PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 21.10.2009.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

9. dan rada

21.10.2009

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 13:05 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Ministar Srećković ima reč. Izvolite.

Srđan Srećković

Veoma mi je drago što ste pomenuli Fond dijaspore za maticu i to, zapravo, jeste jedan od konkretnih pokazatelja i dokaza da se odnos države Srbije prema našoj dijaspori i Srbima u regionu menja.
Istina je da je naša dijaspora nakon NATO intervencije 1999. godine sakupila velika novčana sredstva, koja su, nažalost, bila blokirana na računima banaka koje su otišle u stečaj. Istina je i da je taj problem trajao punih osam godina, ali je isto tako istina i da je, nakon samo tri meseca od početka mandata ove vlade i mog, kao ministra za dijasporu, Vlada Republike Srbije donela odluku da se jednokratno i u celosti izmire obaveze prema Fondu dijaspore za maticu.
Mislim da je to konkretan i siguran znak da se suštinski započinje s novom politikom. To je jedan od konkretnih poteza koje je naša dijaspora pozdravila i siguran sam da će ih ubuduće biti još jako mnogo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospodin Vladan Batić.

Vladan Batić

Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, već sam u načelnoj raspravi rekao da DHSS podržava donošenje ovog zakona, ne smatrajući ga savršenim, ali smatrajući da je to značajan prvi korak, jedna važna stepenica u promeni odnosa prema dijaspori ili našim ljudima u rasejanju ili emigraciji, nazovimo to kako god hoćemo, budući da postoji više kategorija naših sunarodnika.
Najpre ona stara emigracija pre Drugog svetskog rata i njihovi potomci, pa ona ideološka emigracija neposredno nakon Drugog svetskog rata i njihovi potomci, onda imate ljude koji su nazivani gastarbajterima i njihove potomke, i najzad, imate ovu poslednju dijasporu, sastavljenu pre svega od mladih i obrazovanih ljudi koji su otišli u beli svet u poslednjoj deceniji prošlog veka bežeći od ''blagodeti'' bivšeg režima.
Važno je da se promeni odnos, da prvo vidimo kako da napravimo stvarni popis, potpunu evidenciju koliko ima naših ljudi u inostranstvu. Mislim da ih tamo ima više nego ovde, ili će se vrlo brzo taj broj izjednačiti, ali je tragično da kao država to ne znamo. Jer, ozbiljne države veoma veliki značaj posvećuju svojoj dijaspori. Čak je njihova dijaspora involvirana u najveće i najvažnije procese odlučivanja u svakoj iole ozbiljnoj državi.
Ovaj zakon, naravno, treba da izdrži probu vremena da bi se videli njegovi efekti. Kao što i ova istorijska poseta treba da da rezultate nakon probe vremena, a ne na osnovu lepih reči. Šta pri tome mislim? Mislim da tu treba da usledi serija pratećih zakona i podzakonskih akata koji bi bili kompatibilni i u funkciji ideje koja je izneta u ovom zakonu. Jer, uzalud su sve dobre i lepe namere, treba da se rešavaju konkretne stvari. Treba da ljudi munjevito, brzo, urgentno dobiju državljanstvo, pasoše, da nemaju nikakve birokratske prepreke pri rešavanju svojih ličnih i drugih dokumenata koji su im neophodni za normalan rad, život i funkcionisanje, a ne da se potucaju od nemila do nedraga kada dođu na Božić, uskršnji odmor ili na letnje ferije i vreme provedu tumarajući po kojekakvim šalterima. Zatim da im se daju određene beneficije kod putarine i raznih taksi zarad dobijanja dokumenata.
Vrlo važna kategorija su i investicije. Mnogi naši ljudi žele da ulažu ovde, ali su opet opterećeni raznim birokratskim preprekama i to ih obeshrabri. Neki su pokušali, pa su onda zauvek digli ruke kad su videli šta ih je snašlo u Srbiji. To su neke stvari na koje treba obratiti pažnju.
Takođe, radi ljudi koji žive u inostranstvu, da se poboljša mreža diplomatsko-konzularnih predstavništava. I u načelnoj raspravi sam apelovao na vas da razgovarate, a dobronamerno sam to pomenuo i ministru spoljnih poslova, da se ne držimo neke stare strukture diplomatsko-konzularnih predstavništava koja više nikakve veze nema s realnim životom. Šta će nama ambasada u Etiopiji ili u Najrobiju, a nemamo ambasade ni konzulate na Malti ili u Dubaiju, gde živi preko 3.000 naših ljudi? Kad šetate glavnom ulicom u La Valeti na Malti, kao da ste u knez Mihajlovoj - više od 1% su naši ljudi. Nema ni konzulata, treba da idu u Rim, a iz Beograda se stiže do Malte deset puta dužim letom nego iz Rima do Malte. A ovima iz Dubaija je predstavništvo u Kairu. Kakve veze imaju Kairo i Dubai? Tri sata leta avionom je od Kaira do Dubaija. Dakle, moramo biti u saglasju s realnošću.
Takođe, pozdravljajući skoru liberalizaciju i ''beli šengen'' za naše građane, moram da budem iskren, istovremeno strepim. Jer, ako 70% srednjoškolaca i studenata kaže da bi želelo da ode iz zemlje, onda je to mnogo opasno i to treba sprečiti - stvarajući u Srbiji ambijent da ti mladi, pametni i obrazovani ljudi žive, rade i ostanu ovde.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Kenan Hajdarević, a zatim gospodin Aleksandar Čotrić.
...
Liberalno demokratska partija

Kenan Hajdarević

Liberalno demokratska partija
Poštovana predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću vrijeme moje poslaničke grupe da iznesem još jednom stav LDP o predlogu ovog zakona o kojem danas raspravljamo u pojedinostima. Ponoviću što smo rekli u načelnoj raspravi - da je ovo nepotreban zakon nepotrebnog ministarstva.
Mi smo prije pet-šest meseci izneli predlog da Vlada Republike Srbije broji 12 ministarstava i po tom predlogu Ministarstvo za dijasporu apsolutno ne treba da postoji.
Zašto mislimo da je ovaj zakon nepotreban? Krenuću od samog obrazloženja ovog zakona i videćete, ovde prevashodno mislim na poslanike vladajuće koalicije, da ono na šta se poziva predlagač ovog zakona, a to je član 13. Ustava Srbije, koji kaže da Republika Srbija štiti prava i interese svojih državljana u inostranstvu i da Republika Srbija razvija i unapređuje odnose Srba koji žive u inostranstvu sa matičnom državom, da se ovim predlogom zakona krši stav 1. člana 13. Ustava Republike Srbije.
Reći ću vam o čemu se ovde radi. Član 1. predloga ovog zakona kaže da se ovim zakonom uređuje način osnivanja Saveta za odnose sa Srbima u regionu i Saveta za dijasporu. Onda imamo član 16, koji govori o nadležnosti Skupštine dijaspore i Srba u regionu, gdje se kaže da Skupština bira savete dijaspore i Srba u regionu. Član 23. govori o savetima skupštine i kaže da Skupština obrazuje savete dijaspore. Gde su ovde saveti Srba iz regiona?
A ako govorimo o Savetu za odnose sa Srbima u regionu, onda govorimo o šest-sedam članova koji detaljno objašnjavaju ovaj savet, dok imamo samo dva člana koja govore o Savetu za dijasporu, pri čemu Savet za dijasporu obrazuje Vlada, a za Savet za odnose sa Srbima u regionu zakon definiše ko čini ovaj savet, čime se bavi i šta radi.
Postavlja se pitanje zašto, kada govorimo o savetima dijaspore, ne govorimo i o savetima Srba u regionu. Tu mislim na Ekonomski savet dijaspore, Savet za statusna pitanja dijaspore, Savet za kulturnu, prosvetnu, naučnu i sportsku saradnju. Ovo su malo nelogične stvari, jer imamo, s jedne strane, u članu 16. da Skupština bira savete dijaspore i Srba u regionu, a nigde u ostalim članovima ne vidimo na koji način ta skupština bira članove Saveta Srba u regionu.
Takođe, ako govorimo o kršenju člana 13. stav 1. Ustava, kada govorimo o državljanima Republike Srbije, ovde se, kada govorite o dijaspori, govori da dijaspora obuhvata državljane Republike Srbije koji žive u inostranstvu, ali nigde kroz ove članove ne vidimo na koji način ovaj zakon tretira državljane Republike Srbije koji nisu pripadnici većinskog naroda u Republici Srbiji.
Pogledajte, gospodine ministre, član 4. stav 2). Piše: ''upotrebom, učenjem, čuvanjem i negovanjem srpskog jezika i ćiriličkog pisma, čuvanjem i negovanjem srpskog kulturnog, etničkog, jezičkog i verskog identiteta''. Da li ovo treba da stoji? Da, ali treba da stoji i za državljane Republike Srbije koji nisu pripadnici većinskoga naroda.
Takođe, gospodine ministre, u članu 14, gdje definišete šta podrazumijevate pod organizacijama u dijaspori, kažete: ''radi čuvanja i negovanja srpskog kulturnog, verskog i etničkog identiteta''. Da li to treba da stoji? Da. Ali, da treba da stoji – jezički, verski i kulturni identitet državljana Republike Srbije? Da, i to treba da stoji.
Da li mi, na ovaj način, iz ovog zakona izbacujemo sve organizacije dijaspore koje imaju multietnički karakter? Odnosno, da li one organizacije koje imaju multietnički karakter mogu po ovom zakonu o dijaspori da konkurišu za sredstva koja su predviđena za negovanje jezika, tradicije i ostalog što je definisano predlogom ovoga zakona?
Sve ovo govori da je ovaj zakon, po nama, nepotreban. Zašto je nepotreban? Zato što on samo u definiciji pojmova govori o državljanima, o građanima, ali ako krenemo u suštinu, videćete da ovde građani, odnosno državljani Republike Srbije nemaju uticaja, odnosno ne mogu da imaju takav uticaj kao što imaju pripadnici većinskog naroda.
Pogledajte član 2. u ovom zakonu, gde kažete da dijaspora obuhvata i pripadnike srpskog naroda iseljenike sa teritorije Republike Srbije i iz regiona i njihove potomke. U članu 4. u zadnjem stavu se kaže – ''radi ostvarivanja veza i sa iseljenicima sa teritorije Republike Srbije i njihovim potomcima, koji nisu obuhvaćeni članom 2. ovog zakona, ako postoji zajednička svest''. U članu 2. nije potrebna ta zajednička svijest, ali u članu 4. i drugima je potrebna ta zajednička svijest.
Tu se postavlja još jedno važno pitanje – ko definiše tu zajedničku svijest, odnosno ko je sa te druge strane koji treba da kaže da postoji, odnosno ne postoji ta zajednička svijest?
Sve su ovo argumenti zašto mi ne možemo da glasamo za ovaj predlog zakona. Odnosno, svi su ovi argumenti uticali na to da LDP ne podnese nijedan amandman jer smo mišljenja da ovaj zakon ne može da se popravi.
Koncept ovog zakona je za nas stran i, samim tim, za njega nećemo glasati. Pozivamo i neke stranke vladajuće koalicije da ovo ne podrže.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Čotrić.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Čotrić

Za evropsku Srbiju
Za razliku od našeg fudbalskog reprezentativca Krasića, koji igra odlično i vrlo je precizan, njegov prezimenjak ovde u Skupštini sve promaši. I ne samo to, nego i tim koji predvodi i ostali igrači su takođe bili vrlo neprecizni u diskusiji vezano za odredbe ovog zakona.
Ukratko, kada se radi o pripadnicima srpskog naroda koji žive u Bugarskoj i Grčkoj, što je predmet ovog amandmana, zaista nema Srba u te dve zemlje koji žive tamo kao autohtono stanovništvo. Nema ih već vekovima. Živeli jesu u srednjem veku, ali ih već nekoliko vekova nema. I kada govorimo o Srbima u Bugarskoj i Grčkoj, onda možemo da govorimo samo o Srbima koji idu tamo na pijacu ''Ilinci'' ili u ''Metro'' da nešto kupe. Kada iz Niša odu tamo, borave nekoliko sati. To su jedini pripadnici našeg naroda u Bugarskoj. U Grčkoj možda malo duže borave preko leta, kada su na godišnjem odmoru.
Kada ste govorili o ćirilici, zaista je za svaku pohvalu napor Ministarstva da se sačuva to naše pismo, ali ne vidim kakve veze ima... Kada ste već pomenuli reč "galimatijas", onda je galimatijas to o čemu ste govorili. Kakve veze imaju natpisi u Knez Mihailovoj sa nadležnostima Ministarstva za dijasporu?
Slažem se da bi država trebalo više da učini, ali preko drugih nadležnih institucija, da se očuva naše pismo, pogotovo u centralnim gradskim ulicama, ali nemojte da sprečavate napore da se zaista pomogne svima koji žele u dijaspori da pišu na ćirilici, što Ministarstvo čini pomažući im.
Nemojmo da budemo kratkog pamćenja. Pre nego što je formirano Ministarstvo za dijasporu, postojalo je Ministarstvo za Srbe izvan Srbije. Od 1997. do 2000. godine član SRS je bio na čelu tog ministarstva, dakle više od tri godine, i tada uopšte nije bilo reči o zakonu. Čovek na čelu tog ministarstva ništa nije radio.
Da vam ispričam. Kada sam, posle jedne posete Srbima u Rumuniji otišao kod njega da ga zamolim za pomoć za srpske škole u Đerdapskoj klisuri, u Belobreški, koje su u očajnom stanju, on je već dve godine bio ministar, kaže on meni - pa, da li je moguće da žive Srbi u Rumuniji, to nisam znao.
Eto kako je bio uspešan ministar. Čovek je radio tako da niko živi u dijaspori nije znao ni da on postoji, a kamoli da je ministar i da nešto radi. Kada sam ga pitao da li može Ministarstvo za Srbe izvan Srbije da izdvoji neka sredstva da se pomogne srpskom školstvu u Rumuniji, kaže - ne možemo, 70% budžeta smo dali za borbe bikova na Grmečkoj koridi. To je u vaše vreme bila osnovna delatnost ministarstva koje je trebalo da se bavi statusom i pravima našeg naroda u rasejanju.
Kada je reč o ćirilici i latinici, pa vaš predsednik gospodin Šešelj je sve svoje knjige objavljivao na latinici. Čak sam ja bio recenzent nekih od njih. To su "Knjige za lomaču", "Veleizdajnički proces", "Hajka na jeretika". Sve su objavljivane 80-ih godina. Gospodin Šešelj ih je sam i pisao i umnožavao i prodavao, a izgleda da ih je sam i čitao u to vreme.
Zaista me čudi toliko nepoznavanje prilika u dijaspori. I gospodin Krasić je na neki način sve više pripadnik dijaspore, pošto više vremena provodi u Hagu nego u Beogradu, tako da bi ova pitanja trebalo da poznaje malo bolje.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Krasić, replika.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Lako mi je da vam kažem. Nema tu bog zna šta ni da se demantuje, pošto je ovo bilo sve nepovezano, ali radi javnosti da kažem.         Srpska radikalna stranka je učestvovala u vlasti od 24. marta 1998. do 25. oktobra 2000. godine. Samo da preciziram ove stvari.
I još jedna stvar, za koju mislim da je vrlo važna. Kada treba da se opredelite između Čotrića i knjiga u čijem objavljivanju je i on učestvovao, a pisali su ih naučnici, ipak se opredeljujem za knjige koje su pisali naučnici. Nekako mi je to pouzdanije. A malopre sam se, verujte, tresao dok je Kenan pričao ovde. Jer, da se ostvarilo ono Vukovo, Kenan ne bi, jadnik, mogao ni da pritisne ovo dugme.