Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Paja Momčilov

Govori

Mi sad završismo jedan zakon, ali ne mogu da ne primetim, uvek je bio običaj da posle rasprave čujemo i mišljenje predlagača. Mi ne čusmo ništa. Muk i tišina. Zašto niste i sad pustili u etar, kao kad sam ja govorio, taj muk i tišinu, da čuju građani, pa da onda prosuđujemo šta znači taj muk i tišina. Mi smo o značenju tišine ovde raspravljali, ali sad ne znamo šta ovo znači. Da li to znači – slažem se, a neću da kažem. Da li to znači – nemam argumenata. Da li to znači – omalovažavam parlament i narodne poslanike. Ili to znači – ovo što ste vi radikali pričali celi dan, to je bezvredno. Ni slovceta.
Neuobičajeno za Skupštinu. Skupština je kolektivni misaoni, misleći organ, koja promišlja i isključivo mislima kreira zakone. Mi ovde nemamo suprotnu stranu. Nema dijaloga. O čemu se radi? Otkuda ta autističnost? To je za nas srpske radikale jako neobično i voleli bismo da čujemo neko objašnjenje. No, ide vreme, pa da se mi vratimo na posao.
Ovaj zakon spada u sistemske zakone, izuzetno je važan. Mi srpski radikali smo verovali da kada se donese čitav kompleks sistemskih zakona, a to je zakon o zdravstvenoj zaštiti, o osiguranju i o komorama, da će se onda krenuti jednim boljem putem u organizaciji zdravstvene službe. Mi smo duboko razočarani rešenjima koja nam nude sva tri zakona.
Odmah da kažem jedno opšte mišljenje i jedan opšti stav Srpske radikalne stranke. Mi smo pričali dugo o ovom predlogu zakona. Međutim, mi nećemo podržati ovaj zakon. To smo samo ukratko rekli u načelnoj raspravi, jer nismo imali dovoljno vremena da obrazložimo zašto to nećemo podržati.
Nećemo podržati jedan zakon koji je restriktivan i koji je donet jedino u svrhu da dodatno disciplinuje zdravstvene radnike i lekare. Nećemo dodatnu sofisticiranu inkviziciju za lekarski poziv, koja samo brine o zadacima i o kažnjavanju lekara. Nećemo na ovakav način zamišljenu licencu. Protivimo se takvim rešenjima, a ta rešenja ćemo osporavati i u ovoj raspravi o pojedinostima. Nismo imali priliku da to obrazložimo detaljno, jer smo imali na raspolaganju vrlo malo vremena u raspravi u načelu.
Lekarima je dosta maltretiranja. Komora, koja će imati sud, gde će suditi lekarima za stručne i za etičke greške... Za etičke može da sudi i u redu je, ali da nam se sudi za stručne greške, a i ovako smo nezaštićeni i u ovakvom smo bednom položaju, ne pristajemo. Ne pristajemo na komoru koja će da daje licencu koja će se plaćati. Nećemo da plaćamo dodatnu članarinu, male su nam plate.
Ne vidimo svrhu osnivanja jednog činovničkog aparata, ogromnog, koji treba dodatno da nas ekonomski izrabljuje.
Naša diploma i ono što smo kroz specijalizaciju završili, to je naša licenca. Hoćemo da bude obavezna kontinuirana edukacija, po svetskim normama i principima. Nećemo da nas omalovažavate sa radom pod nadzorom. Dugo studiramo, šest godina, specijaliziramo četiri godine i neko od vas će sada da se nađe da nam oduzima licencu i da radimo pod starateljstvom. Dosta je tog poniženja. Takva komora je sramna komora, ona nije u interesu lekara. Nađite u toj komori gde branite interes lekara.
Vreme ide neumitno, da se vratimo i na sam član. Kako glasi? Zbog naših građana i gledaoca ću da citiram. Molim da mi se vreme odbije, gospodine predsedniče, citati će biti poduži. Prvi član nije dug i on kaže ovako: "Ovim zakonom osnivaju se komore zdravstvenih radnika, kao nezavisne, profesionalne organizacije, uređuje se članstvo u komorama zdravstvenih radnika, poslovi, organizacija i rad komora, posredovanje u sporovima i sudovi časti, kao i druga pitanja od značaja za rad komora."
Sada ću da pročitam odgovor predlagača. Da vidimo ko će nešto razumeti od vas i auditorijuma koji nas gleda. Citiram: "Amandman se ne prihvata iz razloga što su komore zdravstvenih radnika (kao i druge komore osnovane za određene vrste profesija) nezavisne i profesionalne organizacije, koje obavljaju poslove utvrđene zakonom. Činjenica da su u komorama obavezno udruženi zdravstveni radnici zaposleni u zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač država, odnosno zdravstvenim ustanovama koje su osnovane sredstvima u privatnoj svojini, kao i u privatnoj praksi, odnosno da su članovi komore i zdravstveni radnici koji su osnivači privatne prakse, ne uskraćuje činjenicu da su komore nezavisne i profesionalne organizacije". Šta ste od ovog shvatili? Ako je neko shvatio, odmah čestitam.
Idemo dalje: "Pitanje vlasništva nad zdravstvenim ustanovama, odnosno privatnom praksom, nije bitan uslov za članstvo u komorama zdravstvenih radnika, s obzirom da svi zdravstveni radnici, bez obzira u kojim oblicima obavljaju profesiju zdravstvenih radnika, moraju svoju profesiju obavljati u skladu sa načelima profesionalne etike, odnosno pod istim uslovima propisanim kako Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, tako i zakonom o komorama zdravstvenih radnika. Pored toga, komore su klasičan primer profesionalnih organizacija, a ne stručnih organizacija, s obzirom da ujedinjuju, kao članove komore, upravo lica koja obavljaju profesiju zdravstvenih radnika. Organizovanje stručnih udruženja sprovodi se u skladu sa drugim propisima, a pre svega propisima koji uređuju oblast udruživanja građana". To je objašnjenje.
Ko je razumeo, opet čestitam, to je već veliki kapacitet da se ovo shvati i razume. Šta smo mi predlagali? Mi smo kazali da se brišu reči "nezavisna" i "profesionalna". Hipokrat, koji je tvorac etike (ženevska varijanta iz 1948. godine je uglavnom prihvaćena u svim zemljama sveta, znači, mi imamo svoj etički kodeks kog se pridržavamo), rekao je za medicinu otprilike ovako – medicina je smrtni izdanak besmrtne plemenitosti bogova. Nije to medicina, naravno. On je to tako zamislio i hteo. Mnogi dižu medicinu na taj pijedestal neopravdano, govoreći da smo mi dužni da budemo više etički nastrojeni nego drugi građani naše zemlje, zato što radimo jedan human posao i što smo dužni da pokažemo više etičnosti u poslu.
Savremena medicina i lekarski poziv počiva na tri stvari. Prvo, na stručnosti. Stručnost je sinteza teorije i prakse, složićete se, počiva na etičkim principima. Imamo Hipokratovu zakletvu, koja je dovoljan garant. Onda imamo nešto treće, a to treće se zove deontologija. Deontologija govori o pravima i dužnostima lekara. To trojstvo, na tome počiva naša praksa.
Ako imamo samo etiku, bez stručnosti, znači, ako je čovek etičan, ako je požrtvovan, ako je human, to je čisto milosrđe. To nije medicina. To ne vredi, to nam je jasno. Ako, s druge strane, imate odličnog stručnjaka, a ne pridržava se etičkih principa, ne valja, nije to, ne sagledava celinu čoveka, ne sagledava punoću ljudskog identiteta. I to je sasvim jasno. Onda je tu deontologija ta koja treba da pomogne, da kaže šta su lekarske dužnosti i lekarska prava.
Komora ovako kako je zamišljena, gde sede zajedno u toj komori i lekari iz privatne prakse i lekari iz državne službe, ne može da opstoji. Ne može, zašto? Profesija lekar privatne prakse postoji, kao što postoji profesija lekar u zdravstvenoj službi. Kada sam lekar, to nije profesija, to je zanimanje. Kad sam lekar to je zanimanje, zbog ovog vašeg odgovora. Zašto ja to kažem? Pozivam se na Ustav Srbije koji u članu 35. kaže – svako ima pravo na rad, jamči se sloboda rada, slobodan izbor zanimanja i zaposlenja. Lekar je zanimanje, nije profesija. Profesionalno, postoji profesija slobodni umetnik. To je profesija. Profesija uključuje u sebi načine na koje ostvarujete svoje zanimanje.
To je bitno, a potpuno je jasno da ako je obavezno moje članstvo u komori, ne može biti nezavisno, jer postoje dva razloga koja ukidaju tu nezavisnost. Prvi je, državni službenici svoj status regulišu Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom, sindikalnim i pojedinačnim. Znači, moje profesionalne dužnosti i prava su regulisane Zakonom o radu i ovim ugovorima iz sindikalne sfere. Šta je sa privatnicima? Oni su posebna delatnost koju ovaj zakon priznaje i tu profesionalni ciljevi nisu jednaki, različiti su. To se mora ispoštovati, vi to ne poštujete.
Mi smo smatrali, naime, da je potrebno, kao što je u Slovačkoj, da se obavezno uvede komora samo za onoga ko je privatnik, a dobrovoljno za državne službenike, pošto im je potpuno profesionalna delatnost obuhvaćena Zakonom o radu, kolektivnim sindikalnim ugovorom i pojedinačnim sindikalnim ugovorima.
Javljam se na repliku povodom izlaganja mog uvaženog kolege Marića.
Bio sam konkretan, govorio sam o prvom članu i dokazivao da je nama zajedničko zanimanje, kada govorimo o lekarskoj komori. Nas struka objedinjuje, to je ono što je isto i zato smo mi privatni lekari zajedno u Srpskom lekarskom društvu, pa smo internisti u Internističkoj sekciji, pa kada smo ginekolozi kao ja, onda smo u Ginekološkoj sekciji, a kada smo kao gospođa Karanović internisti, onda je to Internistička sekcija. To je struka, ono što je znak jednakosti, ali ne može biti znak jednakosti između privatne prakse, jer je potpuno drugačije.
Da, kolega, to je Ustav, ja vam citiram Ustav. Gde Ustav govori o profesiji? Gde barata tim problemom? Jasno sam vam rekao da postoji struka, Srpsko lekarsko društvo. Šta je struka? Gledamo nauku i onako kako valja raditi da bismo bili stručni i da bismo lečili dobro i valjano, i bavimo se publicistikom i jasno je šta je to.
Postoji dalje etika, bazira se na humanosti, ali postoji deontologija. Deontologija je nauka, to treba da se zna i ta deontologija se bavi dužnostima i pravima lekara. Ovde prava skoro nikakvih nema na ovakav način, a ima mnogo toga, ne dužnosti, nego kažnjavanja. Nećemo dozvoliti da se lekarski stalež kroz ovakvu komoru, na ovakav način zamišljenu, izlaže dodatnom maltretiranju. To je apsolutno, merim svaku reč, maltretiranje.
Od koga je nezavisna ta komora? Verovatno se smatra od države kada kažete nezavisna, ili od Boga nezavisna, ili od čega je nezavisna? Ako je nezavisna od države nije nezavisna jer državni radnici su članovi, država plaća te radnike. Nema modusa da se bude nezavisan od države, ako su državni radnici obavezno tu, a njima država propisala uslove, rekao sam, Zakon o radu i ova sindikalna pravila.
Prema tome, Advokatska komora ne postoji džabe, advokati su privatni preduzetnici. Sudije nemaju sudijsku komoru. Nelogično je, zato što je to specifikum te profesije. Zakonodavac je ušao u zamku, nije ispoštovao Ustav, znam šta je hteo, ali to tako nije.
Ja sam se vezao na njihovo obrazloženje koje je poprilično nerazumljivo, opširno i koje barata ovom kategorijom i spočitava nama iz Srpske radikalne stranke da mi ne razumemo šta je šta. Nije zajedničko privatnim lekarima i lekarima iz državne službe to što oni imaju zajedničku stvar zanimanje i struku. To je zajedničko, a profesija nam je drugačija.
Upozorava me predsednik koliko imam vremena. Vrlo kratko ću da govorim sada. Sve su moje kolege objasnile, a onda sam ja pitao jednog kolegu koji nije lekar – jesi razumeo šta sam govorio, a on kaže – ništa. Da bih pojasnio, molim vas, struka je zdravstvena.
Mi lekari smo iz zdravstvene struke, to pravnici treba da slušaju, domunđavaju se nešto, njima je sve to jasno, svaka čast. Zanimanje ili poziv lekar, to nam je zanimanje ili poziv, a profesija, to je naš privredno-pravni status i profesija je...
Evo ponovo, ministre, pošto su nas ovi saradnici zamajavali: dakle, struka je zdravstvena, zanimanje ili poziv, ustavna kategorija zanimanje je lekar i to je naš poziv, to je naše zanimanje. Profesija je određena privredno-pravnim statusom i onda je profesionalac košarkaš, amater, to su uslovi. Nije košarka, nisu lekari, kao što vi nama kažete da mi ne znamo šta je šta. Mi dobro znamo šta je šta.
Znači, u privatnoj praksi lekar i u državnoj službi, to je profesija. Ono što vam stalno govorimo, nama državnim službenicima Zakon o radu propisuje uslove rada, a privatnicima, ne znam kako se zove zakon o privatnoj delatnosti, to vi bolje znate, ili kako je ime, mogu da pročitam, Zakon o privrednim društvima, ministre, evo kažem vašem pravniku, neće da mi pomogne, dakle, Zakon o privrednim društvima.
Dakle, Zakon o radu je za državne službenike, ali oni imaju mogućnosti i po jednom i po drugom, ali opet, uzmite sve rečnike, listajte, uzmite Ustav, pa onda možemo da pričamo dalje. Hvala.
Stigli smo do člana 7, koji je izuzetno sporan za predstavnike Srpske radikalne stranke. Član je poprilično opširan. On govori o poverenim poslovima.
Prvo, naša zamerka je da ova komora, ovako zamišljena, pored toga što bi trebalo da bude obavezna za privatne lekare, kao što je obavezna i za advokate... Logično je da se na taj način mogu i registrovati svi privatni lekari koji obavljaju delatnost u privatnom zdravstvenom sektoru.
Sporno je što u stavu 1. člana 7. stoji da komora donosi kodeks profesionalne etike (u daljem tekstu: etički kodeks). Etički kodeks, to je ustaljen termin. On je tačno definisan i zna se šta znači. On se stavlja pozadi, a sada se konstruiše jedan neobičan kodeks profesionalne etike. U zakonu o zdravstvenoj zaštiti, o kome ćemo nadam se sutra imati prilike da porazgovaramo, naravno ako ne povuče ministar zakone, ako se ne složi sa nama da baš ne valjaju i da je bolje doraditi ih, pa da Srbija i građani imaju bolje zakone, onda ćete videti da se i tamo osniva etički komitet, odnosno etički odbor. I tamo etički odbor i ovde etički odbor, a i jedni i drugi će donositi etički kodeks. Čemu? Zašto? Čiji je stariji?
Kada već ne može da bude donet etički kodeks, kada je to već neki poseban etički kodeks... Znate, ozbiljni ljudi kažu – ne treba meni ni etika, 10 božijih zapovesti, tu je koncentrisano sve o čemu treba da pričamo i nisu daleko od istine, većina će se složiti sa mnom. Znači, smeta nam to da donosi etički kodeks, donosiće i oni tamo kodeks, a u čemu će se razlikovati videćemo.
Sada je najsporniji deo, tačka 3) "izdaje, obnavlja i oduzima odobrenje za samostalni rad (u daljem tekstu: licenca) članovima komore koji su upisani u imenik članova komore iz tačke 2) ovog stava i vodi imenik o izdatim, obnovljenim i oduzetim licencama".
O licenci bismo još mogli i da razgovaramo, ali da glasi tako "obnavlja i oduzima odobrenje za samostalan rad", u kojoj profesiji je još uvedeno tako nešto monstruozno, samostalni i nesamostalni rad, sem ako si stručno nekompetentan? Ali, to su obično pripravnici. Licencira se ne oduzimanjem prava koja si stekao, nego nemaš još dostignut nivo koji se traži za nešto, pa onda ti treba nadzor.
Ova licenca nas dovodi u tako neravnopravan i uvredljiv položaj u odnosu na sve druge profesije. Čuli smo da je licenca osnovana i za građevinske inženjere. U nekim strukama ide se još na to, ali na ovakav način da se nama licenca oduzima, jasno je zašto zakonodavac to ne može, a najradije bi zakonodavac posegao za maksimalno radikalnim rešenjem, da potpuno oduzme licencu. Zna da ne može.
Ustavno je pravo na rad. Nije mogao to, pa onda kaže – mi ćemo da skinemo pravo da možeš samostalno da radiš.
Zašto smatramo da je to nedozvoljeno? Nedozvoljeno je zato što smo sa dva člana Krivičnog zakonika, koji smo usvajali u ovoj skupštini, jasno omogućili državi da se brani od naših stručnih grešaka i da se brani od naših koruptivnih radnji. Uveli smo član koji govori o korupciji u medicini, a u Krivičnom zakoniku drugi član govori o nehatu, stručnoj grešci, znači krivično se može odgovarati, ideš u zatvor. Postoji mogućnost građanske parnice; ako neko smatra da je oštećen našim lečenjem, činjenjem i nečinjenjem, on može dodatno kroz građansku parnicu da ostvari nadoknadu.
Sada kada sve to postoji, neko kaže ovim će da uvede u red medicinsku profesiju represijom. Neće. Represijom se ne zavodi red. Šta je ono što treba raditi da nemamo ovako nakaradna rešenja? Treba sprovoditi jednostavno pozitivne zakonske propise koji ganjaju nehat, stručnu grešku, krivično, i koji ganjaju mito i korupciju.
Evo, zadnji slučaj koji se dogodio: izvesni kolega, naravno neću govoriti imena, osuđen je pre nekoliko dana na četiri godine zatvora zbog korupcije. Sud mu je kao dodatnu meru izrekao pet godina oduzimanja radne dozvole. Znači, ako ja izgubim građanska prava krivično, ja gubim pravo na rad i to je u redu. Nemoj da me neko sada kažnjava, nemojte nam stvarati atmosferu, ionako nam je očajna atmosfera u kolektivima.
Zašto je očajna? Mi trpimo diktaturu direktora, politički podobnih, iz dve stranke. Trpi struka zbog toga. Mogu da nabrajam zdravstvene ustanove i da čitam pisma koja dolaze meni lično kao predsedniku Odbora. I sada, evo, inkvizicija dodatno, neko će nešto da ti oduzima, a školovao si se koliko si se školovao. Neka država, pravna država, svojim jakim institucijama radi svoj posao, neka sankcioniše stručne greške, nehat, neka sankcioniše i ono što je vezano za korupciju.
Apsolutno se slažemo da komora treba da donosi presude ako etički kodeks nije ispoštovan, ali ne može oduzimati pravo na rad ukoliko neće sud da oduzme to pravo. Možete staviti svakog na stub srama, objaviti u novinama – taj i taj član neetički se ponašao, zbog toga i toga. To je u redu, tako je bilo i ranije.
Ali, ne možete... Zamislite da oduzmete lekaru privatniku, koga ste stavili ovde, a on je jedan lekar, radi sa svojim sredstvima za rad u privatnoj praksi, kako vi to kažete, šta to znači? To je stečaj. Njegova firma tada može da zatvori vrata. Kako to može da funkcioniše? Ko će njega da nadzire kada on nema nadzornika? Znači, ako je privatnik, a većina je takvih, vi mu kažete – evo ti nadzornik; da mu medicinska sestra bude nadzornik?
Znači, ne može tako.
Kaže se – organizuje sudove časti za utvrđivanje povrede profesionalne dužnosti i odgovornosti članova komore, kao i za izricanje mera za te povrede.
To je ono što kažem, nemojte nam suditi, sude nam sudovi, sudiće, a kvalitet rada i znanje se na drugačiji način postiže.
U tački 9) se kaže da komora utvrđuje iznos nadoknade za upis u imenike članova komore iz tačke 2) ovog stava, iznos nadoknade za izdavanje i obnavljanje licence, kao i nadoknade za izdavanje izvoda iz imenika, uverenja i potvrda o evidencijama koje komora vodi.
Znači, uvodi se jedan administrativni i represivni aparat koji naplaćuje upisninu, koji naplaćuje svaki izdati dokument i licencu. Zašto?
Toliko niste ispoštovali privatnog lekara u svim svojim zakonskim rešenjima. Šta to sada znači? Mi iz državne službe možemo se nadati da će nam firma platiti, možda, ne znam hoće li, a možda i neće, nije nam potpuno jasno. Kažem vam, nisu nam velike plate da možemo i to dodatno nepotrebno da plaćamo. Bolje da platimo za knjigu, bolje da platimo pretplatu za internet i da se usavršavamo, nego da dajemo pare ovde, da bacamo ni za šta, za jedno puko i prazno administriranje koje može da se izvrgne u nešto što je vrlo neprijatno i da dovede do većeg haosa u zdravstvenoj struci.
Pitanje je, ako privatnik sada treba to da plaća, da li ćete ga osloboditi poreza ako nama država plati. Ako hoćete, onda napišite, negde to napišite i negde kažite.
Vi ste ga toliko unizili da naši građani, evo stalno vam to ponavljamo, imaju pravo i partije da biraju, imaju pravo da biraju banke, turističke agencije, sve imaju pravo kada je uslužna delatnost u pitanju, samo ne mogu da izaberu privatnog lekara, u Srbiji koja ide u Evropu, nakačimo značku i kažemo – mi idemo u Evropu. Teško. Taj put ne vodi u Evropu.
Ovde kaže tačka 11) – izdaje identifikacioni broj članovima komore koji imaju licencu. Smatramo da treba brisati ovaj deo "koji imaju licencu" i da to treba da bude bez toga.
Vi ovde kažete – povereni poslovi. Hajde da vas pitamo ko prenosi ovlašćenja na komoru. Vi ste rekli, a voleli bismo da znamo ko to prenosi ovlašćenja. To je valjda osnovno da se kaže, i prvo. Nije nam jasno, neki bog, neko apstraktno telo; ovo je zakon, morate biti precizni kada donosite tako nešto.
To je gomila naših primedaba, stekle su se ključne primedbe baš na član 7. Lekarima ne treba ovakva komora, nećemo da plaćamo jedan glomazni administrativni aparat koji treba da vodi ovakav registar. Vi ste državni organ, pa ne znate koliko ima lekara državne službe i privatnika.
Kada vas pitaju koliko ima lekara privatnika, vi ne znate da kažete. Niko ne zna da kaže koliko ima u zemlji Srbiji privatnih lekara.
Vi znate da ima 3.000 ordinacija, a koliko ima lekara privatnih, ako vas neko pita, a pitali smo vas indirektnim putem par puta, a pokazaću vam dokaze, vi to ne znate.
Sada pravimo jedan paraaparat pored državnog, koji će da naplaćuje svoje usluge. To nije interes struke. Interes je kontinuirana edukacija, a ta kontinuirana edukacija, ako za nju platiš, to vredi, to je najbolja investicija, najbolja investicija je u znanje i ljude. Ako ljudima pravite pakao, a ovo miriše na tako nešto, to nije dobro rešenje. Lekari nisu tako komoru zamislili.
Sada će da kažu – pa šta vi radikali pričate i kritikujete, zamislili smo da ta etička komponenta bude dominantna, da kroz komoru lekari mogu da utiču. Nabrojali ste vi to kasnije, da imaju inicijativu pri podnošenju zakona, inicijativu, znači, da pokreću. Mi smo mislili da budu partner, ne da budu inicijatori, nego ravnopravni partner baš sa vama zakonodavcima. U ravnopravnom dijalogu da donosimo politiku i zakonska rešenja, a oslonjeni na struku, preko strukovnog udruženja Srpskog lekarskog društva.
Mislili smo, evo jednog trijumvirata da se politika kreira kroz strategiju, prvo politiku, pa strategiju zdravstvenu, zakonske odredbe i podzakonske akte, u jednom partnerstvu između Vlade tj. ministra, strukovne organizacije Srpskog lekarskog društva i našeg udruženja, komore. To smo mi mislili. To mi ne dobijamo.
Šta imam kao utisak i ne možemo da se otmemo od tog utiska? Novim zakonom nećete postavljati direktore kao što sada postavljate. Preko tih direktora, a to je vaša pretorijanska garda, kojom kinjite danas lekare po Srbiji, a iks primera mogu da navedem...
(Predsednik: Vreme.)
Završavam, gubite taj vid kontrole sada preko komore, a pokazaćemo kasnije kako hoćete da kontrolišete sve lekare. Mislimo da to nije u redu i zbog toga predlažemo ovakva rešenja.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam se javio za repliku, jer bih ipak uštedeo na vremenu. Znam da je teško raditi, da su ovo nenormalni uslovi i budući da smo većina nas lekari, ne treba posebno vama to objašnjavati. Mislim da je čak i auditorijumu, našem građanstvu jasno da se radi u nenormalnim uslovima, pod velikim psihičkim opterećenjem i da mi nismo ni u ratnom stanju, da nas nije ni neka elementarna nepogoda snašla, pa moramo ovako da radimo i da je to sramota za jednu uređenu zemlju koja hoće da ide u Evropu, koja hoće da slobodom mišljenja, govora dođe do najboljih rešenja u ovom visokom domu.
Moj uvaženi kolega Ilić je, samo sa par rečenica da se osvrnem na njegovo izlaganje, rekao da ne treba da pretimo Krivičnim zakonom. Mi nismo ni pretili, mi samo kažemo šta postoji i kolega je još proširio šta sve kači lekare kada oni mogu krivično odgovarati. To nije sporno. Mi samo tvrdimo da ova komora ne treba da sudi lekarima za profesionalne greške. Kažemo, može za etičke i treba da sudi za etičke, ne treba nam sud, to je ono što smo mi kazali.
Ali, interesantna je jedna stvar. Nedavno je ovde u Skupštini, u ovom visokom domu, održan jedan sastanak u subotu, baš na današnji dan, pre par nedelja, gde se čuo stav resora Demokratske stranke Srbije koja kaže da je njihov stav da treba vratiti zakon o zdravstvenoj zaštiti i zakon o komorama. Tu je bila velika rasprava. Ja sam citirao i zapisnik i sajtove, na kojima to može da se pročita, ne mogu da se setim imena kolege koji je ispred resora nastupio, neki od kolega su ovde bili prisutni. I sada, jedna interesantna stvar, odjednom je sve to prihvatljivo, niti se šta izmenilo u tim zakonima; prvo resor vraća, a sada resor pozdravlja, čak i zdušno brani. Nemamo ništa protiv, jer to je pravo naših kolega, ali i to bolje osvetljava čitavu ovu situaciju.
Znate, kada vi kažete "zastupa i štiti profesionalne interese članova komore u obavljanju profesije", šta to znači? To je deklaracija, prazna reč. Kako? Na koji način? To nas interesuje.
Kod koga, od koga? Gde su naši interesi povređeni? Pa, sigurno mogu da budu dvosmerno povređeni, od strane pacijenata, da se žale na nas, da li je tako, da ovo, ono. Da li mi imamo prava da odbijemo da lečimo pacijente i u kojim situacijama? Gde to piše? Tu nam treba zaštita.
Da li mi možemo da odbijemo da lečimo nekoga, pod kojim uslovima? Znači, ako bi se to propisalo, pa to bi već bio neki vid zaštite, konkretan.
Ovako, prazna fraza, koja ništa ne znači. I, molim vas, ovde jasno piše da sudovi časti za profesionalne dužnosti i odgovornosti i izricanja mere za te potvrde. Znači, ono što smo mi govorili, mi smo govorili jasno, mi smatramo da ovakva rešenja nisu dobra.
Sada prelazim na sam član 9. Uvaženi kolega Krasić, koji je juče u jednom briljantnom izlaganju pokušao da objasni i zakonodavcu i nama ovde suštinu problema sa kojima se susreo zakon o zdravstvenom osiguranju, dao je amandman i on kaže da član 9. treba brisati. To je u skladu sa našim dosadašnjim stavom.
Šta govori član 9? "Komora izdaje, obnavlja ili oduzima licencu zdravstvenim radnicima, pod uslovima propisanim zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita." I onda sledeći stav, koji je za nas dodatno loše rešenje: "Direktor komore donosi rešenje o izdavanju, obnavljanju ili oduzimanju licence".
E, sada pazi: imaš kadiju, kadija ti sudi (to je taj sud njihov, časti, recimo), ali onda ima i direktor koji donosi rešenje o izdavanju. Šta će komori direktor, prvo je pitanje. Hajde, ako nećemo termin "predsednik", o tome ćemo kazati možda kasnije nekoliko reči, da se zove, onda bi to trebalo da bude neki sekretar, izvršni neki organ. Ovde se postavlja neki nov inokosni organ, direktor.
Šta će komori direktor? To nam je prvo pitanje. Ko će da bude taj direktor? Nije to jasno. Znači, još jedna instanca od koje zavisi nečija sudbina, još neko dodatni može da se igra, da li je tako, sudbinom lekara.
Neko će kazati - pa, dobro, kritikujete, osporavate. Mi bismo, vidite... Ali, ne možemo mi da pišemo vama zakon, mi vam samo ukazujemo na slabosti i rupe u tom zakonu. Šta bismo mi stavili u taj član 9?
Lepo bismo kazali da donosi kriterijume i propise o kontinuiranoj edukaciji, u zajednici sa Ministarstvom zdravlja i sa Srpskim lekarskim društvom.
Hajde sad, ako hoćemo da idemo i dalje, čak da uzmemo i to, mada je to nepotrebno, da ostvaruje kontrolu ispunjenosti ovih kriterijuma i propisanih uslova za kontinuiranu edukaciju. Mogli bismo i to da prihvatimo.
Zašto smatramo da to nije potrebno? To uređene zemlje lako regulišu.
Samo vi kažite, ako ste već dali monopolski položaj jednom osiguravajućem zavodu za obavezno zdravstveno osiguranje, klauzulu da neće da sklapa ugovore sa ljudima koji nemaju dokaze o kontinuiranoj edukaciji.
Manite te vaše licence. Samo to uvedete i vi ste rešili problem. Samo propišete šta je uslov, kredit sate i takođe je rešen problem. Ali, u zajednici sa Srpskim lekarskim društvom, u zajednici sa vama iz Ministarstva zdravlja, nemamo ništa protiv da vi budete i prvi u tom trijumviratu koji bi doneo uslove koje mora da ispuni lekar, toliko kongresa da obiđe, toliko radova da uradi. Zna se šta tu već spada.
To bi nam bilo prihvatljivo, ali da vam nešto kažem, najbolja licenca je koliko imaš pacijenata. Možete vi na ovakav jedan veštački način, administrativni, birokratski, centralizovani donositi ovo. Život i praksa će biti najbolja licenca za sve nas.
Znači, to je intencija, to je suština, nije rušenje, nije sprdanje sa vama, nego rešenja koja postoje u Evropi, u Nemačkoj, u Švajcarskoj itd. Ako ste već uzeli taj anglosaksonski model licence, kakav poznaje Amerika, e onda je to locirano u njihovim udruženjima. Udruženje ginekologa daje licencu Americi. Znači, struka tu može da govori.
Kao što vidim ovde, dali ste komori da ona odlučuje o zvanju primarijusa. Ne, to je stručno zvanje, najviše stručno zvanje. Koje stručno udruženje? Srpsko lekarsko društvo, i do sada je radilo taj posao. Naravno, vi ste izdavali rešenje, a Srpsko lekarsko društvo treba da bude to koje će brinuti o zvanju primarijusa, jer to nije akademska titula nego je to stručna titula.
Eto, tako vam stoje stvari, draga gospodo. Stvarno moram da vam kažem da je gospodin Krasić iz najboljih namera predložio ovaj amandman. Znam da ga vi usvojiti nećete. Šta možemo. Čudi me samo da neki koji su tvrdili da treba vratiti zakone sada naglo od toga odustaju.
Hvala lepo, vrlo kratko ću govoriti. Vidite, ovo što je moj uvaženi kolega Perić govorio, to se sada može pratiti kao nit vodilja i u amandmanu kolege Milajića, mi ovaj termin "ogranak" ne razumemo, ne znamo šta znači. Ne vidimo ga u našem sistemu teritorijalne organizacije društveno-političkih organizacija, zajednica, ne vidimo ga da postoji i nejasan nam je.
Zašto smo rekli - regionalno? Ne zbog toga što neki zagovaraju da Evropa treba da bude zajednica regija, to mi ne mislimo, mi smatramo da treba da bude zajednica država i dalje, ali imate pandan Advokatsku komoru koja jasno definiše zašto je potrebno da advokati imaju komoru. To su privatni preduzetnici. Ostali pravnici nemaju komoru, sudije i ostali pravnici, a to vi dobro znate. Oni su organizovani na tom principu.
Mi smo mislili, ako nam zamerate što dajemo amandmane kada smo protiv nečega, hajde da popravimo ako se nešto popraviti može, a znamo da neće. Opet mora da postoji u javnosti svest da je neko predložio i nešto drugo, da je bilo ponuđeno nekakvo drugačije rešenje.
Kako ćete vi, ako ogranke imate u svim gradovima, možda će biti i u selima ogranci, nije nam jasno iz ovog predloga zakona. To se ne vidi. Kažete – mi ćemo to nekim podaktom regulisati. To je u redu. Ovde se to ne vidi, pa onda hajde da spasimo bar malo i daj da bude po tom regionalnom principu kako je Privredna komora uređena. Privredna komora Srbije, recimo, ima tu organizaciju po regionalnom principu. Time bismo uštedeli na administraciji, jer vi vidite kako ste zamislili da svuda postoje upisivanja i neki registri, izdavanja. Po nama, to je jedno prelazno rešenje koje bi moglo ipak da bude dobro.
Kaže se ovde, stalno se vraćamo na ta ovlašćenja – zastupa i štiti profesionalne interese članova komore u obavljanju profesije. Šta će sindikat da radi? Hoćemo li sindikat da ukinemo? Šta će sindikat raditi ako brine o uslovima rada, o ovome, onome. Izuzetno je razvijen i sindikalni pokret, svuda u svetu, pa i kod nas. Mi imamo nekoliko sindikata u zdravstvenoj delatnosti i oblasti. Tu bi došlo do preklapanja tih nadležnosti.
Neka naša dobra namera je da te ogranke, ne možemo da shvatimo koliki su i koliko će ih biti, malo ukrupnimo na neki način i da bar tu administraciju smanjimo. To je ono što predlažemo.
Poštovane kolege i koleginice, na satu stoji 19 sati i pet minuta. Mi smo seli u ove klupe u 10,00 sati. Mali je broj nas koji smo još ostali i izdržali ovo.
Ono što sam kazao na samom početku, ova seansa i čitav ovaj paket, ovako i mi upakovani sa tim paketom ličimo na ono što se vidi u "Maratoncima koji trče počasni krug" od Mihića.
Sada već menjam mišljenje i sve mi ovo liči na ono što se može videti u kultnom filu "Konje ubijaju, zar ne". Videli ste, film znate. Ovi stariji znaju, mlađi ne znaju. Za mlađe kažem - maraton je ples, da li je tako, i ko izdrži duže.
Sada, nažalost, nije moguće praviti stopostotnu poredbu sa ovim filmom. Nema partnera.
Srpski radikali pričaju. Odjeka nema sa suprotne strane, da se čuje, da se čuju mišljenja. Hteli smo da razmenjujemo mišljenja. Suština skupštinske debate je da se kroz raspravu...
Skupština ne može da radi sa tri, četiri člana koji sede u sali i da vodi raspravu. Skupština je kolektivni organ, ne eksperata, nego predstavnika naroda, koji, eto, tom svojom masovnošću nadoknađuju svoj prividni hendikep da nisu možda najbolje verzirani za sve probleme.
Cilj je da se dođe do izbalansiranog, najboljeg rešenja, da se saseku ekstremi i da se, da li je tako, na korist naroda dođe do nečeg najboljeg.
Zašto sve ovo pričam?
Pričam zbog toga što ćemo mi odustati od daljih amandmana, poslanici Srpske radikalne stranke, u interesu ljudi koji opslužuju sve nas, koji imaju dušu, koji nemaju razloga valjanih da ovde sede, da budu maltretirani od nas poslanika i od ovog visokog doma.
Mi ne treba da sebe na osnovu ovakvih kampanja pretvaramo u mučenike, to nije jednostavno u redu. Ja sam podvukao u više navrata, nije ratno stanje ni elementarna nepogoda, ne mora se ovako raditi. Ko je ovo upakovao njemu služi na čast, a građani Srbije mislim da su shvatili o čemu se radi.
Na samom kraju samo par reči da kažemo zašto zameramo sve ovo što zameramo. Kada se govori o kaznama i restrikcijama, ovde imate 10 članova, a poglavlje osam je tako lepo razrađeno da će vam se posegnuti i u džep, da će vam uzeti 20% od plate. Mi mislimo, šta će vam ljudi te kazne?
Isto tako, krajnje smo protiv toga da vi sada lekaru... Pazite koji rafinman se tu koristi, uzećemo licencu za određene poslove i ja kao lekar mogu da uzimam anamnezu, ali ne mogu da pregledam. Ima i gorih stvari u našoj praksi.
Imate u našim ustanovama, gde specijalisti rade poslove administrativnih službenika tri meseca i da to ne smeta nikome; ljudi koji su dugo školovani budu od direktora, koji su se osilili i koji se kabadahijski ponašaju, stavljeni u komisije, jer stalno dolaze inspekcije od ministarstva, a onda se spusti trojka lekara specijalista da po istorijama bolesti kopa.
Teška degradacija. Ljudi ćute, jer se boje da ne izgube mesto i položaj. To je realnost.
Tu takav rafinman, pa ide sledeća kazna. Kaže se – ne, određene poslove ti nećemo dati, ali sada ćemo ti dati uz staraoca da radiš, da ti potpuno zabranimo da budeš samostalan. Ne možemo se nikada složiti sa ovim, smatramo da to nije u redu.
U jednom časopisu neka doktorka kaže – imam 30 hiljada platu u domu zdravlja; uzmite joj sada 20% od ličnog dohotka i to oročite na šest meseci ili koliko to oročavate, od čega će da živi ta doktorka? Kako mislite da ona kvalitetno leči? Znate vi koje su cene, gospodine ministre? Zašto ovo?
Napišite opomenu, hajde objavite je i u novinama, stavite na oglasnu tablu, da pravimo stub srama. Vratimo se na Hamurabijev zakonik. Lekari su odavno sankcionisani u istoriji i plaćali su i glavom neuspehe lečenja. Da li nam to danas treba? Da li je to ta civilizovana Evropa kuda nas vi vodite? Nisam sasvim siguran.
Ono što nam dalje smeta je nadzor nad radom komore. Kažete da je to nezavisno telo. Onda kažete da nadzor nad zakonitošću rada i akata komore vrši ministarstvo nadležno za poslove zdravlja. Taman posla. Što niste slušali ove pravnike?
Ako je komora nezavisna, onda nadzor nad zakonitošću rada vrše službe Ministarstva finansija, organi Ministarstva pravde i Ministarstva državne uprave. Otkud sada vi tu?
Kažete – komora je dužna da ministru nadležnom za poslove zdravlja podnese godišnji izveštaj o radu i finansijskom poslovanju do kraja februara tekuće godine. Kako je nezavisna kada je dužna? Pa vi dajete odobrenje na statut. Kako je nezavisna, gospodine ministre?
Ja znam i za novogovor, da reči koje koristite koristite sa suprotnim značenjem, ali taj novogovor, to je ordelijanstvo. Mi srpski radikali ne želimo da ga prihvatimo.
Hoćemo da reči imaju svoje značenje pravo, puno i razumljivo.
Ono što je usputna primedba je da je u ovim prelaznim i završnim odredbama dat način kako će se konstituisati komora. Mislimo da je komoru imao pravo da konstituiše medicinski fakultet, ili medicinski fakulteti, i Srpsko lekarsko društvo.
Srpsko lekarsko društvo ima i autoritet i legitimitet, najveći.
Možemo ga osporavati. Mnogi pričaju da Srpsko lekarsko društvo nije dobro radilo i da ne radi dobro, ali to nije tačno. To se lako može dokazati da je suprotno istini; ali da je tačno da je posle 2000. godine ono dodatno degradirano, to se takođe lako može dokazati.
Takvo Srpsko lekarsko društvo, ta starina, najbolja koju imamo i koja nas je do sada reprezentovala, zaslužilo je da bude pokretač nečega, i osnivač, što bi trebalo da štiti interese lekara.
Znači, opet alma mater svih medicinskih fakulteta u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji, Medicinski fakultet u Beogradu, pa ja kažem u zajednici sa ostalim medicinskim fakultetima u Srbiji, trebalo je da bude suosnivač ovoga, jer znanje je moć.
Tu luču su pronosile ove dve institucije, a Ministarstvo zdravlja nije bilo neophodno da se pojavljuje u ovakvoj ulozi. No, to je jedno mišljenje i jedan stav. Slažem se da mogu i suprotna mišljenja da postoje.
Pošto imam 15 minuta vremena, hajmo da sumiramo stvari. SRS neće glasati za ovakav predlog zakona. SRS smatra da je dodatan atak učinjen na privatnu praksu ovim rešenjima, stavljanjem u neravnopravan položaj privatnih lekara, stavljanjem pod obavezno u jednu ovakvu komoru.
Smatramo da je slovački primer primeren i u redu.
Nismo se sigurno mogli složiti oko svih stvari o kojima smo pričali, ali smatramo da je prenaglašena represivna uloga ove komore i stav da će ona biti regulator nekog dobrog rada i brana stručnim i etičkim greškama nije dobar.
Struka će napredovati jedino ukoliko imamo dobre reformske zakone i ukoliko imamo kontinuiranu edukaciju koja će biti omogućena na pravi način. Nikakve zabrane, licence, posezanje za malim ličnim dohocima lekara neće do toga dovesti.
Prema tome, ovo nije dobar zakon. Ako ga usvojite, videćemo kako će sve to funkcionisati. Bojim se da ćete ga vi i usvojiti, ali taj zakon nije u interesu lekarske profesije.
On ne štiti lekarsku profesiju, ne štiti čak ni građane. On će generisati nezadovoljstvo dodatno, frustriranost lekarske profesije, jer morate voditi računa da ne živimo u blagostanju.
Ovo je društvo gde se jako teško živi, a bogami, lekari i ostali zdravstveni radnici krvavo zarađuju i dan-danas svoj hleb i plaćaju svojim zdravljem i životima ovo stanje kakvo je u zemlji i svoj napor da obezbede našem narodu preživljavanje.
Budite toga svesni, a ukoliko nećete mi tu stvarno ništa ne možemo. Srpski radikali napuštaju dalju skupštinsku debatu, besmislena je, bespredmetna je, umorni smo svi, a ponajviše nam je žao tehničkih službi. Hvala.
Poštovane koleginice i kolege, počinjemo raspravu u pojedinostima. Dužan sam na samom početku da kažem da mi radimo u neregularnim uslovima. Skupština je kolektivni organ narodne volje, najviši suveren, koji kolektivnim razmišljanjem i promišljanjem dolazi do najboljih zakonskih rešenja. To je alfa i omega parlamentarizma i to svako zna. Nametnutim tempom rada, nepotrebnim, gde se radi do dva sata u proteklom danu, pa se zahteva odmah od narodnih poslanika da meritorno i onako kako valja razmatraju veoma važan set zakona iz zdravstvene zaštite, jasno je šta se želi postići. Želi se postići jedna brza, nekvalitetna rasprava.
Ono što na početku još moram da istaknem i na šta želim da skrenem pažnju je ono što smo rekli i u načelu – nedozvoljeno je da ovakav set od pet zakona, sa tri sistemska zakona, bude donošen na ovakav način.
Ono što je posebno problematično i na šta ponovo ukazujem i skrećem pažnju svima je to da ovi zakoni nemaju podršku stručne javnosti.
Čitao sam stav Društva lekara Vojvodine, koji su me zamolili da sa ove govornice saopštim narodnim poslanicima da se Društvo lekara Vojvodine protivi sistemskim zakonima i smatra da ih treba vratiti. Čitao sam mišljenje Srpskog lekarskog društva, potpisano od predsednika, čitao sam stav Sekcije socijalne medicine, gde se takođe kaže da zakonska rešenja nisu dobra i treba ih vratiti.
Molim vas, ako ne postoji konsenzus struke, ne može biti ni reforme. Ako postoji konsenzus struke, postojaće i reforma. Imam pred sobom sva ova dokumenta. Molim, ukoliko ne govorim istinu, da budem opovrgnut, a da neko pokaže dokumentaciju da postoje i suprotna mišljenja glavnih, po meni, aktera koji je trebalo da budu angažovani u javnoj raspravi.
No, da se ostavimo toga, da se vratimo na sam amandman i član na koji sam uložio primedbe. Imate član 6. Šta je moja intervencija? Intervencija je bila ta da se obavezno zdravstveno osiguranje dopusti i drugim osiguravajućim organizacijama.
Šta se dogodilo? U ovom haosu i gužvi izostao je veznik "i" i onda je usledilo jedno objašnjenje, naširoko i nadugačko, da se amandman ne prihvata, jer navodno time smo želeli i mislili da treba Republički zavod da delegira pravo na druge osiguravajuće zavode, pa da se na taj način uspostavi konkurencija.
Naravno da to nismo želeli, naravno da smo na Odboru obrazlagali šta smo želeli, a nismo tehničku redakciju uradili iz dva prosta razloga. Prvi i glavni je da znamo da nećete usvojiti, pa onda je bespredmetno, a drugi je da u ovako haotičnom i brzom tempu nismo imali ni kada da to uradimo.
A da nismo jedini koji čine omaške, sitne, vezničke, dokaz je i samo mišljenje Vlade. U samom mišljenju Vlade ne bi smele da se događaju omaške. Nama se dogodilo i kažem da nije opravdano, ali obrazlažem zbog čega je to. Vi ste našeg poslanika Zlatana Jovanovića lepo prekrstili u Zorana Jovanovića, a lepo vam piše u Predlogu zakona da je to osoba drugog imena. Dalje, u tom istom dokumentu ide stranica 12, 13, 14, pa opet 13, pa opet 14.
Ovo ovako neuređeno može, ali je znak onoga što govorim, da ni tehničke službe ovakav vaš nametnut tempo ne mogu da slede i ne zameram im. To je ljudski. To što radite samo kalja ugled Vlade, i da na ovakav način daje svoje mišljenje. To bi bila jedna tehnička intervencija koja opet govori o čitavom stanju stvari kada se donosi konglomerat zakona na ovakav način.
U ekspozeu ministra finansija i gospodina ministra jedan od važnih razloga zašto donosimo ovaj zakon je bio da smanjimo javnu potrošnju.
Imperativ smanjenja javne potrošnje vezan je za budžet, a potom je vezan za zakon o osiguranju i verovatno zato ide prvi po hitnom postupku.
Moram da vam kažem samo dve stvari. Neko će kazati – kakve ovo ima veze sa amandmanom. Evo kakve: nateralo nas je da smatramo da ne treba Fondu dati isključivo pravo u ovom trenutku da se bavi ovim osiguranjem, upravo zbog nepoverenja u taj fond, a što ću pokušati sada na neki način da dokumentujem. Ono što je u samom budžetu promaklo i što nije dopustivo i zbog čega smo skretali pažnju kada je troškovnik Republičkog zavoda za osiguranje u pitanju, kada je gro sredstava koje se izdvajaju za zdravstvenu zaštitu prikazan i bilo je da se mora poštovati zakon i bili smo, s druge strane, protivnici da se u tom računu koji je dat u okviru budžeta smanjuje javna potrošnja na račun socijalnog davanja.
Naime, iskazao se jedan fantomski suficit u računu. Ministar Dinkić nam je objasnio šta sledi potom: pošto smo sada dokazali da imamo suficit u fondu, sledeći korak će biti, smanjićemo doprinose i zdravstvo već pliva u blagostanju i ima višak sredstava i treba smanjivati doprinose, jer pošto je tako dobra situacija i pošto svega ima, sada smanjujemo doprinose i na taj način rasterećujemo privredu.
Smatramo da je to pogrešan potez i da se smanjivanje javne potrošnje ne može ovako kresati, a nikako ne može ni donošenjem jednog ovakvog dokumenta u budžetu na nelegalan način to postizati. Zašto to kažem? Zakon o budžetskom sistemu kaže ovako – budžetska primanja i izdaci moraju biti uravnoteženi. To je član 5. Statut fonda, opet, s druge strane, u članu 55. takođe kaže – rashodna i prihodna strana moraju biti uravnotežene. A da je to tako dokaz je i prvobitni plan fonda koji je donet, i bio je uravnotežen, na sednici neposredno pred puštanje u skupštinsku proceduru i imam ga u originalu. Ovde je rashodna strana i prihodna izjednačena i one iznose 107, ne mogu tačno da nađem cifru, a nije ni bitno.
Šta se dogodilo? Mimo odluke upravnog odbora, bez sastanka, za tri dana je promenjen ovaj i odjedanput se pojavio drugi sa suficitom. Original je ovde. O čemu se radi? Radi se o jednoj matematici, veštačkoj, i jednom veštačkom stvaranju suficita. Kaže se jasno, vraćaćemo dugove, rekao je ministar Dinkić, veliki su nam dugovi. Ako imaš dugove, možeš ti to da prebacuješ na drugačiji način i kako možeš biti u suficitu. Dugujem, zadužim se kod Pere i onda kažem nekom drugom i uzmem te pare i kažem – evo sada imam viška. Nemam viška. Dok imam dugove ne mogu govoriti o suficitu.
Znači, kršio se zakon da bi se ta veštačka matematika izvela i da bi se onda sada pokazalo kako ćemo mi kresanjem javne potrošnje na račun zdravstva...
A opet, da vas podsetim, rečeno je – 1,3 bruto nacionalnog proizvoda mora da se kreše javna potrošnja. Zdravstvu je dato 0,55% od bruto nacionalnog dohotka da se kreše ta potrošnja. Ministar Dinkić je lepo govorio i kaže – ostvarićemo prihode prodajom ovoga, pa smo ostvarili prihode penzionisanjem 8.000 ljudi. Nigde ne govori da je kresao socijalna prava i davanja. To je zaboravio da nam kaže. A to je intencija ovog zakona.
Prema tome, ako se jedna institucija kao što je Republički zavod za osiguranje služi ovakvim matematičkim egzibicijama da po zakonskim propisima utvrdi plan, uravnotežen, pa posle tri dana bez odluke upravnog odbora, pod firmom tehničke korekcije, verovatno direktora, donese potpuno drugačiji plan, gde se krešu socijalna prava, nema troškova za sahranu, smanjuje se pravo na bolovanje, smanjuje se stavka za putne troškove, mi mislimo da to nije u redu. To su duboki motivi koji nas rukovode kada kažemo da treba dozvoliti u prvom članu i drugim osiguravajućim društvima da učestvuju u tome.
Šta je predlagač nama u obrazloženju rekao? Kaže – uporednom analizom sistema osiguranja u okolini... Pa, mi smo videli da ima i ovako i onako, jeste, videli smo. Videli smo da nema idealnog i to znamo. Nama je rečeno da mi mislimo da svako treba da osigurava, ko god hoće i ko god se pojavi, da je osiguravajući zavod. Ne. Jasno je da moraju postojati određene stroge uzanse koje dozvoljavaju nekome da se bavi ovim. Slovačka ima šest osiguravajućih subjekata koji rade obavezno osiguranje. Slovačka se ističe kao dobar primer stalno. Čuli smo da se u Češkoj to povlači, jeste. Tamo nisu zadovoljni time.
Kada bismo imali normalnu situaciju, a mi smo se teško odlučili na ovu intervenciju, kada bismo imali normalan republički zavod koji se stvarno decentralizovao na način da građanin postaje centar odlučivanja, a ne samo da se delimično spusti odgovornost na lokalne fondove, znači da opet građanina nema u celoj priči, onda bismo verovatno za ovu prvu fazu kazali – pa dobro, da krenemo na ovakav način, da ovaj republički zavod ima to pravo da isključivo sam organizuje.
Smešno je, gospodo Evropljani, da se jedino SRS bori protiv monopola. Smešno je da se mi jedini zalažemo za pravu decentralizaciju. Nije to u redu. Čitav niz drugih razloga nas navodi da ovako postupamo. Poslanici SRS-a u malom su broju, to su ljudi koji putuju i po 400 i 500 kilometara iz Beograda, koji su noćas naporno radili, dobar deo njih do dva sata i nisu u stanju da dođu. Oni će doći, a mi ćemo sigurno ove svoje stavove obrazlagati.
Znači, da budemo jasni, SRS je apsolutno protiv toga da se dozvoli pravo samo jednom republičkom fondu da on raspolaže imovinom od oko jedne milijarde sredstava koja se potroše tokom jedne godine za zdravlje naših građana, a pogotovo zbog rešenja koja su data u ovom zakonu.
Kaže se da je ovaj zakon reformski, da unosi novine, dopunsko osiguranje, ali ga je regulisao na jedan čudan način, jedan teško shvatljiv način i rezultat toga je bilo mnogo amandmana upravo iz poslaničke grupe G17 plus, preko 16 amandmana koji su suspendovali najveći broj članova iz ove oblasti. Pošto je vreme isteklo, ja ću naravno prekinuti, nastaviću po narednom amandmanu.
Poštovani narodni poslanici, koristim priliku za repliku. Kolega mi je rekao da sam zloupotrebio govornicu. Ja uopšte nisam zloupotrebio govornicu, ja sam govorio u okviru 15 zadatih minuta koje ima SRS, a govorio sam apsolutno o predmetu koji se tiče amandmana.
To što vi sada kažete da je bilo u načelnoj raspravi... I, ja sigurno ne bih zloupotrebljavao na ovakav način govornicu i ja bih možda ćutao kada bi ovi zakonski propisi imali konsenzus struke, a oni nemaju konsenzus struke i ja sam dobio nalog od gomile kolega da ovde govorim, ne samo građana koji su birali nas predstavnike Srpske radikalne stranke, nego i građana iz drugih stranaka, neću da ih pobrajam, čak iz vaše stranke. Dakle, to nije u redu, a vi sada razmišljajte zašto ja govorim i zašto ćemo mi govoriti. Nikakva opstrukcija, jer mi govorimo na osnovu činjenica, služeći se činjenicama.
Zašto sam naveo primer fonda i njegovog finansijskog plana koji je ovde pre dva ili tri dana bio pred vama? Zato što se nije moglo čuti za ovom govornicom to, a oni koji su ovde bili sve vreme dok se donosio budžet bili su svedoci da nisam dobio reč po amandmanu koji sam uložio, koji se upravo ovoga ticao. Objašnjeno mi je da pravni propisi i Poslovnik to nalažu. Nije mi potpuno jasno ni sada kako je to moguće, moguće je sve i ja jednostavno tada nisam govorio.
Za vašu informaciju, dobio sam od pravne službe ovde informaciju da ja mogu lepo slobodno da govorim kod donošenja seta zakona o osiguranju. Evo, ja sam postupio onako kako je stručna služba naložila, kako je smatrala da je najsvrsishodnije, nisam pravio nikakav problem, nisam ukazivao unedogled na povrede Poslovnika i to je to.
Vi ste meni rekli da sam ja izašao iz teme ovog prvog amandmana, a ja to nisam uradio. Pažljivim slušanjem vi to možete da povežete jasno. Mislim da je građanima to isto jasno, ali vi ste nama govorili potpuno drugu materiju, materiju koja je uređena članom 45, ko ima pravo, i potpuno ste izašli iz ovog amandmana; ne zameram vam, imate pravo, možete da govorite šta hoćete.
Pazite, samo vam kažem, kada zamerate nekome, onda budite konsekventni, nemam ništa protiv i da to svoje pravo koristite na način kako hoćete. To je vaše lično pravo i ja vam to ne zameram. Zameram što vi meni zamerate. Samo toliko i ništa više.
Narodni poslanik Mileta Poskurica je ispred Srpske radikalne stranke podneo amandman da se briše naslov i član u celosti - Načelo solidarnosti i uzajamnosti. Principijelno smo rekli da smatramo da je zakon sa ovolikim brojem članova i suviše ekstenzivan, da nema zakona koji sa 269 članova uređuje ovu oblast, da je trebalo, ako se tu već želelo precizno normiranje, da se ide na više zakona, pogotovo kad govorimo o onome što je stvarno novina u ovom zakonu, a to je dodatno osiguranje, dobrovoljno osiguranje.
Načelo solidarnosti i uzajamnosti – mi smatramo da ne treba samo deklarativno biti za to. To treba delima ostvarivati, ne treba kroz priču afirmisati, a posle zakonskim rešenjima to onemogućavati. Mi ćemo u kasnijoj raspravi oko ključnih članova ovog zakona upravo to i dokazivati – da ovaj zakon nije reformski i zbog toga što nije dao savremena evropska i svetska rešenja koja uređuju ovu oblast.
Mi treba da vidimo u kojoj mi zemlji živimo, kad govorimo o solidarnosti i uzajamnosti. Neću čitati čitav član, nema potrebe da oduzimam vaše vreme, vi ste svi to čitali. Samo ću da vas podsetim na par činjenica. Meni je zamereno kad citiram. Sve ono što ovde danas govorim citat je, ima papirni dokument. Ništa ne govorim svoje, nemam stavove SRS-a, ništa nije proizvoljno, sve se može dati na uvid momentalno. Molim, ako budem osporavan, da to čine i oni koji će to raditi.
Sa druge strane, da se dotaknemo nekih problema. Svetska banka je glavni partner Ministarstva zdravlja, i MMF, zadnjih pet godina. To nije sporno. Ono što nije u redu jeste da oni koji su glavni partneri izriču negativna mišljenja o situaciji kada je zdravstvena politika i kad je stanje našeg zdravlja u pitanju.
Ukazao sam na dokumente koji to jasno pokazuju. Ne može se oceniti period od pet godina, od 2000. godine, kao period uspona. Nema uspona u smanjenju morbiditeta i mortaliteta. Glavni ubica, kardiovaskularne bolesti su u porastu; 87% smrtnosti kod nas, rečeno je studijom koju je finansirala međunarodna zajednica, uzrokovano je kardiovaskularnim bolestima, potom dijabetom i onda karcinomom.
U celoj toj situaciji se kaže da je naše zdravstvo opterećeno korupcijom. Kaže se da na korupciju u zdravstvu ide između 2% i 4,4% bruto nacionalnog proizvoda. Mi krešemo na račun socijalnog davanja javnu potrošnju. Nije urađeno ništa suštinski da se kreše ovo što se može kresati, gde postoji pravna država i volja za tim.
Korupcija koja se priznaje ili ne priznaje, koju nam stalno spočitavaju upravo oni sa kojima vi sedite i sarađujete, za vas nije problem. Mi smatramo da je ona i te kako ozbiljan problem.
Kad pričamo o korupciji, piše u "Kuriru", novinari "Kurira" su se raspisali i zameraju što neće lekari da napadnu i osude koleginicu koja je uhvaćena kad je primila 150 evra. Naravno da neće. Neće da učestvuju u farsi, jer znaju da je korupcija daleko prisutnija, ona krupna, i u zdravstvu i u drugim segmentima društva. Nekog uhvatiti sa 150 evra je izigravanje borbe protiv korupcije, pogotovo ako se uzme u obzir da prvo i načelno što se mora preduzeti kad se bori protiv korupcije, to su više plate i viši lični dohoci. Znači, postoji krupna korupcija, a to je tenderska korupcija.
Kada pričamo o solidarnosti, još par podataka na koje moramo da ukažemo, a koji su u vezi i sa ovim zakonom. Rekla je Karol Junger, direktor Svetske banke u Beogradu, da se 45% ljudi 2004. godine nije obratilo lekaru, a imali su potrebu. Kako mogu Ministarstvo i nadležni ljudi u njemu da prelaze mirno preko ove činjenice? Da li se tražio demanti od gospođe Junger? Da li ona govori istinu ili neistinu? Ako 45% bolesnih ljudi ne dođe da zatraži lekarsku pomoć i kao razlog kaže "nemamo para", o čemu se tu radi? To je ozbiljan problem i mi moramo da razmišljamo o svemu tome.
Ono što hoću da kažem, ovaj zakon koji je dao široka prava, rekao je da su svi osigurani i u redu je, nemamo ništa protiv, to je i te kako za ovakvo društvo kao što smo mi u redu. U jednom članu isključuje stare ljude preko 65 godina da su obuhvaćeni 100% zdravstvenom zaštitom. To je presedan. Znači, vraćamo se na ovaj član, načelo solidarnosti i uzajamnosti, da ne čitam šta piše, a on kaže - solidarnost i uzajamnost između polova, između bolesnih i zdravih, kao i između lica različitog materijalnog statusa, u obezbeđivanju i korišćenju prava, i međugeneracijska solidarnost i uzajamnost.
Kako možete u načelu da proklamujete međugeneracijsku solidarnost, a iz zakona, iz paketa vašeg, koji ćemo kritikovati, izbacili ste kategoriju ljudi starijih od 65 godina. Stoji kategorija mladih ljudi do 26 godina. I treba da stoji. Nismo protiv, ali vas upozoravamo da je to najzdraviji deo naše populacije, a vi ste po prvi put izbacili iz paketa sa 100% osiguranjem stare ljude. Onda nam dajete ovde načelo solidarnosti. Nemojte deklarativno.
Zato mi tražimo brisanje deklarativnih članova koji nisu neophodni, koji vam smo ruže celokupnu sliku o zakonu. Ne brinem ja brigu sada o vama, to ruži ovo što ste dali ovako na brzinu i što vam je stavljeno kao primedba i od same Svetske banke da je na brzinu doneto, da nije dobro uređeno, da ste preširoko išli u davanju nekih prava, da nemate finansijsku konstrukciju, o tome ćemo ponaosob pričati.
Upravo štitim sada kategoriju ljudi starijih od 65 i 70 godina. Znate li kolika je prosečna penzija tih ljudi? Znate, neću da govorim. Prosečni lični dohoci su u ovoj zemlji 17.000 dinara.
I onaj ko radi ima taj prosek. Znate li koliko ima siromašnih u ovoj zemlji? Znate. Onda, ako sve to znate, ako znate da je u zadnjih pet godina smrtnost penzionera povećana za 30%, kako ste onda mogli, pričajući o načelu solidarnosti i uzajamnosti, da njih isključite iz paketa 100% zaštite. To je prvo pitanje vama i svima onima koji pretenduju da budu levo orijentisane partije.
Drugo pitanje koje vam se ovde postavlja – kada ste to uradili, kako onda možete da tvrdite da se zalažete za međugeneracijsku solidarnost. Ja ću vas podsetiti na ono što ste vi nama spočitavali. Dva člana Ustava Republike Srbije, 30. i 40, pominju kategoriju starih lica uz ostale kategorije. To su ustavne kategorije, vulnerabilne.
Vi sada prvi put, opet nekom volšebnom matematikom... Ne verujem čak ni da je to neka duboko ukorenjena namera da se bude protiv naših starih i penzionera, nemojte mi samo kazati – kada on nema para i kada je svrstan u kategoriju onih koji su socijalno na dnu, mi ćemo možda dati 100%. To znamo. Mi govorimo o čitavoj populaciji starih ljudi i penzionera. Znači, da se tu odmah razumemo.
Ono što isto tako treba kazati, a kada pričamo o svemu ovome, mi jesmo bili za to da se kreše javna potrošnja, ali da se krešu neracionalnosti. Toliko imate toga u tom fondu da bih mogao pola dana da vam pričam. Evo vam samo jedan primer: lekovi; lekovi su uvek značajna stavka u troškovima. Prema podacima fonda, prošle godine 2004. je isplaćeno lekova na recept 3 milijarde 897 miliona 145 hiljada i 0,51 dinar. Šta se događa, radi se za šestomesečni period, šta se događa za 2005. godinu? Isplaćeno je za isti period pet milijardi devetsto.
Odakle ovakav skok? Kako se to može obrazložiti, gde su tu obrazloženja? Lekovi u zdravstvenim ustanovama, koji su takođe specificirani – milijarda i 300 miliona, a sada milijarda i 700. Ako je neko hteo da se racionalno ponaša, onda je mogao i da na tu stavku obrati malo pažnju da nešto uštedi i na toj strani, a ne da ide na posezanje za najnepopularnijom merom, a to je kresanje socijalnih prava.
Ono što ovde želim da kažem, treba da bude i to poznato, da je ova famozna lista lekova, koja se donosi u fondu, doneta na nelegalan način. Ja sam kazao i kako. Doneta je mimo dnevnog reda, bez stavljanja prethodno na dnevni red, kao dodatna tačka dnevnog reda, kada je usvajana ova glavnina i to je isto način na koji se radi.
Naša lista lekova pati od mnogih neracionalnosti. Neću da ih imenujem, to je stvar stručnih službi. Ključna stvar, koju mogu da razumeju i svi građani – kada se donosi lista lekova koje će fond da plaća i pokriva materijalne troškove za njih obaveza je da se konsultuje Komisija za farmakoekonomiju. Ona ima svog predsednika. Ta komisija se uopšte ne sastaje, a predsedniku se isplaćuju sredstva nadoknade, mala su, simbolična, 10.000 dinara.
Doduše, kada je penzija 17.000, polovina nečije penzije je više od prosečnog ličnog dohotka radnika. Da ne radiš plaća se da ne bi davao meritorno mišljenje, a statut te obavezuje da kod donošenja odluke konsultuješ ovo. To je samo jedna stvar.
Ako idemo po tim neracionalnostima, rekao sam, mogli bismo čitav dan da pričamo o njima. Tipičan je primer i ono što se dogodilo sa novim obrascem za recepte. U junu 2002. godine regularnim tenderskim postupkom raspisani su tenderi za recept i napravljen je recept i jedna firma je dobila to. Šta se sada događa? Dana 19. aprila se stavlja na dnevni red, mimo tačke dnevnog reda, problem recepata, da se donese novi. Naravno, donosi se novi. Bez tendera, ko dobija posao, naravno, dobija Zavod za izradu novčanica. Znači, bez tendera se dobija posao. Šta je problem? Usledilo je naknadno objašnjenje...
Šta bih samo molio predsedavajućeg – pošto se juče radilo u napetoj atmosferi i zbog dobacivanja molim stvarno da mi se ne dobacuje, da ja ne vodim dijalog. Ili mi onda produžite vreme. Postoji jedan određen red. Rekao sam vam da mi radimo zaista pod velikim naponom, da je ovo složena materija.
(Predsedavajući: Nastavite slobodno, neće vam niko dobacivati. Produžavam vreme još minut.)
Odjedanput je bilo obrazloženje, pojavilo se od gospodina Vasilija Antića u štampi, da je godišnja šteta zbog falsifikovanja recepata, koju trpi Zavod, između 50 i 100 hiljada evra. Konstatacija netačna. Ne trpi Zavod, Zavod svaki recept koji nije ispravan vrati i neće da ga plati. Znači, neistinu kaže neko ko je u Ministarstvu. Hajde da uzmemo i ovo da je tako kao što kaže gospodin Antić, četiri do osam miliona dinara, ako se to prevede to je gubitak na taj način, a šta sada imamo? Raniji recept je 23 pare koštao, 50 miliona recepata se radi i sada je godišnja razlika u ceni između prethodnog 16,5 miliona dinara.
Ako je tačna tvrdnja da se četiri miliona gubi na onom prethodnom receptu, koji je bio dobar, sasvim je zadovoljavao, šta je sada sa 12 koje se izgubilo ovim boljim? Nema ekonomske koristi da se ovo uradi, nema tendera i pitamo se ko dobija posao i zašto i o čemu se to radi.
Završavam, neću da zloupotrebljavam poverenje koje mi je ukazao predsedavajući. Kada vi imate gomilu takvih primera, to je dodatni razlog zašto nemamo poverenje u fond na ovakav način kako radi, a mislimo da će i ubuduće isto raditi.
Nadovezujem se na izlaganje moje partijske koleginice Vjerice Radete, koja je govorila o načelu javnosti. Načelo javnosti, kada je u pitanju ovaj fond, kome mi delegiramo pravo da raspolaže svim novcem maltene koji će biti potrošen za zdravstvenu zaštitu ubuduće, i te kako je kompromitovano. Zašto? Čitajte samo novine i videćete, kaže se: "Republički zavod za zdravstveno osiguranje u 2004. godini sve nabavke obavio je metodom direktnog pogađanja, dakle bez javnog oglašavanja i redovne tenderske procedure. Na taj način nabavljena je oprema i materijal čak za sedam miliona evra, 570 miliona dinara".
Mi ovde donosimo zakone, iscrpljujemo se često i gubimo vreme, ukazujući vama da često donosite nesvrsishodne, nepotrebne i neprimenljive zakone. Evo jednog tipičnog primera: kada se nabavlja sve ono što se nabavlja u zdravstvu, onda se to radi direktnom pogodbom.
Naravno, ima i objašnjenje od direktora Fonda da se na taj način mnoge zloupotrebe sprečavaju i da se na taj način dođe do najjeftinijih nabavki. Ali, ne slažu se sa tim predstavnici "Šeringa" koji ukazuju da kada je pegilovani interferon diskvalifikovan sa liste nije bilo razloga da se jeftiniji preparat i povoljniji za terapiju ne prihvati, na račun nekih smicalica jedne druge firme, neću da govorim koje, nije ni bitno.
Ne slažu se sa tim ni predstavnici "Magna farmacije", koji su uspeli jedva da spreče realizaciju jednog nepovoljnog ugovora.
Naime, o čemu se radi - pacijenti operisani od karcinoma, koji moraju da nose kesu za deteciranje, bili su naviknuti na nešto što je svetski standard i što je prva firma "Konvaltek", da imaju participaciju od strane Fonda za ta kvalitetna pomagala. Hvala bogu, to je sprečeno i o tome ne treba ni pričati.
Rečeno je kako se složilo sa takvim načinom rada i telo koje je odgovorno za javne nabavke. Zna se ko su odgovorni, direktor Uprave, a mi imamo Upravu za javne nabavke i Agenciju. Oglasio se direktor Uprave Predrag Jovanović, u listu "Danas" od 26. septembra i on kaže: "U prošlogodišnjem izveštaju Uprave za javne nabavke zdravstvo je označeno kao sektor koji već treću godinu zaredom beleži ozbiljan pad u uštedama". Znam, 10% javnih nabavki otpada na zdravstvo. Da li je to veliki procenat ili nije prosudite sami, ali doneli smo zakon da je obavezno da se ide na tender. Gospodin Jovanović se hvata za glavu i kaže – ne, nismo mi dozvolili da se čitave godine ide na direktno ugovaranje, mi smo samo za hitne i početne stvari intervenisali da se ide na direktno pogađanje, a ostale nabavke da se nabavljaju zakonskim i regularnim putem.
Ako ovaj član pledira na javnost, moraju i nabavke, koje su glavni deo aktivnosti našeg fonda, da budu podvrgnute tom principu. Zbog toga smo intervenisali i kazali da ne idemo na deklarativne članove i zbog toga smatramo da ih treba brisati, jer kada se čovek toga ne pridržava nema svrhe ni da opterećuje zakon, jer ga čini glomaznim.
Dakle, ovo što sam rekao – list "Danas", 26. septembar, a ovo drugo, list "Glas", i postoji datum, koga interesuje.
Član 101, ako se pogrešno protumači, onda imamo pravo na repliku. Nama je rečeno da mi zameramo što se zadužuje, a ne prave se dugovi sada; dugovi se prave. Ministar stalno ističe da će 170 miliona evra kredita za zdravstvo biti povučeno. Dalje, postoji tranša od 50 miliona koja se povlači za zdravstvo. Međunarodna zajednica nama kaže da je nama dala 90 miliona evra bespovratne pomoći od 2000. godine naovamo.
Prema tome, zemlja se zadužuje, gospodine Šormaz. Mi nemamo ništa protiv toga. U suštini, pitanje je samo kako se sredstva troše. I te kako se mi sad zadužujemo, možda i nema drugog načina da ovaj složeni zdravstveni sistem funkcioniše, ali i te kako se može postaviti pitanje trošenja tog novca. Samo toliko.
Pošto se kolega Šormaz javio po Poslovniku, onda imam pravo na repliku. Ako kažete da je u vreme vladavine Koštunice otpisano i da će da bude otpisano 700 miliona narednim aranžmanom, mi srpski radikali tu imamo malo drugačije mišljenje. Ova zemlja je bombardovana mimo propisa međunarodne zajednice koja postoji u UN. Vi znate Povelju kako ona glasi.
Mi smatramo da ono što je institut G17 izdao publikaciju, da ta šteta iznosi 100 milijardi dolara, mogu da otpišu šta hoće, neće ni deo onoga što je nepravedno, nepotrebno i nehumano uništeno moći da nadoknade. Prema tome, to nije nikakvo otpisivanje, to je možda umirivanje neke savesti loše i mi smatramo da oni nama daleko više duguju i da mi praktično dugova i nemamo.
Poštovani narodni poslanici, vidimo da ministra nema. On je do sada uvek bio sa nama kada smo pretresali set dosadašnjih zakona iz zdravstvene oblasti, međutim, interesantno je da ga sad nema. Možda se može reći da ima važnijih obaveza, ali samo hoću da podsetim da je Skupština u sistemu parlamentarne demokratije nosilac najvišeg narodnog suvereniteta i da bi zakoni koji se ovde donose i pretresaju trebalo za jednu zemlju da budu najvažniji zakoni.
S druge strane isto hoću da konstatujem da je ovde vrlo malo poslanika iz drugih poslaničkih grupa, da ovi zakoni ne izazivaju interesovanje dovoljno i da je čudno da smo samo mi srpski radikali u poziciji da govorimo. Verovatno neće biti ni odgovora na ono što kažemo. Verovatno će nekom matematikom većine biti izglasani ovi zakoni, ali verujte, ovo smo dužni u ime struke da radimo i u ime građana da ukazujemo na sve manjkavosti i probleme sa kojima smo se susreli čitajući ovakva zakonska rešenja.
Vi ste videli, završavamo sada ovu čitavu grupu amandmana na članove za koje smatramo da nije trebalo da budu.
Čuli ste, načelo stalnog unapređivanja kvaliteta, pa onda ekonomičnosti i efikasnosti obaveznog zdravstvenog osiguranja, na koji je dao amandman kolega Momir Marković ispred SRS-a.
Postaviću jedno pitanje zbog javnosti. Molio bih odgovor. To je opet na putu onoga što dokazujemo, da fondu ne treba dati monopolsko pravo da raspolaže sredstvima građana Srbije u ovom trenutku, jer ne radi to na najbolji način.
Prekjuče je u listu "Glas" objavljen članak – vakcine za grip ni za lek nigde. Vi znate da je mnogo pričano o opasnosti i o epidemiji ptičjeg gripa. Znata da je i krizni štab oformljen, da je čitav svet na neki način dignut i uplašen. Šta se događa? Mi smo ove godine, upravo zahvaljujući Zavodu i ljudima koji tamo brinu, trebovali 230 hiljada doza vakcine. Od toga je 210 hiljada doza uzeto iz uvoza, a 20 hiljada doza će biti proizvedeno na Institutu "Torlak".
Svetska zdravstvena organizacija preporučuje, da bi zaštita jedne zemlje od gripa bila adekvatna, da 10% populacije bude zaštićeno vakcinom. Nas ima 7,5 miliona, 230 hiljada doza koje imamo izračunajte koliko to obuhvata stanovnika. Da vas samo podsetim, ove godine je Hrvatska, koja ima 4,5 miliona građana, nabavila 750 hiljada ovih vakcina. Znači, gde smo mi, gde je Hrvatska.
Gde je problem? Prvi problem je što vakcine više u svetu nema, zbog velike potražnje, i sada se već stvaraju liste čekanja i u apotekama i u domovima zdravlja. Već se stvara panika kod naroda, a narod treba da zna da neće dobiti i nema mogućnosti, nije ugovoreno to što treba da bude ugovoreno.
Ono što je interesantno u ovakvoj situaciji, kada je veliki interes naroda za vakcinu, 21. oktobra Agencija za lekove (mi smo doneli zakon o njenom radu) dobila je da uradi atest za "Avensisovu", uvoznu vakcinu, 210 hiljada doza, i za našu, 20 hiljada doza iz "Torlaka". "Smit Klajn" se ove godine uopšte nije pojavio, rekao je da ga ne interesuje srpsko tržište. "Kajron" iz Italije, treći ponuđač po kvalitetu i po količini ove vakcine, nije dobio odobren atest iz nepoznatih razloga, a ponudio je 100.000 doza našem tržištu. Znači, ništa se ne događa.
Gde je tu problem? Problem je što je naš Institut "Torlak" doveden u izuzetno tešku poziciju; on je ove godine, za razliku od prošle godine kada je 240.000 doza isporučio, pa mu je to bilo vraćeno, uništeno zbog viška endotoksina, bio u stanju samo 20.000 doza da uradi, kada je najpotrebnije. Zašto? Zato što se u "Torlak" ne ulaže i nije ulagalo svih ovih pet godina. Postoji strateški plan, plaćen parama poreskih obveznika Evrope, koji je jasno rekao šta treba uraditi da se "Torlak" vrati na stare puteve slave kada je bio izvoznik. Čak je i pod sankcijama "Torlak" izvozio vakcine. Ima izvanrednu kooperaciju sa "Pasterom", "Avensisom" i može da bude izvoznik na veća tržišta.
Jasno je stavljeno kako treba da funkcioniše "Torlak" i onda 12. jula 2004. godine finansijski plan, ne ostvaruje se finansijski plan. "Torlak" ima centrifugu koja je 50 godina stara i koja ne može da odradi posao na kvalitetan način za veliku količinu vakcina.
Da vas podsetim, odgovornost za narodno zdravlje leži na Vladi Republike Srbije. Nije to više ni ministar zdravlja, nego je to stvar Vlade Republike Srbije. Osnivač Instituta "Torlak" je država Srbija. Zašto se pet godina ne ulaže u "Torlak" koji ima kadrove, prostor, znanje? Znanje je najvažnije, to je resurs koji se apsolutno svuda ističe kao značajan, a postoji mišljenje dva ekspertska tima, to je plaćeno, nije jeftino, da se uradi i da se kaže kako treba ovaj institut da postigne ono što mi od njega očekujemo, da ima sertifikat Svetske zdravstvene organizacije.
Za ovih 20.000 doza interesantna je stvar što nema još sertifikata od Agencije, čujemo da će biti negativan. Čujemo da je došlo do spora, da Institut tvrdi da je ispravna vakcina, a Agencija tvrdi da nije i evo novog skandala, nove međunarodne arbitraže, novog trošenja para. I, evo gde se iscrpljuju finansijska sredstva našeg naroda i naše zemlje nepotrebno, a onda kresanje javne potrošnje, pošto se ovde radi sve i svašta, ide na račun uzimanja pogrebnih usluga, ide na bolovanje, ide na smanjenje troškova za prevoz.
Znači, ovo je jedno ozbiljno pitanje i ovo će sigurno zabrinuti građane Srbije. Zavod, koji je nadležan za ove poslove, ne radi svoje poslove kako valja. Da ne kažemo samo Zavod; i država Srbija ne čini u ovom trenutku ne ono što je efikasno, što ovaj član govori o efikasnosti i isplativosti, nego na indirektan način dovodi u pitanje zdravlje građana Srbije. Čemu onda ovi deklarativni članovi ovde, kada je vakcinacija jedan od glavnih vidova zaštite onoga što vi zovete javno zdravlje, a mi bismo voleli da se zove uloga države u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Na tim krucijalnim klasičnim temeljima zaštite država se na ovakav način ponaša.
Nisam želeo da se javljam na repliku kolegi Mariću, koga izuzetno cenim i koji je častan čovek i dobar lekar, to je van svake sumnje, ali to ne bih mogao da kažem za neke druge članove nekih drugih poslaničkih grupa, neka mi ne bude zamereno.
Vi kažete da nam zamerate što navodimo primer iz života. Ne možemo da pričamo apstraktno, moramo da vežemo za realan život. Ne vidimo svrhu da vodimo sholastičku raspravu. I, nemam tih mogućnosti, vi kažete za televizijsku emisiju, a znate da su mediji kontrolisani. Izbegavam da se pojavljujem na medijima koliko više mogu i gledam da ne odem zbog mnogih stvari upravo da ne bih rekao.
Da se vratim na član koji je na redu, to je član 17. Stalno kažemo da je zakon preopširan, ekstenzivan, deklarativan često puta i ovde smo shvatili nameru u početku zakonopisca da je obavezno osiguranje svim građanima Srbije i sve je to pobrojano u članu 17. Tu imate 25 kategorija. Da bi se obezbedio, postoji član 22. koji dodatno kaže ako baš neko nije, pa onda jeste i svi su oni pobrojani kroz ova dva člana. Sa stanovišta građana koji treba da ostvare pravo iz osiguranja kada čitamo ovaj zakon, ja moram da platim advokata da bih razumeo šta ovde šta znači.
Ako zakon kaže ono što mi predlažemo, da se umesto tačaka sve do 23. uvede prva tačka "svi građani državljani Republike Srbije" a onda se dodaju tačke 23, 24, 25, time bi bili obuhvaćeni praktično svi građani Srbije. Na Odboru smo dobili, ali za mene je to nategnuto, objašnjenje – Ustav kaže tamo ovo, a tamo ono, pa zbog toga mora sve da se pobroji. Ne razumem, ako kažeš "svi" da onda to nije kazao i ono što je rekao Ustav tamo i ovamo. To je moj problem sa elementarnom logikom. Možda je pravna logika nešto drugo. Neki kažu da pravo i pravda nemaju veze, ali mislim da nije baš tako ili je bar intencija da nije tako.
Prema tome, tamo je apsolutno nepotrebno i zbunjujuće ovo nabrajanje sa stanovišta građana. Ako tvrdite, a ne tvrdite ovim zakonom, to nije cilj, vama je cilj decentralizacija ne znam zašto, a mi tvrdimo da decentralizacija treba da ima cilj da se građanin dovede u centar zbivanja i da on odlučuje, to ovaj zakon ne omogućava i to ćemo vam dokazivati. Kako? To se jasno vidi u narednim članovima.
Prema tome, smatramo da apsolutno ovo nabrajanje nije u funkciji tog građanina koji treba da bude u centru zbivanja. Kada kažemo "svi građani Republike Srbije" i plus ove tri kategorije, kazali smo ono što ste vi kazali. Vi nas sada ubeđujete da je to nešto što je van pameti, a ono što ste vi napravili, a nama se čini jako rogobatno, jako teško za razumevanje, da je u redu.