Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/6907">Veroljub Arsić</a>

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Na član 2. amandman je podnela narodni poslanik Jelena Mijatović.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Jovan Palalić.
Da li neko želi reč? (Da)
Kolega Palaliću, izvolite.
Zahvaljujem.
Na član 2. amandman je podnela narodni poslanik Ana Karadžić.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Radoslav Cokić.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Bojan Torbica.
Da li neko želi reč?
Kolega Torbica, izvolite.
Zahvaljujem.
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Žarko Bogatinović.
Da li neko želi reč?
Kolega Bogatinoviću, izvolite.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođa Tabaković, čini mi se da su mnoge od kolega koji su osporavali ovaj zakon zaboravili šta je osnovna namena jednog zakona. To je da uredi jednu oblast ili što bi se najprostijim mogućim rečnikom moglo reći - da se narod ne svađa.

U svojoj ne tako dalekoj prošlosti imali smo situacije da pojedine oblasti baš zato što nisu posebnim zakonima razrađivane dovele su do velikih štetnih posledica i probleme koji su još tada uzrokovani rešavamo ih i dan danas. Recimo, 2002, 2003. godine dobrim delom je zatvoren domaći bankarski sektor, tržište su zauzele banke koje nisu sa teritorije Republike Srbije, počelo je naglo kreditiranje građana, privrede i baš zato što nije postojala zakonska regulativa počele su da se vrše određene zloupotrebe prilikom realizacije takvih ugovora. Onda smo na vrat na nos morali da donosimo Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga. Bili ste tada poslanik, pokušavali smo na sve moguće načine da taj zakon popravimo amandmanima i da on zaista postigne svoju svrhu. Danas i posle izmena koje je predložila NBS od kada ste vi guverner, mogu da kažem da zloupotrebe prilikom ugovaranja, odnosno prilikom realizacije finansijskih usluga su svedene na najmanju moguću meru i obično je to samo zbog neznanja druge stranke u postupku koja su njena prava pred zakonom.

Mi živimo u 21. veku. Tehnološki napredujemo, a jedno od činjenica vremena u kome živimo jeste i to da vreme koje gubimo na razno administriranje ima svoju određenu cenu. Zbog toga se i ukazala potreba da jedan ovakav vid ugovaranja počne da se primenjuje, ali baš zato što se ukazuje i potreba da ne bismo imali situaciju iz 2003, 2004, 2005, 2006. godine, pa sve negde do 2012, 2013. godine, donosimo zakon na vreme.

Uređujemo jednu oblast, sprečavamo da se napravi bilo kakva zloupotreba prilikom pružanja finansijskih usluga na bilo koji način jednom novom metodom. Obaveštavamo i sve one koji učestvuju u tom postupku koja su njihova prava i koje su njihove obaveze i baš zato pokazujemo i onima koji su iz bivšeg režima i onima koji nas optužuju da ne vodimo računa o građanima i privredi, šaljemo sasvim jasnu poruku, da reagujemo kao odgovorna vlast i kao odgovorna politička stranka na vreme, u pravom trenutku, pre nego što neko bude imao bilo kakvih štetnih posledica zato što zakon ne postoji. Tako će biti i u budućnosti, dokle god Srbiju predvode SNS i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Nemanja Šarović.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Filip Stojanović.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Sreto Perić.
Da li neko želi reč? (Da)
Kolega Periću, izvolite.
Koleginice Radeta, ne ometajte kolegu Perića.
Zahvaljujem.
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Despotović.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Šešelj.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 4. amandman je podnela narodni poslanik Ružica Nikolić.
Da li neko želi reč? (Da)
Koleginice Nikolić, izvolite.
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Miljan Damjanović.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 4. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zoran Živković, Marinika Tepić, Aleksandra Čabraja, Jovan Jovanović i Sonja Pavlović.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Milorad Mirčić.
Da li neko želi reč? (Da)
Kolega Mirčiću, izvolite.
Pravo na repliku, narodni poslanik Vladimir Orlić.
Bez ličnog obraćanja gospodine Orliću.
Pravo na repliku, narodni poslanik Milorad Mirčić. Izvolite.
Zahvaljujem.
Pravo na repliku ima narodni poslanik Vladimir Orlić.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, završavamo sa današnjim radom i nastavljamo sutra u 10 časova.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, jako zanimljiva tema. Znači, zaključivani su ugovori između korisnika finansijskih usluga i banaka o nekom pravnom poslu, u vreme kada zato nije postajala pravna regulativa, ili nije regulisala određenu oblast kao što je to danas regulisano. Ne, u ovom obliku o kome se ovde priča. Bio je stari Ustav, to moram nekog da podsetim za jedan deo tih ugovora, pa novi, pa izmene, pa usaglašavanje itd, itd.

Međutim, sada ovde imamo jedno i političko i pravno pitanje. Da raščistimo odmah, političko pitanje, kao što je to neko spominjao, da to preuzme, a kao što je to rešeno, recimo u Mađarskoj ili nekim drugim zemljama, a to je bilo da država nadoknadi gubitak bankama kursne razlike za ugovore koje su zaključivali građani. Mislim da to nije u redu.

E, sad baš zbog te nesavršenosti zakonske regulative mi donosimo zakone da se tako nešto više ne desi, ali sad postavljam pitanje, a znamo svi da je to nemoguće, retroaktivna primena zakona. Retroaktivna primena zakona, možemo da ustanovimo i nju, ali onda tog trenutka završavamo pred međunarodnim sudovima gde ćemo mi da plaćamo štetu koju smo nekom pričinili. I s tim ko god se i malo razume u pravo, zna da sam u pravu.

E, sad treća institucija jeste sudska vlast koja ceni uslove pod kojima su ugovori zaključeni, njihov pravni osnov, ravnu valjanost, zloupotrebu poverenja jedne od stranke u postupku, slabije stranke, to je građanin, itd, itd, da ne nabrajam. I sudovi, koliko sam ja primetio, počeli su taj svoj posao da rade.

E, sad treća stvar, možda najvažnija, zašto nas u Skupštini opterećujete sa tim pitanjem? Izađite dajte podršku tim građanima. Nemam ništa protiv, ali nemojte nas da optužujete da mi ne želimo da im pomognemo. Pomogli smo koliko god možemo na dobrovoljnoj osnovi i između o preporukama koje je dala Centralna banka, ali koje su morale da prihvate i jedna i druga strana. Možda to nije dovoljno, ali ne može Centralna banka da zalazi u obligacione odnos između dve stranke. To rade sudovi. Ne može ni Narodna skupština, to rade sudovi.

Da li da primenimo retroaktivno zakone? Možemo. Napravićemo korist građanima, ali banke ništa neće da izgube, platiće opet ti isti građani kroz kazne pred međunarodnim sudovima iz budžeta Republike Srbije.

E, sad ako sve to znamo, nemojte da zloupotrebljavate Narodnu skupštinu za optuživanje drugih za neki nastali politički pravni i ekonomski problem. Dajte podršku, nemam ništa protiv, to i tim ljudima to nešto znači. Ja sam sasvim siguran da će sudovi da postupaju u skladu i sa zakonima, našim zakonima i sa odlukama međunarodnih organa, sa kojima mi imamo zaključene sporazume. Ali dajte više, ostavite nas, bar iz SNS mi nemamo nikakve veze. Nikakve veze.

Najveća kriza je bila 2010. godine kad je izbila kriza, ekonomska kriza u Grčkoj. Tad nisam primetio nikoga, tad je bio najgori kurs franka, mislim da je išao čak 1 prema 1 su bili franak i evro, skoro. Niko se u tim trenucima nije bunio, svi su shvatali ovde u Skupštini, koji su tada bili da su to stvari na koje država ne može da utiče onako kako se to od nje očekuje. Ne može, jer gubimo, postajemo pravno nesigurna zemlja. Znači, možemo da pomognemo, s tim da platimo iz budžeta, možemo da regulišemo zakonski da se to više nikad ne desi, možemo da tražimo od sudova da sude i donose sudske presude isključivo po zakonu, ali ne smemo da ulazimo u suštinu.
Kolega Obradoviću, Marijan Rističević, replika.