Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Paja Momčilov

Govori

Stav 1. kaže da, do 18,00 sati se radi, sa pauzom od jednog sata. To sam citirao.
Poštovane koleginice i kolege, pošto je ovde rečeno da je to manir jedne određene grupe, ne bi ga trebalo dozvoliti, jasno je ko je govorio, apsolutno postoji osnov za repliku. Molim vas, ovde je izlaganje poslanika iz poslaničke grupe SRS nazvano tiradom. Možete vi kvalifikovati to na različite načine, možete čak i tiradom, nemamo ništa protiv, ali ne možete u ovoj skupštini zabranjivati šta će neko govoriti.
Vi možete da se pojavite, možete da opovrgavate ono što je ovde rečeno, da kažete da to nije istina; koliko je meni znano, sve ovo što je kolega Cvetanović govorio nigde nije, a u štampi je o tome bilo reči, opovrgavano. Znači, dok se ne opovrgne, pošto živimo u društvu koje je otvoreno i slobodno, imamo pravo da za ovom govoricom o tome i pričamo, odnosno da se o tome raspravlja.
Da ovo nije prazna priča, kao što vi tvrdite, upravo ovo izlaganje treba da potkrepi, jer sledi onu našu tezu da je taj sektor u ovom ministarstvu nesposoban da obavlja posao sanitarnog nadzora. Mi to tvrdimo, a vi dokažite da je drugačije. Svi ovi primeri epidemija i onih epidemija koje nismo ovde naznačili su dokaz za ovu našu tezu.
Prema tome, ovo nije prazna priča, ona se vama možda ne dopada, ovo je istina. Vi se borite za istinu, nemojte da cenzurišete šta će poslanici SRS-a govoriti. Mi ćemo reći i izvinićemo se ako bilo šta od ovoga što je rečeno, a što je u javnim medijima naznačeno, nije tačno.
Uvažene koleginice i kolege, ovde se pledira već nekoliko puta da treba da budemo jedinstveni, da ostavimo politiku. Ne može se biti jedinstven. Život nije jedna celina koja se može jednom regulom regulisati, život je daleko širi, a medicina je apsolutni dokaz za to. U medicini čak i sistem zdravstvene zaštite nije jedinstven na celoj planeti Zemlji i drugačije se uređuje.
U životu, ako govorimo o slobodi mišljenja, mora se dozvoliti da se čuje široka lepeza različitih mišljenja i treba da postoji sinteza nečega što je od svega najbolje. Nemojte da tražite da se čuje samo jednoumlje i ništa drugo. Da je tačno to što ja govorim, dokaz je i poslednja sednica Odbora na kojoj je raspravljano o ova dva zakona. Nijedna primedba od drugih stranaka, sem SRS. Nemojte nam zamerati što hoćemo da razmišljamo, što hoćemo da slušamo i što hoćemo konkretne stvari da vam govorimo.
Mi vam govorimo o sedam direktiva EU koje niste ispoštovali kod ova dva zakona. Citiraćemo ih pojedinačno, moramo zbog građana. Mi ovaj dijalog sada ne vodimo više kao poslaničke grupe, mi srpski radikali danas pričamo građanima Srbije i što god vi kažete na ovakvu temu, na ovakav način, nas to ne dodiruje. Znajte da je i ova priča za građane Srbije.
Sedam direktiva EU niste ispoštovali i vi prelazite preko toga i dalje idete. Kažete, sveobuhvatno obuhvatate sanitarnim nadzorom zaštitu. Opšta definicija sanitarnog nadzora se zna. Vi ste izbacili buku, duvan, jonizujuće zračenje, otrove. Institut za farmakologiju beogradskog Medicinskog fakulteta, koji je slavio 80 godina, zove se "Institut za farmakologiju i toksikologiju". Da li vam je to poznato? Molim vas, ne zagovarajte jednoumlje u ovoj skupštini. Nas nećete imati na toj strani.
Juče ili prekjuče kada sam rekao "komunistički parlament", pa je bio i ljut moj kolega predsedavajući, nisam mislio loše o komunistima. Pravi komunisti su čestiti i dobri ljudi, ali komunistički parlament, gde svi unisono dižu ruku, jednoglasno, na to sam mislio i mi srpski radikali to nećemo da dozvolimo.
Poštovane koleginice i kolege, javio sam se jer sam direktno prozvan da sam citirao nešto što je istrgnuto iz konteksta i što ne stoji, a ne razumem kakve veze ima odlučivanje o svemu tome, jer sam govorio o jednom maniru i poštovanju Odbora za zdravlje od strane ministra, koji ne dolazi na sednice Odbora kada se raspravlja o bitnim zakonima. To je bio slučaj sa Zakonom o lekovima, to se ponovilo i sa ova dva zakona. Nemam ništa protiv što on ne dolazi, nisam ni posebno žalostan, da se odmah razumemo.
Ono što ste kazali da vam je podmetnuto na brzinu, molim vas, rasprava je vođena o tome. Može se zapisnički videti to, pa ste se mogli uveriti i tada; materijal je dat na tri-četiri stranice, a kažete da niste mogli da pročitate, o njemu se vodila rasprava. Kako se glasalo - glasalo se. To je odluka. Znači, ne razumem o čemu pričate.
Recimo, šta kaže jedan od tih zaključaka - ne dovodi se ni na koji način u pitanje zatvaranje fabrike za izdvajanje separata iz plazme. Kaže - nijednim dokumentom. Pa, idite, molim vas, na internet pa pogledajte, evo, kod mene je u ruci dokument Svetske banke, koja jasno kaže ovako - ovim projektom podržaće se i uspostavljanje frakcionacije ugovorene plazme van zemlje, kako bi se obezbedile dovoljne količine krvnih produkata. Evo dokumenta, to piše. Mi smo glasali za onakve zaključke zbog ovoga.
Nemojte da vraćate ponovo te zaključke.
Ako ćemo ih vraćati, onda treba da ih vratimo anketnom odboru da se slučaj raspravi, pa da vidimo da li su tri osobe zaražene HIV-om morale da se zaraze i da li se konsekvence koje su iz toga proistekle na takav način sprovode. Samo toliko.
Poštovani narodni poslanici, mislim da je potpuno jasna ova intervencija kolege Cvetanovića. Ja bih samo ukazao na još jednu nepovoljnu situaciju. Mi nismo dobili odgovor Vlade na ove amandmane. Odgovor Vlade na amandmane za zakon o zaraznim bolestima smo dobili u toku popodneva u petak. Prema tome, mi ne znamo šta je Vlada odgovorila i mislim da ovakav način rada nije u redu.
Mislim da je kolega Cvetanović potpuno u pravu, jer pošto je sam predlagač zakona u članu 2. već definisao sanitarni nadzor kao inspekcijski nadzor, logično je bilo da se i ovaj zakon tako i naziva; tako se naziva i hrvatski zakon i neki drugi zakoni koji se ovim bave.
Poštovani narodni poslanici, ovo je ključna stvar. Mislim da moramo ovde biti potpuno jasni. Mi nismo protiv zakona, to je valjda sasvim jasno.       
Hoću da kažem da su zakoni o sanitarnoj zaštiti u bivšoj Jugoslaviji bili perfektni, kada su kolege socijalisti vodili glavnu reč i ovaj sektor. Imali smo odlične zakone i to je istina koju treba ovde reći. Prema tome, mi sada ne dobijamo nešto što je sasvim novo i revolucionarno, nego nešto što svojom polaznom definicijom, kako je data u stavu 2, derogira ono što je ranije postojalo.
Uzeću sebi slobodu da citiram član 2. kako ga je predlagač predložio: "Sanitarni nadzor je inspekcijski nadzor nad primenom zakona, drugih propisa i opštih akata i nad sprovođenjem propisanih mera, u oblastima koje podležu sanitarnom nadzoru, uključujući i kontrolu ispunjenosti propisanih sanitarno-tehničkih i higijenskih uslova (u daljem tekstu: sanitarni uslovi) koje moraju da ispune objekti, prostorije, postrojenja, uređaji, nameštaj, oprema i pribor, namenska prevozna sredstva i lica koja podležu sanitarnom nadzoru, sa ciljem zaštite zdravlja stanovništva." Ako ovo neko uspe da mi ponovi i da kaže šta je ovde sve napisano, ja ću da mu čestitam.
Mi smo pošli od opšte definicije i ja ću je pročitati: "Sanitarni nadzor je inspekcijski nadzor nad sprovođenjem zakona i drugih propisa, koji obuhvataju nadzor nad licima i delatnostima, građevinskim objektima, prostorijama i prostoru, postrojenjima i uređajima koji na bilo koji način mogu štetno da utiču na zdravlje ljudi i sanitarno-higijenske uslove."
Uporedite ovo, pročitajte, zakoni se pišu za građane, ne pišu se za eksperte. Ko vam ponovi ovu definiciju ili bar polovinu od ovoga što ćete mu vi pročitati, ja ću njemu čestitati. No, ovim našim amandmanom hteli smo da istaknemo značaj sanitarnog nadzora na granicama i zbog toga smo ovaj pasus koji to bliže definiše stavili u svoj amandman.
Prema tome, mi ovde ne vodimo nikakvu političku raspravu. Ovog momenta vodimo krajnje stručnu raspravu. Kažem vam, ovde je problem derogiranje ranijeg boljeg zakonodavstva iz vremena kolega socijalista.
Poštovani narodni poslanici, ako se sledi logika kojom je razmišljao moj prethodnik i ako se usvoji definicija koju smo mi predložili, a koja je sveobuhvatna, jasna, precizna i ne dovodi ni do kakvih zabuna, onda će ovaj amandman činiti jednu celinu iz koje će proisteći da se stvarno omogući sveobuhvatnost ovog zakona.
Vi pričate i u obrazloženju da je ovo sveobuhvatno rešenje. Mnogi moji prethodnici za ovom govornicom su istakli kao kvalitet ovog zakona - sveobuhvatnost. Mi smo vama pobrojali četiri direktive Evropske unije gde je došlo do preklapanja nadležnosti, do sukoba interesa, do loših rešenja u ovom zakonu.
Ni na jedan zahtev nam niste odgovorili. Kako ćete vi regulisati, pošto sada imate zakon, koji je aktuelan, o zabrani pušenja u zatvorenim prostorijama i na javnim mestima. Ko će to da kažnjava, a znamo kakva je situacija? Gde ste vi to smestili da će neko da kontroliše da li se taj zakon sprovodi ili ne? Ko je taj?
Ako pogledate ovaj amandman od 6. člana pa bogami sve do 9. člana, vidite da postoji jedan terminološki galamatijas, gde je jako teško čoveku da se snađe. Mi govorimo da ovim amandmanom treba jasno definisati šta sadrži ovaj nadzor. On treba da sadrži sanitarni nadzor, da obuhvata kontrolu sprovođenja zakona i drugih propisa i opštih akata i sprovođenje mera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti. Nikakve oblasti. Nema - oblast. Oblast je u srpskom jeziku teritorija, omeđena.
Drugo, zaštitu zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe u proizvodnji, prometu i uvozu.
Treće, zaštitu zdravstvenog stanja stanovništva, odnosno zdravlja ljudi od štetnog dejstva zagađene životne i radne sredine. Četvrto, snabdevanje stanovništva higijenski ispravnom vodom za piće. Peto, uklanjanje otpadnih voda i drugih otpadnih materija iz naselja, industrijskih i zdravstvenih objekata. Šesto, proizvodnju, promet i korišćenje otrova. Sedmo, zaštitu od štetnog dejstva izvora jonizujućih i drugih zračenja. Osmo, proizvodnju i promet lekova i medicinskih sredstava.
Zašto ste ovo izostavili? Zašto to Hrvatima treba da radi i sanitarna inspekcija, a zašto kod nas to ne treba? Hoće li to raditi agencija? Evo, 1. oktobra po zakonu je morala da počne sa radom agencija za lekove, a 1. oktobra ta agencija nije imala ni direktora, ni upravni odbor, ni statut. Hvala Bogu, danas ga ima i hvala Bogu, ima stručnjaka koji obećavaju da će kvalitetno raditi taj posao. To treba da istaknemo sa ove govornice.
Ali, danas se priča da je ove godine na našem tržištu 60% više uvoznih lekova nego prošle godine, po sredstvima koje je izdvojio Fond, često se kaže i bez tendera. Danas se procenjuje da je 20% lekova ilegalno na ovom tržištu. To priča čitava farmaceutska čaršija.
E, to su rezultati brzopletog donošenja složenih zakonskih propisa, na šta smo mi upozoravali, da je potrebno da se ostavi mnogo više prelaznog roka. Kada može Francuska dve godine da sebi da, zašto Srbija ne može bar godinu dana da da. To su rezultati do kojih mi danas dolazimo. To su problemi koje mi danas imamo. Da ne pominjem ovu novu aferu oko vakcine protiv gripa, koja će najverovatnije biti skandalozna.
No, molim vas, mi smo u nastavku ovog amandmana lepo dali sve ono što obuhvata ova kontrola i mislimo da je to srpskim jezikom jasno napisano rešenje iz ranijih zakonskih rešenja. Nikakva naša pamet, nikakva naša inicijativa da izmišljamo zakone, nego da sledimo dobru raniju praksu i ono što svet oko nas radi. Eto, samo toliko.
Poštovani narodni poslanici, prvo želim da se zahvalim predsedniku, ali ja sam namerno reko - galamatijas. To je igra reči, a vi sada pokušajte da spojite te dve reči. Čudi me da vam nije palo u oči i da ispravite možda onu - delatnost, da se to ne odnosi na teritoriju. To vam nekako nije smetalo. To što sam ja sad namerno rekao nemojte ispravljati. Molim vas vratite - galamatijas. To je to. Bio sam slobodan da kažem da je ovo jedna papazjanija u svim ovim članovima o kojima danas pričamo.
Ali, da ja pređem na amandman. Naime, mi smatramo, mada se još jednom zahvaljujem predsedniku, da sanitarni nadzor treba da se vrši nad: objektom i njegovim neposrednim okruženjem; unutrašnjim prostorom i prostorijama u pogledu njihove građevinske celine, međusobne funkcionalne povezanosti i higijenskog stanja; postrojenjima, uređajima, nameštajem, opremom i priborom. I, sada neću sve to čitati, jer smo to već citirali.
Ako vi uredite sadržinu i ako date predmet, objekte nabrojite, vi ste svoje uradili. Ako gledate sve zakonske članove i zašto sam nazvao sve ovo galamatijas, videćete jednu gala predstavu gde su razbacani pojmovi na sve strane, pa ko uspe da se snađe snašao se. Predlažem da se uzme jedan građanin fakultetskog obrazovanja, da pročita ovo, pa da vam to protumači. Ako bude to u stanju, ponavljam, mi ćemo čestitati.
Uvaženi narodni poslanici, ovo je još jedna tačka neslaganja sa ovakvim predlogom i ovakvom regulativom. Ako pogledate član 24. videćete da on definiše ko će obavljati poslove sanitarnog inspektora i onda se kaže, da ne čitam ceo član 24: "Pojedine manje složene poslove sanitarnog inspektora može da obavlja i viši sanitarni tehničar."
Kada se vidi šta se daje u narednom članu 25. i kada se to poveže sa članom 24. dolazimo do situacije da će sanitarni inspektori moći da budu i oni koji imaju višu spremu. Mi, naime, smatramo da ljudi koji imaju višu stručnu spremu danas ne mogu biti sanitarni inspektori. Oni mogu raditi poslove sanitarne inspekcije, ali ne mogu imati pravo da vode upravni spor.
Jer, ako pričate da ste ugradili evropske direktive kažite mi jednu direktivu koju ste ugradili ovde. Nabrojite mi jednu. Koja direktiva je u ovom zakonu o sanitarnoj zaštiti ispoštovana? Da vidimo samo jednu. Mi smo vama nabrojali nekoliko sa kojima ima problema ovaj zakon.
Danas imamo dovoljno kvalifikovanih i stručnih ljudi, biroi su puni i ako smatramo da su to odgovorni poslovi koji zahtevaju veliku stručnost, po nama, sanitarni inspektori koji će voditi upravni spor moraju da imaju fakultetsko obrazovanje.
Sa druge strane, nećemo da ne brinemo o ljudima koji su se tu zatekli. Treba se založiti da ti ljudi ne izgube svoj posao i da im se nađu odgovarajući zadaci. Prost je primer, naveo sam ga i u petak: ako imate laboranta da vam radi u biohemijskoj laboratoriji, on radi dobar deo tih analiza, a neki put skoro sve, ali potpisuje onaj ko ima fakultet i on odgovara za to. Tako isto mora taj princip biti zadovoljen i ovde. Ovde su isto pitanja zdravlja o kojima govorimo i ovo mora biti apsolutno ispoštovano.
Da iskoristim priliku, pošto je cenjeni predsedavajući, predsednik naše Skupštine, mene jezički korigovao. Kako ste dopustili da se ovde definiše ustavno polazište koje nema utemeljenje u Ustavu? Kako vam je to promaklo, gospodine predsedniče?
Uvaženi narodni poslanici, počela je leksička rasprava, pa je baš lepa prilika da o ovom prvom članu porazgovaramo. Ovde lepo piše: "Ovim zakonom uređuje se zaštita stanovništva od zaraznih bolesti, određuju se zarazne bolesti koje ugrožavaju zdravlje stanovništva Republike Srbije i čije je sprečavanje i suzbijanje od opšteg interesa za Republiku Srbiju..."
Sledeći ono što smo učili u osnovnoj školi iz pravopisa i lepog pisanja i izražavanja, mi smo kazali da izbrišete ovo, jer je ovo nepotrebno. Sve bolesti ugrožavaju, pogotovo infektivne, zdravlje građana celog sveta, pa isto tako i građana planete. Ako bi bilo suprotno, onda bismo mogli još da razgovaramo.
Ono obrazloženje koje sam dobio na Odboru, da se misli na one bolesti koje su od opšteg interesa, ne stoji. Da nema ovog veznika "i", koji ste ovde stavili, onda biste vi možda i bili u pravu. Ovaj veznik "i" govori da ste vi dve stvari obuhvatili ovom rečenicom. Znači, test je iz lepog izražavanja, logičkog izražavanja, iz pravopisa. Ako se usvoji obrazloženje zakonodavca, onda je ovo jedan umni pleonazam. Ne može da bude ni literarno tako definisan.
Znači, reči "koje ugrožavaju zdravlje stanovništva Republike Srbije" treba brisati, jer sve ugrožavaju, a lepo stoji "čije je sprečavanje i suzbijanje od opšteg interesa" i to je sasvim dovoljno. I tu je mogao predsednik da interveniše dobronamernom intervencijom.
Poštovani narodni poslanici, možda bi bolje bilo da kažem - građani Srbije, jer ovaj dijalog vodimo sa građanima, vidite šta je ovde suština: u stvari, zakonodavac se poziva da je harmonizovao ovaj zakon sa propisima Svetske zdravstvene organizacije, Evropske unije, pa nakon epidemioloških situacija, napravio je jednu mešavinu.
Sada je jako teško videti šta je od koga uzeo kada nije citirao tačno izvor, a ja bih molio kada to kažete i tvrdite, a to je nemoguće u isto vreme jedno, drugo i treće, Svetska zdravstvena organizacija priča o bolestima zaraznim za čitav svet, za čitavu planetu. Znači, postoji Afrika i postoje bolesti koje su tipične za taj deo sveta, pa Azija i bolesti koje su za taj region vezane, a sarsa ovde nije bilo, a u Kini je bio.
Vi pričate uopšteno – mi smo harmonizovali ovo. Vi ovo niste harmonizovali. Naš predlog je da se uzme ono što je predvidela, ovde piše Direktiva br. 2119 iz 1998. godine, Evropska zajednica i da to budu bolesti od opšteg interesa. Mi ne sporimo da vi možete da stavite ovde nomenklaturu Svetske zdravstvene organizacije i da tvrdite da su sve te bolesti od opšteg interesa za zemlju Srbiju.
Pitam se kako su sve one retke bolesti od interesa, pogotovu variola vera, koja je radicirana, to je potpuno jasno, u čitavom svetu. Vi čak dozvoljavate sebi da kažete, kada neko dođe iz zemlje gde ima variole vere... A gde danas postoji? Po tim dokumentima Svetske zdravstvene organizacije ona je iskorenjena u svetu, koliko ja znam, to je otprilike neko udžbeničko tumačenje.
Nećete direktno da mi odgovorite, ali vas molim da mi kažete kako je ovo u skladu sa evropskim pozitivnim zakonodavstvom. Mislim na Evropsku uniju. To mi objasnite. Znači, mi vam dajemo 42 bolesti koje čitava Evropa usvaja da su od interesa; može se proširiti, slažem se, ali gde vam je dokaz da nas ubedite da je naša epidemiološka situacija lošija zbog te i te bolesti, pa da kažete – tom i tom studijom utvrđeno je da u Srbiji imamo više ovih bolesti i smatramo da na njih moramo da stavimo akcenat, da su to bolesti od opšteg interesa. Pogotovu što kada nabrojite sve ovo što ste uzeli iz klasifikacije, a klasifikacija je jedno, ona ne podrazumeva i opšti značaj za čitavu našu državu, ona samo klasifikuje sve te bolesti, vi obavezujete lekara da prijavljuje sve te bolesti, namećete mu veliki posao i dijagnostički, a onda ćete ga rigoroznim kaznama kažnjavati ako slučajno dođe do propusta.
Molim vas, nemojte da se igramo ovde priča i raznih igara koje ne stoje. Mi vam nudimo evropsko rešenje, kažemo vam da je to dokument iz 1998. godine koji sve to reguliše, a vi kažete da ugrađujete dokument Evropske unije, pa mi recite koji ste to ugradili ovde, pa ćemo da se razumemo, reći ćemo vam – dobro, slažemo se, ugradili ste neku direktivu Evropske unije.
Klasifikacija infektivnih bolesti nije ono što predstavljaju bolesti od interesa za zemlje Evrope u ovom trenutku.
Još nešto da vam kažem, kada su infektivne bolesti u pitanju, situacija kod nas nije gora nego u zemljama Evrope i zemljama u okruženju. To mogu slobodno da tvrdim.
Poštovani narodni poslanici, znam da vam se ne dopada što izlazim, ali šta mogu, moram da pojasnim neke stvari. Kada smo mi dali primedbu na ovo, nama je rečeno lakonski – ko bi to sada pisao, sve one izmene međunarodne konvencije, ko bi se time bavio, to se stalno menja, život teče i ne možemo mi da pratimo to.
Opet moram da mašem papirima kako to izgleda u EU. Evo jednog propisa koji reguliše upravo sanitarnu zaštitu i zarazne bolesti, na dve i po stranice imenuje sve ono na šta se on oslanja i iz čega proističe. Sve izmene koje su se događale ovde su lepo naznačene.
U našim starim zakonima, opet sam bio slobodan da gledam, uvek ispred samog uvodnog dela imate ono što je prethodilo, hronološki poređano i imenovano. Ne može, kao što je rekao uvaženi kolega Cvetanović, ovde da stoji neodređena konvencija. Mora se imenovati konvencija, tačan datum, tačan naziv, mora to da stoji ovde. Ovo je nedozvoljeno i ovakva improvizacija je nedozvoljena, pravnici bi mogli više i bolje da kažu o tome.
Mi smo vam rekli da smatramo da bi ovaj zakon mogao da prođe sa izmenama. Ovo je staromodan i rigidan zakon, koji je došao iz novosadske škole. Mi to dobro znamo, znamo i autora i poštujemo tog autora. Taj zakon ne uživa opštu podršku, nema savremenih regulativa koje je trebalo ugraditi i mi smo vam kazali šta niste ugradili. Niste ugradili internacionalni zdravstveni regulator, a pogotovo onu verziju koja ide za 2005. godinu, a nešto kasnije ćemo vam kazati gde ste tu omašili.
Ovo ne može. Pravnici neka izađu da kažu da li može da se ovako neodređeno piše. Isto je rekao kolega Cvetanović, ne možete vi kazati da će prioritet biti obezbeđen za ovo što se reguliše ovim zakonom.
Stariji zakon, onaj koji niste doneli, koji ste davno obećali i koji svi iščekujemo, sistemski zakon – zakon o zdravstvenoj zaštiti stanovništva.
Poštovani narodni poslanici, mi smo došli do samog kraja. Poslanici SRS-a su imali i drugih primedaba i drugih amandmana, no nismo hteli da intervenišemo. Smatramo da je to nepotrebno, a sa druge strane neće ni da dovede do nekog bitnog efekta, jer imamo prilično autistično ponašanje zakonodavca, koji nam ne odgovara na naše primedbe i koji to neće uzeti u obzir. Sa tim smo se pomirili.
Suština svih ovih naših istupanja je bila da vam kažemo da imamo jedan staromodan zakon, jer ne poštuje definicije Evropske unije o epidemiološkom nadzoru. O tome smo vam govorili i nismo dobili nijedan odgovor. Rečeno nam je da su to naše definicije. To nisu naše definicije. Medicina ne poznaje granice, medicina je internacionalna disciplina, lekari su kosmopoliti po suštini svog opredeljenja, svog poziva i o tome ne treba diskutovati. A onim što pričate da hoćete da usvojite postulate, direktive EU, vi ovde demonstrirate i kada vam mi pokažemo dokument sa tačnom definicijom, sa naslovom, sa godinom, vi ostajete nemi ili kažete – naša je situacija nešto drugo.
Nije naša epidemiološka situacija ništa drugo od one kakva je u zemljama Evrope i okruženja. To treba kazati odavde.
Smatramo da ovim, sada se vraćam na sam amandman, to je još jedan primer kako se jednim galamatijasom dovodi do nepotrebnog administriranja, gde se stavljaju lekaru praktičaru gomila dužnosti, zadataka koje će i te kako biti teško ostvariti.
Ja sam ovde sa ove govornice rekao, neće niko da to opovrgne, mi ni danas nemamo prijavljivanje sto posto svih zaraznih bolesti u ovoj zemlji Srbiji. Nagomilajte mu na vrat sve ovo što ste rešili sa ovim zakonom, pa ćete videti šta će se dobiti. Ono ostaje da smo mi vama kazali i to će biti zapisano, a neko će i čuti, neko će imati sluha za to.
Ne poštujete ljudska prava ovim zakonom, kada se govori o slobodi kretanja. Vaša karantinska rešenja su nakaradna, vi govorite o karantinu kao o zatvoru, svet to tako ne dozvoljava, pročitajte novi pravilnik koji će stupiti na snagu iduće godine, pa ćete se i sami uveriti.
No, srpski radikali smatraju da je sve ovo imalo smisla. Makar će poslužiti građanima da mogu da vide kako se u jednom važnom sektoru radi. Posle dužeg niza godina dobili smo dva ovakva zakona, sistemski čekamo, javna rasprava će biti i onda ćemo moći da malo krenemo bolje u reformu zdravstva.
Zaboravio sam da kažem, bez nabavke instrumenata i aparata od reforme nema nijednog slova. Ovde se ništa reformisalo nije, ovde se priča o reformama, a bogami, događaju se krupni skandali.
Poštovane koleginice i kolege, poslanici koji su ovde pobrojani, a to su prof. dr Poskurica, dr Nedeljković, dr Dunjić, dr Cvetković i ja, izuzeli smo svoje mišljenje na Odboru i mi vama predlažemo da odbacite oba predloga zakona, iz sledećih razloga.
Prvo, to su formalni razlozi. Skupštinska procedura nije ispoštovana kod donošenja ovog zakona. U Poslovniku Narodne skupštine, u članu 189. kaže se: "Vlada određuje članove Vlade koji je predstavljaju po pojedinim pitanjima koja su na dnevnom redu sednice Narodne skupštine, odnosno na sednici njenog Odbora. Predstavnici Vlade na sednicama Narodne skupštine i njenih odbora mogu biti samo članovi Vlade."
Ne po prvi put ovde se ponavlja situacija da nama dolaze tzv. poverenici, koji mogu biti poverenici ministra i njemu tumačiti određene stvari, a nikako zamena za ministra. Prema tome, ovde se ponovo krši Poslovnik Narodne skupštine. Naravno, nećemo da pravimo dramu od toga, ali smatramo da ovako ne sme da se radi u jednom ozbiljnom parlamentu, pogotovo kada su oči javnosti uprte u nas, pogotovo kad smo u javnosti uspeli da stvorimo jedan negativan imidž svojim zahtevima.
Ono što je tipično i što ja, nažalost, moram konstatovati i danas sa ove govornice jeste da mi nismo imali sreće da ministar uvažava ovaj odbor na pravi način. On je sebi dozvolio i da se sa nama dopisuje, ne u ličnom kontaktu da nam to saopšti, da zaključci Odbora izlaze iz nadležnosti Odbora za zdravlje i porodicu.
Sugeriše nam, ne znam po kom osnovu on to traži - Ministarstvo zdravlja od Odbora za zdravlje i porodicu zahteva da zakaže novu sednicu Odbora za zdravlje i porodicu, gde će se zaključci Odbora staviti van snage i usvojiti izveštaj Ministarstva.
Radi se sve o onim zaključcima famoznim, o transfuziji. Odbor je ponovo raspravljao i ponovo je odbio da na ovakav način komuniciramo. Molim vas, ovo je tipičan primer omalovažavanja Odbora, narodnih poslanika, i mi iz SRS protestujemo protiv ovoga.
Još jedna stvar, ovaj dom hoće da bude najviši zakonodavni dom naše države i traži da bude adekvatno nagrađen. Mi smo sve više suočeni, poslanička grupa SRS, sa sprečavanjem slobode govora i misli. Na poslednjoj sednici Odbora, koja je trajala sat i po vremena, sa svim proceduralnim stvarima, raspravljali smo o dva zakona, ministar kaže da su izuzetno važni zakoni, a doživeli smo da nam gosti koji su došli da prisustvuju Odboru nekulturno dobacuju da tu raspravu o ovim zakonima možemo da vodimo ja i pomoćnik ministra privatno. Molim vas, ako je sat i po ovom skupštinskom domu za ova dva važna zakona mnogo i ne može da istrpi toliko vremena da pokloni, pitam se šta smo mi u stvari i dokle smo stigli.
Doduše, i u ovom poslovniku po kome radimo postoji jedna cenzura misli i reči koja se poneki put praktikuje kada mi poslanici imamo svojih pet minuta i možemo da govorimo, ako poštujemo slobodu govora i misli. Naravno, ne smemo vređati i ugrožavati drugoga. To ovaj parlament, dok ne usvoji, ovo je jedan komunistički parlament, loš parlament i to treba kazati građanima Srbije da znaju.
Ja ću sada da kažem, ovo su bili formalni razlozi, pošto imamo pet minuta na raspolaganju i pošto poštujem vaše vreme, kao što vi poštujete moje izlaganje dok ja izlažem, suštinski razlozi zašto smatramo da treba vratiti ove zakone.
Prvo, ako govorimo o zakonu o sanitarnom nadzoru, sužavanje nadležnosti i prebacivanje drugim, nekompetentnim ministarstvima jeste loše rešenje za državu Srbiju i građane Srbije, a to ćemo dokazivati u načelnoj raspravi. Drugo, ostavljanjem da sanitarni nadzor, inspekcija bude sektor u okviru Ministarstva ugrožava se kvalitetan rad ove službe, budući da je naše ministarstvo u ovom trenutku nekompetentno.
Treće, ne poštuju se smernice UN, odnosno sedam smernica EU, a mi ćemo ih nabrojati taksativno. Ovde ste usvajali rezoluciju o priključenju Evropskoj uniji. Rekli ste kako se naš pravni sistem mora harmonizovati, a čim ste sledeći zakon dočekali da donosite, to ne poštujete i bacate na stranu.
Što se tiče zakona o zaraznim bolestima, on je staromodan, donosi velike probleme u praktičnom radu lekarima, ne poštuje međunarodne ugovore i svojim odredbama dovodi do velikog administriranja. Na kraju, taj zakon ima intenciju da ograničava ljudska prava i slobode, pogotovo slobode kretanja, a to ćemo dokazivati.
Prema tome, mi vas pozivamo da vratite ove zakone, dalje neću govoriti.
Stvar je vrlo prosta i jasna. Molim vas, kažete – jako je teško raditi na našem odboru zato što Paja Momčilov mnogo govori. Niko iz pozicije i opozicije nije ni reč rekao, nijednu primedbu, nijednu pohvalu o zakonskim propisima, znači da treba bez reči usvojiti.
Paja Momčilov je pokušao, zahvaljujući kolegama, da uštedi vreme, da svi ne govorimo, da se ne ponavljamo, i da iznese jedinstveni stav svih poslanika SRS.
Paja Momčilov kada vodi ovaj odbor je uvek rekao, ko se javi za reč, izvolite neka se javi, neka govori koliko hoće i može da kaže šta hoće, neka se uredno javi za reč i neka govori.
Vama smeta jedna stvar: činjenice koje mi iznosimo, kako ja tako i moje kolege. Ja govorim najviše po prirodi stvari, zato što vodim taj odbor. Kažite mi, kada sam ja vama zabranio da govorite, kada sam bilo kome oduzeo reč? Kada to kažete, ja ću sam da se izvinim svima vama.
Gospodine predsedavajući, zašto se ljutite kada kažem "komunistički", vi ste socijalista, nije se na vas odnosilo, daleko bilo.

Whoops, looks like something went wrong.