Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Govori

Vi gospodine Markoviću znate koji su principi SRS i oni koji su bili sposobni, oni su radili širom Srbije. Oni koji nisu, evo vi na primer, vas smo jedva i na tom Vračaru zadržali.

Ali, dobra je druga stvar, dobro je što ste vi sad priznali da vi niste podneli ostavku i da vi niste vratili mandat, već su stranački organi doneli odluku da vam mandat bude oduzet i u skladu sa Ustavom i zakonom smo mi umesto vas podneli ostavku i konstatovan je prestanak vašeg mandata. Dakle, vaše volje tu nije bilo, već je to bila volja stranačkih organa SRS.
Ja bih gospodina Markovića zamolio da malo pojasni, da bi bilo jasnije nama i građanima Srbije, kada on kaže Dragan Đilas i ove štetočine oko njega koje su upropastile grad Beograd i mnogo toga drugog, na koga to konkretno misli?

(Aleksandar Marković: Na Paunovića iz Paraćina.)

Dakle, ja znam da je vlast sa Draganom Đilasom vršila SPS, pa JS, pa PUPS, kao okosnica njegove vlasti, pa SPO, pa Rasim Ljajić, pa Sulejman Ugljanin, sa kojim ste u koaliciji. Dakle, kada kažete Dragan Đilas i štetočine oko njega, da li vi tada mislite na svoje koalicione partnere? Bukvalno sve ste mu koalicione partnere preuzeli, da ne ulazimo u to i da ne govorimo o tome koliko ste čak i direktno kadrova, i to onih koje ste nekada najviše napadali, poput Jelene Trivan, poput bivšeg ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu Markovića, koga ste napadali za onu jahtu od više miliona evra, koliko je njih našlo utočište i sigurnu luku od krivičnog progona u Srpskoj naprednoj stranci ili mislite eventualno na nekoga drugog.
Zaista, gospodine Markoviću, ne znam koliko vama Bastać plaća za ovu reklamu koju mu pružate. Verujte da mu zavidim u pojedinim trenucima i voleo bih zaista da počnete i nas malo tako da reklamirate.

Ono što vi tvrdite, to je da su upravni i nadzorni odbori prerogativ vlasti. Oni to nisu. Dakle, oni služe da bi se vlast kontrolisala, gospodine Markoviću. Međutim, vaše shvatanje demokratije pokazuje to što je čak, evo, podsetiću vas, i u vreme vlasti DS koja je bila izuzetno loša, katastrofalno loša, ali su čak i tada predsednici najvažnijih skupštinskih odbora dolazili iz opozicije, a vi iz SNS ste prigrabili sve. Ne samo da imate većinu u svojim skupštinskim odborima, nego ste svuda postavili svoje predsednike ili svoje slepe poslušnike, poput Čanka, bio je jedan predsednik iz Dveri, a SRS kao najveća opoziciona stranka i kao druga najveća stranka u Narodnoj skupštini Republike Srbije nema nijednog.

Ja ću vas podsetiti da nakon SNS, koja valjda ima nekih da li 90 ili 100 mandata, SRS ima 22, SPS 21 itd. Dakle, u skladu sa najvišim demokratskim principima, nama je moralo pripasti najpre mesto predsednika Administrativnog odbora, što je bio parlamentarni princip dugi niz godina, dok vi niste naišli i to prekršili, jer vi smatrate ako imate najveće poverenje građana, da onda treba da imate apsolutnu vlast. Znate, jedan mudar čovek je rekao – svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno. Vi kao većina treba da se trudite da omogućite opoziciji da funkcioniše, da bude što kvalitetnija, da vas što bolje kontroliše i da samim tim i učinak vaše vlasti učini što boljim, jer je to u interesu građana Srbije.
Dakle, gospodine Markoviću, opet iznosite neistine. Pre svega, nikada nisam učestvovao ni u jednom nadzornom i upravnom odboru i vi to veoma dobro znate.

Druga stvar, nikada i nije tačno da smo u tim upravnim i nadzornim odborima učestvovali od 2008. do 2012. godine.

Treća stvar, ako vas zanima sa kim smo na vlasti. Na vlasti smo u nizu opština sa SNS, na Novom Beogradu smo u vlasti sa Aleksandrom Šapićem, na Starom Gradu smo u vlasti sa Markom Bataćem. Dakle, mi lokalne koalicije, pravimo tako što naši lokalni odbori slobodno o tome odlučuju i mi mislimo da je to u interesu građana Srbije i toga se ne stidimo.

E, sad ja bih vas molio, gospodine Markoviću da se vi vratite sad na osnovnu temu, pa da nam objasnite da li se vi stidite svojih koalicionih partnera? Jel vi pričate o štetočinama koje su opustošile grad Beograd i koji su opustošili čitavu Srbiju sa Draganom Đilasom i Demokratskom strankom? Pola te Demokratske stranke ste primili u redove SNS. Molim vas da kažete da li Socijalističku partiju Srbije, SPO, JS, SDPS, PUPS, Sulejmana Ugljanina sa kojim ste na vlasti u Prijepolju, a napadate ga na najgori mogući način u javnosti, da li njih smatrate štetočinama? I, da li je Sulejman Ugljanin dobar kada ste sa njim u vlasti u Prijepolju, a ne valja, kada govori da je Kosovo nezavisno kada na najgori mogući način napada Republiku Srbiju i njene najviše državne organe?
Tražio sam da se u članu 3. tačka 22. koja propisuje da grad Beograd uređuje, obezbeđuju organizaciju i način upravljanja javnog prevoza putnika u svim vidovima saobraćaja, ovde stoji, koji se obavlja na teritoriji grada Beograda, da se brišu reči – u svim vidovima saobraćaja.

Mislim da je i gospodin Ružić svestan i da će priznati da grad Beograd treba da reguliše pre svega javni gradski prevoz i to je u stvari javni gradski prevoz je najbolja formulacija koja tu treba da stoji. Ne može grad Beograd regulisati apsolutno sve jer to dovodi do brojnih problema. Neko će pomisliti da treba i avionski saobraćaj da regulišete, da treba ko zna šta još.

Srpska radikalna stranka smatra da je neophodna da na primer taksi prevoz bude regulisan zakonom na nivou Republike Srbije jer se pokazalo i to bi bio svakako i najbolji način i na taj način bi jedinice lokalne samouprave bile izložene neuporedivo manjim pritiscima.

Tvrdim da su sve vlasti u Gradu Beogradu u prethodnih nekoliko desetina godina dokazale da nisu u stanju da na adekvatan način organizuju ovaj taksi prevoz, pre svega zato što je on neumereno skup.

U Gradu Beogradu su postojala brojna ograničenja za broj taksi vozila, što je potpuno suprotno i Ustavu Srbije, koji garantuje svakome pravo na rad, koji ispunjava određene uslove. Međutim, iz nekog nepoznatog razloga svaka se vlast rasvila, taksista valjda više nego elementarna nepogoda. Danas je taksi prevoz, pogotovo u Beogradu loše organizovan. On je skuplji nego u bilo kom drugom gradu u Srbiji, iako za to nema opravdanje. Ekonomska logika govori da na većem tržištu i prevoz mora biti jeftiniji.

Međutim, prevoz u Beogradu, taksi prevoz, je po dva, tri puta skuplji nego što je to slučaj u drugim manjim gradovima Srbije. Duplo je skuplji nego prevoz, na primer i u Novom Sadu, da ne govorim o drugim gradovima, poput Pančeva, poput Zrenjanina, poput mnogih drugih, Niša i slično, mnogih manjih gradova u Srbiji. Sve nam to govori da ovo nije dobro rešenje i poseban problem je Javno gradsko saobraćajno preduzeće u Beogradu, koje godinama i godinama isisava bukvalno milijarde dinara.

Znate, nenormalna je situacija da se privatnici, koji se bave javnim gradskim prevozom bogate iz godine u godinu i da šire svoj vozni park, a da istovremeno Javno gradsko saobraćajno preduzeće grca u dugovima, da stalno imamo različite afere oko nabavke, nekada autobusa, u Đilasovo vreme trolejbusa, pa smo imali aferu oko nabavke kočnica, imali smo oko nabavke guma, da ne ulazim u to što se čitav niz nesreća desio i nesrećnih slučajeva u javnom gradskom prevozu u Beogradu, da je nedavno jedan privatni prevoznik povukao čitav kontigent novih autobusa, koje je uvezao iz Turske, dok se ne utvrdi koji su razlozi za čitav niz nesreća koje su se desile tom novom prevozniku.

Dakle, mnogo je toga negativnog što sa događa. Prevoz je skup. Do taksija je nemoguće doći. To je oblast u kome apsolutno vlada kriminal i korupcija i zbog svega ovoga, mi smatramo da treba to regulisati na jedan potpuno drugačiji način.
Dame i gospodo, evo već po ko zna koji put, u ime SRS obrazlažemo ovaj predlog i uprkos tome što svi često potežete Zorana Đinđića, onda kada možete imati konkretne političke koristi ili smatrate da možete imati konkretne političke koristi od njega. Ipak, uredno i uporno odbijate da Narodna skupština Republike Srbije, formira Anketni odbor koji bi jednom za svagda, utvrdio činjenice i okolnosti vezano za njegovo ubistvo i što je još bitnije, od neposrednih izvršilaca da Anketni odbor utvrdi činjenice vezane za političku pozadinu ubistva Zorana Đinđića.

Ako je ubijen predsednik Vlade, potpuno je jasno da to nije obično ubistvo i potpuno je jasno da iza toga stoji neko. Potpuno je jasno da postoji politička pozadina. Upadljivo je to da čak ni njegovi najbliži saradnici, oni koji su od njegove smrti direktno i najviše profitirali, nikada nisu hteli čak ni da se dotaknu toga ko je inspirator i ko je naredbodavac ubistva Zorana Đinđića.

Vlast je u to vreme na volšeban način posle svega nekoliko sati proglasila određenu grupu ljudi zaverenicima za ubistvo Zorana Đinđića, nekoliko ljudi je proglašeno za njegove ubice. Oni su likvidirani i odneti u Meljak, gde je napravljena predstava sa puško-mitraljezom, sa drvenim kundakom, nekoliko bombi i svo to oružje je stajalo neupotrebljeno.

Ono što je takođe veoma bitan element i što ukazuje na kriminal dodatni ovome, je i činjenica da nikada nisu pronađena ogromna sredstva koja je ova kriminalna grupa optužena za njegovo ubistvo imala.

Mi smo čuli bezbroj tvrdnji od državnog vrha da su oni zarađivali milione evra mesečno, da su profitirali od prodaje droge i raznih drugih vrsta kriminalnih aktivnosti, po naređenju u to vreme šefa poslaničke grupe DOS-a Čedomira Jovanovića, srušena je kuća u Šilerovoj kako bi bili uklonjeni dokazi i nikada nijedan režima nakon toga nije hteo da se bavi suštinom, a suština je upravo ko je to uradio.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo još jedne teme od koje vaš režim redovno beži.

Mi smo čuli nebrojano puta i od vaših poslanika i od predstavnika najviših državnih organa da je ambasador Skot, ugurao dve poslaničke grupe, odnosno dve izborne liste u ovu Narodnu skupštinu i da uprkos tome što na dan izbora, znači ponavljam na dan izbora, nisu dobili dovoljan broj glasova da je onda došlo pod pritiscima sa zapada, pre svega iz američke ambasade da je došlo do određenih promena.

Ono što vi izbegavate da priznate pred građanima Srbije je činjenica da ti ljudi nisu imali većinu, govorim o poslaničkim listama koje su naknadno i protivzakonito i protivustavno ušli u Skupštinu, da one nisu imale većinu u RIK. Tu većinu i ponavljanje izbora na deset biračkih mesta, kako bi u ponovljenom glasanju te dve liste profitirale i prešle cenzus obezbedila je vladajuća većina. I to je nešto što je činjenica, što je dokumentovano, a što svi pokušavate da izbegnete.

Mi znamo da će uskoro pred naredne izbore ponovo krenuti priče o neregularnostima.

Mi iz SRS su uvek bili do kraja dosledni kada se radilo o sličnim slučajevima i danas jedini upozoravamo da dok god se sa takvom praksom raščisti neminovno je da se takve stvari ponavljaju i na izborima koji slede.

Mislim da je pre svega onome ko je na vlasti stalo da izbori budu legitimni, a legitimni mogu biti jedino ukoliko su sprovedeni u skladu sa zakonom i u skladu sa najvišim principima demokratske prakse.

Mi smo do 2000. godine imali izbore koji su u odnosu na ovo što se posle 2000. godine i "Buldožer revolucije" radi bili izrazito demokratski. U to vreme sloboda medija je bila daleko veća, u to vreme smo imali situaciju da su redovni bili TV dueli između predstavnika vlasti i opozicije.

Podsetiću vas na taj čuveni duel između Zorana Đinđića i dr Vojislava Šešelja, koji je održan u bioskopu „Reks“ i gde je, čak, pred velikim brojem prisutnih, dakle pred živom publikom obavljen taj televizijski, politički, predizborni, TV duel. Tako nešto je danas nezamislivo.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam u ime SRS podneo amandman koji se možda nekome neukom može učiniti da nije previše bitan, ali ovo su suštinski amandmani kojima se u stvari štiti celokupan ustavni poredak Republike Srbije.

Ja ću vas podsetiti na činjenicu da je sistem vlasti u Srbiji, zasnovan na principu podele na zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast.

Međutim, pravljenje pravosudne akademije i davanjem širokih ovlašćenja pravosudnoj akademiji, vi narušavate taj balans, proglašavate da je pravosudna akademija nekakav nezavisni organ i narušavate mogućnost da te tri, Ustavom predviđene i propisane grane vlasti, utiču i kontrolišu jedna drugu, kako nijedna ne bi preuzimala funkcije koje ne sme da ima.

Ovde se radi o izboru člana veća Agencije za sprečavanje korupcije i umesto da to čini Narodna skupština, vi praktično tu nadležnost prenosite pravosudnoj akademiji.

Ja znam da ćete vi reći da u skladu sa zakonom to radi Narodna skupština, ali ne može birati Narodna skupština, ako konkurs prethodno sprovodi pravosudna akademija, pa onda ministar nadležan za poslove pravosuđa, predlaže kandidate Narodnoj skupštini, a Narodna skupština onda ima mogućnost samo da izabere među kandidatima koji su joj ponuđeni.

Tu onda nema nikakve slobode izbora, to je ponižavajuće za Narodnu skupštinu i to praktično znači da ovde sede ljudi koji su maloumni, koji su maloletni, koji nemaju dovoljno mudrosti, znanja, iskustva da oni obave taj posao izbora, već to prethodno neko čini za njih, a onda formalno Narodna skupština proglašava koji će to kandidati biti.

Završavam, onda bi poštenije bilo da ste celokupan taj posao izbora, izmestili iz Narodne skupštine, jer ne može Narodna skupština preuzimati odgovornost za ono što su drugi uradili, jer ni na koji način ne može uticati na to koji će to kandidati ovde stići.

Posebno, šta je bitno, još jedna rečenica, vi kažete da se ovde u drugom delu testa, ocenjuje profesionalni integritet kandidata.

Ja bih zaista želeo da čujem koji je to test i kako će izgledati taj test za ocenu profesionalnog integriteta kandidata. Ocena je samo – prošao ili nije prošao, i kome članovi pravosudne akademije ne daju štambilj da je prošao ocenu profesionalnog integriteta, on nikada kao kandidat neće moći da se pojavi pred narodnim poslanicima, koji, podsećam, imaju i nose suverinitet koje su na njih preneli građani Srbije, a ne na članove bilo kakve pravosudne akademije.
Gospođo Kuburović, moja kritika je bila veoma dobronamerna. To što aktuelno rešenje nije dobro, kako vi kažete, mi smo to govorili još kada je taj zakon donošen i kritikovali ga žestoko u Narodnoj skupštini Republike Srbije. To nije opravdanje da se zakon koji sada donosimo, da i on ne bude dobar.

Ja sam u svojoj diskusiji krenuo od toga i podsetio vas da je u skladu sa Ustavom sistem vlasti u Republici Srbiji zasnovan na podeli na tri grane vlasti – izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Vi veoma dobro znate da u pravnoj teoriji postoji princip koji se naziva – „checks and balancens“ da te tri grane vlasti međusobno kontrolišu jedna drugu, proveravaju i kontrolišu i mogu da utiču jedna na drugu, kao što Narodna skupština treba da bira i razrešava sudije, kao što sudije mogu suditi narodnim poslanicima, ili bilo kom građaninu, itd, to je ono što je suština.

Vi ste rekli još jednu stvar. Rekli ste kako ne predlaže ministar kandidate. Upravo je to stav 1. narednog člana 24. kaže – ministar za poslove pravosuđa predlaže kandidate Narodnoj skupštini. To je sledeći član. Naravno da predlaže, a Narodna skupština samo bira među tim kandidatima. Čak, može da se desi situacija da nema dovoljnog broja kandidata. Koja je tu onda mogućnost izbora? Tu izbora nema. Neko je obavio prethodni posao, neko je od ukupnog broja kandidata, koji se prijavljuju, rekao koji predlozi mogu da dođu pred Narodnu skupštinu i ograničio na taj način mogućnost Narodne skupštine da bira. Nema izbora ako je neko pre nas izabrao, pa, rekao - među ovima možete da birate. I niste ništa rekli od tom testu za profesionalni integritet.

Pazite, to su kategorije koje je jako teško procenjivati. Na osnovu čega? To su stvari sa kojima se mora biti veoma pažljiv. Ja sve vreme ovde govorim principijelno, nije ovde sad pitanje o kandidatima da li će biti ovaj ili onaj, nego se morati principijelno postaviti sistem tako da funkcioniše i za vreme ove i svake naredne vlasti.

Naš problem je što svaka vlast donosi zakone praktično samo za svoj mandat, pa onda naredna koja dolazi kritikuje prethodnu i donosi novi zakon. I Skupština konstantno raspravlja, iznova, iznova, o jednom te istom zakonu i po ko zna koliko puta uređujemo jednu oblast. Umesto da jedanput, kada je uredimo i zaokružimo, da to bude kraj.
Konačno da se vratimo na zakon.

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, pre svega ja bih vas zamolio da mi ipak odgovorite na ono pitanje koje sam postavio u prethodnoj diskusiji vezano za moj amandman na član 23. i na taj test za profesionalni integritet. Taj test propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa, a to ste vi, i to mislim neodoljivo podseća na moralno-političku podobnost koju smo imali u tom komunističkom periodu u SFRJ. Zaista mislim da vi morate znati kako će izgledati taj test, ako ste predlagač ovog zakona i morate nam reći nešto konkretnije o tome.

Što se tiče amandmana na član 114, moj predlog je da tu stoji, umesto ovoga što vi predlažete, da zakon stupa na snagu sedmog dana od dana objavljivanja, a da se primenjuje od 1. septembra 2020. godine, osim nekoliko članova zakona čija će primena početi odmah. Moj predlog je da kompletan zakon važi u skladu sa Ustavom kakva je odredba, dakle, u roku od sedam dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku“. Nije dobro da se odlaže dejstvo zakona i ja bih molio samo vaše saradnike da malo budu tiši i da slušaju ovo što govorim i da vas ne ometaju.

Vi ste svedok da smo mi u prethodnom periodu nebrojeni broj puta imali na dnevnom redu zakone da smo samo dalje odlagali početak primene zakona koji je već bio odložen kada je osnovni zakon donošen i to izaziva ozbiljne troškove i to je jednostavno besmisleno. Šta znači – stupa zakon na snagu, ali se neće primenjivati? Pa na kakvoj je onda snazi ako se ne primenjuje?

Druga principijelna stvar zašto ne bi trebalo to da se radi...

(Predsednik: Vreme.)

Ako mogu rečenicu, da završim samo.

(Predsednik: Znači, vreme ne znači ništa. Izvolite.)

Samo ako vam toliko znači, evo, odustajem od završetka rečenice. Hvala.
Evo, ja ću pročitati, gospođo Kuburović, upravo član zakona koji to reguliše.

Dakle, vi kažete da ministar koji je nadležan za poslove pravosuđa, ali evo šta kaže zakon. Na testu se ocenjuju samo stručna osposobljenost, znanja i veštine koje su određene u programu testa koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Znači, test propisuje ministar nadležan za poslove pravosuđa. Dajte da vidimo kako će taj test izgledati, test kojim se procenjuje profesionalni integritet. Ako ta grupa ljudi kaže – ne prolazi, jer samo su dve ocene, položio i nije položio, onda taj čovek ne može da dođe kao predlog pred Narodnu skupštinu.

Zbog toga sam ja rekao da je to ponižavajuće za Narodnu skupštinu, jer se prethodno vrši trijaža kandidata i procenjuje njihov, kako kažete, profesionalni integritet, što je možda samo malo lepši i moderniji naziv za moralno-političku podobnost, a onda Skupština bira na osnovu predloga koji je već neko odredio. Može samo da digne ruku neko ili da ne digne. Da bilo ko drugi to radi, to je u redu, ali neka onda odradi ceo posao. Ne može Narodna skupština da stavlja svoj potpis i da daje legitimitet izboru na koji suštinski nema uticaj i najbitnija stvar, to nije u skladu sa principom podele vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Tri grane vlasti postoje u skladu sa Ustavom, a vi izmišljate četvrtu i kažete da je nezavisna. Znači da na taj način narušavate ustavni poredak.

Zamolite kolegu da ne priča dok narodni poslanici diskutuju. Ja se obraćam vama kao ministru.
Molim vas da nam kažete nešto više o testu i koji je način na koji će se procenjivati profesionalni integritet.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam predložio da se briše stav 4. člana 41a novog člana, koji određuje da će prilikom donošenja odluke sudija za izvršenje voditi računa da li se promenom načina izvršenja kazne može ostvariti svrha kažnjavanja. Dakle, ovo je još jedan slučaj gde se regulišu stvari koje apsolutno ne treba regulisati, jer, o čemu će drugo? Dakle, neke se stvari podrazumevaju.

To me podseća na jednu situaciju kad smo ovde donosili Zakon o zabrani pušenja u prethodnom mandatu, kada je stajalo u predlogu zakona - ukoliko su prozori i vrata sastavni deo zidova. Pa čega će drugog biti? Dakle, neke se stvari podrazumevaju i čini mi se da se ponovo u prevodu, možda, kada dobijete te stavove Venecijanske komisije, pa to prevodite na srpski, da se tu onda malo izgubi smisao, a vi po automatizmu to gurate u zakone. I taj Odbor za zakonodavstvo je nekada mnogo bolje funkcionisao i nije propuštao ove stvari.

Onda kažete u sledećem stavu - pre donošenja odluke iz stava 5. ovog člana sudija za izvršenje vodiće računa o tehničkim mogućnostima izvršenja kazne. Sudija će voditi računa o tehničkim mogućnostima za izvršenje kazne. Šta? Da li ima dovoljan broj slobodnih ćelija? Ili, da li ima dovoljan broj slobodnih nanogica? Apsurdno je. Sudija ili vodi računa o zakonu, ili vodi računa o tome da se ostvari svrha kažnjavanja ili će voditi računa o tehničkim mogućnostima. Apsurdno je određivati zakonom i obavezivati sudiju da vodi računa o tehničkim mogućnostima za izvršenje kazne.

Mislim da je to još jedan stav koji treba brisati, kao i naredni stav, koji kaže da protiv odluke sudije za izvršenje o tom zahtevu mogu uložiti žalbu onaj koji je podneo molbu i javni tužilac - u roku od tri dana od prijema odluke. A zašto u roku od tri dana i koji su to razlozi za toliku žurbu? Zašto nije rok od osam dana, što je uobičajeni zakonski rok, ili rok od 15 dana, kao što je rok za žalbu na presudu?

Radio sam u pravosuđu i mislim da zaista nema nikakvog razloga za rok od tri dana, ni za tužioca, ali isto tako ni za podnosioca molbe.
Još jednom, najdobronamernije moguće.

Ukoliko ste mislili na to da li osuđena lica imaju prebivalište, da li imaju mesto boravka, to se ne može smatrati tehničkim mogućnostima, to je zakonski uslov da bi se kazna krivične sankcije izvršila na određeni način. Ne može se govoriti o tehničkim uslovima, odnosno o tehničkim mogućnostima. To je apsolutno nepodoban, po meni, izraz, koji je upotrebljen u zakonu, neprecizan je, jer se ne može od sudije očekivati, evo, složiće se gospodin Neđo Jovanović iz Socijalističke partije Srbije kao advokat koji to dobro zna iz prakse, da je moja primedba apsolutno na mestu.

Druga stvar na koju sam ukazao, a to je rok od tri dana. Vi, gospođo Kuburović, znate da su i u drugim zakonima propisani kratki rokovi. Ali, u Srbiji generalno nije problem kao što mnogi tvrde da mi imamo loše zakone, mi imamo dobre zakone, ali se zakoni ili ne primenjuju ili se, što je još češće, primenjuju selektivno. Problem je što se i ovim zakonima o kojima mi danas raspravljamo u Narodnoj skupštini omogućuje da se u budućnosti postupa selektivno.

Vi ste maločas govorili i rekli kako je navodno najveći problem to što je sada krivično delo, odnosno ono što je bio prekršaj, neprijavljivanje imovine, da je sada krivično delo, pa da je zaprećena kazna od šest meseci do pet godina zatvora. Pazite, to je kazna za ubistvo iz nehata. To je kazna za čedomorstvo.

Kada se donosi i kada se propisuje neko krivično delo, kada se propisuje krivična sankcija, onda se vodi računa o društvenoj opasnosti i na osnovu toga se odmerava kolika je minimalna a kolika je maksimalna predviđena kazna. Ako se to preširoko postavi, e upravo je to osnov za korupciju i upravo je tu ostavljena mogućnost da se različito postupa sutra i da se kaže - e, ovaj je moj, on će dobiti uslovnu kaznu, e, ovaj drugi nije, njemu ćemo da rebnemo pet godina.
Ja želim reč, gospodine Marinkoviću, ali u skladu sa Poslovnikom ste dužni da mom kolegi Petru Jojiću date pravo na repliku, jer je ministar pogrešno protumačila njegovo izlaganje, apsolutno. Nema razloga, evo završavamo ovu raspravu i nema razloga da se sada krše ta osnovna poslanička prava.

Dakle, u skladu sa članom 14, kaže – posebni stručni ispit za obavljanje poslova u službi za obezbeđenje, koji su do stupanja na snagu ovog zakona prijavljeni, okončaće se najkasnije do početka primene ovog zakona propisima koji su važili u vreme podnošenja prijave.

Ja sam podneo amandman na taj član. Mislim da tu treba da stoji – do datuma utvrđenog rešenjem, jer svakom zaposlenom koji treba da polaže stručni ispit doneto je rešenje i u tom rešenju stoji do kada je neophodno položiti stručni ispit. Nema ni jednog jedinog zakonskog razloga da se pravi razlika u odnosu na one koji su do sad polagali taj stručni ispit i da se onima koji sad treba da ga polažu daju neki veoma dugi rokovi. A, pitanje je kada će početi primena ovog zakona? Vi ste odredili jedan rok. Moguće je da će u međuvremenu biti novih odlaganja i da će to možda biti za nekoliko godina.

Druga stvar, da vam ukažem još jedanput koliko su loši ovi predlozi zakona, znate, postoji nešto što se zove objašnjenje pojedinačnih rešenja, gospođo Kuburović, ako me pratite. I pogledajte šta piše kao objašnjenje za rešenje u članu 14. Kaže - Predlogom zakona propisano je, pa ponovljen ovaj član zakona.

Kada se objašnjavaju pojedinačna rešenja, tu moraju stajati razlozi zašto je potrebno, zašto je dobro, zašto je neophodno da rešenje zakonsko bude upravo tako.

Ako ovo prihvatimo, vi onda možete za svaki član zakona reći - evo, zbog toga, pa prepisati ono što ste dali kao predloženo zakonsko rešenje.

To što vi predlažete nešto u zakonu, to nije argument ni za šta. Vi morate argumentima braniti to rešenje i reći - zbog toga i toga je to neophodno.

Vas, gospodine Marinkoviću, još jedanput molim, da se ne bi gospodin Jojić javljao po Poslovniku, da mu u skladu sa Poslovnikom omogućite ta dva minuta za repliku. Ima pravo u skladu sa Poslovnikom.