Jedanaesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 22.12.2014.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Jedanaesta sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/469-14

22.12.2014

Beograd

Sednicu je otvorio: Igor Bečić

Sednica je trajala od 10:10 do 00:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Jesam, gospodine Šutanovac. I neću dozvoliti na ovakav način da više niko krši Poslovnik pozivajući se na Poslovnik.
Ko god bude pričao mimo povrede poslovnika, biće mu oduzeta reč i primenjivaću mere po Poslovniku.
Izvolite gospodine Babiću.
...
Srpska napredna stranka

Zoran Babić

Srpska napredna stranka
Gospodine predsedavajući, član 106. i 107. Poslovnika.
Ja verujem da neke kolege narodni poslanici od fotografisanja kućnih ljubimaca…
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Gospodine Babiću, ne govorite p povredi Poslovnika. Ne možete više da govorite.
...
Srpska napredna stranka

Zoran Babić

Srpska napredna stranka
Govorim po povredi Poslovnika.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Ne govorite po povredi Poslovnika.
Saglasno članu 97. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam pored predstavnika predlagača, svih članova Vlade, pozvao da današnjoj sednici prisustvuju i Nenad Mijailović, državni sekretar u Ministarstvu finansija, Mirjana Ćojbašić, pomoćnik ministra finansija, Irena Stevanović Gavrović, pomoćnik ministra finansija, Radmila Jagodić, pomoćnik ministra finansija, Zoran Milošević, pomoćnik ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, mr Nenad Katanić, pomoćnik ministra poljoprivrede i zaštite životne sredine, Branko Drčelić, direktor Uprave za javni dug u Ministarstvo finansija, Ivana Magdić, pomoćnik direktora Uprave za javni dug u Ministarstvo finansija, Ružica Tripić, načelnik u Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine, Slavica Manojlović, viši savetnik u Ministarstvu finansija, Vera Radoičić Savatović, samostalni savetnik u Ministarstvu finansija, Irena Injac, samostalni savetnik u Ministarstvu finansija, Olgica Pješčić, samostalni savetnik u Ministarstvu finansija, Biljana Mirić Bogdanović, savetnik u Ministarstvu finansija, Dragan Babić, savetnik u Upravi za javni dug u Ministarstvu finansija, Anastazija Tanja Đelić, rukovodilac grupe u Ministarstvu finansija, i Milena Tadić, rukovodilac grupe u Ministarstvu finansija.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 157. stav 2. i članu 170. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički načelni i jedinstveni pretres o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu Republike Srbije za 2014. godinu, sa Predlogom odluke o davanju saglasnosti na Odluku o izmenama Finansijskog plana Republičkog fonda PIO za 2014. godinu i Predlogom odluke o davanju saglasnosti na Odluku o izmenama Finansijskog plana Nacionalne službe za zapošljavanje za 2014. godinu, Predlogu zakona o budžetu Republike Srbije za 2015. godinu sa Predlogom odluke o davanju saglasnosti na finansijski plan Republičkog fonda PIO za 2015. godinu, Predlogom odluke o davanju saglasnosti na finansijski plan Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje za 2015. godinu, Predlogom odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Nacionalne službe za zapošljavanje za 2015. godinu i Predlogom odluke o davanju saglasnosti na Finansijski plan Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika za 2015. godinu, Predlogu zakona o izmenama Zakona o PIO, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama, Predlogu zakona o izmenama Zakona o porezu na dodatu vrednost, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pravnih lica, Predlogu zakona o izmenama Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju, Predlogu zakona o davanju garancija Republike Srbije u korist OTP banka Srbija a.d. Novi Sad, Banka Inteza a.d. Beograd, NBG Banka Malta LTD, „AIK Banka“ a.d. Niš i Unikredit Banka Srbija a.d. Beograd, po zaduženju Javnog preduzeća „Srbijagas“ Novi Sad, Predlogu zakona o preuzimanju obaveza privrednog društva Er Srbija a.d. Beograd prema pravnim i fizičkim licima po osnovu izvršenih usluga i isporučenih roba i pretvaranju tih obaveza u javni dug Republike Srbije i Predlogu zakona o potvrđivanju Ugovora o garanciji za kreditnu liniju za Agenciju za osiguranje depozita između Republike Srbije i Evropske banke za obnovu i razvoj.
Da li predstavnici predlagača žele reč? (Da)
Reč ima ministar finansija dr Dušan Vujović. Izvolite gospodine Vujoviću.

Dušan Vujović

Hvala lepo.
Pokušaću kratko da predstavim dva osnovna zakona i objasnim suštinu pratećih zakona. Iako broj zakona koji je ovde naveden zvuči impresivno veliki, praktično je reč o minimalnim promenama zakona koje omogućavaju sprovođenje budžeta.
Prva tačka o kojoj želim nešto da kažem je rebalans budžeta. Jako je važno da stvari stavimo u realni kontekst i prvo donošenje rebalansa i ovog rebalansa kojim predlažemo prenamenu sredstava u okviru ušteda koje očekujemo. Znači, prva i najvažnija informacija – rebalans budžeta koji je usvojen u ovoj Skupštini predviđao je deficit od 225 milijardi dinara. Sa stanjem na 19. decembar, petak, naš deficit je 155 milijardi dinara. To je za 70 milijardi niže od deficita koji je bio predviđen u rebalansu. Razlog je manje izvršenje kapitalnih rashoda, manje izvršenje, odnosno manji materijalni troškovi, povećanje prihoda i smanjenje finansijskih troškova. U takvoj situaciji mi projektujemo da do kraja godine deficit neće biti veći od 190 milijardi.
Razloge svake od ovih stavki možemo da diskutujemo i da sebi objašnjavamo zašto se to dešava u našem budžetskom sistemu koji je dosta rigidan. Od 70 i više milijardi očekivanih ušteda mi ovim rebalansom predviđamo samo da upotrebimo te uštede da platimo dugove koji su nastali pre dve, tri, pet i više godina, koje vučemo godinama i nismo imali snage, ni finansijske ni moralne, da te dugove rešimo. Nema grešaka u obračunu, ništa se ne krije apsolutno.
Pročitaću cifre koje se predlažu, a predlažu se isključivo zbog toga što je ova Skupština usvojila Zakon o budžetskom sistemu koji ne dozvoljava pomeranje ušteda sa jedne kategorije, sa jedne aproprijacije na drugu. Prema tome, predlažem da raspravu o suštini ograničenja koje sami sebi namećemo i suštini odgovornosti prebacimo na neku drugu raspravu, možemo razmatrati izmene i dopune Zakona o budžetskom sistemu. Danas samo rešavamo pitanje koje je goruće pitanje, a to je da se približavamo kraju godine, da ćemo imati dobar, fantastičan rezultat od skoro 2% ukupnih smanjenja i jedan i nešto posto posle ovih predloženih izmena, da upotrebimo ta sredstva da platimo ono što dugo vremena dugujemo.
Sada ću vam reći kome – višim sudovima i osnovnim sudovima ukupno dve milijarde 756 miliona, uglavnom za troškove advokata koji su po službenoj dužnosti branili građane Srbije i troškove veštaka koji su sudskim sporovima obezbeđivali nepristrasnu informaciju, da bi sudski procesi mogli da se privedu kraju po zakonu, zato predlažemo dve milijarde 756 miliona.
Predlažemo da Uprava za agrarna plaćanja plati četiri milijarde i 33 miliona dinara zaostalih potraživanja poljoprivrednih proizvođača koji se godinama vuku i povećavaju, da jednom zaustavimo to, da imamo čist početak i kada budemo razmatrali politiku subvencija u poljoprivredi da znamo da nemamo ispod stola dugove koji se vuku pet, šest ili više godina.
Treća stavka, MUP Srbije ima tri, četiri elementa troškova koje želimo da im pomognemo da vrate. Jedno je dug prema „Telekomu“. Kao što znate, MUP koristi permanentno komunikaciju u svakoj situaciji i ima troškove koji su za 700 miliona veći od onoga što su mogli da plate. Ne možemo da očekujemo da ćemo „Telekom“ da stabilizujemo, restrukturiramo i privatizujemo ako ne rešimo njegova potraživanja u zemlji. Predlažemo da se iz ovih ušteda koje su ostvarene 700 miliona odvoji da MUP Srbije plati „Telekomu“ dug. Drugo, isto obrazloženje za EPS, ne može EPS da posluje na zdravim osnovama ako ima potraživanja u milijardama. Predlažemo da 470 miliona MUP Srbije vrati dugovanje EPS. Pored toga, predlažemo još 518 miliona za kombinovano plaćanje zaostalih naknada, tzv. jubilarnih nagrada i naknada za prevoz službenicima MUP.
Konačno, predlažemo da Ministarstvu za rad i socijalnu zaštitu odobrimo 500 miliona dopunskih sredstava za otpremnine radnika, koje nisu mogle da se predvide u oktobru pošto je odziv na ponuđene programe bio veći od planiranog. Na osnovu podataka od prošle nedelje, a to pre toga nismo mogli da znamo, očekujemo da će troškovi biti veći za 500 miliona i predlažemo da se odvoji aproprijacija dopunskih 500 miliona za socijalne programe.
Ukupno to je devet milijardi. Sa današnjim danom, ako to dodamo na deficit budžeta od 155, dobijemo 164, to je i dalje, 36 plus 25, 60 milijardi i dalje više. Po našim procenama, deficit neće preći 190 milijardi i dalje ćemo imati uštedu od 40 milijardi ili 1% društvenog proizvoda u odnosu na ono što smo planirali rebalansom. Mislim da je to fantastičan rezultat. Mislim da bi bila loša politika da se ovako prost rebalans, u kome nema ni ER Srbije ni ničega što se ovde aludira, ne upotrebi da se vrate dugovi prošlosti. Imamo moralnu obavezu da to uradimo. Oni koji misle da ne treba, da imaju većinu u parlamentu, ja bih se suprotstavio. Ja nisam političar, ni član nijedne stranke, ali da imate većinu, ja bih se suprotstavio tome da svoje dugove koje godinama guramo ispred sebe ne vratimo sada kada možemo. Ovo je prilika da se počne od nule, da se počne od čistog računa i da u sledećoj godini radimo ove mere na pravi način.
Odakle su se ova sredstva našla? Našla su se pre svega od ušteda koje je ostvarilo Ministarstvo finansija na stavkama koje su bile određene za finansijske troškove i za eksproprijaciju zemlje. Pošto proces eksproprijacije uglavnom za infrastrukturne projekte ide sporije u realnom životu nego što se planira, tu su ostala neupotrebljena sredstva i platili smo manje kamate i troškove finansiranja, što takođe mislim da je dobra mera uspeha u radu Ministarstva finansija. Ministarstvo finansija je ponudilo tri milijarde i 462 miliona neto da bi se isfinansiralo ovih predloženih devet milijardi. Poljoprivreda je veliki deo od ovih četiri milijarde obezbedila smanjivanjem aproprijacije na drugim mestima, da ne ulazim u detalje, tako da je neto efekat na nivou Ministarstva poljoprivrede milijardu i 940. Znači, od četiri milijarde i 33 miliona poljoprivreda sama ostvaruje više od polovine uštedama na drugim aproprijacijama, a ostatak budžeta im obezbeđuje dve milijarde.
U mnogim ministarstvima uštede su ostvarene na onim kategorijama gde neće biti moguće utrošiti sredstva do kraja godine. Ukupan efekat, ponavljam, na budžet je nula, svih ovih transakcija. Znači, mi smo pronašli uštede na svim stavkama, koje ne verujem da će biti, odnosno uvereni smo da neće biti iskorišćenje do kraja godine, tako da će povećanje deficita, posle ovih očekivanih devet milijardi plaćanja dugova, biti na nivou od 164 milijarde dinara. Dakle, ponavljam još jedanput, to je 35 plus 25, odnosno 60 milijardi.
Budžet za narednu godinu. Kao što sam rekao kad smo usvajali rebalans, efekat manjeg deficita će se odraziti pre svega na kredibilitet reformi koje smo započeli, na smanjenje duga i na smanjenje troškova finansiranja duga. Uzgred budi rečeno, budžet za 2015. godinu je bio dostupan preko dve nedelje na medijima. Imamo izvore koji obezbeđuju pune podatke u elektronskom vidu, pa prema tome, mislim da ste svi znali. Ako su mediji znali i objavili sve podatke, mislim da su verovatno i poslanici znali. U budžetu za 2015. godinu predviđamo povećanje prihoda od 27 milijardi dinara, sa 897 na 924. Predviđamo i smanjenje troškova takođe sa 27. To su zaokružene cifre. To znači sa 1110 na 1083 milijarde. Ovo je prvi put u više godina koje smo gledali da imamo predviđanje nominalnih troškova koji su manji u tekućoj od prethodne godine. To je za nas veliki uspeh. Iako je inflacija mala, smanjenje nominalnih troškova je retkost. Pri tome, ono se ostvaruje pri uslovima kada ukupni troškovi duga rastu. Znači, mi imamo još mnogo veće smanjenje troškova ako uzmemo u obzir to da nam troškovi servisiranja dugova, odnosno kamate, odnosno tzv. primarni deficit se značajno smanjuje ovim potezom.
Drugo, jako važno, povećavamo stepen transparentnosti budžeta. U skladu sa onim što smo obećali prošli put, mi sve garancije prebacujemo iznad linije. Znači, posle ove dve kategorije koje sam rekao, deficit je 158,6 milijardi dinara i to je uporedivo sa deficitom u rebalansu od 212 milijardi. Ako tome dodamo garancije od 30,7 milijardi i ostale finansijske troškove od oko dve milijarde, onda dobijamo deficit od 191,3 milijarde dinara. Taj deficit nema direktnu uporedivu cifru u prošloj godini zato što su drugačije bili klasifikovani finansijski rashodi. Ali, ono što je bitno, on vodi ukupno očekivanom deficitu opšte države, koji nije predmet razmatranja u ovom parlamentu, a to je predmet međunarodnih analiza i naših analiza, on vodi ukupnom deficitu očekivanom od oko 232 milijarde, što je skoro 70 milijardi dinara niže od deficita koji je pratio rebalans, kada smo to računali u oktobru mesecu. To je ta cifra koju ciljamo u razgovorima sa Fondom. To je ta cifra koju gledaju međunarodni investitori. To je ta cifra koja označava početak novog puta.
Šta je značajno u svemu ovome što smo rekli? Izmena u strukturi budžeta nema mnogo, ali se na svim mestima na kojima smo mogli ostvaruju uštede. Ono što je najvažnije, preokreće se trend prihoda. Mi sa trenda pada prihoda počinjemo da povećavamo prihode, od avgusta meseca ove godine prihodi rastu i preokreće se trend. Nama je kumulativ deficita posle avgusta ove godine bolji nego u 2013. godini. Nama je trend naplate ključnih poreza, akciza i PDV-a pozitivan i prevazilazimo cifre koje su ostvarene prošle godine, delom zbog agilnijeg rada poreske uprave, a delom čini mi se i zbog toga što se očekivanja ljudi menjaju, što ljudi shvataju da će poreska disciplina biti prioritet Vlade broj jedan i što neće biti moguće više utajivati porez, a da pritom ne odgovarate ni pred kim, ni pred poreskom upravom, ni pred zakonom.
Važna druga tendencija je da, kao što sam rekao na početku, smanjujemo ne samo ukupne rashode, nego posebno smanjujemo one rashode koji su takozvana stečena prava. Znam da je to teško, ali sam zahvalan građanima što prihvataju smisao reformi koje sprovodimo, smisao smanjenja. Moram da vam kažem jednu stvar, nijedan sektor nismo izdvajali, pošto ne mislimo da postoji fiskalna mera koja može sektore da favorizuje ili ne favorizuje. Nisam političar, ali želim da napomenem jednu stvar, imali smo nekoliko sastanaka sa predstavnicima obrazovanja, prosvete. Ljudi su ogorčeni nivoom svojih plata. Znate li šta je glavni razlog? Glavni razlog je da se žale da su oni 2008. godine propušteni u sistemu prilagođavanja plata. To je glavni razlog zašto danas traže jednokratnu pomoć ili prilagođavanje njihovih plata. Mi ne možemo da rušimo naša pravila…
To oni kažu i molim vas da sa njima razgovarate. Bilo bi dobro da razgovarate sa njima, kao što mi razgovaramo sa njima.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Molim poslanike da dozvole da ministar završi svoje izlaganje.

Dušan Vujović

Ja sam vas slušao pažljivo i nisam prekidao nikoga.
Prema tome, moram javno da kažem zbog građana da sindikati u prosveti kažu da je glavni razlog njihovog štrajka i žalbe to što su neravnopravno tretirani 2008. godine i od tada imaju smanjene plate. Moram da kažem činjenice, pošto vi selektivno koristite činjenice, a ja ih ne koristim. Jako je važno da to imate u vidu. Prema tome, ovo što je sada smanjenje došlo na situaciju koja nije bila dobra, to je ono što je prevršilo čašu.
Drugo, jako važno, rešenja ćemo tražiti za ove i sve druge probleme u promeni sistema nagrađivanja u uvođenju organizovanog sistema i platnih razreda, koji će valorizovati rad, kvalitet rada, nivo odgovornosti i sve ostalo u najkraćem roku. Mislim da će to onda ponuditi osnovu da se isprave ove nepravde. Ne možemo instrumentima koji se tiču opšte fiskalne discipline i smanjivanja deficita opšteg budžeta korigovati pojedinačna sektorska odstupanja i pojedinačna odstupanja pojedinih struka, nivoa kvalifikacije ili složenosti rada i odgovornosti.
Nisam primetio da su ministri razgovarali dok ste vi diskutovali.
Takođe jako važno, trendovi koji su postojali u prošlosti se preokreću. Ovaj budžet je jedinstven po tome što preokreće trendove. Kada se preokrenu trendovi, onda imate drugačiju perspektivu, drugačije viđenje krize, drugačije viđenje izlaska iz krize. Iako su na početku preokretanja trendova numerički rezultati nedovoljno veliki, promena ponašanja je značajna.
Građani Srbije smatraju da je Srbija na pravom putu. Četrdeset osam posto građana Srbije smatra da Srbija, program koji nudi, ima perspektivu. Iako se žale na troškove, iako se žale na smanjenje plata i penzija, veruju da ovaj program i da ovi napori Vlade imaju šansu na uspeh i to podržavaju svesrdno, ja sam im na tome zahvalan i zahvalan sam na tome što prihvataju ovu žrtvu kao investiciju u budućnost, kao izlaz iz ove situacije, iz teškoća koje smo nasledili.
Kratko, dozvolite mi nekoliko reči o situaciji u kojoj pravimo ovaj budžet. Makroekonomska kretanja u 2014. godini nisu bila za nas povoljna. Iako smo i pored toga mislili da smo ostvarili neke značajne rezultate, značajne pomake, nije ovde bitno ko je zaslužan za to, bitno je da je nezaposlenost počela da pada, da se spustila na 17,6%, bitno je da ljudi očekuju boljitak i najvažnije, kao što neko reče, ljudi glasaju ne samo kad glasaju za političke partije i za parlament, nego glasaju novcem. Potrošnja i vera ljudi u poboljšanje sve to najbolje pokazuje. Potrošnja raste i to je jedan od glavnih izvora prometa, novog zaposlenja, rasta društvenog proizvoda. Nažalost, mi nismo ekonomija koja se zasniva samo na rastu tražnje, postoje i druga ograničenja rasta i razvoja, ali je znak da ljudi ulažu, da ljudi ne misle da će biti gore, nego misle da će biti bolje je vrlo očigledna i vrlo pozitivna stvar koja se kod nas dešava.
Kao što znate, u ovoj godini smo pretrpeli vrlo značajne posledice poplava. Objektivne procene međunarodne zajednice kažu da je Srbija pretrpela oko milijardu i po evra troška, polovina otprilike toga je direktna šteta, a polovina toga su propušteni dohodak, propušteni boljitak, popuštena dobit i preduzeća i ljudi i pojedinaca. Usled toga, došlo je do pada proizvodnje uglja, do proizvodnje električne energije, do usporavanja društvenog proizvoda. Po našim analizama, najdublji pad se dogodio već u trećem kvartalu ove godine i od tada kreće postepeno oživljavanje.
Iako mi u narednu godinu ulazimo sa procenom društveno nominalno, društvenog proizvoda od 3.970 milijardi, ona u sebi krije mali rast inflacije i malo usporavanje, odnosno pad društvenog proizvoda, kao rezultat prenetih tendencija iz ove godine. To je krajnje konzervativna projekcija. To je projekcija koja je rađena pod pretpostavkom da se ništa od pozitivnih efekata ne dogodi, znači da se ne dogodi nalaženje, restrukturiranje, oživljavanje proizvodnje i ostali elementi na koje računamo.
Prvo, ako se Elektrodistribucija i proizvodnja uglja vrate na nivo proizvodnje pre poplava, to će biti značajan pozitivan utisak, odnosno efekat na društveni proizvod. Ako se reši pitanje Smedereva i hemijskog bloka, to će biti dopunski pozitivan efekat na rast društvenog proizvoda i na nivo društvenog proizvoda. Ako se pri tom reše neka druga sistemska pitanja, ako se ostvare investicije koje se trenutno planiraju i koje su u toku i ako se ostvare drugi efekti gde smo godinama privlačili investicije koje će na kraju početi da izlaze iz sfere kupovanja našeg tržišta u sferu prodaje naših kvalitetnih usluga i mogućnosti komparativnih prednosti na svetskom tržištu, mi možemo očekivati da će realni ishod u 2015. godini biti veći od ovoga na kom je zasnovan budžet. To nam niko ne brani. Naše kolege iz fonda kažu – što bude bolje, tim će nam biti lakše.
Jako je važno da kažem jednu stvar. Smanjenje plata i penzija nije cilj, nego sredstvo da se prvi korak u kontroli fiskalne situacije napravi. Mi nikome i nama samima ne sprečavamo mogućnost da budemo uspešni. Ako budemo uspešni, imaćemo mogućnosti da taj uspeh podelimo. Ako pogledate Predlog izmena i dopuna Zakona o budžetskom sistemu, videćete da smo uslovno to sve vezali za naše
performanse. Tamo smo rekli, u izmeni člana 27, da ćemo plate i penzije prilagođavati onog momenta kad zadovoljimo uslov da plate budu manje od 7% društvenog proizvoda, a penzije 11%. Tog momenta stupa na snagu formula prilagođavanja, tzv. indeksacija, prilagođavanje plata i penzija, koja će dozvoliti da se održava taj nivo od 7%. Ne bih ulazio ovde u tehničke detalje tog prilagođavanja, ali suština jeste da onog momenta kada ostvarimo napredak, boljitak, na fiskalnom planu i na planu ekonomskog rasta, imaćemo šansu da taj boljitak podelimo, i to tako što će svi dobiti adekvatni deo tog kolača. To bi trebalo da bude interes i motivacija za sve, da sudeluju zajedno u poboljšanju i da sudeluju zajedno u rešavanju fiskalne situacije i izlazak iz ove situacije.
Drugo, jako važno, ne znam da li ste primetili detalje, ali u našem zajedničkom saopštenju i u razgovoru posle misije Fonda postoji jedan vrlo jasan pozitivan stav koji kaže – onog momenta kad ostvarimo fiskalni boljitak, stvoriće se preduslovi za relaksaciju i monetarne politike. U kombinaciji, monetarna i fiskalna politika moraju da obezbede dovoljni stepen makroekonomske stabilnosti. Onog momenta kad ostvarimo poboljšanje fiskalnih rezultata, kao što ga već ostvarujemo u ovoj godini, onog momenta kada ostvarimo veći stepen naplate poreza, a nećemo uvoditi nove poreze i nećemo povećavati postojeće poreske stope, samo ćemo poboljšavati administriranje i stepen naplate, onda će se stvoriti mogućnost da se malo relaksira monetarna politika, da se pruži veći prostor za dobijanje kredita, za rast kredita, za rast finansiranja privrede i svega što uz to ide.
Važna napomena. Srbija ima jedan od najmanjih stepena monetizacije na svom nivou razvoja u zemljama u okruženju i u svetu. Čim završimo ključne strukturne reforme koje paralelno sa budžetom sprovodimo, uključujući razrešenje kredita koji se ne finansiraju, tzv. MPL-ova, stvoriće se okruženje u kom će Srbija moći da povećava stepen monetizacije, da uvodi nove instrumente i time obezbedi sredstva za jačanje proizvodnje, za otvaranje novih radnih mesta, a posle toga za ekonomski rast i razvoj. To je jedna od ključnih veza ovog budžeta sa programom.
Ovaj budžet je pretpostavka programa, ali posle toga i posledica programa. Veze između ovog budžeta i programa Vlade, koji podržava MMF a preko njega i finansijska tržišta u svetu, jeste da paralelno radimo mere na strani rashoda, na strani prihoda, da rešavamo problem prošlosti starih preduzeća koja nisu funkcionisala i godinama se nalaze u nerešenoj situaciji između normalnog funkcionisanja i bankrota, da budu konačno rešena. Isto tako, započinjemo paralelni proces unapređenja funkcionisanja i podizanja efikasnosti javnih preduzeća.
Novina ovog programa je što budžet, paralelno sa dogovorom sa Fondom i paralelno sa strukturnim kreditima koje očekujemo od Međunarodne banke za obnovu i razvoj iz Vašingtona i Evropske banke za obnovu i razvoj iz Londona, imamo nameru da podržimo ozbiljnim i kredibilnim programima - rešavanje strukturnih problema u javnim preduzećima. To će, po pravilu, biti kombinacija popravljanja njihove finansijske strukture, njihove korporativne strukture, unapređenja efikasnosti i menadžmenta, unapređenja načina izbora i odgovornosti menadžmenta i ono što je najvažnije, prelaska na kriterijume performansi prilikom određivanja uspeha, a samim tim i plata i svega ostalog na čemu se bazira poslovanje nekog uspešnog preduzeća.
Javna preduzeća, kao izvor gubitaka, više neće postojati. Ona će morati da zatvore svoje gubitke, da naplaćuju svoja potraživanja i da posluju normalno. Primetićete i daćemo vam spisak svih korisnika garancija koje se nalaze u budžetu, ovih 30 milijardi plus dve milijarde drugih finansijskih oblika. Naglašavam da nećemo, mogu i da vam pročitam taj spisak, više davati u budžetu garancije za tekuće finansiranje, garancije za kredite likvidnosti, znači ukida se glavni kanal kojim su nesolidna preduzeća prvo pokrivala svoje loše poslovanje kratkoročnim kreditima koji su često bili skupi sa neprimerno kratkim rokovima vraćanja, iza kojih je nominalno stajala država. To de fakto nisu bile garancije, to je bilo direktno finansiranje iz budžeta, samo se dešavalo ispod linije. To će prestati.
Prema tome, mi zatvaramo jedan kanal preko koga su se godinama odlivala sredstva iz budžeta. Nama se dobar deo deficita kada je rastao sa 30 na preko 65, do 70%, čini mi se do kraja ove godine, dobar deo toga je poticao iz potpuno nekontrolisanih prihoda. Ovaj puta Skupština će direktno odlučivati o budžetu koji u sebe uključuje sve elemente finansiranja i takvih iznenađenja neće biti.
Znači, ne samo što samo u rebalansu nema iznenađenja i nema nikakvih tajni i nikakvih sakrivenih transakcija, tako i u ovom budžetu i u svakom narednom budžetu nema sakrivenih transakcija, nema transakcija ispod linije. Sve se prijavljuje u članu 3a i 3b. Imate detaljan opis svih garancija koje su ograničene na strukturne razvojne kredite koji obećavaju boljitak tim preduzećima, omogućavaju restrukturiranje i normalno poslovanje.
Ovaj budžet je deo trogodišnjeg programa. Mi se nalazimo u poslednjem iako smo počeli na vreme, mi nismo još finalizovali tekst fiskalne strategije koji će biti na Vladi za par dana, odnosno mi ćemo uputiti Vladi za par dana. Vi ćete biti upoznati kada taj tekst bude usvojen. U 2015. godini on je potpuno, on je identičan sa ovim budžetom, a u 2016. godini i 2017. godini on prati putanju koja nas dovodi do održivog fiskalne pozicije u kojoj će deficit biti usklađen sa nivoima mastrihta. Da li će to biti 3,5 ili tri ili 2,9 posto, manje je važno, važno je da ćemo biti u okvirima onoga što EU očekuje da jedna zemlja koja se nalazi u predpristupnom režimu može da ostvari i održi.
Ono što je još važnije od toga, a to je da očekujemo pogotovo posle ovog smanjenja deficita u 2014. godini da već krajem 2016. godine, početkom 2017. godine konačno preokrenemo tendenciju rasta duga kao učešća u društvenom proizvodu, da se ona zaustavi i krene polako da pada.
Mi ćemo imati pet-šest godina da to spustimo na nivo mastrihta od 60%, ali ono što je jako značajno, to je da kada jednom krene da pada, onda je sve stvar dinamike, izdržljivosti, socijalne, političke, ekonomske, koliko možemo da vraćamo i na koji način.
Drugo, sa stanovišta duga, jako je važno da ćemo sve vanredne prihode, bilo da se radi o boljoj naplati poreza, bilo da se radi o planiranoj strateškoj prodaji ili ustupanju imovine države na korišćenje, na koncesije, ili na prodaju nekih preduzeća kao što je, na primer, „Telekom“, prihodi od tih prodaja će se koristiti strateški za smanjivanje onih zaduženja koja su najskuplja i za kompletiranje onih projekata koji imaju najveći stepen pozitivnog dejstva na privredu. Znači, kompletiraćemo one projekte koji godinama čekaju, 5 ili 10% da se završe. Započinjaćemo nove projekte i, najvažnije od svega, radićemo one stvari koje najveći efekat daju na otvaranje novih radnih mesta, buduće zapošljavanje i budući ekonomski rast. To je čvrst dogovor, pitanje je samo da ga realizujemo na pravi način.
Napominjem da ovo znači da neće biti prelivanja ostvarenih većih prihoda i kapitalnih prihoda u potrošnji, dok se ne ostvare uslovi koje smo napred naveli, a to je da se učešće plata spusti ispod 7% društvenog proizvoda a učešće penzija ispod 11%. Ukupno 18% naših rashoda će biti vezano za performanse, za društveni proizvod, za ostvareni rast, za ostvarenu ekonomsku snagu za budućnost.
Kako se to odnosi prema kretanju u okruženju? Kao što znate, projekcije su bile dosta konzervativne pre tri, četiri meseca. Nedavni događaji te projekcije čine, odnosno verovatnoću da se one ostvare, čini još manje pogodnom i za nas i za naše susede i glavne partnere u spoljnoj trgovini. EU koja je po tim prognozama očekivala rast od 1,8% u 2015. godini, odnosno, po nekim procenama i manje, čak 1,5%, može da očekuje još manje.
Ja mislim da ćemo mi morati da se prilagodimo kretanju u okruženju i da u tom okviru tražimo rešenje za sebe. Srbija je dovoljno mali partner da može i pri nepovoljnim kretanjima u okruženju da ostvaruje rast i izvoze i povećanje učešća na tim tržištima. Na nama je da to na najbolji način iskoristimo.
Naš unutrašnji makroekonomski okvir je takav da smo smanjenjem plata i penzija na neki način restriktivno delovali na agregatnu tražnju. Ali, kao što pomenuh, podaci poslednjih mesec-dva pokazuju da ljude troše ušteđevinu za buduće strateške nabavke i da ljudi očekuju boljitak. Ta očekivanja su jako važna.
Mi ćemo statistički imati smanjenje lične potrošnje i državne potrošnje, ali očekujemo rast investicija i očekujemo rast izvoza. To će biti glavni generatori rasta u narednom periodu. Onog momenta kad počnemo da ostvarujemo pozitivne efekte na drugim poljima i kad uklanjanjem strukturnih problema iz prošlosti privučemo nove investitore koji neće samo kupovati tržište u Srbiji, kao što su to kupovali proizvođači cementa, duvana i ostalih proizvoda, i neće kupovati samo monopolske lance, kao što su to radili kupci maloprodajnih mreža i ostaloga, nego će koristiti našu komparativnu prednost da izađu na regionalna i svetska tržišta sa proizvodima koji su napravljeni velikim delom ili u celosti u Srbiji, onda ćemo ući u novu orbitu mogućeg razvoja.
Prema tome, većina zemalja iz našeg okruženja je počela da ostvaruje pravi boljitak i unapređenje rasta i razvoja onda kada je uspela da privuče strane direktne investicije koje su usmerene na ostvarivanje i potvrđivanje konkurencije u svetu. Ovo nisu fraze. To samo znači da je za nas presudno da se organizujemo, i parlament i Vlada, da iskoristimo sva sredstva i potencijal koji imamo, od IPA fondova do mogućnosti priključivanja inicijativama koje se odnose na inovacije i na sve druge moguće izvore rasta, da to valorizujemo na najbolji mogući način i u najkraćem mogućem roku, kako bismo narednih godina privukli investicije koje upravo idu na to da koriste komparativnu prednost Srbije, prave niše koje će valorizovati naše prednosti i povećati naše učešće u izvozu i u svetu.
Mi već imamo pozitivne efekte dosadašnjih mera. Do sada su se već vrlo pozitivno o našim merama izrazile ne samo međunarodne finansijske institucije, koje dosta konzervativno to gledaju, nego i pojedinačne vlade, analitičari, mnoge institucije koje objektivno posmatraju stvari u svetu.
Ja mislim da je presudna stvar ako mi verujemo u naš program i sprovodimo ga, kao što to radimo, ako mi verujemo u preokretanje ovih trendova, kao što, čini mi se, radimo - onda će u to poverovati i ostatak sveta. Važno je da narod vidi izlaz iz tunela, važno je da vidimo svetlo na tom izlazu, važno je da vidimo mogućnost napretka.
Srbija još uvek proizvodi značajno manje od svog potencijalnog društvenog proizvoda. Mi možemo strateški usmerenim investicijama i završetkom projekata koji su u toku bitno da povećamo svoj potencijal u narednim godinama. Čak i pri konzervativnim procenama, MMF i mi se slažemo da su minimalne stope rasta koje se očekuju u 2016. i 2017. godini 1,5%, 2% i više. Ako se deo investicija koje planiramo ostvari, ako se aktivira onaj deo naše građevinske operative i industrije, koji može da se aktivira i da se dovede u stanje da bude konkurentno, onda možemo da očekujemo bitno unapređenje dinamike privrednog rasta i hvatanje koraka sa svetom. Ovo nisu fraze.
Kao što vidite, na mnogim mestima, kad se jednom dogodi jedna uspešna stvar, onda slede uspešne stvari. Vi ovde, naravno, imate svoje razloge zašto kritikujete neke stvari, ali nezavisno od kritika, ako samo pogledate sinergiju koja se ostvaruje između rešenja statusa JAT-a koji je godinama životario, sa starim avionima, na minimalnom nivou funkcionisanja, do situacije u kojoj se to preobraća u uspešno poslovanje, ako pogledate samo indirektan efekat toga, na vrednost aerodroma, videćete šta znači ta sinergija. Ovde ne zagovaram ništa, ali su nam partneri koji govore o mogućnosti koncesija na „Aerodrom Beograd“ jasno ukazali na to da se vrednost „Aerodroma Beograd“, bez obzira da li se radi o ustupanju na koncesiju ili o prodaji, uvećala pet, šest, sedam puta za proteklih godinu i po dana.
Znači, to su poboljšanja koja možemo da očekujemo u svetu – u ceni nekretnina koje su još uvek u depresiji, u ceni zemljišta, u ceni svega onoga što možemo da postignemo, koncesije na puteve, koncesije na aerodrome.
Prodaja „Telekoma“ je način da mi aktivu koju trenutno ne koristimo dovoljno efikasno preobratimo u sredstva, koja će nam omogućiti da završimo investicije koje su u toku, da povećamo svoj potencijal i da krenemo napred.
Da bi se to dogodilo, moramo da završimo reforme koje smo započeli. Nije to bila fraza da rešimo pitanje preduzeća u restrukturiranju. Gospodin Sertić je ovde, govoriće vam detaljno i odgovaraće na vaša pitanja, ako ih imate. Mi ulazimo u poslednju fazu tog procesa i mi moramo da jasno stavimo do znanja svima da rešavamo probleme koje smo nasledili i da ljudi koji rade u tim preduzećima će tražiti mogućnost da nađu mesto koje je na tržištu, koje je konkurentno, koje donosi dohodak, a ne da sede i da očekuju minimalnu platu koja direktno ili indirektno dolazi iz budžeta.
Ne samo to, jako je važno da se rešimo iluzija prošlosti. Kao što znate, kod preduzeća u restrukturiranju, preduzeća u Agenciji za privatizaciju, bilo je preko 600 preduzeća u jednom momentu na spisku, a ukupna vrednost potraživanja dugova tih preduzeća je bila preko 6,5 milijardi, od čega je nešto malo manje od polovine otpadalo na kombinovanu državu. Znači, država kao takva, poreska uprava, komunalne usluge, struja, gas i sve ostalo.
Neki ljudi su sve to pobrojali i rekli da država potražuje milijarde, a mi kažemo da će država te milijarde vrlo rado da konvertuje ili u svojinu ili samo da ih ustupi nekome ko će da ponudi izlazak, program, poboljšanje, nešto što će tim firmama ponuditi mogućnost da prežive na tržištu, da zadrže deo zaposlenih, da ponude boljitak i ekonomski rast.
Prema tome, sva ona pitanja koja nam upućujete sa pozicije nerealnog sagledavanja realnosti, ja bih vas molio da preispitate svoju poziciju i da pogledate na ukupne efekte.
Država ne želi da baca ni jedan jedini dinar resursa koji su nam na raspolaganju, ali potraživanja koja stoje godinama i samo rastu, potraživanja koja su nerealna i koja ne nude izlaz iz situacije, nisu dobra.
Navešću vam jedan primer. Svi iz sveta nam kažu da bismo trebali da sednemo zajedno i da rešimo pitanje MPL. Narodna banka nije danas ovde prisutna, a mi ćemo verovatno jednog dana doći zajedno da sa vama razgovaramo o tome kako to najbolje da rešimo.
Da bismo to mogli da rešimo, svi su nam rekli, ljudi će, MPL znači trošak, a da bi se to razrešilo, neko mora na sebe da prihvati trošak, jednokratno tzv. šišanje, da bi se izašlo. Banke, preduzeća, poverioci će to prihvatiti jedino ako to čisti situaciju i nudi dobitak u budućnost. Ako je njihovo očekivanje negativno ili nulto, onda gubitak nema smisla, onda je bolje da drže kao noj glavu u pesku i da se nadaju da će se nešto poboljšati. Mi želimo da se to promeni.
Mi želimo da ovaj budžet i ovaj program reformi koje nudimo, bude osnova da ljudi vide boljitak i da taj očekivani boljitak bude osnovana da se prizna trošak prošlosti, da se on razreši i da idemo napred.
Konačno, hteo sam da kažem samo nekoliko napomena o strukturi budžeta.
Kao što rekoh, društveni proizvod će biti 3.970 milijardi, a očekujemo da će lična potrošnja zbog svih elemenata koje smo naveli, pasti isto kao državna potrošnja, da će investicije u fiksni kapital, izvoz roba i usluga rasti. Konkretne stope smo napisali u obrazloženju budžeta. Suština je da imamo poboljšanje i na strani fiskalnog deficita i na spoljno-trgovinskom deficitu, odnosno deficitu platnog bilansa. Jedino tako ako te duple deficite budemo zatvarali, izaći ćemo na putanju održivog rasta.
Koji će biti doprinos? Investiciona potrošnja će imati pozitivan doprinos i spoljno-trgovinski bilans će imati pozitivan doprinos, ali očekujemo da se ostvare i oni elementi povećanja društvenog proizvoda koji nisu za sada valorizovani, odnosno ocenjivani, zbog toga što prihvatamo konzervativan pristup naših kolega iz međunarodnih organizacija.
Najvažnije od sveta, očekujemo da i pored svih ovih tendencija i teškoća imamo kontinuirani pad nezaposlenosti na način na koji se on meri, a nekoliko tih načina se razlikuju u cifri kojom se meri nezaposlenost, ali je tendencija kod svih njih pozitivna i to je jako važno.
Za mene kao ministra finansija, najvažnije je da se nalazimo na putanji strateškog smanjivanja deficita učešća, deficita u društvenom proizvodu do 2017. godine.
Deficit države, ovaj deficit od 191 milijarde, pošto je društveni proizvod nešto malo manji od 4.000, to je oko 5%.
Samo malo, molim te mi podeli 191 sa 3.970, to je 4,8%, nešto malo više od 4,8% će biti deficit budžeta koji danas predlažemo za skupštinsku raspravu.
Deficit ukupne države će biti nešto veći, koji kao što rekoh, u sebe uključuje i efekte, odnosno deficit na nivou lokalne samouprave i deficite pojedinih fondova koji takođe ulaze u sastav opšte države. O budžetskom sistemu i načinu planiranja i načinu izražavanja budžeta. Ovaj budžet je jedan ogroman iskorak u pravcu programskog budžetiranja. Vi na većini mesta u budžetu imate iskazane programe i projekte gde god je to bilo moguće. Ja još uvek nisam ni izbliza zadovoljan kvalitetom programskog budžetiranja, pošto ono za sada uključuje podelu troškova gde imamo osnovu, ali ne uključuje širi programski okvir.
Primer, Ministarstvo zdravstva u budžetu ostvaruje samo deo prihoda za sistem zdravstva i onaj deo koji se odnosi pretežno na investicije. Kada razmatrate njihove rashode, vi ne vidite kontekst u kome će biti ono primenjivano, vi ne vidite ni domove zdravlja, ni bolnice, ni unapređenje performansi.
Očekujem da ćemo u narednoj godini to uspeti da uradimo. Znači, kada predlažemo da država iz budžeta finansira neki novi skener ili neki gama nož ili nešto drugo, da vidimo kako će to uticati na kvalitet dijagnostike, na poboljšanje lečenja, na konkretno komparativne pokazatelje o funkcionisanju domova zdravlja u Beogradu, Nišu, Novom Sadu. Mi još nismo došli do toga.
To je pravi smisao programskog budžetiranja i da onda vidimo na nivou jedinica koje imaju smisla koliki su troškovi, kako se oni ostvaruju i sve ostalo. Ista stvar će imati efekte i u školstvu i na svim drugim mestima. Kada budemo videli kako škole troše sredstva, onda ćemo moći i među njima da postižemo prave efekte i da poboljšava performanse, odnosno da znamo gde treba da intervenišemo, kolikim sredstvima da podižemo kvalitet obrazovanja i realne dohotke ljudi u prosveti. To je jedna strana.
Druga strana budžetskog procesa je da zajednički pogledamo Zakon o budžetskom sistemu i vidimo da li možemo da podignemo nivo fleksibilnosti. Mi za sada imamo 5% fleksibilnosti, povećavamo ga na 10%. To će dozvoliti dovoljno fleksibilnosti u budžetu, za sredstva da ne budu ovako rigidne aproprijacije i da sredstva mogu da se pomeraju, da se neke uštede mogu pomeriti na mesta gde su uska grla. Naravno, predložićemo da u toku godine, da pojačamo sistem praćenja i kontrole, jer suština da neko dobije više prava je isto tako da prihvati više odgovornosti.
Prema tome, da svi budžetski korisnici dobijanjem prava, da slobodnije raspolažu sredstvima, da ostvaruju uštede i te uštede upotrebljavaju tamo gde je najveći prioritet trošenja, da budu odgovorni za to što rade, da parlamentu i Vladi objasne šta su uradili, kako su uradili, da znamo da time ostvarujemo one rezultate koje želimo.
Konačno, jako je važno da ovaj budžet posmatramo u pravom realnom trogodišnjem okviru. Ne može se jedan budžet izolovati od nastanka u 2016. i 2017. godini, u ovom našem konkretnom slučaju.
Drugo, ne može se on izolovati od svih elemenata koje moramo dinamički da prilagođavamo. Mi očekujemo da ćemo početkom naredne godine, čim izađemo iz ovog napregnutog kalendara, se vratiti definisanju zakona o lokalnoj samoupravi i finansiranju Vojvodine.
To je nešto što čeka već određeno vreme mislim da će parlament biti pravo mesto gde ćemo razmotriti, ne samo te zakone, nego i sve finansijske i fiskalne posledice tih zakona, pa da imamo jedan sistem koji je pravedan i održiv i koji će moći da podigne nivo fiskalne transparentnosti i odgovornosti u celoj zemlji.
Samo kratko o zakonima, neke sam već pomenuo. Znači, Zakon o budžetskom sistemu sam već pomenuo, ostali zakoni, promene su pretežno tehničkog karaktera da se omogući primena Zakona o budžetu, odnosno rebalans čini mi se da nije tu važan.
Kod akciza moramo da obezbedimo produžetak tretmana akcizne robe za „Petrohemiju“, da, znači to su određene frakcije koje oni koriste za sopstvenu proizvodnju, inače bi ih opteretili dopunskom potrebama za radnim kapitalom što mislim da nije cilj. Znači, to su one stavke koje bi inače bile predmet refakcije, da, i prema tome zbog toga smo želeli da se produži važenje tog zakona dok se ne nađu bolja i kvalitetnija rešenja.
Porez na dodatu vrednost, promena je minimalna. Samo isključujemo u skladu sa međunarodnim standardima i obavezama koje smo prihvatili da se na IPA fondove i druge fondove sličnog tipa koji su de fakto poklon, ne naplaćuje PDV, uključujući, znači, i naše učešće u finansiranju IPA projekata da ne bude opterećeno PDV pošto je to sastavni deo tih međunarodnih konvencija koje smo već potpisali i koje sve zemlje poštuju.
Kod Zakona o restituciji, ja ga tako nazivam, u stvari je drugačiji, naziv je malo drugačiji, reč je o tome samo da se dovoljno pomere rokovi izdavanja finansijskih instrumenata koje obezbeđuju restituciju da ne bismo opteretili budžet u toku ove tri godine. Obratite pažnju, mi ne predlažemo da se menjaju krajnji rokovi otplate, nego samo da se pomeri početak. Znači, mi prihvatamo da se u jednom kraćem periodu za tri godine, kraćem periodu, vrši amortizacija tih instrumenata, plaćanje kamata i ostaloga, ali samo predlažemo da se početak pomeri da bismo sebi kupili prostor za fiskalna prilagođavanja u periodu 2015-2017. godina.
To su manje izmene zakona o porezu na dobit koji dozvoljavaju da se izdvajanja za poplave i slična izdvajanja oslobode poreza na dobit. Mi ćemo verovatno imati priliku da razgovaramo dublje o svim tim zakonima i u sklopu fiskalnih zakona nekom drugom prilikom. Pošto imamo jako mnogo zahteva i međunarodne zajednice i udruženja međunarodnih investitora, FIC i ovih koji ocenjuju kvalitet poslovnog okruženja, da pogledamo zajedno fiskalne i parafiskalne namete i da vidimo šta možemo da uradimo da to objedinimo, smanjimo ukupno opterećenje, pogotovo ono opterećenje koje nije racionalno, koje ustvari smanjuje prostor za investicije, smanjuje prostor za potencijal, odnosno za razvijanje potencijala Srbije, otvaranje novih radnih mesta.
Naše analize pokazuju da ponekada smanjivanje nekih poreza koji se dešavaju na početku ili ukidanje poreza na reinvestiranje dobiti mogu višestruko da se vrate kroz povećanu privrednu aktivnost i sve druge poreze koje ona sa sobom nosi.
Samo sam hteo još na kraju da dodam da imamo tri elementa o kojim se pričalo, koji su iskazani krajnje eksplicitno. Znači, jedno je kredit Agenciji za osiguranje depozita od 200 miliona evra. Kredit koji su dobili od Svetske banke da se popune potrošena sredstva koja su upotrebljena da se finansiraju depoziti banaka koje su nažalost otišle u stečaj. Mi smo obezbedili dopunsku kreditnu liniju od 200 miliona evra koja je „stend baj“ linija, ta se sredstva neće povlačiti ako ne bude potrebno.
Prema tome, to je poseban tip kredita koji tu služi za rezervu ako ne daj Bože se nešto dogodi Agenciji za osiguranje depozita, trebaju dopunska sredstva da ispune svoju obaveze, to će biti korišćeno. Svetska banka je već data, ovo je 200 miliona od IBRD. Znači, da budem precizan, Svetska banka je već dala i to je već raspoloživo, a sredstva IBRD će biti „stend baj“ aranžman.
Napominjem, da ćete vrlo skoro dobiti paket novih zakona koji se odnose i na sam sistem, definisanje depozita i rad Agencije za osiguranje depozita i to će biti prilika da se razmotri izmenjeni način, modus njihovog poslovanja, odnosno njihovog rada, u sklopu izmenjenog Zakona o Narodnoj banci Srbije i Zakona o bankama koji će drugačije definisati praćenje banaka, identifikovanje rizika i ocene tih rizika i neophodnih mera da se spreči, odnosno razreši status banaka.
Drugi kredit od 200 miliona dolara odnosi se na „Srbijagas“, to su obaveze koje su ranije dogovorene, koje njima obezbeđuje neophodna sredstva da se isfinansiraju povećanje rezerve gasa u Banatskom dvoru i obaveze za gas iz ranijih godina. Cilj je da ovo bude poslednja takva tekuća podrška, znači, „Srbijagasu“. Posle toga će on sve rešavati iz svojih sredstava, on će vršiti refundiranje sredstava i održavaće nivo svojih rezervi na nivou koji je potreban. Ministar Antić može da objasni detalje.
Konačno, uključili smo „Er Srbiju“, 19,5 milijardi dinara kredita, to je oko 162 miliona evra, a to je preuzimanje u javni dug domaćih obaveza „Er Srbije“ da bi se ona oslobodila i ušla u ovaj aranžman koji ima. Znači, to je isto ono, kao što sam vam rekao, takvih obaveza imamo 3,3 milijarde kod preduzeća u restrukturiranju. Većina zemalja u svetu takve obaveze otpisuje unapred, a mi ih otpisujemo od slučaja do slučaja, odnosno gde je to potrebno pretvaramo u svojinu, odnosno otpisujemo zarad dostizanja višeg društvenog cilja.
Prema tome, to su istorijske obaveze, „JAT-a“ firme, koja je ustvari prestala da postoji sa formiranjem „Er Srbija“ i to je rešenje tzv. „bremena prošlosti“ da bi se otvorio prostor za novo funkcionisanje. Znam da će to privući kritiku ali tu nema ničeg neobičnog. Većina zemalja u svetu to radi i svi to rade na pravi način.
Kod nas je jako važno da sve te stvari budu transparentne i budu objašnjene na našem putu evropskih integracija kao sastavni deo naših obaveza preuzetih u odnosu na ukupnu veličinu, strukturu i način korišćenja tzv. „državne pomoći“.
To su osnovne teme koje sam hteo da pomenem u uvodnom izlaganju. Želim još jednom da naglasim da je rebalans pokušaj da se uštede koje smo već ostvarili, upotrebe na najbolji mogući način. Deo tih ušteda, jako mali deo, znači, to je jedna šestina ili sedmina ušteda, upotrebi na vraćanje starih dugova i time omogući novi početak.
Drugo jako važno, da imamo budžet koji menja neke trendove. Neko to može da zove istorijskim budžetom, može da se zove, za mene najvažnije da menjamo negativne trendove, preokrećemo rashode da krenu da stagniraju i padaju, preokrećemo prihode da krenu da rastu, prvo na osnovu kratkoročnih mera, a onda nadam se na osnovu dubinske reforme, poreske uprave i svih, rada države.
Treće jako važno, smanjujemo deficit po putanji koju smo ranije već planirali, koja nas vodi do održivog nivoa deficita i duga. To treba da bude paralelno sa strukturnim reformama koje su takođe deo dnevnog reda, da bude osnova za boljitak Srbije, za izlazak iz ovih teškoća, za stvaranje osnove za zdrave, nove, direktne investicije, za stvaranje novih radnih mesta i valorizovanje pozicije Srbije na Balkanu i u širem okruženju. Hvala lepo.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem dr Dušanu Vujoviću.
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Ne)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da)
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Jugović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Jugović

Srpski pokret obnove - Demohrišćanska stranka Srbije
Poštovani ministri, poštovani predsedavajući, kolege i koleginice, odmah ću reći da će poslanički klub SPO i DHSS podržati predloženi budžet.
Srbija se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji jer su nasleđeni dugovi politike – lako ćemo. Reforme jesu teške ali za to možemo zahvaliti prethodnim vladama koje nisu htele da ih sprovedu na vreme.
Budžet Srbije, pljačkanje burazerskim privatizacijama, tajkunskim monopolom nad svih privrednim granama u zemlji, privilegovanim poslovnim statusom koji su imali biznismeni bliski partijama na vlasti, potpisivanje međunarodnih poslovnih ugovora na štetu Srbije, pa čak i stvaranjem kanala za izvlačenje novca pod firmom patriotizma.
Danas se pred poslanicima nalazi konsolidacioni budžet. On omogućava zaustavljanje rasta deficita, obezbeđuje nužnu štednju na rashodnoj strani kako bi trogodišnji proces konsolidacije bio uspešan i kako bi se ušlo u drugu fazu reformi što podrazumeva sređivanje javnih preduzeća i dovršavanje procesa restrukturiranja.
Budžet ne zanemaruje kapitalne izdatke, čime se, istovremeno sa konsolidacijom, nastoji održati investicioni ciklus, odnosno stvaraju se uslovi za investiranje u infrastrukturu.
Istovremeno, ovaj plan budžeta je transparentniji nego što su bili dosadašnji. Budžet je pažljivo planiran tako da ne bude suviše restriktivan, kako bi se očuvala tražnja i ekonomska aktivnost. Sve u svemu, ovaj budžet održava reformski i proinvesticioni kurs ekonomske politike.
Srpski pokret obnove ne može biti protiv ekonomske politike, koja im je nužnost, ma koliko ona bila nepopularna. Ovakva fiskalna politika i reforme upravo dobijaju podršku najvažnijih međunarodnih finansijskih institucija, MMF-a i Svetske banke.
U ovom parlamentu više nema nijedne stranke, nijednog poslanika koji je antievropskog opredeljenja. Utrošeno je mnogo napora na putu ka EU, a zapadne sile o nama su počele ozbiljno da razmišljaju tek kada smo potpisali Briselski sporazum. Primena tog dokumenta je uslov svih uslova.
Srpski pokret obnove smatra da politika građenja spoljnopolitičkog partnerstva, uvažavanja na kojem insistira premijer, ne sme da se ruši iluzijama pojedinaca koji su izvan Vlade, da se kosovsko pitanje može rešavati drugim predlogom, na drugačiji način, jer se time rizikuje da se sve do sada sagrađeno poruši. Bez primene Briselskog sporazuma, ove reforme i žrtve biće uzaludne. Samo izgrađen odnos poverenja i partnerstva sa zapadnim silama stvara mogućnost ekonomskog oporavka, a Srbiji su potrebni investicije sa zapada, donacije, evropski fondovi. Zato Srpski pokret obnove podržava reformski kurs kojim je Srbija hrabro krenula politikom dogovora sa Evropom kada su najbolnije teme u pitanju.
Na poslednjim izborima, učestvujući na listi Aleksandar Vučić – Budućnost u koju verujemo, Srpski pokret obnove, zajedno sa Srpskom naprednom strankom promovisao je programske ciljeve koji podrazumevaju podršku predloženim reformama. Hvala vam.