkoj opciji, da li je on predmet uopšte trgovine, i on, i ovo povereništvo i svi ovi ljudi, to bismo morali da znamo, ako bismo se odlučili da glasamo za ovo o čemu danas raspravljamo.
U članu 12. stoji da danom stupanja na snagu ove odluke prestaje da važi Odluka o osnivanju Službe Poverenika za informacije od javnog značaja i Odluka o platama u Službi Poverenika za informacije od javnog značaja od 20. januara 2005. godine, na koje je Narodna skupština Republike Srbije dala saglasnost Odlukom broj 36 od 23. maja 2005. godine.
Ne znamo, na osnovu onoga što smo dobili u ovom materijalu, koliko trenutno kod gospodina Šabića ima zaposlenih, ne znamo koliko će novih biti zaposleno, znamo koliki je ukupan broj predviđen, ali da bismo znali koliko će novih biti zaposleno, moramo da znamo koliko je do sada zaposleno. Moramo da, takođe, znamo na koji način je i do sada i na koji način će i ubuduće gospodin Šabić da zapošljava ove ljude.
Da li će to biti ljudi poslati iz partijskih direkcija ili će biti raspisan javni konkurs, jer se ne sećam da je bilo tog konkursa te 2005. godine u maju, da li će biti raspisan javni konkurs, da li će svi građani, koji ispunjavaju uslove predviđene ovom odlukom, moći da konkurišu i da li će moći i da budu zaposleni na ove važne, stručne, dobro plaćene poslove, bez obzira da li su iz neke stranke i bez obzira iz koje su stranke. Unapred vam kažem da to neće biti tako, da će i ovde da se zapošljavaju partijski zaslužni ljudi, i mi iz SRS to ne možemo da podržimo.
Pitam sad javno gospodina Šabića, očekivala sam sedmi put i ponavljam, da će sedeti ovde, pa da ga pitam i da nam odmah odgovori, kada će Administrativni odbor ove Skupštine dobiti od gospodina Šabića podatke, a Administrativni odbor je to tražio pre desetak dana – da li je tako, Vesna – podatke o visini zarada u javnim preduzećima, o visini zarada direktora, predsednika i članova upravnih odbora javnih preduzeća, čiji je osnivač Vlada Republike Srbije.
Podsećam vas, dame i gospodo, da Administrativni odbor od Vlade nije mogao da dobije, što je neverovatno naravno, te podatke, jer je Vlada rekla Administrativnom odboru da se ti podaci nešto evidentiraju kumulativno, pa onda oni ne mogu da odrede, odnosno da daju podatak koje javno preduzeće koliko troši za zarade, što je, ponavljam, neverovatno i skandalozno. Kažem da je Vlada slagala Administrativni odbor, zato što sam u formi poslaničkog pitanja pitala za konkretno jedno javno preduzeće i dobila sam odgovor od Vlade.
Naravno, izrazila sam sumnju u tačnost tog odgovora i gospodin moj kolega, gospodin Zoran Krasić, tražio je od ministra policije, koji je tada bio ovde da preko svojih službi ispita tačnost odgovora na to moje poslaničko pitanje i naravno, do dana današnjeg ništa od posla nema.
Toliko o tome koliko zaista taj poverenik i to povereništvo radi i koliko mu Vlada omogućava da radi. Sada o Zaštitniku građana.
Imamo ista dva akta, naravno drugačiji su brojevi u pitanju, drugačiji je broj zaposlenih u ovoj službi, a i gospodina Sašu Jankovića bih volela da pitam, kada bi bio ovde naravno, on je pred Narodnom skupštinom zakletvu položio negde čini mi se u junu, ne, 23. jula je položio zakletvu, danas je 17. oktobar, i sada pitanje za gospodina Sašu Jankovića, gde je on do sada radio, mislim na ovaj period otkad je položio zakletvu do danas, odnosno da li mu je Vlada obezbedila adekvatne prostorije, s obzirom da smo, ponavljam, imali priliku da u medijima čitamo i slušamo koliko je gospodin Rodoljub Šabić 2005. godine imao problema čak i sa prostorijama. S kim je gospodin Saša Janković do sada radio?
Da li je ovo što nama sada dostavlja kao predlog samo zamazivanje očiju, da li je on sve ove ljude ispostavljao, da li je on već napravio, odnosno okončao tu unutarstranačku trgovinu, da li smo mi narodni poslanici i ova Skupština njemu samo formalnost, ili nas zaista doživljava kao najviše zakonodavno telo, što i jesmo, telo koje je njega postavilo na ovu funkciju i kome on mora da polaže račune.
Ne znam, pre svega, gospodine Duliću, da li je gospodin Dulić još uvek tu, gospodine Albijaniću, znam čim je gusto da vas gospodin Dulić ostavi tu, ali sada morate vi da mi odgovorite, da li su gospoda Saša Janković i Rodoljub Šabić obavešteni da su ove tačke dnevnog reda upravo sada u razmatranju, da li sada njih neopravdano kritikujem zato što ih nema ovde, pa onda kritiku prebacujem na predsednika parlamenta, ako ih nije obavestio, a ako ih je obavestio, onda svakako ostajem pri tome da se vrlo kritički odnosim prema njihovom neozbiljnom i neodgovornom radu u odnosu na parlament.
Dakle, gospodin Saša Janković, Zaštitnik građana, zaposliće ili je već zaposlio pet državnih službenika na položaju, 54 izvršilačka radna mesta državnih službenika i četiri nameštenika.
Opet pitanje, da li je pet državnih službenika na položaju u Službi Zaštitnika građana optimalan broj ili je, prema onome što SRS misli, malo mnogo.
Pitala bih dalje gospodina Sašu Jankovića, moram ovako da mu se obraćam, pošto ne znam ko drugi može u njegovo ime ovde da nam se obrati, ne verujem da može ni bilo koji predstavnik poslaničke grupe koje su glasale za izbor ovih lica, dakle, pitala bih ga da li je već, poput Narodne kancelarije, razmileo svoje kancelarije po Srbiji, pošto ima takvih indicija, da li je sva ova radna mesta već popunio; ako nije, da li će raspisati konkurs, da li će uslovi konkursa važiti za sve građane Srbije, ili će SRS, po ko zna koji put, biti u pravu kada smo tvrdili da je i ova funkcija samo da biste zadovoljili što veći broj stranačkih apetita, zato što vam nije dovoljno mesta u ministarstvima, državnih sekretara, ministara, pomoćnika, direktora agencija, direktora direkcija.
Toliko ste nagomilali taj državni aparat da je to prosto zastrašujuće i da građani Srbije ozbiljno treba da razmisle gde Vlada Vojislava Koštunice, naravno uz podršku skupštinske većine u ovom parlamentu, troši pare građana Srbije.
Zašto nas ova dva čoveka nisu udostojili svog prisustva? Ili, molim, gospodine Albijaniću, odgovor na pitanje da li oni uopšte znaju da mi danas raspravljamo o njihovim predlozima? Hvala.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Gospođo Radeta, oni nisu predlagači ovih akata i nisu pozvani. Predsednik Skupštine je mogao da ih pozove da prisustvuju, bez prava da govore ovde o ovim aktima.
Da li se još neko od predsednika ili predstavnika poslaničkih grupa javlja za reč?
Imamo po Poslovniku, gospođa Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Albijaniću, član 87. Poslovnika glasi: "Na sednicama Narodne skupštine, pored narodnih poslanika, učestvuju članovi Vlade, ovlašćeni predstavnici drugih predlagača zakona i sekretar Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, kao i druga lica koja predsednik Narodne skupštine pozove".
Rekli ste da je on mogao da ih pozove, ali da oni ne bi mogli da govore. Znači, niste dali odgovor na pitanje da li je gospodin Dulić pozvao gospodina Jankovića i gospodina Šabića. Nemamo odgovor na to pitanje.
Oni nisu predlagači, ali mi raspravljamo o tekstu koji oni jesu predložili, o predlozima koji jesu njihovi lični predlozi, imenom i prezimenom potpisani. Dakle, ne u ime bilo kog organa, nego lično Poverenik i lično Zaštitnik građana. Oni su se obratili predsedniku parlamenta, to jeste u skladu sa Poslovnikom.
Predsednik parlamenta stavlja to na dnevni red i nema nijednog razloga, naprotiv, oni su morali biti prisutni ovde da bismo odmah sada, evo, sva ona pitanja koja sam, gospodine Albijaniću, postavila u toku moje rasprave, da su ovde gospodin Janković i gospodin Šabić oni bi odmah mogli da odgovore na ta pitanja, a od odgovora na ta pitanja, recimo, zavisi, ni manje ni više, nego to da li će poslanička grupa SRS glasati za ovo.
Naravno, bez tih odgovora, evo ponoviću još jedanput, nećemo glasati za to.
Vas, gospodine Albijaniću, najlepše molim, ako niste u stanju da date pravi odgovor, onda lepo kažite, gospođo Radeta, narodni poslaniče, nemam odgovor na vaše pitanje, sačekajte da dođe gospodin Dulić, pa ga na osnovu Poslovnika to pitajte.
Naravno, to znam i, naravno, pitaću ga, ali nemate potrebe vi da na tako nemušt način branite gospodina Olivera Dulića.
Razumem da je on čovek sad u posebnim problemima, danas je čuo šta će da se desi, odnosno šta je uradio, koliko puta je prekršio Ustav, koliko ima nameru da ga krši itd. i zna čovek da se neće dobro provesti, kao što se niko ko krši Ustav i zakon nije dobro proveo, ali to je njegov problem. Znate, ko se u kolo uhvati, u noge se uzda.
Ako gospodin Dulić radi i dalje isključivo po nalozima Sonje Liht, verovatno je danas s njom u Gradskoj skupštini, zato što je odložen sastanak koji je ona planirala da edukuje narodne poslanike u Domu narodne skupštine, pa su poslanici SRS najavili da ćemo svih nas 81 da prisustvujemo toj edukaciji i da ćemo mi svako po pet minuta da joj govorimo o našim stavovima, kada su u pitanju evropske i evroatlantske integracije, pa je onda taj edukativni skup premešten u Skupštinu grada Beograda.
Gospodin Dulić je verovatno tamo, a bilo bi bolje da je ovde, gde mu je zaista mesto.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Izvinjavam se, gospođo Radeta što nisam dao potpuno obaveštenje o tome.
Dakle, predsednik Skupštine nije pozvao, po rečima sekretara Skupštine, koji mi pomaže u radu, dakle to je informacija koju mi posedujemo.
Administrativni odbor je predlagač i na osnovu člana 93, po otvaranju pretresa pravo ima predlagač, izvestilac nadležnog odbora i narodni poslanici, i to je sve što mogu da vam u ovom trenutku da vam odgovorim.
Reč ima narodni poslanik Rajko Baralić, ovlašćeni predstavnik SPS.

Rajko Baralić

Gospodine Šabiću, vi imate kod mene specijalnu bonifikaciju, pošto sam pre neki dan saznao da ste završili najelitniju školu u ovoj državi, čačansku gimnaziju.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Gospodine Albijaniću, hteli ste da kažete, rekli ste gospodine Šabiću.

Rajko Baralić

Da, gospodine Albijaniću. Ovo je bio lapsus.
Još jednom, gospodine Albijaniću, završili ste najelitniju školu u ovoj zemlji, to je čačanska gimnazija, koja se, doduše, u vaše vreme zvala "Filip Filipović".
Sad se više ne zove tako, ali sasvim ste dobru školu završili.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanički klub SPS bi imao neke razloge da ovo podrži, a neke da ne podrži, ali bez obzira na ove protokolarne obaveze Poverenika i Zaštitnika građana i bez obzira na to ko je koga pozvao, smatramo da je bio osnovni građanski, čaršijski i svaki drugi red da oni danas sede ovde pred nama.
Ima nekoliko razloga za to. Ako pažljivo pogledate akta kojim se sistematizuju radna mesta, da krenemo od te tehničke stvari, sto ljudi, od kojih najmanje 70 sa završenim fakultetom, što nije rđavo, prima platu iz ova dva, da kažem, državna namešteništva, možemo da nazovemo to i drugačije.
Kakve su te zarade? Recimo, Poverenik i Zaštitnik građana svakog meseca primaju 2,27 poslaničkih plata kao lično primanje. Morate priznati da je to pristojna zarada. Ili, ovi što računaju, računaju samo da su poslaničke plate ogromne. Slažem se da su poslaničke plate velike. Prosečna plata u Srbiji, doduše, nije povećana u poslednje tri godine nijednom, pa kako onda da ste tako laki na odlukama da se hiljade ljudi u Srbiji nameštaju sa zaradama koje su preko 100-150 hiljada dinara.
Odakle te pare? Ko to finansira? Šta vi pokazujete, da je društveni interes ovih koji obavljaju ove poslove takav, kao i društveni rizik takav, da se mogu meriti dva i po puta sa narodnim poslanicima, kojeg ipak biraju građani, šta god ko mislio o njima, i šta god oni ovde radili i koga god predstavljali.
Uveren sam, poštovane koleginice i uvažene kolege, da mi svi zaista predstavljamo ovde najmanje po 30.000 punoletnih građana i da smo mi njihovi zaštitnici, poverenici za informacije od javnog značaja, da smo mi njihovi advokati, da smo mi njihova javna govornica, da smo mi često njihovo rame za plakanje i da smo mi ponekad njihova jedina nada.
Ko to ne veruje, neka krene malo po Srbiji, neka krene po partijskoj i drugoj mreži i neka proveri da li je ono što govorim tačno. Ako je moguće da onda svaki drugi državni nameštenik u Srbiji ima veću platu od narodnog poslanika. Koji je to posao, kako se to vrednuje, kako se to meri i kako oni nikad ne dođu na stranice dnevnih novina? Ko to plaća te novinare da pišu samo o jednim platama, a da žmure na druge plate? O čemu je ovde u Srbiji reč?
Hoćete li da vam kažem, uvažene koleginice i poštovane kolege, da se u ova dva namešteništva nalazi 50% zaposlenih od ukupno zaposlenih u Narodnoj skupštini Republike Srbije, koji opslužuju najviši zakonodavni organ vlasti u ovoj zemlji. Da li vi mislite da je to normalno? Kako onda da se saglašavamo tako lako, tako elegantno, da ovde svako može da zaposli i šefa kabineta, i sekretaricu, i šefa protokola, i pet nameštenika, i pet visokih državnih, i ovih i onih, i dokle će to da ide?
Treba li da pomenemo da u Srbiji skoro 300.000 ljudi prima platu sa budžeta, i da od tih 300.000 je broj novozaposlenih u novosistematizovanim radnim mestima od 2000. do danas 71.000?
Da li vi, gospodo, razumete da postoje danas države u svetu koje imaju sličan broj stanovnika koji imaju manju administraciju od ove od 71. 000? Ko to može više da plati?
Da li je uvek uka na vuka, a lisice su stalno site? Da li baš može, kao što je stalno u Srbiji, stalno krivica na kadificu? Neće biti, nego ovde ima neko neke druge interese, ovde postoji jedna strategija da se u razne državne i paradržavne organe smeste odgovarajuće partijske mreže, da se smesti establišment odgovarajućih nevladinih organizacija i da odande, kao paradržavne organizacije, rade nešto što je nekada jako, jako teško kontrolisati. Pri čemu ne mislim da se ovde o ovima radi o tome, nego govorim na nivou načela.
Dakle, biće još ovoga i već je bilo. Prosto, samo pitam sve nas, pitam medije, pitam građane u Srbiji i one koji bi o Srbiji trebalo da vode računa, ima li iko obraza da limitira jednu platu jednom državnom činovniku danas u Srbiji i da kaže koliko to može da bude najviše u Srbiji?
Mogu li ovi da zarade svoje plate? Možda mogu. Znate kad mogu? Mogu onda kad nam dostave informacije koje smo tražili. Kolike su sinekure, apanaže u upravnim odborima javnih preduzeća; ko personalno te sinekure prima?
Ko je, gospodo, u nekoliko upravnih i nadzornih odbora? Kolika su njihova kumulativna primanja u toku jednog meseca? To tražimo od gospodina Šabića da nam kaže, da to ne bude proglašeno državnom tajnom u ovoj zemlji.
Kažem vam da postoje narodni poslanici, da postoje funkcioneri stranaka na vlasti koji su u četiri-pet ovih organa, organizacija o kojima govorim, čija su mesečna primanja nekoliko hiljada evra. Neka nam dostave, pa da vam pročitam sa zadovoljstvom, neka nam objasne kako je moguće da u jednoj ustanovi ili u jednom javnom preduzeću neko prima platu šest-sedam hiljada evra iz budžeta Republike Srbije?
To smo tražili, a oni su odgovorili Administrativnom odboru da nemaju podatke. Traži od gospodina Šabića da radi svoj posao i zaradi svoju platu od 160.000 dinara. To tražimo. Valjda to nije mnogo, pošto nas prati kamera od restorana do toaleta, do pijace, gde god da se nađemo, i neka, valjda je to nama naša borba dala, i to nije sporno. Mi i treba da živimo u staklenom okruženju, da svi vide šta radimo i kako se ponašamo, i to ne sporim.
Ljudi treba da vide šta rade narodni poslanici, kako se ponašaju, koga zastupaju, kako ih zastupaju, kad su za hvalu, a kad su za kritiku. A šta je sa ostalima? Ko o njima vodi računa? Na koji način mi možemo, kao najviši organ vlasti u jednoj zemlji, kako mi možemo da iskontrolišemo šta sve ovi ljudi rade? Nažalost, moram da kažem, nikako.
Samo u ova dva namešteništva ima toliko tehničkog osoblja i sekretarica koliko nema u dve najveće poslaničke grupe u Skupštini Srbije. Šta je mera stvari ovde?
O čemu se ovde radi? Ko drži Parlament za najveću prćiju u državi Srbiji i kako je moguće da izađemo iz ovog stanja?
Dakle, mi donosimo zakon. Mi usvojimo akt o sistematizaciji, bira ih Parlament i oni odmah startuju sa tri do pet puta većom platom od predsednika Narodne skupštine. Molim vas, ovi imaju veću platu od šefa države. O čemu se ovde radi? Da li to neko nama može da objasni i kako vi koji ste u Administrativnom odboru glasali za ovo možete to da objasnite?
Da li postoji jedan složeniji politički posao u ovoj državi od šefa države? Šta ko misli o njemu privatno, to je njegova privatna stvar. On je institucija, on je šef države, birali su ga građani Srbije. Ima veću platu 40.000 ono što nazivamo Ombudsmanom od šefa države. Kako je to moguće? Ko vam je dao za pravo da na taj način, gospodo narodni poslanici, vrednujete poslove? U čije ime, za čiji račun to radite?
To su razlozi zbog kojih nećemo da glasamo za ovo. Zato što to nije normalno i zato što ovo nije usamljen slučaj, ovoga mi imamo svaki dan na dnevnom redu, u razmerama koje prosto više ne mogu ni da se sagledaju, ni da se kontrolišu.
Građani postavljaju različita pitanja, na različite načine, traže da dobiju odgovarajuće odgovore, obraćaju se nama, malopre su se javili ljudi iz Pivare ''Čelarevo'', zato što ne mogu danima da dobiju objašnjenje kako je neko potrošio njihovih šest miliona evra, dakle, radi se o akcionarima. Zar je tako teško da radnicima Pivare Čelarevo neko da odgovor - to se dogodilo tako i tako?
Da li je ćutanje administracije samo ono što neko proglasi da je ćutanje administracije, a nije ono što neko sistematski radi prema nekim društvenim grupama koje su neprijatne po vlast? To nije moguće. Postoje stvari o kojima se valjda ne raspravlja svaki put kada su na dnevnom redu, nego jednom zauvek, na nivou načela.
Dakle, uvažene dame i gospodo, ovo sam rekao ne da bih spasao dušu, da bih nastavio svoju i borbu narodnih poslanika SPS-a koja ima cilj da objasni u Srbiji da nekome Parlament služi kao javna pljuvaonica, koji ima potrebu da svaki dan u 10 medija napiše najgore moguće stvari o Parlamentu i poslanicima, koji ima zadatak da svaki dan u medijima napiše sve što je vezano za bilo kakvo ponašanje narodnog poslanika, a da pri tom ne progovori ni jednu jedinu reč o onima koji rade koncentraciju na tržištu, koji se bave monopolom u ovoj zemlji, koji nanose milionske štete dnevno u ovoj državi, koji imaju apanažu u nekoliko upravnih i nadzornih odbora i nedodirljivi su, oni koji su nepotizam podigli na nivo načela u kadrovskoj i personalnoj politici, zaposlili su sve strine, ujne, tetke, kumove i kumice u medije, u javne ustanove, u ministarstva itd.
Da ne govorim o stranačkoj personalnoj vertikali koja je preneta u gotovo sva ministarstva.
Protiv toga se borim, protiv toga se bore narodni poslanici SPS-a i izboriće se sa ovim. Razjasnićemo jednom da nije moguće na ovaj način vrednovati bilo čiji rad, makar taj neko došao iz nevladine organizacije da bude ovo što jeste.
Inače, o tom čoveku lično mislim sve najbolje. Dakle, to nije sporno, ovde se uopšte ne radi o personalnim stvarima, nego se radi o pitanjima koja su ovde na dnevnom redu. Radi se o jednom procesu koji traje u Srbiji, koji je usmeren protiv parlamenta Srbije, pa su nam objašnjavali na različite načine da je to institucija najnižeg mogućeg ranga, da ima podršku samo nekoliko procenata itd. Uvedite kameru u druge institucije, neka svaki dan građani vide šta oni tamo rade, pa ćete videti koliki će rejting imati oni tamo.
Dakle, još jednom pitam, šta treba da se uradi u ovoj zemlji a da baš svaki državni činovnik ne dobije svoju sekretaricu, svog šefa kabineta, lično vozilo i svog vozača? Da li smo toliko bogata država da to možemo da izdržimo?
Želim da kažem da se ponosim time što sam poslanik parlamenta koji ima vozni park od 10 automobila, gde osim predsednika parlamenta nema niko auto na ime, nego ima servis, pa kada neko, predsednik odbora ili drugi poslanici, ima potrebu, onda u skladu sa tehničkim i drugim mogućnostima može da dobije upotrebu vozila za taj dan, sa putim nalogom i svim što pripada.
Čemu služi jedan auto od 2.000 kubika i jedan vozač za jednog ovakvog čoveka? Koje on to poslove radi usred Beograda, aman vam bog ljudi! Pa taksi košta 500 dinara dnevno da ode na bilo koju lokaciju. To je manje od osiguranja i lizinga koji se plaća za taj automobil ako je tako kupljen.
Možemo li mi ovo da podnesemo? Razgovaraćemo o budžetu za nekoliko nedelja i nadam se, obećavam vam u ime SPS, da kažem u žargonu, ući ćemo u sitna creva svake aproprijacije u budžetu. Nema para za kulturu, nema para za medije, nema para za socijalne potrebe, nema para za penzionere, nema para za poljoprivredu, za subvencije, da se spreči ono što je opožareno u ovoj godini, nema za protivgradne rakete.
Ali, ima para da svako ko se ovde jednom dobro nekome nasmeši on dobije automobil, sekretaricu i šefa kabineta i protokola. To nije normalno. Ili ćemo to da kažemo javno ili ćemo da pristanemo da ćutimo. Što se nas iz SPS-a tiče nećemo o tome da ćutimo i nismo ćutali ni do sada.
Želimo da objasnimo da parlament ove države u ukupnom učešću troškova u celom budžetu je ispod 0,7%. O čemu se ovde radi? Dakle, 0,7% od onoga što dobija Vlada i parlament, nisam mislio od celog budžeta. Ovde je danima parlament na neprimeren način tema.
Moram da zamolim i sve kolege da i mi u žaru političke borbe ponekada tome ne doprinosimo, zato što vas, uveravam, a kao što znate, svi smo prošli isti put, ne postoji komplikovanija procedura u ovoj zemlji, osim procedure za izbor predsednika Republike, govorim o proceduri za izbor narodnog poslanika u Narodnu skupštinu Republike Srbije.
Mi treba da budemo spremni i sposobni da odbranimo ovaj parlament od ovih činovnika i drugih činovnika koji se rađaju svakodnevno i koji nemilice troše budžetska sredstva, a nisam siguran da to daje odgovarajuće rezultate.
Hajde da analiziramo, koliko državnih sekretara, koliko pomoćnika ministara, koliko sektora ima. Ovaj jedan ima organizacionu šemu kao da je Vlada.
Pa to nije, ljudi, normalno. Ovde postoje odeljenja, sektori, sekretar, sekretarijat, kabinet, zaista ne znam čime se ovi ljudi bave, šta je njihov radni zadatak, šta oni sve treba da urade. Šta onda rade sudovi, šta radi skupštinski Odbor za predstavke i žalbe, da li će možda neko da ga ukine, pozivam vas da odbranite skupštinski Odbor za predstavke, zato što je to inače tema.
Skupštinski Odbor za predstavke treba da bude narodna duša, tu treba da se slije svaka predstavka koja dođe od građana Srbije, i poslanici pred novinarima treba da prokomentarišu da li neko ima problem i kog je on nivoa i da li možemo da pomognemo da se reši.
Dakle, ne sporim da u modernom demokratskom društvu treba da postoji Poverenik za informacije od javnog značaja i Zaštitnik građana, mada ima država koje nemaju zaštitnika. Nemačka, juče smo imali jednu priliku da razgovaramo sa poslanicima Bundestaga, nema na saveznom nivou ombudsmana. Ali, da to ima meru, to može da radi nekoliko ljudi, to može da se radi na način kao što se inače radi svuda u svetu.
Molim vas, oni su nadrasli ono što je bila osnovna ideja po personalnom, tehničkom i finansijskom značaju, oni su prevazišli ono što mi kao država možemo da izdržimo.
Ako ne budemo stali ovome na put, mi ćemo u narednih pet godina imati još 30.000 novih činovnika u državi, a onda će 2/3 svih zaposlenih u Srbiji biti zaposleno u administraciji.
Nećemo glasati za ovo, zato što sve ovo što sam rekao, nadam se, jeste razumeli kako treba. Vi koji ovo podržite, želim da kažem to i time završavam, kažete: vi, gospodo Povereniče i Zaštitniče građana, radite za 1/3 složenije, važnije i ozbiljnije poslove od predsednika Republike.
Ako na to pristanete, svaka vam čast. Hvala lepo.