Hvala, gospodine predsedniče.
Iskreno, moram priznati da ima logike u ovom što govori naša koleginica, vezano za obrazloženje njenog stava o amandmanu, kao što ima i logike u ovome što govori kolega Bojan Milovanović. Onda bi bilo logično da Vlada predloži neki amandman kojim bi objedinila i jedno i drugo mišljenje, da se stave u ravnopravan položaj i predsednik Vlade i poslanici Narodne skupštine.
Zašto bi obrazlaganje ostavke, koje je, nesporno, jako važan politički čin i otvara mnogo toga važnog za sudbinu zemlje, možda i za položaj nekih ljudi u Vladi, ali, generalno, za sudbinu zemlje, ostalo samo stvar tumačenja predsednika Vlade?
Jer, Vlada će imati priliku da obrazloži svoj stav, predsednik Vlade, da ne pričam o tome, preko Javnog servisa, kao nezavisne medijske kuće koja jedino promoviše stavove Vlade.
Ovo govorim uz sarkazam, jer znamo da su oni svako veče na Javnom servisu i obrazlažu ono što oni misle da treba. Drugi nemaju tu mogućnost.
Ljudi, da li vi primećujete da poslanici Narodne skupštine, ukoliko nisu deo vladajuće koalicije, ili nisu po nekom osnovu interesantni predstavnicima medija, jednostavno, nisu u mogućnosti da saopšte svoje političke stavove?
Bilo bi logično staviti u isti položaj predstavnika, ili jednog od najznačajnijeg predstavnika, s obzirom na to da je predsednik države drugi predstavnik izvršne vlasti u Republici Srbiji. Znači, kad predsednik Vlade hoće da obrazloži svoju ostavku, što ima smisla, onda to pravo moraju da imaju i poslanici, i da se posle toga otvori rasprava, pa da poslanici kažu šta misle o toj ostavci.
Neko će možda reći - nije trebalo, neko će reći - trebalo je, navešće razloge i za i protiv, ali će tek onda građani imati mogućnost da u potpunosti saznaju sve stvari i političke stavove o jednoj ostavci.
Kolega Bojan Milovanović je bio ponukan time da ne treba u Skupštini jedan deo izvršne vlasti staviti u privilegovan položaj u odnosu na Parlament. Ne, nego se ostavka prima k znanju, ne otvara se rasprava, ili obrnuto, da se moglo naći neko drugačije rešenje. Mislim da bi to onda na drugačiji način uspostavilo odnose i između Narodne skupštine i Vlade.
Zašto bi samo deo jedne grane vlasti bio u situaciji da saopšti svoje političke stavove i državne stavove, ne sporim to, a da najznačajnije zakonodavno telo - Narodna skupština Republike Srbije, o tome ne kaže ni reč? To nije logično.
Znači, ili jedno ili drugo, ili - ni jedno, ni drugo. To je bila intencija.