Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Darko Glišić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, ovu raspravu svakako da opterećuje to što nema resornih ministara koji bi trebalo da brane zakone koje su preložili Narodnoj skupštini, ali i ovde prisutni gospodin Ljajić, iako je tu, nije obrazložio zakon koji je podneo ovoj Narodnoj skupštini, tako da, gospodine Ljajiću, niste morali ni vi da dođete.
Isto je sedeli tu ili ne sedeli, vi niste obrazložili zakone koji su predloženi ovoj skupštini, a bili ste dužni, da ne govorim o onim ministrima koji se danas ne nalaze ovde.
Ali, kada ste već tu, ja sam ubeđen da ćete vi preneti vašim kolegama ono što mi poslanici budemo diskutovali, pa ćete nas udostojiti i odgovora na neka pitanja koja budemo postavili, bez obzira što to neće biti pitanja koja dolaze iz domena ovog zakonskog predloga koji ste vi podneli, dakle, Sporazuma između Republike Srbije i Crne Gore o socijalnom osiguranju.
Osvrnuo bih se na dva zakona, koja su poslednja u ovom setu, Predlog zakona o potvrđivanju dodatnog protokola uz Krivičnopravnu konvenciju o korupciji i Predlog zakona o potvrđivanju Građanskopravne konvencije o korupciji, koju je podnela Vlada, a u materijalu ovlašćeni predstavnik Vlade je Dušan Petrović. Korupcija je bolest jednog društva, koja je u Srbiji, zaista, poprimila oblike epidemije i danas u Srbiji gotovo da nema ničega a da nije korumpirano.
Ako pođete od samog vrha vlasti, od republičke Vlade, pa nadole, i u druge sfere društva, doći ćete do jednog jasnog zaključka da je korupcija bolest koja razjeda Srbiju i cepa je po svim njenim šavovima. Ima je u Vladi, ima je u javnim preduzećima, ima je u sportu, estradi, kulturi, svuda. U javnim preduzećima sada očekujemo da se ona intenzivira, s obzirom na to da je Vlada konačno podelila, namirili su se koalicioni partneri. Sada su došli oni koji nisu bili na tim pozicijama. Zamislite koliki su sada njihovi apetiti, kada krenu, gospodine ministre, u narednih godinu dana samo će gledati kako da namire sebe i svoje pajtaše.
S obzirom na to da živim blizu Rudarskog basena "Kolubara", REIK-a Kolubara, možete misliti kakve su tamo zloupotrebe bile. Meni bi trebalo celo ovo jesenje zasedanje samo da vam taksativno iznosim kakve su se tamo manipulacije desile i kakva se korupcija tamo desila. Svako od onih, počevši od generalnog direktora, pa dalje, zaslužio je ne jednu, nego nekoliko doživotnih robija za ono šta je tamo radio. Kada dođe neki zakon koji se bude doticao i REIK-a "Kolubara" i ministarstava, pre svega, za energetiku, više i podrobnije ću o tome govoriti.
Da li će ove dve konvencije nešto promeniti u smislu boljitka i sprečavanja korupcije, čisto sumnjam, jer kada uzmete samo površno da ih analizirate doći ćete do zaključka da su one samo mrtvo slovo na papiru. U članu 5 – odgovornost države. Kaže se – ''Svaka Strana ugovornica treba da obezbedi u domaćem pravu odgovarajuće postupke, kako bi se licima koja su pretrpela štetu kao posledicu koruptivne radnje, izvršenu od strane njenih službenih lica u vršenju njihovih dužnosti, omogućilo da potražuju naknadu od države ili u slučaju da Strana ugovornica nije država, od njenih nadležnih organa.''
Dakle, izvršenu od strane službenih lica. Šta ako službena lica znaju za neku koruptivnu radnju, a ne sprečavaju je? Nadam se da su vam kolege koje su vas zamolile da ih zastupate u ovoj skupštini dale predloge zakona, pa da možete da pratite zajedno sa nama poslanicima, da znate o čemu govorimo. Šta ako sprečavaju? Ilustrovaću to, s obzirom na to da sam dobio više desetina pisama iz dva preduzeća opštine Ljig. Jedno je "Pobeda", a drugo je "Livnica", a da ne bih čitao sva pisma, ja sam izvukao nekoliko rečenica, koje provejavaju kroz svako od tih pisama.
Što se tiče "Pobede" – Ljig, nju je kupio brat advokata Jolovića, Želimir Jolović, svi dobro znamo šta se dešava sa advokatom Jolovićem, jer je označen kao jedan od šefova stečajne mafije. Nijedna ugovorna obaveza iz Zakona, koji je sklopila Agencija za privatizaciju sa kupcem, nije ispoštovana. Nijedna! Slovima i brojevima ni jedan jedini zakon.
Ističe rok od dve godine. Doći će u situaciju da kupac stekne apsolutna prava nad tim preduzećem, otpustiće te radnike, stotine ljudi će završiti na ulici, a on će budzašto da to rasprodaje, čak da promeni namenu ili već da uradi nešto što bi išlo u prilog tome da njegov džep bude puniji.
Radnici su me ovim pismom obavestili da su išli na sve moguće adrese. Išli su u Agenciju za privatizaciju, išli su resornom ministru, podneli su tužilaštvu na stotine prijava da njihova prava nisu zaštićena, da oni odbrojavaju dane do isteka te dve godine, koliko je predviđeno ugovorom, da mogu da ostanu bez posla, jer samo očekuju kada će završiti na ulici. Niko nije reagovao. Apsolutno niko nije reagovao.
''Livnica'' – Ljig, sličan slučaj. Iz pisama se može saznati da izvesni, sada na funkciji direktora, Radisavljević Milutin, zvani Šmit, čak pod pretnjom vatrenim oružjem prisiljava ljude da mu poklone akcije, kako bi to preduzeće kupio za sebe i za izvesnog Antona Stanaja. Čak je i izašao tekst u listu "Politika", u vezi načina na koji je pokušao, a i desilo se, kada su potrpali ljude u kombi, da je jedan preminuo usled stresa, a taj Radisavljević je tražio da čoveka izbaci iz kombija, da nastavi dalje, da odu do Agencije za privatizaciju, odnosno do mesta gde treba da upišu te akcije, jer kada je neko alav, on je alav, gazi preko mrtvih ljudi.
Naravno, i u vezi ovog slučaja, iako je podneto, ne znam koliko prijava, niko živi nije reagovao.
Sada očekujem da vi prenesete ministru Petroviću za ovaj slučaj, odnosno da ga obavestite i da znamo zbog čega, da li je to ono što proističe iz ovog člana 5, a što sam napomenuo kao problem. Ovde imamo državne organe koji ne sprečavaju, oni ne učestvuju direktno, ne izvršavaju, kako se kaže u ovoj konvenciji, to krivično delo korupcije, ali ga i ne sprečavaju.
Zbog čega? Da li je neko u tužilaštvu dobio novac i da li će neko imati korist od toga, ja sam ubeđen da hoće. Da li možda postoji neka veza u Agenciji za privatizaciju, recite to, gospodine ministre. Tu postoji problem i vi ste ekspeditivni na drugim poljima, recimo, u preduzeću ''Strela Ub'', direktora preduzeća proganjaju ko Bog đavola samo zbog toga što je došao na promociju knjige Vojislava Šešelja. Tamo neki lokalni funkcioner iz G17 plus navalio i kaže – strašno, ide na promocije knjiga Vojislava Šešelja, čak je i kupio, pa to je opasnost po državu, po demokratiju i po ne znam šta, i tu su ekspeditivni.
Evo, gospođa Radeta je bila na jednoj od tih promocija, može vam preneti, kao i u svakom gradu u Srbiji, da tu veliki broj ljudi dolazi, da se rasprodaju apsolutno sve knjige, jer Vojislav Šešelj je pisac koga treba čitati, ako želite da se obrazujete i da nešto iole znate i o društvu u kome živite i uopšte o svetu u kome živimo.
Ali, njega proganjaju bez obzira što on postiže dobre poslovne rezultate i što na jedan dobar način vodi preduzeće. Čak je sa 90 podigao na 160 zaposlenih, on ne otpušta, ali mu je mana što čita knjige Vojislava Šešelja i onda se sve ostrvilo na njega. Već godinu dana ne mogu ništa da mu pronađu, ali nema veze – mi ga pritiskamo i popeli smo mu se na grbaču i sve do onog trenutka dok on možda ne krene ili ne počne da pokazuje naklonost ka možda nekoj drugoj političkoj opciji. Član SRS nije, to vas uveravam, jer sam ja rođeni Ubljanin.
Na samom kraju, još nešto što bih želeo da prenesete gospodinu Petroviću, s obzirom na to da dolazim iz Kolubarskog okruga, da DS, tu je gospodin Ristić, možda je čak i on u tome učestvovao, aktivno vrši pritisak i sastavlja neku listu sudija za odstrel u sudovima Kolubarskog okruga, od Okružnog pa naniže, po principu, e ovi su sudili junacima ''petooktobarske revolucije''; nema veze što su oni tada pričinjavali materijalnu štetu i lupali državnu ili nečiju privatnu imovinu, oni su junaci ''petooktobarske revolucije'', njima ne sme niko da sudi, i zbog toga što su otvarali određene krivične istrage protiv čelnika NATO-a, koji su bombardujući Kolubarski okrug prouzrokovali da je nekoliko ljudi poginulo i na samoj teritoriji Kolubarskog okruga, oni su sada verovatno pretnja po vašu saradnju sa svetom.
Želim samo da to prenesete ministru Petroviću, da se ponovo ne desi slučaj kao što smo imali 2000. godine, nema ovde Čedomira Jovanovića, koji je stavio u svoj džip i dovezao tadašnjeg istražnog sudiju, koji je imao samo dve godine radnog iskustva, iako zakon striktno propisuje da mora imati šest ili sedam, on ga je postavio za predsednika Okružnog suda. Jer, on je dobar sa Čedom Jovanovićem i on mora da bude predsednik Okružnog suda.
Sada je valjda taj napabirčio, tih šest-sedam godina, da ispunjava zakonski uslov, pa sada pokušavate ponovo da ga vratite.
Mislim da je to jako loše, jer su ljudi radili svoj posao, sudili su onima koji su činili krivična dela – i neka je to razbijen prozor, i neka je to ruiniranje SO Valjevo ili, već, nekih drugih objekata koji su se našli na udaru onih koji su bili u petooktobarskoj revoluciji. To ne treba da bude minus tim ljudima, već plus, jer su se hrabro poneli i jer su sudili onima koji su činili krivična dela protiv ugrožavanja, dakle, bezbednosti i građana i imovine i ljudi koji žive u ovoj zemlji.
Isto tako nemojte da proganjate i one koji su otvarali istrage protiv čelnika NATO pakta. I oni su radili svoj posao. Neko je, gospodine Ljajiću, ubijao ljude u ovoj zemlji. Ja znam, ne mislim na vas direktno, ima onih koji bi najradije da su mogli da dignu naše avione i da nas bombarduju – da ne umaramo ove američke pilote, da se toliko ne muče, da ne doleću iz ne znam koje baze iz Evrope da razaraju Srbiju. Ja se uzdam u vaš razum i vi ste pokazali jedan korektan gest i na početku ovog zasedanja. Meni je žao što niste obrazložili svoj zakon kako vam ne bismo i to spočitavali, kao nešto što odudara od neke normalne skupštinske procedure.
Očekujem odgovore na pitanja koja sam postavio, da li će to biti u toku sutrašnjeg dana ili u neko dogledno vreme, ali nadam se da ćete biti u tom smislu korektni i da ćete preneti ministru Petroviću i da ću dobiti uskoro odgovore. Jer to je neophodno, ne samo za vršenje moje poslaničke funkcije, već, pre svega, da bi se oni građani koje sam ja spomenuo i koji rade u ovim preduzećima zaštitili od kojekakvih kabadahija, koje imaju za cilj samo da svoj džep što više napune. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada bih samo pročitao fine nazive ovih zakonskih predloga, potrošio bih dobar deo vremena koje pripada našoj poslaničkoj grupi, odnosno meni kao poslaniku u okviru Poslaničke grupe SRS-a. To samo govori o tome koliko je besmisleno ovo objedinjavanje svih zakona u jednu načelnu raspravu, jer ne dozvoljava da se na kvalitetan način razgovora o zakonima, onim redom kojim su došli, odnosno teško je da se za vrlo kratko vreme objasni nekoliko zakonskih predloga. Oni imaju određenih dodirnih tačaka, ali, za jednu kvalitetnu raspravu,  to, zaista, predstavlja problem.
Ministar Marković, koji nije prisutan, imao je dovoljno vremena da obrazloži ovaj zakon, ali je, pratio sam na satu, u nepunih deset minuta, u jednom vrlo nemuštom obrazloženju, izložio nešto u šta ni sam nije bio siguran. Nadam se da vam je sve ovo jasno, a da nismo dobili, da iskren budem, pisano obrazloženje ovih zakona, teško da bismo znali o čemu razgovaramo danas sa ministrom Markovićem.
Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi je dobar način da se porazgovara o samoj Vladi, ili o pravcima kojima deluje ova vlada. Kada pogledate i vidite da je ovde predstavnik Vlade Milan Marković, neizbežno je da pitate - u ime koje vlade.
To što ste vi ovu, postojeću vladu Republike Srbije izdefinisali u dve vlade, to je vaš problem. Međutim, to što jednu vladu personifikuju predstavnici Demokratske stranke, a druga je okupljena oko Vojislava Koštunice, jeste nešto što čini da izgledate kao rogovi u vreći i što, zaista, opterećuje, ne samo rad Vlade, nego je počelo da opterećuje i građane. To što vi imate neki vaš problem, to nije problem građana.
Naravno, moj lični stav, a i stav SRS-a i, rekao bih, većeg dela Srbije, jeste da ste vi, u stvari, samo dva kraja jedne te iste batine i da postoji dosta stvari oko kojih se vi nalazite, a u interesu vašeg opstanka na vlasti. Jedna od ključnih je da ćete svaki zakon da iskoristite onako kako vama odgovara, da biste se što bolje ušančili, kako u lokalnim samoupravama, tako i na nivou Republike. Najbolji primer su vam ova privremena veća i dešavanja na lokalnom nivou.
Meni je drago da je tu moj kolega iz Valjeva Milovan Marković, mada je zauzet trenutno pričom. On je bio najoštriji kritičar Privremenog veća u Valjevu, kako je prekoračilo mandat i kako je to vreme izašlo iz svih zakonskih okvira, ali, kada se to završilo i otkad su ušli u Republičku vladu, gospodin Marković više to ne pominje; sada ga samo zanima koliki je udeo njegove stranke i ljudi koji predstavljaju njegovu stranku.
Još uvek se nisu dogovorili, pošto traži malo više, pa ti dogovori traju, tako da Privremeno veće u Valjevu slobodno može da promeni naziv i da bude stalno veće, jer, kako je krenulo, izguraće četvorogodišnji mandat.
Još nekoliko opština je pomenuto, pomenule su kolege poslanici raznorazne primere.
Kolega Markoviću, imate priliku da se javite za repliku, svakako, pa da probate da demantujete, ali znate da smo u nekim emisijama bili zajedno i tu smo se, čak, i složili i oštro kritikovali to što se izašlo iz zakonskog okvira i što je Privremeno veće u Valjevu prekršilo sve zakonske norme. Onda, odjednom, kako ste postali koalicioni partner u Vladi Vojislava Koštunice, tajac – sada, dajte da se dogovorimo ko će šta tamo da zauzme.
Naravno, ''drp sistem'', tako je, kolega Krasiću.
Bojim se da ti zakoni koji su predloženi, odnosno izmene i dopune ovih zakona, imaju za cilj da omoguće vladajućoj koaliciji da se na najbolji način priprema za izbore, misleći samo na sebe i na svoje partijske kadrove, ne razmišljajući uopšte kakve to posledice ostavlja na građane Srbije.
Ministar Marković je izašao, a imao sam nameru da ga pitam jako bitnu stvar.
S obzirom na to da će se uskoro razgovarati o zakonu o teritorijalnoj organizaciji, jedna vrlo kapitalna stvar - postrojenje ''Kolubare B'' ne može da krene u svoju izgradnju, što tišti ne samo građane Tamnave, već i okoline, jer, da bi se dobile određene dozvole da se krene u realizaciju tog projekta, mora postojati jedna celovita parcela na teritoriji jedne opštine, a u ovom slučaju - jedan manji, gotovo zanemarljiv, deo se nalazi na teritoriji druge opštine.
To je nešto što opterećuje izgradnju, zaista, jedne kapitalne stvari, a ja se nadam da će ministar Marković imati razumevanja, da će prilikom koncipiranja zakona o teritorijalnoj organizaciji imati to u vidu.
To je nešto iza čega svaki razuman čovek treba da stane i ne može da ospori, jer će veliki broj radnih mesta biti otvoren i jako je bitno za privredu Republike Srbije da se nađe rešenje i da se u realizaciju tog objekta krene.
Samo još nešto na kraju, nešto što govori o vama, a ja bih molio, s obzirom na to da ću ovo iskoristiti po članu 225. Poslovnika, ako možete, da zaustavite vreme.
U jedan minut, samo da pokažem kakvi ste lažovi.
Vi u opštini Stara Pazova ste ljubomorni na to što je Srđo Komazec, predsednik opštine Stara Pazova, neuporedivo bolji i sposobniji čovek od onoga koga ste doveli u vaše redove i predstavljate ga kao nekog uspešnog i vrlo bitnog predsednika opštine, koji je, tobože, nešto uradio.
Radi se o Goranu Ješiću. Srđo Komazec je kriv samo zbog toga što mu tamo građani veruju i što mu daju poverenje, zbog toga što je uspešan i što je napravio izuzetne rezultate.
Da biste nešto uradili u smislu odmaganja, dakle, pokušavanja da se uruši lokalna skupština, vi ste pribegli neverovatnoj laži. Vi ste optužili ovde prisutnog narodnog poslanika Gordanu Gajić, da je ona u Staroj Pazovi, tobože, kupljena od SRS-a da dođe i da da kvorum na toj sednici.
Moram da vam kažem, gospodine Milivojeviću, da ste vi u zabludi. Možda svesno, možda nesvesno. Gordana Gajić od rođenja ima prebivalište u opštini Smederevska Palanka i odbornik je u opštini Smederevska Palanka. Vi ste čak i njenu sliku objavili, da je ona dala kvorum na sednici Skupštine opštine u Staroj Pazovi.
Pa, kako vas nije sramota da lažete? Čak i vaš poslanik ovde, ja ga i ne poznajem, Jovan Tišma, kaže - jeste, jeste, jeste, to je ta Gordana Gajić, ona je primila 50.000 evra, mi smo videli, nosili u torbi i dali joj, kiosk i ne znam šta već, i kakve ste gluposti izmislili, a žena, od kada se rodila, živi u Smederevskoj Palanci. Valjda znate, gospodine Milivojeviću, da po zakonu ne možete da budete odbornik u dve opštine, nego tamo gde imate prebivalište.
Izgleda da mi je uzaludan trud, ali to samo govori o jednoj stvari, da ne možete da na realan način sagledavate činjenice. Ja sada šaljem poruku građanima Republike Srbije - znajte da onaj ko laže, taj i krade.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS je protiv svakog oblika nasilja i nedoličnog ponašanja i o tome zaista nemam nikakve dileme. Međutim, ono što su naše krucijalne primedbe na ovaj zakon, jeste da on, određenim odredbama ili širokim tumačenjima, negde, pak, jako uskim, dovodi do toga da će i ovo malo publike koja dolazi na sportske terene otići sa sportskih borilišta.
Želeo bih da kažem nekoliko stvari onima koji glorifikuju blagostanje na terenima širom Evrope i sveta, a što smatram jednim od uzroka za stanje kod nas, jer su i naši mladi ljudi poprimili te navike.
Neko je ovde rekao da je bajno u Engleskoj, u Francuskoj itd., a ja ću vas podsetiti da je na svetskom prvenstvu u Francuskoj, navijač Nemačke udario štanglom po glavi policajca iz Francuske i obogaljio ga za ceo život. Čovek je invalid. Pre godinu dana, na svetskom prvenstvu, takođe u fudbalu, toliko su se tukli nemački i engleski navijači, koji gde god odu, prosto, naprave pustoš, da nemate nijedan grad koji godinu dana posle toga nema posledice od njihovih poseta i njihovih nedela.
Da ne pominjem Italiju, u kojoj su prošle godine oružjem rešavali svoje sukobe, a navijači upadali u trening kampove. Recimo, u trening kampu ''Lacio'' su pretukli igrača čijom igrom nisu bili zadovoljni.
Krunski primer, koji moram da pomenem, jeste Holandija, u kojoj telefonima zakazuju tuču, pa se ne potuku na stadionu, ali se potuku negde van stadiona, Portugalija, gde je, zaista, nezapamćeno u sportu da igrač drži igrača, konkretno, našeg Ivicu Dragutinovića, a da ga trener iste te Portugalije, onako mučki, pesnicom udara u lice. Mladi ljudi u uzrastu od 15 ili 16 godina, koji posmatraju tako nešto, možda dobijaju određenu pobudu da se i oni na sličan način ponašaju.
Postoji još nekoliko stvari koje su jako bitne, a koje utiču da imamo razne probleme na sportskim borilištima. Korupcija je, svakako, jedna od stvari koja razdire sve pore našeg društva, rekao bih da je u sportu, možda, i najizraženija, jer, nekako, sport je sklonjen u stranu, a i svima dobro dođe da operu neki novac ili da pribave preko sporta i računa sportskih klubova novac koji bi im poslužio za neke njihove namere.
Danas, ako pratite sport, lično sam ljubitelj sporta i gledam sve, od najobičnije druge opštinske, seoske lige, pa sam za vikend gledao svoje selo Studenicu kako igra, svaki sudija ima cenu. On na tu cenu može samo da doda još, ako je vruć teren za posledice koje može da dobije od navijača, koji ga propuste, ako tako mogu da kažem, kroz svoje šake.
Dakle, za 50 evra, kako kažu u žargonu, okrečiće ako nije bio penal, tako kažu za penal kada ne postoji, isključiće vam igrača zbog toga što je mrko pogledao i to se tako penje od ranga do ranga, do najviših liga, gde je, naravno, mnogo veći novac u igri.
Neko je pomenuo ovde da imamo još nerazjašnjenih ubistava mnogih predsednika klubova.
Rekao bih da, čak, imamo i nerazjašnjeno ubistvo prvog čoveka, tada zajedničke države, Srbije i Crne Gore, gospodina Bulatovića. Baš smo imali sednicu ovde kada se to desilo i sećam se da je to bilo u prošlom sazivu, da je ministar Jočić tada hitno izašao, bio je i tada ministar.
Dakle, tamo gde je veliki novac u igri, tamo gde postoji određeni prostor za manipulaciju, svakako da postoje i ljudi koji će, na ovaj ili onaj način, kroz korupciju, nekoga iziritirati da načini nešto što mu ne doliči.
Moram reći da je moj trogodišnji sin, kada sam ga odveo na jednu utakmicu, zapamtio jedino reči - "sudija, lopove". Ove druge ne bih ponavljao, ticale su se sudijine familije, što meni, kao roditelju, svakako nije bilo prijatno.
Postoji nešto što, ponavljam još jednom, kroz korupciju, zaista, razjeda i ovu poru društva u kojoj bi svi trebalo da se, navijajući za svoj klub, naprosto opustimo ili relaksiramo.
Na samom kraju, da ispoštujem dogovoreno vreme u okviru naše poslaničke grupe. Neko je pominjao ovde sankcije UEFA. Moram da kažem da sam na raznim sajtovima, pa čak i na sajtu fudbalskog kluba "Zrinjski", našao da taj klub u svojim službenim prostorijama, a to je klub koji je oteo stadion od FK "Velež" koji je tu igrao, pamtimo da je u onoj staroj državi "Velež Drinjski" bio zabranjen zbog ustaštva, i dan-danas drži slike Janka Bobetka, Gojka Šuška i Ante Gotovine, pa i Ante Pavelića.
To su slike koje stoje u njihovim službenim prostorijama. Oni se otvoreno diče ustaštvom, oni su nosili slike i Ante Pavelića i Ante Gotovine na utakmici protiv "Partizana", kada su isprovocirali onako, slobodno možemo reći, odbrambenu reakciju svih ljudi koji su došli da bodre svoj klub, da navijaju za "Partizan", i, naravno, "Partizan" je pretrpeo sankciju.
Sada ću vas pitati nešto, žao mi je što tu nije ministar, kako biste reagovali kada bi sada neki klubovi u Srbiji organizovali utakmicu sa koje bi kompletan prihod otišao za pomoć haškim optuženicima? Pomislili biste - strašno, katastrofa, mi hoćemo u EU, to je strašno, baš nas briga, te ljude koji su optuženi neka pobiju, iako nisu krivi ni za šta.
Pre nekoliko meseci, četiri ili pet meseci, "Dinamo" iz Zagreba je organizovao takvu utakmicu, sa koje je sav prihod, završavam u 10 sekundi, otišao za pomoć haškom optuženiku Anti Gotovini, čistokrvnom ustaši, kome su ruke krvave do lakata, čoveku koji nije samo naređivao, nego je direktno ubijao ljude. Fudbalski klub, ponos njihove države, organizovao je utakmicu na kojoj je sakupljao sredstva. Sada prodaju suvenire sa grbom svoga kluba i likom Ante Gotovine.
Ja vas pitam, kako bismo mi reagovali, mada čujemo ovde da je neko, zbog toga što je nosio majicu s likom Vojislava Šešelja, Radovana Karadžića, Ratka Mladića, već unapred osuđen da podstrekuje neku mržnju itd.
Pozivam vas, ministar je obećao da će razmotriti neke amandmane, ukoliko postoji mogućnost da se ti amandmani razmotre, da se, koliko-toliko, ovaj zakon poboljša.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar Dinkić nije u sali i iskren da budem nije toliko ni bitno da bude u sali, mnogo je bitnije da li će uskoro biti u zatvoru, jer to je ono mesto gde bi on trebalo da bude zbog svega što je učinio u prethodnom periodu za građane Srbije i za samu državu Srbiju.
Biće bolje i vama, gospodine Albijaniću, budite sigurnu, kada gospodin Dinkić bude u zatvoru, neuporedivo bolje, kao i svim građanima Republike Srbije. Dakle, neosporno je da je ovaj predlog štetan i gospođa Tabaković je zaista na jedan vrlo konkretan i stručan način, sa tog ekonomskog aspekta, objasnila zbog čega ne treba ovaj sporazum da se usvoji, i nijedna diskusija koja je bila protiv toga nije bila dovoljno jaka da opovrgne činjenice koje je iznela.
Ja ću u svojoj diskusiji uzeti jedan politički aspekt ovoga što mi usvajamo ovde u Narodnoj skupštini, jer zaista, ako imamo u dokumentima koji predstavljaju CEFTU da je Kosovo predstavljeno kao država mi smo onda na pogrešnom putu.
Ne znam zbog čega donosimo, i one silne rezolucije da je Kosovo sastavni deo Republike Srbije i zbog čega se obavezujemo da ćemo poštovati teritorijalni integritet Republike Srbije kada mi usvajamo Sporazum CEFTA, a CEFTA na jednoj od svojih Internet stranica, na karti CEFTE koja je prikazana, Kosovo je označila državnim granicima. Ucrtala je Kosovo kao državu i u tabelu, Kosovo su označili u rubrici država, kao članicu ovog sporazuma O čemu se onda ovde radi?
Jasno vam je. Svako može da pristupi Internetu da vidi žutom bojom označeno. Žuta boja, dakle, postala sinonim za sve što je loše, pa je verovatno zbog toga tako i označeno. Označeno je Kosovo i obeleženo je granicama kojima se obeležava država.
Da li mi usvajanjem ovog sporazuma dajemo za pravo sutra jednom Havijeru Solani da kaže – e, pa, dobro, kada možete da sedite u okviru CEFTA sporazuma sa Kosovom kao državnim subjektom, neće vam sutra biti problem da to uradite i u Savetu bezbednosti, možda u nekoj drugoj organizaciji, na kraju i u samom Savetu bezbednosti.
Mislim da zbog toga svaki narodni poslanik, koji se bude izjašnjavao u danu za glasanje za ovaj predlog, mora da ima u vidu da se ovim trasira put, daje se za pravo svima onima koji žele Kosovo da odvoje od Republike Srbije. Dakle, trasira se put da sporazum po sporazum, asocijacija po asocijacija i na kraju da nam onom krajnjom stanicom, Savetom bezbednosti, i odvoje Kosovo.
Ne možete nikome da objasnite, ako u svim dokumentima CEFTE Kosovo ima sve ono što označava državu, a ponavljam, čak i tu kartu CEFTE na kojoj su ga jasno označili, onda nemamo o čemu ovde da razgovaramo. Dakle, molio bih vas još jednom, želim da dozvolim da u okviru vremena koje pripada poslaničkoj grupi SRS govore i ostali poslanici koji su se prijavili da govore o ovoj tački dnevnog reda, da dobro razmislite. Jer ukoliko nemamo državu, džaba nama sporazum, džaba nama asocijacije, džaba nam razna udruženja. Ako nemate državu, nemate ništa. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 15, kao i prethodni amandmani koje su podnosili poslanici SRS, ima cilj da se briše član 15. ovog zakona.
Takođe, brisanje tog člana zakona, koji u Odeljku 2 tretira preliminarno odobrenje za osnivanje banke, odnosno nekih 10 dokumenata koji su potrebni da se izdaju za osnivanje banke, naravno da bi obesmislio ceo zakon i da zakon onda ne bi bio usvojen, ali upravo je to i cilj svih naših amandmana, da usvojite jedan od ovih amandmana koji predviđa brisanje nekog od ovih članova zakona i da ovaj zakon ne prođe.
Šta je prava posledica i šta je motiv za usvajanje i donošenje jednog ovakvog zakona? Naravno, u prethodnih pet godina u ovoj oblasti urađeno je prilično stvari koje odudaraju i koje iskaču van zakonskog okvira. Jedan ovakav zakon bi sve to što je rađeno u prethodnih pet godina stavio u zakonske okvire. Zbog toga Mlađan Dinkić, koga mnogi smatraju ovakvim ili onakvim, smatram da ovim potezom pokazuje da je lukav čovek, jer on vrlo uspešno anticipira šta će se desiti u predstojećem periodu.
On zna da nakon sledećih izbora G17 plus kao stranka jako loše prolazi. On zna ko na sledećim izborima dolazi na vlast, dakle on nije kao Boris Tadić, kome je ideologija ogledalo, on nije kao Bogoljub Karić, kome je ideologija "leva ruka desni džep". Dale, Mlađan Dinkić lepo predviđa stvari, šta smo uradili, uradili, sada to lepo da spakujemo u neki zakonski okvir. Pitaće neko kada dođe na vlast posle sledećih izbora, koji će vrlo brzo, šta je bilo sa Narodnom bankom, šta je bilo sa Štedionicom, šta je bilo sa mnogim stvarima koje su evidentno kršenje zakona.
Sada ajde da donesemo jedan zakon navrat-nanos, na brzinu dostavite poslanicima maltene pred raspravu, da ga donesemo kako bismo ove stvari stavili u legalne i zakonske tokove. To je suština ovog zakona i zbog toga ovaj zakon, bilo je čak nekih špekulacija da će on biti povučen pre ove rasprave, ali ne, ministar finansija jasno zna da se može desiti da se možda posle budžeta raspadne vladajuća većina, možda čak i pre usvajanja budžeta, može se desiti da ti izbori budu mnogo brže nego što se očekiva, pa da to spakujemo kako valja (očekuje, hvala vam, moj lapsus).
Dakle, ti izbori se očekuju, vlast ih očekuje nešto kasnije, ali izgleda da će se desiti neuporedivo brže nego što to mnogi prognoziraju.
Moram da se osvrnem na dve rečenice koje je ministar Dinkić rekao za ovom govornicom, kada ste rekli da ima mnogo novca položenog u bankama. Stiče se utisak kao da narod prosto ne zna šta će sa parama, kao da narod živi sve bolje i bolje. Dao bih vam jedan predlog da malo prošetate bilo kojim gradom u Srbiji, da malo izađete među narod i naprosto vidite da ona slika koju ovde prezentujete zaista nema ni u jednom procentu onu stvarnost što se tiče građana Republike Srbije.
I kada kažete da penzioner vole da čekaju u redovima, verujte da ne vole. Dinar koji dobiju i penziju koju prime ne mili im se da čekaju u redovima da bi to podigli. Naprosto to je njihova muka. Imam u kući penzionera, pa vrlo dobro znam da mu se baš ne čeka ni u redovima, ni za automat, nego čeka kada će stići novčana prinadležnost koja će pomoći ljudima da prežive i sastave od prvog do prvog.
Dakle, suština ovog zakona je da se stavi u zakonski okvir ono što je rađeno u prethodnih pet godina i mislim, ako je zdrave pameti među narodnim poslanicima, pre svega vladajuće većine koja bi trebalo da se izjasni o podršci pre svega budžetu, a vidim da neki poslanici od tih već polako razmišljaju svojom glavom i kažu da ne žele naturena rešenja, da ne žele da ih neko pozove i da im kaže - glasajte za budžet, glasajte za ovaj ili za onaj zakon.
Pa ćemo lepo u ponedeljak, kada budemo glasali o budžetu, razrešiti ovu situaciju i političku krizu koju imamo, ići ćemo na nove vanredne parlamentarne izbore i na tim parlamentarnim izborima dobićemo prave i autentične predstavnike vlasti, imaćemo pravu sliku koga narod želi, ne samo u Ministarstvu finansija, već u svim porama društva, na svim mestima koja predstavljaju nosioce veoma bitnih političkih odluka u ovoj zemlji, a ubeđen sam da bi to bili srpski radikali, pa da onda krenemo da rešavamo stvari na pravi način.
Dakle, kada kažem radikalno, onda mislim najpozitivnije. Ministar je radikalno upotrebljavao u negativnom kontekstu, kaže kada je morao da otpušta radnike on je morao tada radikalno da postupi. Tad ste reformski postupili ili demokratski, kažite kako god hoćete . Smatram da nakon sledećih izbora SRS će radikalnim promenama zaista dovesti građane u tu situaciju da osete bolje.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo da kažem mom prethodniku gospodinu Stefanoviću, biće Zoran Krasić opet ministar posle sledećih izbora i nemojte da brinete, biće ponovo dobrih investicija u Leskovcu.
Slušajući diskusiju koleginice iz G17 plus sada mi je jasno zašto je Tomislav Nikolić dobio tri puta više od Borisa Tadića u drugom krugu u Leskovcu. Čini mi se da će to na sledećim izborima biti još više izraženo, i ne samo u Leskovcu.
Što se tiče samog budžeta, jedan budžet koji se donosi za Republiku Srbiju treba da bude nešto što će građanima Republike Srbije da omogući jedan zdrav ambijent u kome bi oni mogli da zadovolje neke svoje osnovne potrebe, da taj budžet da krila privredi, da taj budžet pokuša da reši ono što je gorući problem ove države, a to je veliki broj nezaposlenih.
Naravno, u prvoj rečenici kada ministar Dinkić kaže da je zadovoljan budžetom, smatram da građani nakon toga mogu da kažu da će nakon njegovog zadovoljstva ovim budžetom oni moći da zakukaju od sreće, jer ako je Mlađan Dinkić zadovoljan budžetom znači da neće biti dobro po građane. Smatram da ovaj budžet nije razvojni i da neće doneti ništa dobro građanima Republike Srbije.
Jedan od prethodnika iz vladajuće koalicije je rekao jednu zanimljivu stvar. Kada je diskutovao rekao je da neće biti mnogo novih radnih mesta, ali će biti kvalitetnih. Ne razumem šta mu to znači kvalitetnih, kada pogledamo ovaj budžet po razdelima i kada vidim koliko ima agencija zavoda, razvoda, šta sve niste izmislili, gde ćete svoje partijske drugove da zapošljavate, onda razumem da će biti kvalitetan za vas i za vaše partijske istomišljenike i po iznosu plate koja će biti i po broju radnih mesta, ali običan narod od toga zaista nema ništa.
Ne vidim ni da će poljoprivredi doneti nešto dobro, jer sećam se diskusije pred budžet za ovu godinu u kojoj se nalazimo i rečeno je da će ona zaista dati krila poljoprivredi, da će biti puno investicija, da će poljoprivreda zaista da procveta. Izađite iz Beograda i videćete od onih osnovnih stvari koje su potrebne poljoprivrednicima, a to je nafta, da ćete kod svake pumpe naći kilometarske redove naših građana koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom i čekaju naftu.
Mogu vam navesti primer iz opštine iz koje dolazim. Malo –malo, svako veče u Ubu su redovi, čekaju ljudi da natoče naftu da bi mogli da obrade zemlju i da obave osnovne poslove koje imaju pred kraj godine. Naravno, ministar nam nije rekao ono što možda najviše zanima građane Republike Srbije, u kom rasponu će se kretati evro u sledećoj godini. Ne može se to tačno reći, ali bar smo mogli neki okvir da utvrdimo da li će to biti onih zastrašujućih 115 dinara koliko kažu oni koji nam otprilike diktiraju sve ili ne. Zavisi pošto će Jelašić prodati vilu, ni za milion evra nije pristao.
Mislim da je to nešto što bi ministar trebalo da obrazloži, pre svega, javnosti.
Nama poslanicima je prilično sve jasno. Vidim da je jasno i nekim poslanicima vladajuće većine, imajući u vidu kolegu Stefanovića i njegovo izlaganje.
Kada gledamo po razdelima, naravno da ne mogu da preskočim predsednika Republike. Naprosto, ne mogu da zaobiđem razdeo koji predviđa sredstva njemu. Voleo bih da je on predsednik svih građana, a nije.
Voleo bih da sredstva koja se odvajaju predsedniku Republike zaista idu predsedniku Republike za njegove aktivnosti i za ispunjavanje njegovih predizbornih obećanja, ali naš predsednik Republike bi mogao slobodno da se pridruži Goranu Bregoviću i onom njegovom orkestru "za svadbe i sahrane", jer on osim svadbi, sahrana i utakmica ništa drugo i ne radi u ovoj državi. Ogleda se, doduše.
U kampanji je obećao 500.000 radnih mesta. Da vidimo koliko je otvoreno. Obećao je da će biti ambasador srpske privrede. Obećao je da će sa njim na čelu Republike privreda da procveta, da će biti privrednih aranžmana iz meseca u mesec. Da vidim gde su ti privredni aranžmani. Obećao je stabilnost u državi. Da vidimo gde je ta stabilnost.
Taman se sve političke stranke dogovore oko nekih problema, konkretno oko izlaska Srba na Kosovo, svi se usaglasimo da ne treba da izađu, a pred izbore Boris Tadić kaže da treba da izađu.
Evo, sad oko Rezolucije se svi usaglasimo kako treba da izgleda tekst rezolucije oko možda najvećeg problema i gorućeg pitanja koje nas tišti, a to je Kosovo i Metohija. On opet ima neke svoje rezolucije, neke svoje vizije, neće da dođe na sednicu Skupštine.
Dakle, sve što radi su utakmice. Doduše, smišlja plakate po Beogradu koje njegovi aktivisti lepe o nekim predstavnicima SRS, ali je to valjda mislio na sebe, jer Boris Tadić je najveći lažov. Sve ovo što sam nabrojao Boris Tadić nije ispunio i zbog toga je Boris Tadić najveći lažov u Srbiji.
Naravno, ne mogu da preskočim razdeo za predsednika Republike, jer se daju sredstva i Narodnoj kancelariji. Ministar to nije po ekonomskim klasifikacijama predvideo, ali zato u obrazloženju ima da će biti i za Narodnu kancelariju.
Ne znam samo koji je pravni osnov za osnivanje te kancelarije i na osnovu čega su uspeli da izvedu da ta Narodna kancelarija bude nešto što je sastavni deo predsednika Republike i nešto što pomaže građanima. Nigde nisam video da je ta Narodna kancelarija bilo šta pomogla.
Kao neko ko pripada toj struci, moram se toga dotaći, a završiću brzo, da bih ostavio i svojim kolegama iz poslaničke grupe još vremena, što se tiče Republičkog geodetskog zavoda. Vi ste ovde napomenuli kako oni ostvaruju svoje prihode.
Ministre, pošto ste već u toj Vladi, tražite da Vlada ukine Uredbu koju je donela za vreme ministra Šumarca.
Mnogo veće prihode će Republički geodetski zavod i katastri da ostvaruju po propisima koji su bili ranije, jer ste im sada sve ukinuli. Privatne geodetske službe sve rade. Vi sada školujete, obrazujete nekog o državnom trošku, on dođe da radi u državnoj geodetskoj firmi i tamo samo sedi i mastiljavi, ništa drugo ne radi.
Naravno, još je tu tema koje bih hteo da pomenem. Na kraju samo jedna u 30 sekundi. Imaću jedno poslaničko pitanje i molim da mi to ne računate u vreme, ali samo 30 sekundi vezano za još nešto.
Jasno mi je da je između vas i ministra Ilića bilo prilično problema. Očigledno da ste vi smirili ministra Ilića, da je vas smirio Bogoljub Karić, da je tu uspostavljena neka trojna osovina, da nema više napadanja između vas.
Možda ćete čak zajedno na izbore, ko zna? Kad ste mogli zajedno u Japan, možda ćete zajedno na izbore.
S obzirom na to da je često pominjana kupovina poslanika, odbornika, kako u parlamentu, tako i širom Srbije, moram da napomenem da ste vi iz G17 prvi uveli tu modu, kako u republičkom parlamentu, tako
i u lokalnom.
U opštini Ub su bili izbori 2002. godine. Vi niste ni učestvovali na izborima, sada imate tri odbornika, jer ste kupili tri odbornika. To ste kupili jednog, reći ću vam iz koje firme i kako se zove. Ime mu je Zoran Sitarica, čak vam je vodio odbor donedavno, sada je potpredsednik odbora.
On je sahranio fabriku obuće "Boston" u Ubu, čak je i sudoperu iz te fabrike odneo rođenoj kući, ukrao. Danas je 200 radnika na ulici, ne mogu da se isplate primanja koja su im obećana, ne mogu da se isplate oni osnovni finansijski izdaci koji su obavezni prema njima, a on čovek vodi politiku, kaže "ja sam ekspert G17". Sahranio je fabriku.
Ako ste svi takvi eksperti, a računam da su ovi na lokalu ogledalo vas koji ih vodite na republičkom nivou i obrnuto, smatram da te izbore treba koliko danas da održimo i molio bih svako ko ima iole morala, vidim da se javlja u nekim poslanicima, da ne glasa za budžet Republike Srbije i da tako omogući da se održe što pre novi izbori.
Sada bih želeo da postavim konkretno poslaničko pitanje. Tražim tumačenje od Ministarstva finansija da li je dozvoljeno da se opštinska sredstva, opštinski budžet oročava u nekoj banci, a da se kamatom nagrađuju saradnici onog ko ta sredstva oročava?
Naime, predsednik opštine Ub je oročavao opštinska sredstva u banci, a kamatu je delio onako kako on misli da treba, uglavnom pripadnicima, između ostalog i vaše stranke, davao i nagrađivao neke svoje saradnike.
Dakle, tražim zvanično od Ministarstva finansija da mi protumači, da li je to u skladu sa zakonom i u skladu sa propisima o ponašanju i postupanju prilikom izvršenja budžeta, kako je propisalo Ministarstvo finansija.
To što sam rekao za gospodina Krasića, to je realnost i to ćete videti nakon sledećih izbora.
Dame i gospodo narodni poslanici, ministre Jočiću, s obzirom da je samo 12 minuta ostalo, ne znam da li će još neko od mojih kolega koji su prijavljeni da govore, stići da govori.

Vrlo kratko u načelu nekoliko zapažanja, uglavnom onih koja nisu izrečena i trudiću se da ne budu kao ona zapažanja koje su moje kolege iznele, vezano za pojedine članove zakona.

Pre toga, voleo bih da u razlozima za donošenje zakona jednom pročitam u jednoj rečenici da taj zakon donosimo zato što je u interesu građana, države Srbije, u interesu onih ljudi kojima će taj zakon biti namenjen, pogotovo kada je u pitanju policija, zakon koji će obuhvatiti ne samo sve naše građane, već će zaista na određen način i samoj Republici Srbiji doneti određeni kredibilitet.

Voleo bih kada bi se u jednom zakonu, a do sada nije bio slučaj u svakom, u prvoj rečenici moralo da stavi do znanja da udovoljavamo Savetu Evrope ili već ne znam kojoj evropskoj instituciji. Bilo bi mi jako drago kada bih mogao u nekom predlogu zakona da pročitam da je to u interesu države.

Što se tiče primedbi na pojedine članove, vrlo kratko, pokušaću da se ne ponavljam sa mojim prethodnicima. U članu 24, koji obrađuje poglavlje područne policijske uprave, navedeno je koji su poslovi područne policijske uprave.

Interesuje me, s obzirom da će ministar po pribavljenom mišljenju direktora policije imenovati i razrešiti policijskog službenika, koji su školski uslovi da bi ministar postavio tog službenika. Da li je to kao za direktora policije visoka školska sprema ili ne?

Mišljenja sam da bi trebalo i osobi koja bude dolazila na mesto načelnika područne policijske uprave takođe propisati uslov da ima visoku stručnu spremu, pogotovo u manjim sredinama to može jako da utiče na kredibilitet policije, jer može se desiti da ukoliko neko nema određenu školsku spremu i dovoljno policijskog iskustva, vrlo lako potpadne pod uticaj nekih lokalnih moćnika i samim tim uruši sam kredibilitet policije.

Takođe, voleo bih da mi razjasnite oko člana 100. U stavu 2. imate da se kaže da pri obavljanju službenog zadatka ovlašćeno službeno lice može upotrebiti vatreno oružje, pod jedan da zaštiti život ljudi, a pod dva da spreči bekstvo lica zatečenog u izvršenju krivičnog dela za koje se goni po službenoj dužnosti i za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna, a u slučaju neposredne opasnosti po život.

Mislim da je ovaj dodatak iza zareza nepotreban, jer ako je slučaj neposredne opasnosti po život onda se tu radi o odbijanju napada, a ne o sprečavanju bekstva. Teško će policajac prilikom upotrebe vatrenog oružja da proceni da li je baš krivično delo za koje on vrši intervenciju predviđena kazna od 10 godina ili ne. Dakle, voleo bih razjašnjenje po tom članu.

Takođe, dotakao bih se člana 110. na koji je amandman podneo kolega Petar Jojić i mislim da ćete prihvatiti taj amandman, jer on traži da se tačka 7) u članu 110. izbriše, jer SRS smatra da bi postojanje ove odredbe u ovom članu Predloga zakona otvorili mogućnost za brojne zloupotrebe u praksi od strane doušnika i saradnika.

Nešto slično i sa članom 137, gde je amandman podneo kolega Mirčić, takođe u otežanim uslovima rada se ne može smatrati rad za državne praznike i u neradne dane, već se to mora zaista posebno platiti svakom onom ko bude predviđen za takav rad. U slučaju da ostanu u Predlogu ovog zakona tačke 2) i 4), može doći do teških zloupotreba od strane pojedinih rukovodilaca na štetu policajaca. Pojedine starešine u ministarstvu po toj odredbi mogu da odlučuju kada oni misle da je svaka situacija nepredvidivi zadatak i da tako pojedine policajce stavljaju u veoma neugodan položaj.

Voleo bih, ministre, da mi razjasnite i član 149. oko uslova za upućivanje u drugu organizacionu jedinicu. Šta ako se upućuje sa prekidima? Ovde se kaže da policijski službenik može biti upućen na vršenje službenih poslova i zadataka na radno mesto u drugu organizacionu jedinicu Ministarstva, udaljenu više od 50 kilometara od mesta njegovog stanovanja, u neprekidnom trajanju od 30 dana do jedne godine. Šta ako se napravi pauza jedan dan, pa ga vi ponovo pošaljete u istom vremenskom intervalu. Tu može doći do zloupotreba onih koji budu postupali po ovom članu.

Voleo bih razjašnjenje i za član 151, upućivanje u inostranstvo, kao i za poslednji član 182, a pre njega samo kratko, trudim se da ne ponavljam ono što su prethodnici rekli, interesuje me oko člana 168. Taj član 168. je, kao bivši član 45. Zakona o unutrašnjim poslovima, apsolutno neustavan i daje preširoka ovlašćenja policiji, da uvek mogu dati otkaz bilo kom zaposlenom u bilo kom trenutku.

Na kraju, član 182. koji precizira finansiranje, odnosno sredstva za rad Ministarstva. Jasno se kaže u prvom stavu da se obezbeđuju u budžetu Republike Srbije, ali se kaže da Ministarstvo može da ostvaruje dopunska sredstva pružanjem usluga u vezi sa osnovnom delatnošću Ministarstva. Osnovna delatnost je navedena u članu 10, šta je to čime se bavi policija, čime se bavi svaki policajac i organi MUP-a. Voleo bih pojašnjenje: a kakvi bi to zadaci bili koji bi mogli da imaju novčanu naknadu, a u koje bi se upustio MUP, kako se kaže u članu 3. po odobrenju Vlade.

Hteo bih, a molio bih predsedavajućeg da to ne ulazi u vreme moje poslaničke grupe, da postavim poslaničko pitanje, a tiče se vašeg resora. Poslaničko pitanje glasi: dokle se stiglo u realizaciji projekta izgradnja zgrade za potrebe Odeljenja unutrašnjih poslova u Ubu?

Obrazloženje je vrlo jednostavno. Mislim da je i vaš zamenik, gospodin Milošević, imao prilike da vidi u kakvim uslovima rade policajci u Ubu. Kada pada kiša oni sede sa otvorenim kišobranima u svojim prostorijama, zimi sede po automobilima, jer ta prostorija ne može da se zagreje, ili već traže mesto gde će da se sklone. Dakle, potpuno jedna neuslovna i neadekvatna prostorija za rad.

Lokalna samouprava je dosta preduzela po tom pitanju, obezbeđen je prostor, mislim da je projekat urađen i mislim da je sada stvar isključivo na Ministarstvu unutrašnjih poslova da preduzme mere kako bi zaista ti policajci, koji tamo rade, imali iole pristojne uslove za rad, jer zaista ministre ono kada budete videli sami ćete reći da ne biste neki krš odlagali u one prostorije, a kamoli da držite policajce da vam tamo rade i da obavljaju one dužnosti, a između ostalog i da postupaju po ovom zakonu o policiji, koji danas razmatramo.

Voleo bih, pošto smatram da nemate verovatno informaciju sada kod sebe, da mi u pismenom obliku odgovorite u vremenu koje Poslovnik o radu Narodne skupštine predviđa.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom na član 26, kao i prethodne kolege iz poslaničkog kluba SRS, predlažem da se član 26. briše. Član 26. obuhvata tarifni broj 20 i njegova dva stava što je u Predlogu koji je podneo ministar Stojković. Predviđeno je da se takse povećaju za izvesnu sumu novca. Kao što su kolege istakle SRS je načelno protiv toga da se ove takse povećavaju, jer smatramo da bi budžet trebalo više da se puni proizvodnjom, nego povećanjem nameta i taksi.
Ono što takođe očekuju svi, verovatno će i plod jednog ovakvog povećanja taksi biti i povećanje plata nosilaca pravosudnih funkcija i tužilaca. Očekujem da ministar pravde, Visoki savet pravosuđa, rigoroznijom kontrolom izvrši uvid u to kako pojedine sudije rade, pogotovo kako pojedini tužioci rade. Da li neke predmete drže po fiokama i da na taj način opravdaju i ona sredstva koja će verovatno na onaj način biti opredeljena za povećanje njihovih plata. Ono na šta ću, takođe, ukazati i zamoliti ministra, vezano je za uslove za rad.
Ja vas samo molim gospodine ministre, gospodine Stojkoviću, (ministar sedi tu i ne čuje me) želim ministre da vam se obratim na par sekundi, dakle, gospodine ministre, vezano je za uslove rada. Hteo bih da vam skrenem pažnju da, sudije za prekršaje u sudu u Ubu imaju zaista jako teške uslove rada i verovatno će uskoro jedna delegacija tih sudija doći da im pomognete. Radi se jedna nova zgrada MUP-a, odnosno odeljenje MUP-a u Ubu i oni rade u jednoj montažnoj barakici, kroz nju vetar duva, svašta živo prolazi od glodara do ne znam čega, jako su loši uslovi za rad, pogotovu zimi, jer je nemoguće to ugrejati.
Ukoliko postoji mogućnost da sa ministrom unutrašnjih poslova napravite neki dogovor da se u toj zgradi, koja će zaista izgledati jako dobro, opredeli jedan prostor gde bi sudije za prekršaje mogle da obavljaju svoj posao, jer imaju jako puno posla. Jako marljivo i vredno rade, u uslovima u kakvim rade, gde je po nekoliko sudija u jednoj kancelariji, zaista je nemoguće procesuirati dva ili tri predmeta u jednoj te istoj prostoriji.
Očekujem da ćete se vi tu naći pri ruci tim ljudima i da ćete im pomoći da dobiju adekvatne uslove za rad, uz ono što sam malopre istakao, da ćete kroz jednu rigorozniju kontrolu proveriti sve sudije, tužioce, pa ako im se poveća plata, da zaista ta njihova odgovornost bude maksimalna i da maksimalno poštuju odredbe zakona po kojima rade.
Na kraju, gospodine Markoviću, jedan predlog vama – da ubuduće sednice Skupštine držimo u nekoj od kancelarija, pošto uz sve blagodeti koje je doneo Poslovnik o radu, nema potrebe da ovu veliku salu zauzimamo. Možete čak i da je izdajete; možda neke ekskurzije da dovodite, a mi možemo u jednoj sobici da se nađemo, jer poslanici su plaćeni po 100.000 dinara da ne rade ništa, da ne ulaze u salu. Ja poštujem ono što su neki poslanicu tu po ceo dan, u najvećoj meri poslanici SRS i sada ih ima više nego svih drugih zajedno.
Dakle, moj Vam je predlog da džabe ne bude ova sala ovako prazna, da to rade u nekoj manjoj sali, a ovu možete ostaviti za neke ekskurzije.
Dame i gospodo narodni poslanici, u poslednjem stavu člana 59, koji predviđa licenciranje, stoji da ministar propisuje bliže uslove i postupak za izdavanje i oduzimanje licence i utvrđuje visinu troškova postupka. Ovim amandmanom predviđa se da ministarstvo donosi te uslove, da propisuje postupak na osnovu koga će se obaviti ono što predviđa član 59.
Smatram da bi ministar trebalo da prihvati jedan ovakav amandman, iako je obrazloženje Vlade, koje je dala ne prihvatajući ovaj amandman, slično nekim obrazloženjima za prethodne amandmane koje su podneli poslanici SRS, a tiču se promene tog dela da ne donosi ministar već ministarstvo. Tačno je da je odredbom člana 71. stav 3. Zakona o državnoj upravi funkcioner koji rukovodi organom državne uprave ovlašćen za donošenje rešenja, ali ovde se ne misli ni na kakvo rešenje, već na uslove i postupak, dakle jedan propis na osnovu koga bi trebalo izdavati A i B licencu. Licenca A je predviđena za organizovanje putovanja u zemlji i inostranstvu a licenca B za organizovanje putovanja u zemlji.
Sa druge strane, vama bih lično savetovao, ministre – jer time nećete doći u eventualno iskušenje da izdate možda nekome licencu ko vam je blizak politički ili prijateljski, pa da onda "Kurir" o vama u nastavcima piše iz dana u dan, a obzirom da imamo loše iskustvo u vašoj vladi, ovo mi se čini kao kada bismo potpredsedniku Vlade dali nešto iz oblasti telekomunikacija da sam potpiše, bez konsultovanja drugih – da prihvatite ovaj amandman i da ministarstvo propiše uslove za izdavanje i eventualno oduzimanje A i B licence koje su predviđene ovim zakonom. Ubeđen sam da ćete dobronamerno shvatiti svaki savet poslanika Srpske radikalne stranke i da ćete neke amandmane prihvatiti, kako taj zakon posle sledećih izbora ministar iz naše stranke ne bi morao mnogo da menja.
Dame i gospodo narodni poslanici, sasvim je jasno da je zakon koji uređuje materiju poštanskih usluga potreban i treba ga doneti.
Međutim, SRS smatra, to smo kroz izlaganje našeg ovlašćenog predlagača i kroz diskusije naših poslanika istakli, da koncepcijski on odudara od onoga kako mi vidimo da zakon treba da uredi oblast poštanskih usluga. Naravno, ključ oko čega se razlikujemo i najveći broj amandmana koji ide u tom smeru da se tako nešto ispravi jeste agencija, koja se, od zakona do zakona, provlači kroz svaki predlog zakona. To je ono što SRS smatra da ne treba da postoji u zakonu.
Mi smo mišljenja da te poslove koje agencija obavlja sasvim sigurno može da obavi nadležno ministarstvo i da je na ovaj način bespotrebno rasipanje sredstava i na određeni način komplikovanje same procedure funkcionisanja jednog ovakvog zakona. Članom 65. je predviđeno formiranje agencije, regulatornog organa koji bi se starao o sprovođenju ovog zakona.
Iako je ministar Ilić obrazložio da će taj organ biti nezavisan, mi imamo određenu dozu sumnje kroz ono što ide u članu 68, da savet ima pet članova koje bira i razrešava Narodna skupština. Tu izražavamo sumnju da će vladajuća većina na taj način kontrolisati ono što će se tu dešavati.
Dakle, još jednom ističem, koncepcijski nismo za formiranje agencija. Meni lično, ministre Iliću, moram da vam kažem, sama ta reč agencija je asocijacija na onaj bivši režim DS, koji je vladao od 2000. skoro do 2004. godine, kada se takva reč spomene, mene odmah asocira na one blagodeti koje su nam u te četiri godine doneli i kao narodu i kao državi.
Naravno, mi ćemo probati kroz amandmane koje smo podneli, očekujem da ih razmotrite, da na jedan zaista korektan način probamo da usaglasimo ovaj tekst Predloga zakona o poštanskim uslugama, kako bi on zaista bio primenjiv i kako bi oni krajnji korisnici, dakle, građani, mogli da imaju zaista efikasan servis koji bi im pomogao da zadovolje svoje potrebe.
Dame i gospodo narodni poslanici, jako malo vremena mi je ostalo, obzirom da smo vreme predviđeno za poslaničku grupu SRS uglavnom utrošili na diskusije koje su zaista jasno i nedvosmisleno stavile do znanja da ovaj budžet nije ni razvojni, ni socijalni. ž
Doduše, u nekim stavkama on jeste razvojni, rekao bih čak izuzetno razvojni, a pogotovo u onim stavkama koje predviđaju troškove predsednika Republike i, obzirom da su njegove aktivnosti u prethodnih šest meseci uglavnom svedene na to da ide sa utakmice na utakmicu, trebalo je da mu kažete da je sledeće godine prvenstvo Evrope u košarci u Beogradu, da ne treba toliko novca za putovanja, da sve što je obećao u predizbornoj kampanji, a što je debelo slagao već u prvih šest meseci svog delovanja kao predsednik Republike, ne mora sada da troši ni na olimpijadama, ni na svetskim prvenstvima. Imamo prvenstvo kod nas i ne mora toliko mnogo da se troši.
Moguće je da su tolika sredstva za predsednika Republike kao navijača na mnogim utakmicama, otprilike njegova funkcija tako izgleda. Partizan je sinoć vodio dok on nije ušao u halu i čim je ušao pobedi Real Madrid. Tako isto i naše fudbalere, košarkaše, vaterpoliste na Olimpijadi je posrećio.
Možda mu ovolika sredstva trebaju da kupuje poslanike, ne može više pojedinačno, hteo bi možda grupno da kupuje. Krenuo je jednog po jednog, a možda bi hteo pet po pet, kao što je nekada radio, da ponovo pribavi veštačku većinu.
Imamo Poslovnik iz njegovog vremena, koji mi upravo za minut onemogućava da dalje govorim, koji nas poslanike dovodi u neravnopravan položaj. Dakle, Poslovnik je isti, još samo da se demokrate na stari način vrate na vlast u ovaj parlament. Vi mu dajete novac, dajete mu sredstva da tako nešto i ostvari.
Možda bi bilo najpametnije da ova sredstva usmerimo na to da mu zabranimo više da ide na te sportske priredbe, pošto je on zaista svoju funkciju sveo na tako nešto. Sigurnost mu dajete sredstvima koja ste odvojili. Ne znam kako će novinari sada da krste njegove savetnike i one ljude koji rade kod njega, a ako savetnici imaju 60 hiljada dinara platu, a mi poslanici 30 do 40 hiljada, i ako smo mi bezrepa stoka i svakakvi, ne znam kakvi su onda njegovi savetnici koji imaju duplo veću platu. A pride, ministre, kupujete im neka besna auta, ne znam kako se zovu i ne znam kada je to smišljeno. Više mi liči na neki svemirski brod nego na neke automobile.
Vi ste, ministre, svojevremeno svoj politički rejting izgradili na tome kritikujući Demokratsku stranku da je krala i otimala u ovom parlamentu. Dobili ste toliko poslanika isključivo na toj kritici. Vi sada svojim postupcima, svojim podilaženjem Demokratskoj stranci, brišete sebe sa političke karte i to nije toliko strašno koliko je strašno što povećavate Demokratsku stranku i njihov rejting.
Bilo je ovde više reči o Ministarstvu inostranih poslova, Koordinacionom centru itd. Tačno je da su to vrlo odgovorna mesta, tačno je da su to vrlo odgovorne funkcije, ali ih vode neodgovorni ljudi i treba sredstva da se ulažu u diplomatiju, treba sredstva za diplomatsko-konzularna predstavništva, za ministarstvo, potrebno je tu uložiti, ali zaista ljudi koji ih vode ne zaslužuju ni jedan jedini dinar.
Ubeđen sam da će nakon sledećih izbora dobiti ono od naroda, a to je nijednog predstavnika u ovom parlamentu, i samim tim manje štete po budžet i po građane Republike Srbije, i sasvim sigurno bolju budućnost za sve građane.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Krasić je već obrazložio amandman na član 11. On predviđa kompletno brisanje ovog člana, koji reguliše ništavost registracije osnivanja, iz prostog razloga što je to već delimično regulisano Zakonom o registraciji privrednih subjekata.
Smatramo da bi ovakva odredba, koja gotovo da se ponavlja i u zakonu koji je već usvojen, dodatno zakomplikovala situaciju i želimo da brisanjem ovog člana pojednostavimo ovaj zakon da bude jasniji, koncizniji i lakši za primenu.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom na član 10. predloženog zakona sam predvideo da se Vlada i zakonski obaveže da mišljenja u smislu stava 1. člana 10. dostavlja savetu i da se vremenski precizira koji je to period kada ona mora taj svoj stav da dostavi.
Na četiri postojeća stava dodaje se peti stav koji kaže da je Vlada dužna da, u roku od 5 dana od dana dostavljanja mišljenja, obavesti socijalno-ekonomski savet o svojim stavovima, jer je nelogično da posle ignorisanja saveta od starne nadležnog ministarstva i Vlada nema nikakvu obavezu po pitanju obraćanja socijalno-ekonoskom savetu.
U obrazloženju koje je Vlada dostavila u kome kaže da ne prihvata amandman iz razloga što su učesnici socijalno-ekonomskog saveta između ostalog i predstavnici Vlade, pa smatraju da se time podrazumeva da su oni dužni da (o stavovima Vlade) obaveste socijalno-ekonomski savet - ali nigde u zakonu ne piše da su to dužni.
Mi smo hteli ovim amandmanom da ih obavežemo i da vremenski preciziramo u kom to periodu oni treba da dostave svoje mišljenje i svoje odgovore vezane za ono što pogotovo stav 1. člana 10. predviđa.
Pošto Vlada nije prihvatila moj amandman, ja ne prihvatam mišljenje Vlade i ostajem pri ovom amandmanu.
Nadam se i dobro bi bilo da se ovaj vremenski deo oroči, jer imamo slučajeva da i radnici koji često dolaze ispred Vlade da zaštite svoja prava čekaju po ceo dan, obijaju pragove od ministarstva do ministarstva, ne bili rekli nekom koja ih muka tišti. Ne zna se kada će neko da ih primi, odlaže im se od jutra do jutra, pa ako već tako i na taj način oni moraju svoju pravdu da traže, hajde bar u nekom budućem zakonu, koji bi bio primenjiv, da predvidimo to vremenski.
Da zaista, kada je potrebno doneti nacrt zakona i predlog drugih propisa od značaja za ekonomsko-socijalni položaj, da imamo jasan rok kada ćemo dobiti mišljenje Vlade po tom pitanju.