Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đuro Perić

Đuro Perić

Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Govori

Poštovana predsedavajuća, gospođo Elvira Kovač, uvažena potpredsednice Vlade i ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, kada govorimo o energetici moramo da imamo na umu da je to vrlo specifičan segment našeg okruženja.

S obzirom da živimo u trećoj deceniji 21. veka mislim da više nema gotovo nikoga u ovoj državi ko se u svom svakodnevnom životu ne koristi elementarnom energijom koja je danas krajnjim potrošačima gotovo uvek, i po pravilu, lako dostupna po relativno niskim cenama.

Vrlo retko bi smo mogli pronaći nekoga ko bi želeo da se odrekne sijalice, televizora, kućnih aparata koji veoma olakšavaju čovekovu dnevnu rutinu življenja. U tom smislu energija i njeno korišćenje postalo je civilizacijska tekovina i neizostavni deo savremenog društva.

Sa druge strane, vrlo su retki pojedinci koji imaju čak i minimalnu predstavu šta je sve potrebno prethodno uraditi kako bi se obična voda, ugalj, vetar ili drugi prirodni elementi pretvorili u korisnu i svima dostupnu energiju i koliko je to dug put.

Zato, energetika predstavlja jednu od najsloženijih i najvažnijih privrednih grana koja objedinjuje sve od primarnih proizvođača samih energenata, onih koji se bave njihovom transformacijom u energiju, onih koji distribuiraju do nas građana i privrednih subjekata koji je koristimo.

Paket zakona o kojima danas raspravljamo ima za cilj da te složene procese pravno osavremeni i uredi. Tu je na prvom mestu svakako krovni Predlog zakona o energetici. Njime se naše nacionalno zakonodavstvu usklađuje sa evropskim propisima i međunarodnim Sporazumom o osnivanju energetske zajednice koji je nedavno ratifikovan i uvode nova savremena rešenja u ovu oblast, naročito ona vezana za domaće i međunarodno tržište energijom i njenu distribuciju korisnicima.

U tom smislu na prvom mestu mi u poslaničkoj grupi PUPS – „Tri P“ smatramo da je dobro što je izvršeno precizno definisanje energetski ugroženog kupca, tako da ga sada može steći i samačko ili višečlano domaćinstvo koje živi u jednoj stambenoj jedinici i kome se isporučuje toplotna energija, a u skladu sa aktom koji donosi ministarstvo.

Sredstva za ostvarivanje prava energetski ugroženog kupca toplotne energije takođe se obezbeđuju u budžetu Republike Srbije. Status energetski ugroženog kupca se stiče na osnovu rešenja organa jedinice lokalne samouprave.

Dobro je i to što se prate savremeni trendovi i u drugim oblastima, pa se tako, na primer, novim rešenjima stvara pravni osnov i za regulisanje rada punionica za električne automobile.

Sledeća dva zakona usko su povezana i odnose se na obnavljanje i izvore energije i njeno racionalno korišćenje. Ova pitanja su sve više aktuelizovana u savremenom svetu. Odavno su prošla vremena kada su lako dostupni prirodni resursi, poput vode ili uglja, mogli netremice eksploatisati bez razmišljanja o tome koliko ih preostaje budućim generacijama, kao i o posrednoj ceni koja se plaća za proizvodnju energije kroz uništavanje ili narušavanje životne sredine i uticaja svega toga na sam biološki kvalitet čovekovog života.

Predlozima ovih zakona nastoji se da se na svaki način podstakne i nagradi svaki vid proizvodnje energije iz najrazličitijih obnovljivih izvora.

U Predlogu zakona ih je nabrojano više od desetak, ali ja bih se posebno osvrnuo na jedan koji nam se bukvalno stvara i nestaje svake godine pred očima, a to je biomasa.

Kao što je svima poznato, Srbija raspolaže sa velikim poljoprivrednim površinama na kojima se svake godine stvara ogromna količina travnate, žbunaste i drvenaste biomase, bilo da se radi o nusproduktu organizovane poljoprivredne proizvodnje, bilo da je reč o zaparloženim površinama ili životinjskom otpadu.

Nažalost, minimum toga se iskoristi u energetskim postrojenjima, već se ili ostavlja da trude, da se ekonomski invaziono širi ili se neracionalno baca kojekuda.

Upravo su tu krije još jedna potencijalna korist od udruživanja i pomoći zadrugarstvu, na čemu radi i koje stalno promoviše i naš predsednik Milan Krkobabić i njegovo Ministarstvo.

Zadružna proizvodnja bi potencijalno, relativno lako mogla da u značajnoj meri iskoristi ovu biomasu kao energent za dobijanje čiste energije, što bi multiplikovalo korist od njene upotrebe kako za same mikro zajednice u selima, tako i za naše društvo u celini.

U gradskim sredinama bi se akcenat mogao staviti na elektrane, na otpad i otpadni metan-gas sa deponija koje su, nažalost, takve kakve jesu, ali se svakako mora raditi na njihovoj sanaciji i smanjivanju. Ovo je jedan od korisnih načina da se to zaista i uradi.

Sa druge strane, veća pažnja se mora posvetiti i racionalnijem korišćenju same energije. U tom smislu je dobro što se nameće obaveza investitorima i graditeljima novih stanova u zgradama da te objekte obavezno termalno izoluju u ugrade zasebne kaliometre i za svaku zgradu i za svaki stan, čime će se postići značajna ušteda i izbeći periodična nezadovoljstva građana radom toplana i rasprava o ceni njihovih usluga.

Naposletku, predloženim izmenama zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima, uvodi se mogućnost za primenu eUprave i u ovom sektoru, veću povezanost tih istraživanja sa našom naukom i Geološkim zavodom Srbije, kao i strožijom kontrolom rada preduzeća koja se bave ovim poslovima.

Poštovani narodni poslanici, poslanička grupa PUPS – „Tri P“, smatra da su predlozi ovih zakona vrlo značajni, kako za održavanje naše energetske stabilnosti, tako i za održivi razvoj našeg društva.

U uverenju da će i resorna ministarstva dobro odraditi svoj deo posla koji ih čeka u donošenju novih i usklađivanju ranijih pratećih podzakonskih akata za njihovu praktičnu primenu, naša poslanička grupa će u danu za glasanje dati svoju podršku za njihovo usvajanje.

Hvala vam.
Poštovana potpredsednice Narodna skupština, gospođo Kovač, uvažene ministre Siniša Mali sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, prvo bih pohvalio praksu koja je sada uvedena, a to je da raspravljamo o budžetu u redovnom postupku, a ne ono što smo imali ranije u kratkim vremenskim periodima kada je to bilo vanredno i kratko vreme. Jer, sada smo stvarno imali mogućnost da temeljno to pogledamo, s obzirom na to da je, po mojoj proceni, ovaj Predlog budžeta za 2021. godinu, koji je sačinjen u Ministarstvu finansija i o kome mi danas raspravljamo, a predložila ga je Vlada Srbije, ja mislim da je to jedan vrlo sjajan budžetski predlog koji imamo.

U životu sam proveo 25 godina u državnoj upravi saveznih organa Jugoslavije, preko 10 godina u opštini i gradu Beogradu. Isto tako sam imao priliku da pregledam, jer sam se time i bavio, sve te probleme koji su iznošeni u tim budžetima za toliko vremena.

Ovde jeste rečeno da je budžet, posle Ustava, najvažniji akt. Svakako, to su budžeti po godinama, a Ustav je malo širi pojam.

Moram da kažem da je kompozicija ovog Predloga koji je dat nama, a koji je vrlo teško i složeno delo tih ljudi koji su to radili, jer ako ste svi imali to u rukama, a jeste, videli smo da je tu preko 1.200 stranica teksta i mislim da je to vrlo analitički sve razrađeno i dati su podaci, maltene, o svakom detalju.

Prema tome, mislim da je ovo jedan od ređih Predloga zakona o budžetu. Rekao sam da sam to mnogo puta gledao. Verovatno da od ministra Stojadinovića, koji je bio ministar finansija, do sada se nije pojavio, po mojoj oceni, neki ovako temeljan i razrađen sistem. Neću ulaziti ja sada u pojedine detalje i cifrice, nego kao jedan celi paket koji je dat nama na razmatranje.

Zatim bih rekao sledeće. Ja ću malo da se osvrnem da tih samo par elemenata vezanih za budžet, a više ću govoriti o ovom Finansijskom planu Republičkog zavoda za PIO, pošto sam tu dosta vremena proveo kao predsednik Savez penzionera, pa sam imao dosta uvida u sve te probleme koji su tištali te naše penzione već duže vreme.

Što se tiče ovog Predloga ovde, mislim da je ona fiskalna i monetarna konsolidacija koja je ostvarena posle dobro osmišljenih mera i kreativnih rešenja koja su sprovodili predsednik, gospodin Vučić i Vlada Srbije od 2014. godine do sada, pa je to omogućeno da u izvesnom smislu da se pojedina rešenja u budžetu i lakše mogu da postave i rešavaju. To je ono što je pozitivno.

Negativno je što nas je u ovom istom periodu zadesila ova velika nevolja sa ovom pandemijom koja je to svakako u mnogo čemu otežavala.

Činjenica je da su kreatori fiskalne monetarne politike kontinuirano radili na merama za ublažavanje pritisaka na ekonomiju, kao što je to rečeno. Mere donete tokom aprila očuvale su proizvodne kapacitete celokupne privrede, održan je životni standard stanovništva, što je vrlo bitno, dodatno su podržane mere za one sektore koji su pretrpeli najveću štetu tokom prvog talasa epidemije.

To je dalo jednu stabilnost i sigurnost u celom našem funkcionisanju sada u ovim uslovima koje imamo. Vrlo je važno, mislim nije ni slučajno po mom mišljenju, da je projekcija prihoda u budžetu za 2021. godinu sačinjena na osnovu kretanja najvažnijim makroekonomskih parametara, bruto društvenog proizvoda, njegovi komponenti, inflacije, deviznog kursa, kretanja spoljno-trgovinske razmene, promene kretanja zaposlenosti i zarada u 21. godini i procesa efekata izmenjenih u poreskoj politici.

Pandemija korona virusa nam je nanela veliku štetu do sada, ali se ona održava i dalje tako da utiče na sve sfere života i rada stanovnika naše zemlje, ali isto to se dešava i u celom svetu. To zlo je okupiralo celu zemaljsku kuglu, znamo mu ime, ali nažalost, ne znamo mu sva podmukla svojstva koja će nas i dalje pratiti kao što se vidi. Valjda će se naći i tome neko rešenje i kraj.

Skrenuo bih pažnju na pravovremene mere kreatora ekonomske politike, koje pre svega imaju u fokusu održavanje zaposlenosti koje je u mnogome ublažilo negativne efekte izazvane pandemijom, pa se ne očekuju značajnije turbulencije na tržištu radne snage. To se na kraju vidi i po prosečnoj zaradi u periodu januar-avgust od 59.234 dinara.

Gospodin ministar finansija je više puta isticao i danas je rekao šta su prioriteti u svemu ovome što je nama prezentirano i mislim da je to sa jedne strane prihvatljivo sasvim za mene, to će reći da se vodi računa o društvenom standardu kako to zovemo i uopšte standardu stanovništva, i drugo oko ovih velikih investicija koje imaju. Ali, ja bih tome pridodao još nešto, mislim da pored ovoga što je stvarno najbitnije trebalo da se malo, mislim da vi to čak i imate na određen način samo što ja nisam uspeo da nađem tu korelaciju sa svim tim ciframa koje su tu bile, a to je oko zdravlja, što nas je dodatno opteretilo, da je čisto zdravlje bez ovih pandemija itd. to bi bilo nešto sasvim drugo, mada je i to od velikog značaja, ali ovo svakako utiče da nam to stvara određene pritiske koje imamo.

Isto tako, za poljoprivredu mislim da je ona dobro koncipirana u tom smislu da je na raznim načinima i kroz ove subvencije i kroz ostalo sve dosta dobro predviđeno, ali mislim da je ona od takođe ključne važnosti u razvoju našeg daljeg sistema, kao što je i razvoj sela i svih tih pitanja vezanih za opstanak stanovništva u tim našim delovima zemlje.

Mislim da ćemo sa ovim predlogom budžeta koje će i naša poslanička grupa, kao što je rekao i naš drug Stošić, sasvim da prihvati sve ove zakone koji su vezani za ovo što se tiče budžeta i ovih drugih pitanja. Sada bih samo nešto malo razjasnio neka pitanja vezana za ovaj finansijski plan Republičkog fonda PIO.

Taj finansijski plan Fonda PIO je poseban pravni akt, on je uz budžet koji se donosi na osnovu određenih zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i Zakona o budžetskom sistemu. O tome daje saglasnost Narodna skupština za sve te parametre koji su izneti, a oni su se držali preporuka koje su imali i u Predlogu budžeta, kao što su npr. projekti godišnjih proseka inflacije, realnog rasta BDP, BDP – 5997 milijardi, a okvirni ukupni rashod Fonda iznosi oko 724 milijarde i 18 i viši su u odnosu na prošlu godinu za 4,83.

E, ovde je važno ono što je danas gospodin ministar rekao, šta se tu dešava sa doprinosima za socijalno osiguranje, koji iznose 556,9 milijardi i od tih doprinosa za ostvarivanje funkcije, za finansiranje penzija se izdvaja 75,94% planiranih prihoda, a od pomoći i transfera države je svega 153 milijarde i 30 miliona, što je 21,17% od ukupnog. Ovo naglašavam zbog toga što je spomenuo gospodin ministar da smo imali situacija kada je država morala da interveniše i sa 48% sredstava za funkcionisanje ovoga fonda. Međutim, pamtim čak da se dešavalo da se za neki mesec davalo 55% sredstava za to.

Međutim, sada se stvar izmenila vrlo ozbiljno i ovih 153 milijarde što se daju, i to treba malo da shvatimo, nije to vezano toliko za to što ti doprinosi ne idu kako treba, nego to je obaveza države za ovaj zaposleni narod koji je u MUP-u i Ministarstvu inostranih poslova, sa beneficiranim stažom, rudari, borci i razne druge grupe koje je država morala svojim zakonima, kao što su i uredbe o posebnim penzijama za pripadnike SUP-a i ostale iz pravosudnih organa koji su radili na Kosovu. Tako da, od ovih 153 milijarde je veliki deo koji bi bio stalno prisutan, jer to su posebna rešenja koja su data.

Tu je dosta bilo reči oko toga što smo imali situaciju da nam je u jednom trenutku oko usklađivanja penzija došlo do nekog malog zastoja, nismo imali utvrđen tu našu formulu, kako se to kaže, pa je prihvaćena ova tzv. švajcarska formula 50/50, 50 od potrošačke cene, a 50 od zarada. To smo imali mi negde tamo 2005. godine itd. To je sad jedno zadovoljavajuće rešenje, ali na duže staze, kao što je već bilo reči ovde, a to je primetio i naš predsednik Republike, gospodin Vučić, da na tu dužu stazu dolazi opet do poremećaja malo na štetu penzija, pa je on uzeo obavezu da će lično da učestvuje u tome i da se nađe neki korektiv koji bi napravio jedno trajnije rešenje koje bi bilo ovako sigurnije.

Moram da kažem da nismo mi sve to skupa izmislili ovde, imao sam razgovore sa Savezom penzionera Mađarske, oni su imali negde oko četiri miliona penzionera, ali su ih sveli na svega dva miliona, a ovo drugo su morali da nađu kroz neka druga rešenja. Ovde smo mi za sada uzeli kao problem da je najlakše da se ide sa ovim tzv. faktorom da prosečne penzije budu 50% u odnosu na prosečne zarade. Trenutno je to sada malo poremećeno, ali iz opravdanih razloga, jer se moralo povećavati nešto oko zarada naših radnika u zdravstvu itd, pa to sada iznosi negde 47,8 u odnosu na ovih 50/50.

Međutim, moram da kažem, tih 50/50 nije baš definitivno utvrđeno na ovoj relaciji predsednik Republike i ministar Krkobabić. Mogu tu da se nađu i neki drugi elementi i faktori koji će još bolje i čvršće to da učine. Mi smo imali kao PUPS razne druge predloge vezane za tzv. tehnološko-fiskalne fondove kao ispomoć ovim postojećim fondovima itd. Ovo smo uzeli zato što su neke zemlje koje su prihvatile ovaj tzv. finansiranje tekuće penzija da ide to ovako kao što je to sada predviđeno.

Međutim, ima tu nekoliko problema, neću baš mnogo da dužim, a jedan od tih problema je, kao što smo već i čuli, doduše i pre neki dan, a sada ga ja ističem posebno jer sam direktno bio svedok kako se to sve dešavalo. Dakle, mi imamo veliki problem sa tzv. zemljoradničkim penzionerima, kojih ima negde oko 170.000 sada i tu se napravio dug od dve milijarde evra, koliko sam čuo od vas, ministre. To je nastalo, sećam se kada je nastao problem, još od Đinđićeve vlade. Đinđić je tu napravio jedan gest koji nije omogućio da to ide nekakvim tokom koji je do tada išao, ali to bi se do sada verovatno ispravilo i da bi se napravio jedan sistem obaveza je sada na tome da se radi ozbiljno, jer tu treba naći odgovarajuća rešenja. Imaćemo sada još više penzionera, jer je ovde u to vreme bilo oko 250.000.

S druge strane, tu se mora poći i od prave reforme penzijsko-invalidskog osiguranja i naći odgovarajuća rešenja, jer mi npr. od ovih milion i 770 hiljada penzionera imamo milion i 200 hiljada penzionera čije su penzije do 20 hiljada. To je vrlo malo. To sada spada već u jedan red nekih socijalnih problema koji se moraju rešavati na drugi način. Nevolja je u tome što mi i dalje imamo dosta zaposlenog sveta koji ima isto tako neke niže zarade i kraćim rokovima, jer od toga je i nastala ta situacija što su te penzije tako niske.

Radi se o niskim zaradama u raznim privrednim granama koje su bile, a isto tako o kratkom radnom stažu, pa se onda tu dešava da mi, na primer, čak ispod najniže penzije, koja je negde oko 13.900 dinara, imamo oko 200 hiljada penzionera. To ispada malo nelogično, ali je to tačno, takva je situacija. Iz toga proizilazi sve, jer taj sistem kao sistem ne može rešiti ove krupne probleme koji su vezani za tako veliku masu ljudi čiji bi problem trebalo da se na odgovarajući način razreši.

Tako da, mislim da je ovo što sam rekao, da je sad malo došlo do umanjenja oko ovih penzija proseka, da će se ovim povećanjem od 5,9% to dovesti na taj nivo i da ćemo onda imati jednu situaciju koja je normalna i da će ta usklađivanja dalje ići normalnije.

Radi se još o tome, i time bih završio, da i pored svih tih problema sa tako niskim penzijama i tako velikim brojem penzionera, nije lako da se nosi, jer su to veliki izdaci, bez obzira što svi ti poljoprivredni penzioneri, njih 170 hiljada, imaju prosečnu penziju 11 hiljada. Ja sam brojao, svega 21 penzioner iz te oblasti ima nešto veću zaradu od tih 11 hiljada. To je na prvi pogled mali iznos, ali kada imaš veliki broj ljudi, onda to traži i znatno veće pare. Tako da se ja nadam da ćemo mi zajedničkim snagama da uspemo da nađemo izlaz iz svega ovoga što je vezano za ovaj problem penzijsko-invalidskog osiguranja. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, imam pitanje i predlog za ministra finansija, a radi se o sledećem.

Mi već imamo devet meseci ovaj korona virus, ne zna se ubuduće koliko će ona još da traje, i moram da kažem da za sprečavanje tih infekcija koje nastaju treba dosta izdataka da bi se nabavila ta sredstva koja služe za zaštitu, kao što su maske, veća količina sapuna, dezinfekciona sredstva itd, pa je predlog moj da Ministarstvo finansija za zaposlene i penzionere koji imaju primanja niža od 30.000 dinara obezbedi jednokratnu pomoć, kako bi oni to mogli da nabave, a nadam se da je uvaženi ministar Siniša Mali veliki majstor i kreator ovih fiskalnih i monetarnih kombinatorika i da će moći da nađe u tom predlogu budžeta sa sledeću godinu ta sredstva, kako bi pomogli ovim najugroženijim koji nemaju mogućnost, a to nisu baš ni tako mala sredstva, jer mi svi dobro znamo koliko to iznosi i šta to za takve ljude znači.

Hvala i nadam se da će se to prihvati.
Poštovana gospođo predsednice, cenjeno predsedništvo, uvaženi gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je ovo jedan vrlo značajan zakon o kojem danas raspravljamo i koji treba da se donese s obzirom na činjenicu da se u poslednje vreme pojavljuje u javnosti dosta kritike na nas kao zakonodavni organ, da donosimo dosta zakona ali da je pitanje sprovođenja tih zakona mnogo diskutabilno i da ne donosite rezultate koji se žele.
Mislim da će formiranjem ovih novih organa u Ministarstvu za državnu upravu oko Upravne inspekcije pomoći da se, ako ne u celini, jer svakako nisu oni jedini koji to mogu da obezbede, ali će u mnogome trebati da poboljšaju ukupno stanje u realizaciji tih zakona, kao što se to predviđa ovim zakonom.
Gospodin ministar je rekao da je to zakon koji je celovitije rešavao organizaciju, nadležnost, ovlašćenja ili način rada, donet čak pre 35-36 godina. Istina, u međuvremenu su donošeni mnogi drugi zakoni i ovo je redak zakon koji treba da sublimira sve ono što se sada nalazi u brojnim zakonima koje imamo i koji su doneti, a posebno moram da naglasim da je Zakon o državnoj upravi, Zakon o državnim službenicima čak direktno u članu 18. regulisao pitanje obaveze donošenja jednog ovakvog zakona i on je to nabrojao šta sve treba da se uradi. Gospodin ministar je govorio o tome da je to ne samo potreba našeg unutrašnjeg zakonodavstva i svega ovoga što proističe iz toga šta treba da se nadzire, nego je ovo ujedno i usklađivanje ovog dela zakonodavstva sa evropskim zakonodavstvom, tako da je i to jedan značajan momenat u svemu tome.
Osvrnuo bih se na jedan detalja iz ovog zakona a to je pitanje organizacije. Gospodin ministar je rekao da se tu sada menjaju određeni odnosi, organizacione a onda i kadrovske prirode, a radi se o tome da se umesto sektora u okviru Ministarstva za državnu upravu, u ovom zakonu treba da se formira glavni inspektorat i da bi tim glavnim inspektoratom rukovodio glavni inspektor koji, prema ovome što je u zakonu predloženo, ima dosta važna ovlašćenja kako u pogledu samog tog inspektorata, tako i u vezi sa njegovim nadležnostima vezanim za rešavanje žalbi ovih područnih i nižih organa u javnoj upravi.
Logično je da iz toga proizilazi verovatno i povećanje broja zaposlenih. Gospodin ministar je rekao koliko sada ima zaposlenih oko ovih poslova upravne inspekcije, međutim, lično mislim, ako bi želeli da postignemo ovo što sam na početku rekao, da će se verovatno tražiti i neko povećanje broja zaposlenih u ovom glavnom inspektoratu tim pre što vidim da je tu dosta zaoštren taj odnos prema uslovima da budeš taj upravni inspektor, a posebno za glavnog inspektora jer se tu traži dosta tih elemenata, kako oko njegove stručnosti tako i oko iskustva i godina staža koje mora da ima.
Pored toga, taj glavni inspektor treba da svake godine donosi i godišnji program rada i to do decembra meseca, ali pošto su ovlašćenja dosta široka i mnogo značajna mislim da bi mi to novom organu, tom glavnom inspektoratu koji će biti u Ministarstvu za državnu upravu, morali posvetiti posebnu pažnju da bi on stvarno vršio taj svoj nadzor i izricao mere koje su predviđene ovim zakonom jer ako bi on to radio i ako bi taj celi inspektorat to u buduće radio, mislim da bi onda ta efikasnost u radu bila mnogo veća i da bi se postigla onda svrha i cilj svega ovoga što se menja.
Naša poslanička grupa PUPS prihvata ovaj zakon i glasaće za njega kada dođe taj dan za glasanje, ali bih ujedno molio da kada se bude usvajao zakon da imamo u vidu ovo što je ministar rekao da će faktički zaživeti sve ovo u jednom novom periodu kada dođe jedna nova Vlada i mislim da je dobro što se toj Vladi, bilo koja da bude, omogućava da ima sada i jednu ovakvu polugu u vršenju vlasti, jer ovo je dosta značajna stvar ako bi se to radilo kako treba i kako je predviđeno u celom tom našem pravnom sistemu, jer ovo je zaista značajna karika jer se ona širi čak i na to da se radi oko nadzora i ovih svih državnih organa, ne samo organa uprave. Nešto je o tome gospodin ministar govorio, ali mislim da će to trebati malo detaljnije da se kaže šta sve to treba da se radi i da će trebati verovatno i dosta podzakonskih akata koji će omogućavati da se to sada sve ostvari.
Zahvaljujem se na pažnji koju ste imali. Mi ćemo ovaj zakon podržati kada bude o njemu glasanje.
Poštovana gospođo predsedavajuća, cenjeni gospodine ministre, koji je izgleda odsutan, dame i gospodo narodni poslanici, konačno smo dobili Predlog zakona koji reguliše izuzetno važnu oblast, oblast svojinskih odnosa. Ustanovljava se novi oblik svojine, javna svojina. Do sada je postojao samo Zakon o sredstvima svojine Republike Srbije. Utvrđuje se da javnu svojinu čine svojina Republike Srbije ili državna svojina, pravo svojine AP, pokrajinska svojina, pravo svojine jedinica lokalne samouprave, opštinska odnosno gradska svojina.
Naime, ovim zakonom ustanovljava pravo javne svojine AP, jedinice lokalne samouprave, koje u važećem pravnom sistemu nisu imali to pravo. Pored uređenja sistema javne svojine, ovim zakonom će se izvršiti prenos državne svojine na određenoj imovini Republike Srbije u svojinu AP, jedinica lokalne samouprave, što je prethodni uslov za uspostavljanje i vršenje svojinskih prava ovih entiteta.
U javnoj svojini su prirodna bogatstva, dobra od opšteg interesa koja koriste organi i organizacije države AP, jedinica lokalne samouprave. Time se obezbeđuje jasan i konzistentan okvir za utvrđenje pravnog režima stvari u javnoj svojini.
Propisano je da se na sticanje, vršenje, zaštitu i prestanak pravne svojine primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje pravo privatne svojine.
Finansijska sredstva tj. novčana sredstva hartije od vrednosti u svojini Republike Srbije, AP, jedinica lokalne samouprave se uređuju posebnim zakonom.
Posebnim zakonom se takođe uređuje i pravni režim građevinskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta. Prirodna bogatstva mineralne sirovine, izvori mineralne i termalne vode prirodni vodotoci, prirodna jezera i druga dobra, koja su posebnim zakonom određena kao prirodna bogatstva, u svojini su Republike Srbije.
Na prirodnom bogatstvu se može steći koncesija ili pravo korišćenja, odnosno iskorišćavanja, a naknada za to pripada Republici Srbiji, AP i jedinici lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalazi prirodno bogatstvo.
Morao bi biti napravljen neki kriterijum po kojem visina naknade učestvuje za svaki od ovih entiteta. Ne vidi se to po kom delu će učestvovati ko, odnosno koji su to uslovi za to.
Dobra u opštoj upotrebi su u svojini Republike Srbije, izuzev ulica koje nisu delovi autoputa, državnog puta prvog reda ili magistralnog puta, trgova, javnih parkova koji su u svojini jedinica lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalaze. Ne znam da li ovde ima nekih amandmana oko toga.
Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave mogu sredstva u javnoj svojini ulagati u kapital javnog preduzeća i društva kapitala u skladu sa zakonom. Time oni stiču udele ili akcije u javnim preduzećima i društvima kapitala i prava po osnovu tih akcija ili udela.
Prirodna bogatstva, dobra u opštoj upotrebi, mreže, vodna dobra i vodni objekti u javnoj svojini, zaštićena prirodna dobra u javnoj svojini i kulturna dobra u javnoj svojini, ne mogu biti predmet prinudnog izvršenja.
Prema Predlogu zakona korisnici stvari u javnoj svojini su državni organi i organizacije, organi i organizacije AP i jedinice lokalne samouprave. Javna preduzeća, društva kapitala čiji je osnivač Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave.
Stvari u javnoj svojini mogu se dati na korišćenje i ostalim pravnim i fizičkim licima - koncesijom ili na drugi zakon predviđen način.
Nepokretne stvari pribavljaju se u javnoj svojini i otuđuju iz javne svojine, polazeći od tržišne vrednosti nepokretnosti koju je procesno procenio poreski ili drugi nadležni organ u postupku javnog nadmetanja, odnosno prikupljanja pismenih ponuda, ako zakonom nije drugačije određeno.
Članom 29. predviđa se da se izuzetno nepokretne stvari mogu pribaviti ili otuđiti neposrednom pogodbom, ali ne ispod tržišne vrednosti koju je procenio nadležni organ, i to ,ako u konkretnom slučaju to predstavlja jedino moguće rešenje.
Pribavljanje pokretnih stvari u javnoj svojini se vrši na način propisan zakonom, kojim se uređuju javne nabavke. Otuđenje pokretnih stvari se vrši, po pravilu, u postupku javnog oglašavanja, odnosno prikupljanja pismenih ponuda, na način kojim se obezbeđuje interes subjekata javne svojine.
Nejasno je zašto se ovo vrši, kako je rečeno - po pravilu, a ne kao obaveza. Izuzetno, otuđenje pokretnih stvari se može takođe vršiti neposrednom pogodbom, iako je članom 33. predviđeno da se ovakvi slučajevi utvrđuju uredbom Vlade Republike Srbije.
Mišljenje poslaničke grupe PUPS je da se ovakvim rešenjima, imajući u vidu upravo javne nabavke, gde je procena da ima mnogo nepravilnosti, ne bi trebalo ni na koji način, da neki redak izuzetak postane pravilo. Isti je slučaj da se stvari u javnoj svojini mogu takođe dati u zakup neposrednom pogodbom.
O sticanju prava na prirodnim bogatstvima i dobrima u opštoj upotrebi, odlučuje Vlada RS, ako posebnim zakonom nije drugačije predviđeno. Za upravljanje dobrima od opšteg interesa u javnoj svojini, mogu se osnivati javna preduzeća, javne agencije i društva kapitala.
U članu 42. se predviđa, što mislimo da je dobro, da Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave, mogu ulagati u kapital stvari u javnoj svojini koje koriste organi Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave za vršenje njihovih prava i dužnosti, koje obuhvataju nepokretne i pokretne stvari.
Nepokretne stvari u smislu člana 53. stav 2. su službene zgrade i poslovne prostorije, stambene zgrade, stanovi, garaže i garažna mesta, nepokretnosti za reprezentativne potrebe i potrebe diplomatskih i konzularnih predstavništva, nepokretnosti za posebne namene.
Pokretne stvari su prevozna sredstva, predmeti, istorijske, dokumentarne, kulturne i umetničke vrednosti, oprema, potrošni materijal, pokretne stvari za posebne namene.
Službene zgrade i prostorne prostorije prema Predlogu zakona su zgrade, delovi zgrada, prostorije izgrađene, kupljene i na drugi način pribavljane od strane Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave.
Stambenim zgradama se smatraju stambene zgrade, stanovi i garaže, poslovni prostor u stambenim zgradama, koje su izgradnjom, kupovinom ili po drugom osnovu pribavljani u svojinu Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave za potrebe njihovih organa.
Organi Republike Srbije, AP, jedinice lokalne samouprave vode evidenciju o stanju i kretanju sredstava u javnoj svojini koje koriste u skladu sa zakonom. Organi Republike Srbije, AP, jedinice lokalne samouprave dužni su da podatke iz evidencije nepokretnosti dostavljaju direkciji koja vodi jedinstvenu evidenciju nepokretnosti u javnoj svojini, koje koristi, takođe, dostavlja podatke direkciji. Mislim da bi ova direkcija morala da se preciznije kaže u zakonu kako se zove, ovo nije baš dovoljno, dosta je arhaično kako je ovde rečeno.
Direkcija je obavezna da vodi evidenciju udela i akcija u javnim preduzećima i društvima kapitala čiji je osnivač Republika Srbija, AP, odnosno jedinica lokalne samouprave. Direkcija podnosi Vladi godišnji izveštaj o stanju nepokretnosti u javnoj svojini.
U trećem poglavlju Predloga zakona govori se o uspostavljanju javne svojine Republike Srbije, AP i jedinice lokalne samouprave. U članu 73. stav 2. se kaže da prirodna bogatstva, dobra od opšteg interesa u državnoj svojini, izuzev komunalnih mreža, ulica, trgova, javnih parkova, dobara koja koriste javna preduzeća čiji je osnivač AP Vojvodina, u skladu sa Zakonom o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, kao i sredstva koja na dan stupanja na snagu ovog zakona koristi Republika Srbija, državni organi i organizacije, ustanove i druge organizacije čiji je osnivač Republika Srbija, danom stupanja na snagu ovog zakona postaju sredstva u javnoj svojini Republike Srbije.
Sredstvima koja koriste autonomne pokrajine, odnosno jedinica lokalne samouprave, smatraju se sredstva u državnoj svojini na kojima su na dan stupanja na snagu ovog zakona upisani kao korisnici AP, odnosno jedinica lokalne samouprave, kao i sredstva koja AP, odnosno jedinica lokalne samouprave koristi po pravnom osnovu koji može predstavljati osnov za njihov upis u javnu knjigu kao korisnika sredstava.
Interesantno je i sasvim prihvatljivo, po našem mišljenju, rešenje Predloga zakona u članu 75. gde se predviđa da jedinica lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalazi sedište zdravstvene ustanove, čiji je osnivač Republika Srbija, može u roku od godinu dana, od dana stupanja na snagu ovog zakona, pokrenuti postupak za sporazumno utvrđivanje udela sredstava u javnoj svojini jedinice lokalne samouprave u sredstvima koja koristi ta zdravstvena ustanova. Zahtev se podnosi Vladi preko nadležnog ministarstva.
U kontekstu ovog rešenja mislimo da bi trebalo videti i rešiti mnoga učešća jedinica lokalne samouprave putem samodoprinosa koji su se raspisivali i koji je razrešavao probleme nedostatka sredstva u izgradnji i raznih objekata koji su delom finansirali i republički ili pokrajinski državni organi.
Takođe je i pitanje sredstava Fonda PIO, gde su osiguranici i korisnici penzija iz svojih sredstava iz tzv. zajedničke potrošnje, gradili razne objekte koji bi trebalo da budu regulisani i postanu njihovo vlasništvo.
Danom stupanja na snagu ovog zakona na nepokretnostima navedenim u članu 73. uspostavljaju se posebna svojinska ovlašćenja AP, odnosno jedinice lokalne samouprave. Autonomna pokrajina, jedinice lokalne samouprave mogu preduzimati sve akte raspolaganja ovim nepokretnostima, osim otuđenja nepokretnosti iz javne svojine bez saglasnosti Vlade.
Na kraju, želim da naglasim da se u oblasti svojinskih odnosa, po Predlogu zakona, uvodi mnogo novina i posebno nosilaca i subjekata sa određenim ovlašćenjima, pa bi, po mišljenju poslaničke grupe PUPS, u procesu sprovođenja zakona trebalo voditi računa da se neka od predloženih rešenja ne pokažu kao dobra, pa ih trebalo brzo popravljati, da ne bi bilo nepoželjnih posledica, kakvih inače imamo često u praksi.
Pošto je bilo dosta nesporazuma oko nekih predloga, nadamo se da će se sve to popraviti putem amandmana, pa će u tom smislu poslanička grupa PUPS glasati za ovaj predlog zakona. Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, cenjena gospođo ministarka sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o parničnom postupku spada, kao i Zakon o krivičnom postupku, u stubove pravosudnog sistema ili pravnog sistema u našoj zemlji u celini.
Norme koje sadrži određuju stepen ostvarivanja zaštite u postupku pred sudovima, najbitnijih prava i sloboda utvrđenih međunarodnim aktima, Ustavom i drugim zakonima Republike Srbije.
Nova rešenja koja se predviđaju ovim zakonom proizilaze iz stanja u praksi, koja je pokazala da je neefikasnost sudova u dobroj meri bila uslovljena nekim rešenjima u važećem Zakonu o parničnom postupku.
Pokazalo se, na primer, da su dužnici da račun poverilaca imali korist zbog dugotrajnih i skupih parnica. Dužnika dobit kao loša pojava u dosadašnjoj praksi morala bi biti uklonjena novim rešenjima u zakonu jer je ona vidljiva ne samo u materiji klasično građanskog prava već se umrežila naročito u trgovinskim odnosno privrednim odnosima.
Sve ovo govori da je nužno doneti novi zakon o parničnom postupku, koji je omogućiti efikasniji i ekonomičniji postupak pred sudovima, a time će se povećati brže i bolje ostvarivanje prava građana predviđena materijalnim zakonima.
U vremenu od donošenja Zakona o parničnom postupku, od 2004. godine, izmene koje su izvršene 2009. godine, u međuvremenu su doneti Zakoni o javnom beležništvu, Zakon o izvršenju i o obezbeđenju, a izmenjen je i Zakon o uređenju sudova, pa je samim tim neophodno izvršiti i određena uslađivanja sa ovim zakonima kako bi se stvorilo povoljnije stanje u građanskoj materiji.
Pored toga, bilo je važno da se sve relevantne preporuke Saveta Evrope, kao i presude Evropskog suda za ljudska prava ugrade u zakon.
Predlaže se u zakonu rešenje da na početku parničnog postupka sud zajedno sa parničnim strankama odredi vremenski rok za preuzimanje parničnih radnji. Na taj način stranke ne bi mogle da se pozivaju na povredu ovog načela od strane suda jer i same učestvuju u vremenskom upravljanju parnicom.
U sudskoj praksi naročito je bilo sporno da li tuženi može da prigovori na mesnu nenadležnost i posle odgovora na tužbu ili to mora učiniti u samom odgovoru na tužbu. Predloženo je prihvatljivo rešenje da je tuženi dužan da istakne prigovor mesne nenadležnosti u odgovoru na tužbu, osim kada se tužba ne dostavlja tuženom na odgovor i tada je dužan da prigovori najkasnije na pripremnom ročištu za glavnu raspravu.
U obrazloženju Predloga zakona ističe se da je u praksi bilo problema oko razgraničenja zakonskog zastupnika i zastupnika pravnog lica. Članom 77. je definisano da je zastupnik pravnog lica u parničnom postupku lice upisano u odgovarajući registar, a koje je određeno posebnim propisom, opštim aktom pravnog lica ili odlukom suda.
Novina u zakonu je da stranka u postupku može da učestvuje samostalno ili preko punomoćnika koji može biti isključivo advokat.
Poslaničkoj grupi PUPS u vezi sa rešenjima koja se predviđaju u članovima 77. i 85. stiglo je mnogo zahteva sa obrazloženjima od strane sindikata, organizacija socijalnog osiguranja, privrednih preduzeća, kao i od Advokatske komore Srbije.
Što se tiče Advokatske komore ona prihvata i zalaže se za predložena rešenja u vezi ovih članova, što je očekivano i logično.
Što se tiče ostalih koji su nam se obratili, oni predlažu da se u članu 77, uz postojeći tekst, doda da zastupnik bude i lice sa završenim pravnim fakultetom i položenim pravosudnim ispitom u radnom odnosu kod pravnog lica stranke u postupku na koje zastupnik pravnog lica upisan u registar prenese svoja ovlašćenja. Slično se predlaže i u vezi člana 85, da stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično, putem zakonskog zastupnika, zastupnika pravnog lica ili preko punomoćnika, da u postupku po pravnom leku zastupa advokat ili ako je stranka pravno lice koje zastupa lice sa završenim pravnim fakultetom i položenim pravosudnim ispitom koje je u radnom odnosu kod stranke.
Navodi se da bi predložena rešenja u zakonu izazvale negativne posledice jer bi neminovno došlo do otpuštanja zaposlenih koji su obavljali poslove zastupanja pravnih lica pred sudovima.
Na primer, u Republičkom fondu PIO ima preko 20.000 parničnih predmeta, a pošto će i vojni fond od 1. januara 2012. godine biti objedinjen u zajednički fond, broj predmeta povećaće se na 50.000.
Smatram da bi profesija advokat bila favorizovana u odnosu na lica sa istim kvalifikacijama. Sumnja se čak i na postojanje tzv. advokatskog lobija koji je uticao na ovakva rešenja koja se nalaze u predlogu.
Pozivaju se na Ustav i na Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Sindikati ističu povredu Zakona o radu, Zakona o socijalno ekonomskom savetu i konvencijama broj 87 i broj 98.
Poslanička grupa PUPS imala je neposredne razgovore sa predstavnicima nekih od navedenih organizacija i prihvatili smo njihove predloge da podnesemo u vezi sa njihovim mišljenjima i stanjima u kojima se nalaze odgovarajuće amandmane, o čemu će biti više reči u raspravi u pojedinostima. Mislimo da su oni u mnogo čemu u pravu, jer, na primer, samo u Fondu PIO radi oko 35 ljudi sa položenim pravosudnim ispitom i praksom koja su do sad zastupala ova, a koja bi izgubila ubuduće rešenjima koja se predlažu, radni odnos. Tako je i u većini drugih organizacija.
Najveću novina predloženi zakon predviđa u pogledu rokova i ročišta. Po predlogu ročišta se mogu odrediti i održati samo u skladu sa vremenskim okvirom, koji rešenjem utvrđuje sud nakon razmatranje predloga parničnih stranaka. Ročište može da se odloži smo izuzetno zbog izvođenja dokaza ili sprečenosti sudije.
Posebnu novinu zakon predviđa kada se može podneti tužba za utvrđenje. Predloženo je rešenje po kojem se tužba za utvrđenje može podneti i radi utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja određene činjenice. U skladu sa uporedno-pravnim zakonodavstvom uvodi se kao novina nužno suparničarstvo, čl. 212. koje postoji u slučaju kada je to zakonom propisano ili kada zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalno pravnog odnosa.
U pogledu izvođenja dokaza veštačenjem Predlog zakona predviđa drugačije rešenje u odnosu na važeći zakon. Po sadašnjem zakonu veštake određuje isključivo sudija, što je često dovodilo do toga da od nalaza i mišljenja veštaka isključivo zavisi i presuđivanje. Mislimo da je ovo bila loša praksa u postupku sa dosta subjektivizma.
Zato PUPS u potpunosti podržava predlog da same stranke mogu angažovati veštake iz registra sudskih veštaka i predložiti njihov nalaz i mišljenje, pri čemu sud ceni sve dokaze i zaključuje u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja.
Značajna je i novina u pripremanju glavne rasprave, gde se predviđa obaveza suda da zajedno sa strankama na pripremnom ročištu utvrdi koje su sve činjenice sporne, odredi dokaze koji treba da se izvedu, kao i da utvrdi vremenski okvir za sprovođenje postupka, čime se stvara izvesnost u dužini trajanja postupka, što doprinosi poštovanju prava na suđenje u razumnom roku.
U vezi glavne rasprave stranke su dužne da na prvom ročištu za glavnu raspravu iznesu sve činjenice i predlože sve dokaze za njihovo utvrđivanje ukoliko privremeno ročište nije održano. Predlažu se promene kod vanrednih pravnih lekova, pošto u važećem zakonu postoji nesrazmera broja redovnih u odnosu na vanredne pravne lekove. Tako se, polazeći od uporednog procesnog prava, predlaže brisanje direktne revizije kao vanrednog pravnog leka. Umesto vanrednog pravnog leka, zahteva za zaštitu zakonitosti predviđa se novi pravni lek, zahtev za preispitivanje pravosnažne presude, koji može podneti isključivo republički javni tužilac. Do sada je to mogla da podnese stranka.
Mišljenja smo da su upravo vanredni pravni lekovi, bilo ih je četiri, bili značajan faktor u dužini trajanja parničnog postupka, jer se to često i zloupotrebljavalo. Velika novina u novom zakonu je uvođenje dva nova posebna postupka: postupak u potrošačkim sporovima i postupak za zaštitu kolektivnih prava, interesa građana. Ovo rešenje predstavlja i usklađivanja sa standardima EU, posebno oko zaštite potrošača.
Na kraju, mišljenja smo da je predugačak rok predviđen u članu 508. i predlažemo da zakon stupi na snagu 1. februara 2012. godine. Bolje bi, po našem mišljenju, bilo da on i stupi 1. januara na snagu, umesto 1. februara.
U celini gledano, u Predlogu zakona izvršeno je mnogo promena, odnosno uneto je mnogo novih rešenja koja su proizašla iz sudske prakse, a koja će biti od velikog značaja za efikasniji i kvalitetniji rad parničnih sudova.
Zbog svega rečenog, poslanička grupa PUPS će glasati za ovaj predlog, u nadi da će Vlada prihvatiti amandmane koje smo predložili. Hvala.
Poštovana gospođo predsedavajuća, cenjena gospođo ministarka sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, danas počinjemo skupštinsku raspravu o jednom od, po mom mišljenju, najvažnijih zakonskih akata u našem pravnom sistemu – o Zakoniku o krivičnom postupku. U predloženom Zakoniku imamo veći broj novina i poboljšanja dosadašnjih odredaba koje će, bez svake sumnje, po mišljenju poslaničke grupe PUPS, ovaj zakonik uvrstiti u red najmodernijih pravnih akata ove vrste u svetu.
Treba istaći da će od efikasnosti i delotvornosti njegovog sprovođenja, kao i od uspešnosti propisanih rešenja, u velikoj meri zavisiti i primena materijalno-krivičnog prava. Važno je podvući, takođe, da je predloženi Zakonik usklađen sa međunarodnim aktima i drugim zakonima Republike Srbije.
U predloženom Zakoniku o krivičnom postupku od velikog značaja je, između ostalog, posebno definisanje nove uloge javnog tužioca. Neophodno je bilo obezbediti da on ima značajnu ulogu u postupku, kao i veća ovlašćenja u gonjenju učinilaca krivičnih dela, ali ta povećana ovlašćenja zahtevaju i povećanu odgovornost u svim fazama postupka.
Svakako da je jedna od važnijih novina u predloženom Zakoniku o krivičnom postupku i uvođenje tužilačke istrage i stranačkog postupka, a jedna od suštinskih se odnosi na dokaznu inicijativu u toku postupka. Umesto izvođenja dokaza od strane suda po službenoj dužnosti, teret dokazivanja optužbe je na tužiocu, a dokazi se izvode na predlog stranaka. Jedno od ključnih pitanja u vezi sa dokaznim materijalom odnosi se na ocenu dokaza i utvrđivanje činjenica. Propisano je da se sudske odluke mogu zasnivati samo na dokazima koji sami po sebi ili načinu pribavljanja nisu u suprotnosti sa Ustavom, zakonima i pravilima međunarodnog prava.
Nova uloga javnog tužioca u predistražnom postupku i istrazi podrazumeva detaljno uređenje njegovih prava, što je i urađeno u članu 43. Zakonika. Javni tužilac rukovodi predistražnim postupkom, odlučuje o preduzimanju ili odlaganju krivičnog gonjenja, sprovodi istragu, zaključuje sa okrivljenim sporazum o priznanju krivičnih dela i sporazum o svedočenju, podiže i pred nadležnim sudom zastupa optužbu na glavnom pretresu, a može i da odustane od nje. Takođe je ovlašćen da izjavi žalbu i podnese vanredne pravne lekove.
U predloženom Zakoniku došlo je do značajnih promena u položaju oštećenog u krivičnom postupku. Glava 6. predloženog Zakonika posvećena je u celini okrivljenom i braniocu. Uređena su prava okrivljenog, kao i posebna prava uhapšenog. Što se tiče branioca, predviđeno je da u postupku koji se vodi za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna, branilac može biti samo advokat sa najmanje pet godina advokatske prakse, odnosno advokat koji je najmanje pet godina vršio funkciju sudije, javnog tužioca ili zamenika javnog tužioca.
Od novina koje se odnose na sud, trebalo bi pomenuti član 22. u kome je precizirano da u prvom stepenu sudi sudija pojedinac, za krivična dela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do osam godina. Uvođenje sudije u prethodni postupak, tj. u predistražni postupak i istragu predstavlja vid sudske zaštite osnovnih sloboda i prava. Novost je i sudija za izvršenje krivičnih sankcija.
Pored postojećih dokaznih radnji kao što su saslušanje okrivljenog, ispitivanje svedoka, veštačenje, uviđaj, rekonstrukcija događaja, privremeno oduzimanje predmeta, pretresanja i provera sumnjivih transakcija, uvedeno je i dokazivanje ispravom i uzimanjem uzoraka.
Jedna od novina koju sadrže odredbe predloženog zakonika odnose se i na zaštitu svedoka, pri čemu je napravljena razlika između mehanizma zaštite posebno osetljivog svedoka i zaštite svedoka od zastrašivanja.
Takođe je značajno istaći jednu novu procesnu ustanovu u okviru veštačenja. Radi se o stručnom savetniku odnosno o licu koje raspolaže stručnim znanjem iz oblasti u kojoj je određeno veštačenje.
Zakonik predlaže i posebne dokazne radnje i to su: tajni nadzor komunikacije, tajno praćenje i snimanje, simulovani poslovi, računarsko pretraživanje podataka, kontrolisana isporuka i prikriveni islednik.
Među posebnim dokaznim radnjama nema svedoka saradnika, kao što je rekla gospođa ministarka, a odredbe o ovoj procesnoj ustanovi nalaze se u delu koji uređuje istragu i koji sadrži odredbe o sporazumima javnog tužioca i okrivljenog.
Predviđaju se dve vrste sporazuma – sporazum o svedočenju okrivljenog i sporazum o svedočenju osuđenog. Posebne dokazne radnje primenjuju se samo onda ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi za krivično gonjenje ako bi njihovo prikupljanje bilo znatno otežano.Važno je podvući da je prilikom odlučivanja o određivanju i o trajanju posebnih dokaznih radnji potrebno oceniti da li bi se isti rezultat mogao postići na način kojim se manje ograničavaju prava građana.
Obim krivičnih dela na koja se primenjuju posebne dokazne radnje obuhvata prvo dela za koje je posebnim zakonom određeno da postupa tužilaštvo posebne nadležnosti, zatim krivična dela protiv ustavnog poretka, korumptivna krivična dela protiv ustavnog poretka, korumptivna krivična dela kao i krivična dela za koje je procenjeno da klasične dokazne radnje nisu dovoljne za dokazivanje.
Radi efikasnijeg vođenja postupka predviđene su samostalne mere za obezbeđenje prisustva okrivljenog, kao i za nesmetano vođenje krivičnog postupka. To su: zabrana prilaženja, sastajanja ili komuniciranje sa određenim licem, zabrana napuštanja boravišta i zabrana napuštanja stana. Zabrana napuštanja boravišta obuhvata ne samo mesto boravišta već i teritoriju države Srbije.
Proširena je i mogućnost određivanja jemstva, tako da se ovom merom može zameniti pritvor u slučaju da se okrivljenom sudi za krivično delo za koje je propisana kazna zatvora preko 10 godina, odnosno kazna zatvora preko pet godina za krivično delo sa elementima nasilja ili mu je presudom prvostepenog suda izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.
Novine koje su predložene u oblasti dostavljanja pismena trebalo bi, po našem mišljenju, u značajnoj meri da doprinesu efikasnijem vođenju krivičnog postupka. Pored uobičajenih načina dostavljanja pismena, predloženi zakoni predviđa i mogućnost da se poziv na glavni pretres ili drugi poziv usmeno saopšti licu koji se nalazi pred organom postupka uz upozorenje na posledice ne dolaska. Dostavlja se može izvršiti isticanjem na oglasnoj tabli ili na internet stranici organa postupka.
Tok postupka obuhvata predistražni postupak, istragu, koji predstavljaju tužilački deo postupka, dok je optuženje faza kojom otpočinje sudski deo postupka.
Istraga se pokreće naredbom javnog tužioca protiv određenog lica kada postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično delo. Novina je da se istraga može voditi i protiv nepoznatog učinioca kada postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično delo.
Do optuženja dolazi, po pravilu, nakon sprovedene istrage kada postoji opravdana sumnja da je određeno lice učinilo krivično delo.
Po prijemu potvrđene optužnice predsednik veća odmah započinje pripreme za glavni pretres, a to podrazumeva održavanje pripremnog ročišta, određivanje glavnog pretresa i donošenje drugih odluka koje se odnose na upravljanje postupkom.
Novo rešenje sadržano u predloženom zakoniku je da glavni pretres, pod uslovom da su ispunjene potrebne pretpostavke, počinje donošenjem rešenja da se glavni pretres održi.
Što se tiče presude, novinu predstavlja odredba o izostanku obrazloženja ili delimičnog obrazloženja presude.
Poslanička grupa PUPS smatra da je veoma značajno to što Predlog ovog zakonika sadrži dosledno sprovođenje određenih načela bitnih za krivični postupak. Upravo to će, po našem mišljenju, omogućiti da krivični postupak bude efikasniji i da se presude donose u znatno kraćim rokovima. U tom smislu posebno je značajno načelo suđenja u razumnom roku.
U predloženom zakoniku novinu predstavlja preciziranje ovlašćenje suda da procenjuje i sprečava preduzimanje procesnih radnji koje mogu dovesti do zloupotrebe prava u vezi sa odugovlačenjem postupka. Reč je o načinu suđenja u razumnom roku. Tako će, na primer, sud rešenjem protiv koga žalba ne zadržava izvršenje, uskratiti stranci, braniocu, oštećenom kao tužiocu ili privatnom tužiocu, kao i zakonskim zastupnicima i punomoćnicima i pravo na radnju kojom se očigledno zloupotrebljava pravo iz ovog zakonika radi odugovlačenja postupka.
Ovo je, po našem mišljenju, veoma dobro rešenje jer je u praksi toga često bivalo. Predloženi zakonik nije izričito predvideo načelo ekonomičnosti, ali je vidljivo da se u njemu obezbeđuje skraćivanje trajanja postupka i smanjenje budžetskih troškova, kao i troškova ostalih učesnika u postupku, pri tom prednost uvek ima zaštita prava učesnika u postupku u odnosu na ekonomičnost postupanja. Ekonomičnost postupka je, na primer, da se na glavnom pretresu utvrđuje samo sporna činjenična i pravna pitanja, izbegavanje dvostrukog ili višestrukog izvođenje istih dokaza u različitim fazama postupka.
Uvođenjem sporazuma optužbe i odbrane proširen je, takođe, krug krivičnih dela za koje je nadležan sudija pojedinac. Mislimo da je bitna i priprema načela srazmernosti, iako se ovo načelo izričito ne predviđa. Suština ovog načela je da se u situacijama u kojima postoji više mogućnosti za postupanje, sprovodi ona koja je najpovoljnija za određenog učesnika u postupku.
Moram da naglasim da je učinjen značajan korak u modernizaciji krivičnog postupka, što je vrlo bitno. Naime, predloženi zakonik sadrži nova rešenja koja predviđaju korišćenje savremene tehnologije, novih metoda, kao i novih naučnih i stručnih znanja. Omogućava se korišćenje moderne informacione i komunikacione tehnologije, čime se omogućavaju različiti vidovi opštenja sa učesnicima u postupku.
Treba posebno podvući i naglasiti kakav uticaj novih rešenja iz predloženog zakonika ima na učesnike u postupku. Predloženim zakonikom značajno se menja uloga suda u krivičnom postupku jer se umesto rešenja iz važećeg zakonika, u kome je istražni sudija imao ključnu ulogu u fazi istrage, ta uloga sada prepušta javnom tužiocu u vezi sa fazom istrage. Uloga suda se sastoji u staranju o zaštiti prava okrivljenog, a u glavnoj fazi postupka sud obavlja funkciju suđenja.
Sa druge strane, sud ima veoma značajnu ulogu kod ispitivanja optužnice. Uloga suda je da svestrano ispita optuženi akt i dokaze prikupljene u istrazi.
Prema predloženom zakoniku, što je novina u krivičnom postupku, uvodi se tužilačka istraga. Javni tužilac je sada odgovoran za uspeh sprovođenja istrage i odbrane optužnice tokom celog postupka, čime se povećava njegova odgovornost u odnosu na rešavanja iz važećeg zakonika.
Teret dokazivanja je prvenstveno na javnom tužiocu, dok se sud sada nalazi na neki način u neutralnoj poziciji. Javni tužilac i policija dužni su da nepristrasno razjašnjavaju sumnju o krivičnom delu za koje sprovode službene radnje i da sa jednakom pažnjom ispituju činjenice koje terete okrivljenog, ali i činjenice koje mu idu u korist. Mislim da je reč o veoma značajnim odredbama koje znatno sužavaju diskreciono ovlašćenje javnih tužilaca.
Isto tako, mislimo da je dobro rešenje dato u predlogu u članu 16. što su prava okrivljenog veoma obuhvatno, detaljno i pravilno postavljena. Propisano je da okrivljeni mora u najkraćem mogućem roku da bude izveden pred sud i da mu bude suđeno nepristrasno, pravično i u razumnom roku. Novo je to da okrivljeni mora imati branioca ako se postupak vodi zbog krivičnog dela za koje je pripisana kazna zatvora od osam godina ili teža. Do sada je to bilo 10 godina i teža kazna. U odnosu na dosadašnje odredbe koje se odnose na rehabilitaciju, novim odredbama se preciznije uređuje ova oblast. Predviđeno je da osuđeno lice ima pravo na tri osnova: ostvarivanje prava na naknadu štete, ostvarivanje prava na moralno zadovoljenje i ostvarivanje prava na priznavanje radnog staža ili staža osiguranja.
Potrebno je istaći, takođe, da se rešenjima iz predloženog zakonika znatno poboljšavaju status i prava oštećenog u postupku time što je sud dužan da pored odluke o izricanju kazne istovremeno odluči i o imovinsko pravnom zahtevu oštećenog. Na ovaj način se izbegava vođenje parničnog postupka posle završenog krivičnog postupka i sprečava nastupanje zastarelosti. Nema sumnje da je zaštita svedoka jedan od osnovnih uslova uspešnog dokazivanja i sprovođenja krivičnog postupka. Odredbama predloženog zakonika se precizira način zaštite svedoka, dok se u članu 103. propisuje institut posebno osetljivog svedoka.
Na kraju, želim posebno da istaknem da smo dobili jedan zaista moderan, savremen i sveobuhvatan zakonik o krivičnom postupku, koji je obuhvatio i uveo toliko toga novog i nedostajućeg, a potrebno, čime je stvoren čvrst oslonac za mnogo brže i efikasnije funkcionisanje celokupnog našeg pravosudnog sistema. Zbog svega toga će poslanička grupa PUPS u danu za glasanje dati svoj glas za ovaj novi zakonik o krivičnom postupku. Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, uvaženi predsedniče Republike, cenjeni gospodine Cvetkoviću, predsedniče Vlade i ministri, dame i gospodo narodni poslanici, danas smo čuli vrlo iscrpna izlaganja ministra Bogdanovića i šefa pregovaračkog tima gospodina Stefanovića oko zbivanja na severu Kosova. Stekao sam utisak da je ovo najteže stanje na KiM, posle jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova 2004. godine.
Ponadali smo se bili da će započeti pregovori sa privremenim institucijama samouprave u Prištini, uz posredovanje međunarodnih medijatora, dovesti do toga da se bar neka životna pitanja, u prvom redu, Srba na KiM, koja se inače naznačuju i kao tehnička, ali mislim da sva ta pitanja, počev od slobode kretanja do katastra i carinskih pečata, nisu samo tehnička, nego zadiru u suštinu funkcionisanja jednog društva, jedne zajednice. Zbog toga su ona i bila vrlo teška i vrlo se teško dolazilo do određenih rešenja i mislim da je to bio trenutak kada se počnu rešavati ta pitanja na zadovoljavajući način za sve građane na KiM.
Međutim, u toku samih pregovora i onoga što je dogovoreno u vezi slobode kretanja i matičnih knjiga, a što je na obe strane pregovarača različito ocenjeno, iznenada je došlo, sa prištinske strane, do jednostranog prekida, odnosno kako je rečeno, odlaganja ovih pregovora za jesen. Čini se da je došlo sa njihove strane do ozbiljnih problema oko toga šta bi dalji pregovori mogli da donesu u krajnjem ishodu.
U kontekstu toga, mislim, ne slučajno, da je došlo i do uvođenja embarga na promet roba, kao jednostrane akcije prištinskih privremenih vlasti, da nasilnom operacijom pokušaju preuzimanje kontrolnih punktova Jarinje i Brnjak od strane pripadnika specijalne policije, sa namerom da se silom i po cenu čak ljudskih života nametne promena ukupnog stanja i realnosti na severu Pokrajine. Mislim da su to dosta značajne stvari i da se tu nešto krupnije dešavalo.
Nažalost, vlasti u Prištini su sve ovo radile u koordinaciji sa međunarodnim misijama na KiM, što je komandant KFOR-a konačno i priznao, rekavši da mu je naređeno da štiti prištinski pravni poredak. Mislim da u ovome i leži najveći problem i opasnost jer se i ovom prilikom ispoljila hipokrizija i dvoličnost tvrdnjom diplomatskih predstavnika nekih zemalja da su to prištinske strukture radile na svoju ruku.
U ovom svetlu bi trebalo da se vidi i oko ova dva incidentna slučaja što smo imali, a to je što nije dozvoljeno ministru inostranih poslova da prisustvuje u Savetu bezbednosti, tamo onim sednicama, kao i ovom slučaju zaustavljanja i pretresa ministra Bogdanovića i gospodina Stefanovića na graničnom prelazu.
Poslanička grupa PUPS potpuno podržava Vladu Srbije u zahtevu da Međunarodne mirovne misije na KiM spreče jednostrane akcije prištinskih privremenih vlasti čiji je cilj da izmene realnost i etničku strukturu u Pokrajini, to im je i dužnost i namera. Dešava se, kao što vidimo, i suprotno.
KFOR i Euleks moraju obezbediti potpunu sigurnost na KiM, u skladu sa mandatom koji su im poverile UN, zatim Rezolucija 1244 i odluke EU, a ne da se stavljaju na stranu prištinski opasnih akcija koje su se sada dešavale ovih dana. Znamo, bez obzira na sve, da je ukupna situacija na KiM vrlo složena i teška jer je i situacija kod srpskog stanovništva vrlo različita. Stanje na severu KiM je drugačije od onoga u enklavama i južno od Ibra, a imamo takođe i određen broj Srba koji su u strukturama prištinskih organa u vlasti.
Za sve ovo teško da se mogu naći jedinstvena rešenja od strane Republike Srbije koja bi bila potpuno zadovoljavajuća. Zbog toga je potrebna izuzetna diplomatska umešnost i veština da se bilo kom pitanju srpskog stanovništva na KiM priđe i da se na uspešan način reši. Problem koji je nastao paljenjem objekata i druge imovine na prelazu Jarinje od strane grupe nasilnika treba ozbiljno ispitati. Taj čin je u potpunosti suprotan interesima srpskog naroda.
(Predsednik: Vreme.)
Ima još vremena.
(Predsednik: Šest minuta je prošlo. Završite rečenicu, gospodine Periću.)
Jedino bih hteo da kažem da se treba zahvaliti ovom narodu dole, pošto smo čuli, koji se nalazi na tim barikadama i štiti svoju slobodu i svoju imovinu, a ujedno štiti i Republiku Srbiju i sve njene interese. Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, donošenje zakona o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika po hitnom postupku proizilazi, po mom mišljenju, prevashodno iz preporuke Evropske komisije radi ubrzanja sticanja statusa kandidata Republike Srbije za članstvo u EU, jer je utvrđeno da Zakon o izboru narodnih poslanika treba izmeniti do juna 2011. godine.
Pored toga, ovim zakonom usklađuju se odredbe Zakona o izboru narodnih poslanika donete 2000. i 2004. godine sa Ustavom Republike Srbije, kao i sa zakonima koji uređuju pojedina pitanja od značaja za izbor narodnih poslanika (Zakonom o uređenju sudova, Zakonom o jedinstvenom biračkom spisku, Zakonom o političkim strankama, Zakonom o upravnim sudovima).
Ovim izmenama i dopunama predloženog zakona naš politički i pravni sistem se potpunije usklađuje sa evropskim principima i vrednostima i potvrđuje načelo da su građani nosioci suverenosti, pa im se obezbeđuje ustavno pravo da na izborima odlučuju o tome koji će ih kandidati predstavljati, čime se otklanjaju elementi posrednosti u izborima.
Prestanak mandata narodnog poslanika pre isteka vremena na koje je izabran predstavlja stvarnu i slobodno izraženu volju narodnog poslanika i lični čin neposredno izabranog predstavnika građana i na taj način se dosledno primenjuje ustavni princip da niko ne može prisvojiti suverenost od građana.
Članom 14. Predloga zakona vrše se dopune člana 88. postojećeg zakona, na taj način što se posle stava 1. dodaje novi stav 2. prema kome poslanik podnosi ostavku Narodnoj skupštini Republike Srbije, overenu u skladu sa zakonom (to je novina), u roku od tri dana od dana overe. Umesto dosadašnjeg stava 3, po kome se tek na prvoj narednoj sednici Skupštine konstatovao dan prestanka mandata, dopunom se precizira da dan prestanka mandata Narodna skupština konstatuje odmah posle prijema obaveštenja o razlozima za prestanak mandata poslanika na sednici koja je u toku, odnosno na prvoj narednoj sednici, kako je ranije bilo. Na ovaj način se faktički završava period blanko ostavki narodnih poslanika.
Svakako da je značajna promena u zakonu i to što se članom 15. menjaju odredbe člana 92. zakona tako da se dosledno primeni princip dodele poslaničkog mandata prema redosledu kandidata na izbornoj listi. Brisan je stav 2. člana 92. prema kojem je mandat pripadao političkoj stranci sa čije izborne liste je bio izabran poslanik kome je prestao mandat. Umesto takvog rešenja, predloženo je da kada poslaniku prestane mandat pre isteka vremena na koje je izabran mandat se dodeljuje prvom sledećem kandidatu sa izborne liste kome nije bio dodeljen mandat.
Jedino odstupanje od redosleda na izbornoj listi je posledica obaveze da manje zastupljeni pol na izbornoj listi bude u određenom procentu predstavljen u Narodnoj skupštini tako što se upražnjeno mesto narodnog poslanika manje zastupljenog pola na izbornoj listi popunjava kandidatom istog pola sa iste izborne liste.
Inače, članom 8. Predloga zakona precizira se rešenje člana 40a Zakona tako da među svaka četiri kandidata na izbornoj listi može da bude i više od jednog kandidata pripadnika manje zastupljenog pola na listi, pri čemu se strogo vodi računa da na izbornoj listi mora biti najmanje 30% pripadnika tog pola.
U vezi sa ovako predloženim promenama u članu 92. Zakona koje su formulisane u članu 15. Predloga zakona, Poslanička grupa PUPS je predložila amandman na ovaj član kojim bi se utvrdilo da se na listama stranačkih koalicija primeni princip, analogno ovome za manje zastupljeni pol, da se u slučaju kada narodnom poslaniku jedne od članica koalicije prestane poslanički mandat upražnjeno mesto narodnog poslanika popunjava sledećim kandidatom sa liste iste članice stranačke koalicije čijem je narodnom poslaniku prestao mandat. Mislimo da je to sasvim logično, jer bi se u suprotnom u takvim slučajevima potpuno promenili odnosi u stranačkoj koaliciji u pogledu mogućeg broja narodnih poslanika pojedinih članica. Čini se da su se prilikom javnog slušanja o Predlogu zakona oko ovakvog pristupa usaglasile u velikom broju poslaničke grupe i pozicije i opozicije. Inače, o ovom našem amandmanu biće više reči u toku pojedinačne rasprave.
Između ostalog, važno je istaći da se Predlogom zakona utvrđuje da izbore za narodne poslanike umesto, kao do sada, predsednika Narodne skupštine, ubuduće raspisuje predsednik Republike.
Isto tako, novina je da od dana raspisivanja do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 45 ni više od 60 dana, a do sada je bilo 90 dana.
Jedno od bitnih pitanja je i brisanje u celini dosadašnjeg člana 84. i formulisanje novog člana, po kome će RIK najkasnije u roku od deset dana od dana objavljivanja ukupnih rezultata izbora sve dobijene mandate sa izborne liste dodeliti kandidatima po redosledu na izbornoj listi, počev od prvog kandidata sa liste.
Ovakvo rešenje je u skladu sa stavom Ustavnog suda da redosled kandidata na listi obavezuje podnosioca izborne liste pri raspodeli dobijenih poslaničkih mandata da se mandati dodeljuju kandidatima po redosledu po kojem su njihova imena navedena na izbornoj listi. Predloženo rešenje je takođe u skladu sa zajedničkim mišljenjem Venecijanske komisije Saveta Evrope i Kancelarije OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava, kojim je inače kritikovan postojeći član 84. jer omogućava političkim strankama da nakon izbora proizvoljno izaberu koji će kandidati sa izbornih lista postati narodni poslanici, čime se ograničava transparentnost sistema i političkim strankama daje mnogo snažnija pozicija u odnosu na kandidate sa izborne liste.
Poslanička grupa PUPS se nada da ćete prihvatiti njen amandman na član 15, u vezi sa članom 92. Zakona, pa će u tom slučaju u danu za glasanje podržati Predlog zakona. Hvala.
Poštovana gospođo predsedavajuća, cenjeni gospodine potpredsedniče Vlade sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, iz ovog seta predloga zakona o izmenama i dopunama o kojima danas raspravljamo govorio bih o dobrovoljnim penzijskim fondovima.
U Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima ima značajnih novina koje obuhvataju više od polovine novog normiranog teksta. Zakon o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima je donet 2005. godine, a počeo je da se primenjuje od 1. aprila 2005. godine. Funkcioniše pet godina i za to vreme je osnovano devet dobrovoljnih penzijskih fondova sa 170.000 članova. To je, verovatno, promenljiva kategorija, ali zadnji podatak koji sam imao je takav.
Cilj donošenja ovog zakona je bio da se građanima omogući dodatna štednja za starost, akumulacijom sredstava za dobrovoljne penzijske fondove kojima upravljaju profesionalna društva za upravljanje.
Koji su razlozi za ove značajne izmene i dopune u predloženom zakonu? Nakon petogodišnje primene zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima sagledano je realno stanje na finansijskom tržištu, efekti međunarodne finansijske i ekonomske krize, kao i potrebe da se, usled neophodnosti prevazilaženja postojećih problema u finansiranju ovih fondova, preduzmu mere za uspostavljanje stabilnog, održivog i funkcionalnog sistema njihovog poslovanja, a radi zaštite interesa njihovih članova.
Naime, u ovoj petogodišnjoj primeni zakona je došao do izražaja problem nedovoljno razvijenog tržišta kapitala i nedostatak kvalitetnih i raznovrsnih hartija od vrednosti. Bilo je neophodno izvršiti određene izmene kako bi se smanjila nesigurnost, nelikvidnost i pojačalo poverenje u poslovanje dobrovoljnih penzijskih fondova.
Bilo je potrebno izvršiti izmene, između ostalog, i iz razloga kontinuiranog usaglašavanja sa propisima EU, naročito s direktivom o aktivnostima i nadzoru nad ustanovama za profesionalno penzijsko osiguranje.
Takođe, izvršene su određene izmene zakona koje se odnose na društvo za upravljanje. Ono je osnovano isključivo kao zatvoreno akcionarsko društvo. Njega mogu osnivati domaća i strana fizička i pravna lica.
Kod prava glasa u društvu za upravljanje se predlaže da fizička lica mogu imati samo nekvalifikovano učešće, a da više od 50% učešća u kapitalu, odnosno prava glasa u društvu za upravljanje moraju imati pravna lica, i to ona koja se bave bankarskim poslovima, poslovima osiguranja ili ona koja se bave delatnošću penzijskih fondova.
Domaće pravno lice sa većinskim državnim, odnosno društvenim kapitalom ne može biti osnivač društva za upravljanje, izuzetak su banke i društva za osiguranje sa većinskim državnim kapitalom, koji mogu biti osnivači društva.
Kada se učešće akcionara u kapitalu društva za upravljanje smanji za iznos od 10 ili više procenata, društvo je dužno da o tome obavezno obavesti NBS. Takođe, predlaže se da NBS može od društva za upravljanje zahtevati da izmeni i dopuni pravila poslovanja kada utvrdi da ono dovoljno ne obezbeđuje interese članova dobrovoljnih penzijskih fondova.
NBS, takođe, od društva za upravljanje može zahtevati da izmene i dopune pravila poslovanja dostavi svim članovima dobrovoljnih penzijskih fondova, odnosno obveznicima, uplate na koje se ona i odnosi, ako oceni da je to u njihovom najboljem interesu, i to najkasnije 20 dana pre početka njihove primene.
Poslanička grupa PUPS smatra da je vrlo bitno da NBS ima ovakva, kao i druga ovlašćenja prema društvu za upravljanje, jer su to jedine sigurne garancije za stabilnost funkcionisanja dobrovoljnih penzijskih fondova.
Što se tiče odredaba koje se odnose na imovinu dobrovoljnih penzijskih fondova i kojima se određuje njihov status i obezbeđuje maksimalna sigurnost, predlogom zakona su izvršene značajne dopune. Ove dopune proizvode niz pozitivnih efekata, kako za članove fonda, tako i za društvo za upravljanje.
Na ovaj način su članovi fonda dodatno stimulisani da uplaćuju sredstva u fond i vrše akumulaciju tih sredstava na što duži rok. Ovim rešenjem se smanjuje odliv sredstava iz fonda. Omogućava se, što je vrlo važno, povećanje likvidnosti fonda, lakše upravljanje njegovom imovinom, samim tim i stabilnije poslovanje fonda i obezbeđuju se uslovi za ostvarivanje većih prinosa.
Poslanička grupa PUPS smatra da bi trebalo brisati član 21. Predloga zakona, kojim se daje podsticaj za kupovinu prvog stana, što po našem mišljenju nije u skladu sa osnovnim principima postojanja dobrovoljnih penzijskih fondova. U vezi s tim podneli smo amandman, pa kada bude rasprava o pojedinostima, onda ćemo malo detaljnije o tome da govorimo.
Značajno je napomenuti i to da se predlaže promena člana 46. stav 1. važećeg zakona, tako što se propisuje da vrednost imovine fonda čini zbir vrednosti hartija od vrednosti iz portfolija fonda, depozita novčanih sredstava iz fonda kod banaka, nekretnina u vlasništvu fonda, sredstava na računu kod banke, kao i potraživanja fonda.
U cilju poboljšanja uslova za poslovanje dobrovoljnih penzijskih fondova i stvaranja mogućnosti za veću disperziju rizika i sigurnije poslovanje, proširene su odredbe koje se odnose na ulaganje imovine fonda, tako što je propisana mogućnost ulaganja u investicione jedinice domaćih otvorenih investicionih fondova, kojih je trenutno, koliko imam podatak, četiri, i otvorenih fondova koji su osnovani i posluju u državama članicama EU, odnosno OECD, kao i kratkoročne i dužničke hartije od vrednosti koje izdaju ili garantuju banke sa sedištem u Republici Srbiji.
U Predlogu zakona su izvršene važne izmene i dopune u okviru odredaba koje se odnose na povlačenje raspolaganja akumuliranih sredstava u fondu. Predložene izmene su urađene s ciljem da se destimuliše ranije povlačenje akumuliranih sredstava iz penzijskih fondova, a radi što duže akumulacije tih sredstava, koja dugoročno doprinose povećanju sredstava članova fonda, sigurnijem poslovanju fonda, zaštiti imovine fonda i ostvarivanju zadovoljavajućih prinosa.
U tom smislu, postojeće odredbe kojima je propisano da se pravo člana dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno penzijskog plana na povlačenje i raspolaganje akumuliranim sredstvima stiče sa navršenih 53 godine života, zamenjuje odredbama koje predviđaju da se pravo člana dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno penzijskog plana na povlačenje i raspolaganje akumuliranim sredstvima stiče sa navršenih 58 godina života, s tim što se ova izmena odnosi samo na članove fonda koji će potpisati ugovor nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Ovim pomeranjem starosne granice na određeni način se vrši usklađivanje sa zakonom koji uređuje i PIO, gde je takođe starosna granica pomerena. Međutim, treba posebno istaći da je rizik starosti upravo rizik zbog koga je i ustanovljen sistem dobrovoljnih penzijskih fondova. Jedan od osnovnih razloga za članstvo u ovim fondovima je i štednja za starost koja predstavlja dopunu redovne penzije iz fonda PIO.
Što se tiče odredaba koje propisuju mogućnost povlačenja akumuliranih sredstava putem jednokratne isplate izvršene su izmene u smislu da se dozvoli jednokratno povlačenje ovih sredstava u visini najviše do 30% ukupno akumuliranih sredstava člana fonda. Ova izmena se odnosi isključivo na članove fonda koji će potpisati ugovore nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Ograničenjem jednokratnog povlačenja sredstava će se smanjiti, sasvim sigurno, uočene zloupotrebe koje se odnose na povlačenje sredstava iz ovih fondova koja su korišćena za neke druge namene – tekuću potrošnju, kupovinu potrošnih dobara i slično, čime se u suštini gubi smisao i svrha postojanja ovih fondova uopšte.
Takođe, jasnije su utvrđene odredbe koje se odnose na povlačenje sredstava u slučaju smrti člana fonda, tako što je regulisano da se na ostvarivanje prava na prenos sredstava na lice koje je član dobrovoljnog penzijskog fonda prethodno odredio shodno primenjuju odredbe zakona kojima se uređuje osiguranje života u korist trećih lica. Ovim usaglašavanjem je dodatno usaglašeno pravo člana fonda da po svom izboru prethodno odredi lice na koje će se u slučaju njegove smrti preneti sredstva iz njegovog računa.
Da bi dobrovoljni penzijski fondovi normalno funkcionisali, oni imaju i određene troškove koji se naplaćuju iz imovine dobrovoljnog penzijskog fonda. Ti troškovi su u vezi sa kupovinom, prodajom i prenosom hartija od vrednosti u koje se ulaže imovina fonda, i to troškovi usluga centralnog registra, depoa i kliringa hartija od vrednosti, troškovi organizatora, tržišta i poreske obaveze, kao i troškovi tekućeg održavanja nepokretnosti u koje je uložena imovina fonda, kojima se obezbeđuje njihovo održavanje na odgovarajućem nivou, a u skladu sa zakonom kojim se uređuje investiciono i tekuće održavanje nepokretnosti.
Određeni troškovi se naplaćuju i iz imovine društva za upravljanje. Član 23. postojećeg zakona potpuno je promenjen, a tiče se naknada društva za upravljanje. Naknadu za usluge društva za upravljanje i naknadu za prenos računa člana fonda plaća član fonda, u skladu sa pravilnikom po tarifi društva za upravljanje.
Što se, pak, tiče naknada za upravljanje fondom, koja se obračunavala po stopi od najviše 2% godišnje od vrednosti imovine fonda, prema Predlogu zakona obračunavaće se po stopi od najviše 1,25 godišnje od vrednosti imovine dobrovoljnog penzijskog fonda i primenjivaće se od januara naredne godine, u odnosu na godinu u kojoj je stupio na snagu akt kojim Narodna banka Srbije utvrdi neto vrednost imovine svih dobrovoljnih penzijskih fondova zajedno, i da to iznosi 0,75 ili više od poslednje objave procene vrednosti bruto društvenog proizvoda nadležnog republičkog organa.
Što se tiče ovih procenata, možda bi moglo da dođe i do nešto nižih tih iznosa jer, koliko vidim, ima i predloga u nekim amandmanima da se to za neki manji iznos smanji.
Poslanička grupa PUPS smatra da je za ukupno funkcionisanje i stabilnost rada dobrovoljnih penzijskih fondova izuzetno važna uloga NBS. Ona je u stvari garant suštinskog bitisanja dobrovoljnih penzijskih fondova. Njena nadzorna funkcija to praktično omogućava.
Tako, na primer, u članu 69a je predviđeno da ako u toku vršenja neposredne kontrole ili na osnovu izveštaja pribavljenih posrednom kontrolom oceni da je društvo za upravljanje učinilo teže nepravilnosti, odnosno da se njegovo finansijsko stanje ili finansijsko stanje dobrovoljnih penzijskih fondova znatno pogoršalo, kao i da postoji mogućnost znatnog pogoršanja njegove likvidnosti, odnosno kada proceni da je to neophodno radi zaštite imovine članova dobrovoljnog penzijskog fonda, Narodna banka Srbije, rešenjem o privremenoj meri, nalaže društvu za upravljanje da preduzme jednu ili više aktivnosti, kao što su privremeno obustavljanje zaključenja novih ugovora o članstvu, odnosno o penzijskom planu da privremeno upravlja imovinom dobrovoljnog penzijskog fonda, odnosno raspolaže svojom imovinom isključivo uz prethodnu saglasnost Narodne banke Srbije, da obustavi sprovođenje odluke uprave i društva za upravljanje bez saglasnosti NBS, kao i da obustavi prijem novih uplata po osnovu već zaključenih ugovora.
Koliko sam video, NBS ima svoje amandmane u vezi sa ovim stanjem i mislim da oni zahtevaju nešto oštrije odnose u ovim restrikcijama, video sam tamo da se traži za ova društva za upravljanje da imaju kapital, koliko sam video, nešto mnogo viši nego što je sada, oko valjda 100 miliona dinara.
Pri vršenju nadzora NBS ima pravo uvida u poslovne knjige i drugu dokumentaciju pravnih lica koja su povezana lica sa društvom za upravljanje nad kojim se vrši nadzor, a može od tih lica zahtevati da joj dostave i druge podatke od značaja za vršenje nadzora.
Sve ove predložene dopune u zakonu pojačavaju nadzornu i kontrolnu funkciju NBS prema dobrovoljnim penzijskim fondovima, što će, po mišljenju poslaničke grupe PUPS-a, još više pojačati pravilnost i stabilnost njihovog rada.
Zbog svega ovog, poslanička grupa PUPS će u danu za glasanje glasati za ovaj predlog zakona i nadamo se da će neki od ovih amandmana takođe biti usvojeni, što će onda upotpuniti ovaj tekst zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima.
Gospođo predsednice, gospođo ministarka i saradnici, moram da kažem malo iritira cela stvar, mada to svako ima pravo da govori, što malo pomalo pa stalno neki sporovi sa našom partijom oko toga kako izgleda taj fond PIO.
Gospodine Andriću, ne izgleda to tako prosto i jednostavno ko što vi to mislite, jer da je to tako prosto i jednostavno, i u vreme kada je vaš predsednik bio potpredsednik Vlade vi bi tu morali da učinite nešto ozbiljnije oko ovoga svega što činite. Nije to tako prosto i jednostavno iz prostog razloga što to u celom svetu i kod ekonomija koje su mnogo bolje ne može tako revolucionarno da se vrše promene. Ovo sada što je učinjeno i ranije što je činjeno, ovih 3-4 puta od 2000. godine na ovamo se ide ka tome. Ne znam da li ste vi sad to sve čitali i gledali oko tih podataka koji se tu nalaze, ali to su takvi predlozi i takva rešenja koja opet izazivaju, sa druge strane, među našim kolegama isto tako kritiku da je to preteralo sve, u mnogim stvarima kao što su skraćivanje tih ili produžavanje životne dobi i tu ima mnogo primedaba oko toga i amandmana da to ostane onako kako jeste.
Drugim rečima mnogi se zalažu i za to. Imamo situaciju sve je isto samo penzija neće biti. Tako mu to dođe. Nisam video da je iko izašao sa nekim pravim predlogom kako bi to sad trebalo da izlazi. Ovo se učinilo sada kao jedan korak koji će omogućiti to što vi govorite. To nije tako jednostavna stvar da se svake godine povećava broj penzionera. Ideal je postao to da svi idu u penzije. To je sad želja da svi idu u penziju. Kada odu sad svi u penziju, ja ne znam šta ćemo onda da radimo. Hvala.
Prvo, želim da mi raspravimo jednom zauvek to moje članstvo u upravnom odboru fonda.
Nisam ispred PUPS u odboru Fonda, nisam ispred PUPS ni bio u UO Fonda, nego sam bio ispred Saveza penzionera kad nije ni postojala PUPS. To je kao prvo. Drugo, treba znati da Fondom se upravlja tripartitno, upravljaju poslodavci, sindikalci i upravljaju penzioneri. Prema tome, Zakon o Fondu je takav da neomogućava sada ovo što vi govorite. Zato treba menjati i zakon i stvarati drugačiji fond od tog kako govorite. Međutim, za tako nešto nema uslova sada, jer da ih ima to bi se i uradilo. Da vam kažem i kod privatnih fondova koji su u tom smislu čisti, ni tu ne ide baš sve najbolje kako bi to na prvi pogled izgledalo. Prema tome, treba imati neke realnosti u svemu tome. Ne kažem ja da ne treba nešto da se menja i menjaće se, svakako da hoće. Za to trebaju neke predradnje da se učine.
S druge strane i taj MMF koji je učestvovao skupa sada oko ovog svega je i dao priznanje da je ovo najbolje što je urađeno na ovim prostorima u okolini i kod nas, a što je sada predloženo ovim zakonom. Hvala.
Hteo bih da odgovorim gospodinu Obradoviću. Mislim da je on to malo vrlo neargumentovano izneo ove svoje podatke o tome da ovaj predlog zakona ne znači ništa, čak da još više dovodi penzionere u težak položaj. Mislim da je to sasvim neosnovano i nisu ni tačne sve ove cifre o kojima se govori.

Trenutni odnos proseka prosečne penzije prema prosečnoj zaradi je 63%, u celini gledano. Inače, ako se uzmu penzije zaposlenih i penzije samostalnih delatnosti, onda je to sledeće – penzije zaposlenih u proseku su 75% u odnosu na zarade, a penzije samostalnih delatnosti su 70%. Ovde su jedino problematične penzije poljoprivrednika.

Prema tome, ne treba ovu postupnost u rešavanju problema penzionera kroz ovaj zakon potcenjivati, da li je to 1%, 2%, itd, sve to znači za taj narod koji je sa najnižim penzijama da će kumulativno ipak da krene od ovoga, bolje i to nego da ostanemo bez onoga što smo do sad imali, a to su zamrznute penzije u odnosu na sve ovo što se dešava u životu, povećanje ovih cena i ostalo, i mi imamo te primedbe na te stope koje su to iskazane i to ćemo reći na kraju.

Mislim da ne treba tako bagatelno potcenjivati sve te predloge koji su dati. Ima tu zaista vrlo dobrih predloga koji će u budućnosti mnogo pomoći da se prevaziđu bar neka od tih pitanja kao što su sada već malo i spominjane, a o tome ćemo nešto malo kasnije još više reći. Hvala.
Posedujem pravi original dokumenta Fonda PIO oko tih svih podataka i ništa ja na pamet nisam govorio. Sve su to tačni podaci, i ovo što sam iznosio i 63% i odnos ovih penzija u Fondu zaposlenih, Fondu samostalnih i ništa nisam ja potcenjivao Fond poljoprivrednika, nego sam rekao da je to jedan od najvećih problema i da on u stvari je taj koji najviše stvara te probleme u prosecima, kada govorimo o prosecima, jer to je jedan prosek otprilike oko osam hiljada i nešto dinara.
Prema tome, sve drugo da se pridruži tome i onda daje neku drugu sliku. Nisam to hteo da kažem, nego se i u ovom Predlogu zakona predlažu određene mere i za taj deo populacije penzionerske. Prvo idu na devet hiljada, na osnovu, pa posle se usklađuju sa svim ostalim, kako je to predviđeno zakonom.
Prema tome, u tom smislu treba govoriti tačne cifre. Ne kažem da vi niste čitali neke podatke iz nekog časopisa, ali ovo je ono što smo tražili zvanično od Fonda PIO.
Mislim da je vrlo nekorektno ovo izlaganje i netačno. Prvo da kažem da još uvek važi zakon koji je vaš ministar doneo, ministar Lalović koji je doneo. Iz toga proizilaze sve te visine penzija i tako dalje, ali to nije sada najbitnije. Najbitnije je da se ne povećavaju samo za 2% te penzije, to ste posle pokušali nešto da kažete, ali niste to dokrajčili do kraja, a to je da će biti tri usklađivanja penzija u sledećoj godini. Ova prva je samo vanredno usklađivanje od nove godine sa 2%, a ostalo će biti prema onome kako će to da statistika iskaže. To je jedna stvar.
Druga, oko tog zapošljavanja i toga kako maltene mi iz PUPS smo svi po nekakvim upravnim odborima, da smo svi negde pozapošljavani, itd, to nije tačno. Nijedan poslanik PUPS nije ni u jednom upravnom odboru, a koliko ima ljudi koji su zaposleni kao starostni penzioneri, jer jedino se oni mogu zapošljavati jer ispunjavaju pune uslove za to, to je druga priča.
Drugo, prosečni odnos penzija i zarada nije tačan, ovo što je govorio gospodin Obradović. Evo, ja imam izvorne podatke Fonda PIO, gde je sada trenutno 63%, ali ukupna masa svih penzionera, uključujući i vojne. Kada pojedinačno idete, a moram reći kasnije kad budem diskutovao na kraju balade, reći ću nešto da ne može se više ni govoriti ukupno o svim penzionerima jer velike su razlike od grupacije do grupacije. Mi imamo u četiri sistema, faktički, iz Fonda zaposlenih, samostalnih, poljoprivrednih i vojnih. To je sve različito.

Whoops, looks like something went wrong.