Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Ovo govorim kao treći put u ime poslaničke grupe, a govorio sam samo 7 minuta.
Ne, javio sam se za reč. Ovde sam čuo da smo na saveznom nivou imali dva predsednika, pa nikome nije palo na pamet da se donese takav zakon. Nisu izabrani direktno, birani su od strane Skupštine. Čak i Slobodan Milošević, kada je bio savezni predsednik nije predlagao takav zakon za bivšeg predsednika. Biran je direktno za predsednika Savezne Republike Jugoslavije, ubeđen da će da pobedi sigurno. Nije pobedio. To ne znači da mi ne možemo da kažemo - ako je neko bio srpski patrijarh, ako je neko bio predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, ako je neko bio predsednik Srbije, ne možemo da kažemo da je taj čovek sada "krpa". Nikada ne zaboravite, onaj za koga glasa većina, a za predsednika države mora da glasa većina od broja izašlih, a mora da izađe više od 50% da bi bio izabran, o tom čoveku ne može da se govori kao nekom ko zaslužuje da mu uskratimo prava samo zato što je bio naš politički oponent i samo zato što nam se politički ne sviđa. To je razlog zašto radikali ne mogu da prihvate da glasaju za ovaj zakon, a posebno posle obaveštenja gospodina Vesića da je Uredbom Vlada omogućila stotinu policajaca da čuva Slobodana Miloševića i sada je to razlog da se zakon menja. Donesite novu uredbu. Sada vi napišite Uredbu da samo jedan policajac čuva Slobodana Miloševića. To mora da bude policajac. Molim vas, zašto bi ovu skupštinu interesovalo lično obezbeđenje Slobodana Miloševića, ako to nije obezbeđenje koje mora da da Vlada Republike Srbije. Kakve su onda naše ingerencije?
Ako ministar unutrašnjih poslova ne odgovara za obezbeđenje, to znači da to nije policajac. Što se mi onda bavimo obezbeđenjem Miloševićevim? Onda će on da angažuje neku privatnu agenciju za svoju bezbednost. Ovde predlagač, ne znam da li to njemu nije bilo jasno, možda nije brinuo o tome, ali ovde je predlagač nama stavio do znanja da država neće štiti Miloševića, nego će možda da mu refundira troškove koje on bude imao na angažovanju jednog koji će da ga štiti. To nije državni posao. Milošević za toliko ima para, sudeći po imovini koju on poseduje. I strahovanja o tome da bi Slobodan Milošević, ako napravi saobraćajni prekršaj i bude kažnjen na zatvor duže od 6 meseci, da bi mu to skinulo privilegije, nisu opravdana.
Vi nećete sigurno dozvoliti da on tih 6 meseci uopšte dočeka u zemlji. Ali, ako hoćete da izvedete narod na ulice protiv toga, ako hoćete da i radikale okrenete, konačno, protiv sebe, onda razmišljajte na taj način. (Smeh u sali.) Samo se vi smejte. Ako mislite da vodite državu tako da vam mi budemo opozicija koja će biti i za i protiv, onda ne razmišljajte o tome da Srbe izručujete u Hag, i ne razmišljajte o tome da građane Srbije izručujete u Hag. To nisu nikakvi poeni. To što vi planirate da na taj način zamajavate građane, to nisu poeni, zato što je sve poskupelo tri do četiri puta, otkako ste vi na vlasti, zato što svi redom gunđaju. Zato što ću vam na sledećim tačkama dokazati da su i ljudi koji su bili za vas još u oktobru, sada protiv vas. O tome mislite. O tome nisu umeli da misle oni koji su pre vas bili na vlasti.
Ovim poslovnikom nismo uredili svoj rad i predvideli ko u Skupštini može da govori i kada. Zaista, predstavnik predlagača ima pravo da otvori raspravu o određenoj tački dnevnog reda. U ovom slučaju to je gospodin Vladan Batić.
Gospodin Korać nema pravo da obrazlaže predlog i uopšte nema pravo da govori u ovoj skupštini pošto nije ni narodni poslanik, a nije ni predsednik Vlade.
Jedina lica koja mogu u ovoj skupštini da govore, osim narodnih poslanika, su predsednik Vlade, ovlašćeni predstavnici predlagača, odnosno Vlade Republike Srbije. Ovlašćeni predstavnik po obaveštenju koje nam je dostavila Vlada Republike Srbije, je gospodin Vladan Batić.
Izvinjavam se gospodinu Žarku Koraću ako je mislio da će moći da govori. Mislim, vi možete na silu sve, ali onda recite da ne vredi ništa što je napisano, nego da vredi samo ono što vi želite da vredi, a tu je i predsednik Odbora za zakonodavstvo, pa može i on da se izjasni. Naravno, i sekretar ako stigne.
Gospodine predsedniče, jednokratno je ovlašćenje gospodinu Batiću da predstavlja ovde Vladu. On ne može to da prenese ni na koga drugog i njega je Vlada ovlastila da je ovde predstavlja. On ne može tako. On je mogao da dovede i tetku iz Niša da ga ovde zamenjuje i da obrazlaže zakone. To zaista nema smisla.
Zakon o Vladi Republike Srbije, članom 13. kaže - Vlada određuje svoje poverenike za davanje stručnih i drugih objašnjenja na sednicama radnih tela Narodne skupštine, prilikom pretresanja predloga zakona i drugih akata i materijala, koje je Vlada podnela Narodnoj skupštini, kao i povodom razmatranja drugih pitanja, kada Vlada oceni da treba da odredi poverenike.
Sve je jasno, Vlada je morala da odredi gospodina Koraća, da on bude predstavnik.
Dame i gospodo narodni poslanici, u kampanji za decembarske izbore, lideri, i oni drugi, brojniji i opasniji, liderčići DOS-a, davali su obećanja trima ciljnjim grupama - građanima, državama - članicama NATO-a i medijima, posebno tzv. nezavisnim. Građanima su davane dve vrste obećanja - jedno je uprošćeno, da će u Srbiji biti plate veće, a cene manje, i od ispunjavanja tih obećanja smo sve dalje i dalje.
Drugo je da će na robiju svi koji su bilo kada bili protiv lidera i liderčića, i to bez obzira na to da li je za njih tada glasao narod. Ovo će verovatno ići lakše pošto ministar pravde već postavlja podobne sudije, tužioce, predsednike sudova i hajka može da počne. NATO ne mora da brine jer koliko god sitnih knjiga pošalje savremenim beogradskim dahijama, one se tumače detaljno, nad njima se rone suze, udara rukom po kolenu, lideri i oni manji, a opasniji, ljube ih i uramljuju. Sve pretnje, ucene, poniženja, nalozi se prihvataju, a ako se neko drzne da upita DOS šta to radi i zašto prodaje čak i nacionalno dostojanstvo, dobija odgovor da mu je bolje da ćuti pošto je sada glasao protiv lidera i liderčića, pa bi zbog toga ime moglo da mu se pojavi na stubu srama. Predlogom zakona o prestanku važenja Zakona o javnom informisanju DOS, na sada već prepoznatljiv način, ostvaruje grupu predizbornih obećanja datim svojim gazdama i slugama, državama članicama NATO-a i tzv. nezavisnim medijima. Tobože nezavisnim, a urednici im postadoše ambasadori i državni funkcioneri. Kao oragnizacija G17 plus, koja je nevladina, samo ima ministre i u jednoj i u drugoj vladi, guvernera Narodne banke. Zakon je kratak i nejasan. Ukratko, ukida se Zakon o javnom informisanju, ali pošto za tri godine, koliko je već na snazi, osim kritika na njegov račun, nismo uspeli da spremimo bolji, zakon će se primenjivati i dalje. Prestao da važi, što znači da ne postoji u pravnom sistemu, nema ga među pozitivnim propisima, ali se primenjuje. Dokle, ne znamo. Piše u obrazloženju zakona ovako: "Štetne posledice koje je Zakon o informisanju proizveo od dana njegovog stupanja na snagu poznate su najširoj javnosti, stoga je neophodno što pre ovaj zakon staviti van snage". Član 1. Predloga zakona kaže da će se i dalje primenjivati odredbe Zakona o informisanju koji je tobož prestao da važi, koje se odnose na upis u javni registar i objavljivanje odgovora i ispravki. Pošto su do sada sporne bile jedino kaznene odredbe, da li to znači da one prestaju da važe? Čovek ne može da se snađe u zakonu u kome nije jasno rečeno, član taj i taj prestaje da važi, a član taj i taj se i dalje primenjuje. Šta ćemo sa članom 46. stavom 5. Ustava Republike Srbije koji glasi: "Jamči se pravo na ispravku objavljenog netačnog obaveštenja kojim se povređuje nečije pravo ili interes, kao i pravo na naknadu moralne i materijalne štete nastale po ovom osnovu".
To ustavno pravo se više ne brani, barem ne Zakonom o javnom informisanju i tako počinje hajka i objavljivanje ispravki sitnim slovima, pri dnu pretposlednje stranice. Sve novine i televizije ne vrede suza jednog deteta kome povredite oca. To u poslednjih nekoliko meseci nemilosrdno radite. Tako se ne plaća usluga, pa makar kako bila velika ili ona koju su vam učinili tzv. nezavisni mediji ili vam je naređeno da se zakon briše, da biste ponovo emitovali strane špijunske programe "Dojče Vele", "Frans-internacional", "Slobodna Evropa" i "Glas Amerike". Mi smo državu od tih špijunskih aktivnosti zaštitili u najteže vreme. Onda kada su razorili državnu mrežu informisanja. Vi radite šta vam nalaže savest ili novac u džepu. Šta god da je razlog, ja sam protiv donošenja ovog zakona. U kampanji za decembarske izbore učestvovalo je više od 400 televizijskih stanica u Srbiji. Radio televizija Srbije sa svoja tri kanala i televizija "Politika" bile su u službi JUL-a i SPS-a, a lidere i liderčiće DOS-a služilo je ostalih više od 400 televizija, lokalnih i privatnih. Mnoge su radile bez ikakvih papira. Ako se desilo da ih posete ministri iz Saveznog ministarstva za telekomunikacije, podizana je čitava varoš da odbrane tzv. nezavisne medije, čak je jedan inspektor izgubio život u Požegi, pa nikom ništa. Porodica je ostala bez hranitelja, državnog činovnika koji je sprovodio zakon, a linčeri se mirno razišli kućama, pošto su im svi gresi u borbi protiv bivšeg režima unapred bili oprošteni.
Sada slušam novog DOS-ovog ministra, koji kaže da su se mnoge televizije same eliminisale iz utakmice za raspodelu frekvencija, zato što sada emituju program bez ikakvog papira, a to je besramno. To je bila priča o diktaturi koju ste vi izokrenuto, slagavši bez treptaja, pričali po svetu. Da raščistimo sa žalopojkama ucveljenih vlasnika i urednika nezavisnih medija. Ministarstvo za informisanje Republike Srbije je samo protiv listova "Kosova-Sot", "Koha Ditore", "Gazete-Erešipćare" i čini mi se "Kombah" podnela zahtev za pokretanje prekršajnog postupka. Ukupna vrednost izrečenih kazni ovim listovima je 8 miliona dinara, a naravno nisu platili ni dinara. Protiv ostalih listova prijave su podnosili građani, čija su prava iz člana 46. stava 5. Ustava Republike Srbije bila povređena. Ukupna vrednost naplaćenih kazni je 13 miliona dinara i novac je uplaćen u budžet Republike Srbije. Zašto su kažnjavani? Između ostalog, dnevni list "Danas" je napisao komentare da će Vojislav Šešelj Crnogorcima u Beogradu, ukoliko dođe do razdvajanja Srbije i Crne Gore, da okači na rukav žute trake. "Studio B" je optužio građanku Gordanu Milošević da je ubicama sa Ibarske magistrale mobilnim telefonom javila vreme kada je Vuk Drašković krenuo kući. Kazna je za sve odgovorne u toj kući bila u protivvrednosti 10.000 maraka. "Dnevni telegraf" je objavio da je Milovan Bojić organizovao ubistvo jednog izvanrednog doktora iz KBC "Dedinje". "Dnevni telegraf" je u oktobru 1998. godine objavio da tog i tog dana, u toliko i toliko sati počinje bombardovanje Srbije. U svim raspravama pred sudijama za prekršaje, oni koji su odgovorni za takve članke i emisije nisu se upuštali jer oni su znali da koliku god kaznu da plate, novac će stići iz inostranstva, a gomilaće se lista onih koji su tobož ugroženi i koje diktatura sprečava da obavljaju svoj nezavisni posao. Šta bi bilo da nije postojao zakon? Evo, otkako se ne primenjuje, tako je rekla nova vlast - zakon postoji, ali se neće primenjivati, i da navedem neke naslove.
Prvi iz "Glasa javnosti" 4. februara ... (Leila Ruždić sa mesta: Pobedio je DOS.)
Kao što sam rekao, prvi iz "Glasa javnosti" 4. februara 2001. godine, sitnim slovima u nadnaslovu piše: "Kćerka ubijenog urednika "Dnevnog telegrafa" optužuje Bojića, Šešelja i Miru Marković", a onaj krupni, zatamnjeni i boldovani naslov kaže: "Ćuruvija i Arkan na listi za odstrel". Skoro istovetno tog dana napisale su i "Večernje novosti", samo je naslov bio: "Lista za odstrel". "Večernje novosti" nema ko da kazni i sada su režimski list, samo je drugi gazda. Da nije tako, nikada im ne bi palo na pamet da se surovo poigravaju sa pokojnim Zoranom Sokolovićem i njegovom porodicom. Na naslovnoj stranici, u četvrtak 8. februara 2001. godine iznad teksta o pokojnom Sokoloviću piše: "Sam sebi presudio" i znak pitanja. Ni mrtvi nemaju mira od nezavisnih medija. Oni su već pokojnog Zorana Sokolovića osudili, ne znam zbog čega i izrekli mu smrtnu kaznu, samo je po njima on preduhitrio dželate i "sam sebi presudio". Da su napisali - digao ruku na sebe, oduzeo sebi život, ja bih to mogao da shvatim, ali da napišete za čoveka "sam sebi presudio" i da to bude naslovna stranica jedne dnevne novine i da niko zbog toga ne bude kažnjen, možda ćete tako i da radite. Komentator na državnoj televiziji u nedelju 11. februara povodom predloga da se ukine Zakon o javnom informisanju, tobož da se ukine, a da važi i dalje kaže ...
Kao što sam rekao kaže: "Ovo je zakon koji će ući u sramnu istoriju naše zemlje". Nije nego.
Sramota je, od agresora na našu zemlju, preko njihovih slugu, uzimati njihov novac i uplaćivati u budžet države. To je sramota. Veličanstven je potez primiti Solanu u razorenom Beogradu. Novopatriotski potez je otići u sedište NATO-a i pomagati Šiptarima da otmu jug Srbije. Jedine prijave koje su podnete protiv državne televizije, "Politike", "Ekspres Politike", "Večernjih novosti", "Borbe", u to vreme podnela je Srpska radikalna stranka, zbog laži koje su navedeni mediji objavljivali o nama u završnici kampanje septembarskih izbora. Tada se Miloševiću činilo da će sigurno dobiti izbore, samo treba da skrši radikale. Po tim prijavama nikada nije poveden prekršajni postupak. To je bio razlog što smo predložili ukidanje Zakona o javnom informisanju, uz primenu zakona koji mu je prethodio. Taj predlog nalazi se u dnevnom redu sednice Narodne skupštine, koja je prekinuta, i bilo bi bolje da je on na dnevnom redu, pošto je ovo sa predlogom zakona koji se ukida, a ostaje da važi, obična farsa. Zakon je uspeo da zaustavi klevete, laži, vređanja i nije se bavio cenzurom bilo kog medija. Kod vas je to drugačije. TANJUG 13. januara javlja "Demokratska opozicije Srbije (DOS) je danas oštro protestovala zbog načina organizovanja i kriterijuma u izboru gostiju u jučerašnjoj emisiji "Kompromis" televizije Studio B, napominjući da je gost emisije govorio isključivo laži i tako na najgrublji način povredio princip otvorenosti medija. Mediji u Srbiji moraju da budu otvoreni i slobodni, ali uredništva ne smeju da dozvole zloupotrebu javne reči i da u emisije pozivaju ličnosti koje su upućenom delu javnosti poznate kao problematične, a koje se putem TV ekrana gledalištu predstavljaju kao eksperti", navodi se u saopštenju Predsedništva DOS-a. "DOS nema nameru da se poziva na zakon da bi zaštitio povređeni lični i politički ugled, ali očekujemo da nezavisni mediji, štiteći od neshvatljivih laži integritet javnih ličnosti, istovremeno štite i svoj ugled". Kraj citata i kraj novinara Marka Jankovića na televiziji Studio B. Sad, neka se neko usudi da progovori ili da ima gosta koji će da progovori protiv onih koji su na vlasti.
"Nezavisna svetlost" iz Kragujevca, 8. februara 2001. godine prenosi pisanje nedeljnika "Vreme", o načelniku resora javne bezbednosti Sretenu Lukiću, koji je sada postavljen. "Lukić je od početka 1998. godine, pa sve do kraja NATO intervencije, bio načelnik štaba MUP-a za Kosovo i Metohiju, te je u tom svojstvu koordinirao sve specijalne i redovne policijske snage. To znači da je Lukić po svojoj funkciji odgovoran za sve što se u tom periodu dešavalo, uključujući", ovo samo podvlačim "i masakre u Drenici, u martu 1998. godine, kao i masakre u Seniku i Pokleku u leto iste godine. Najzad on je igrao ključnu ulogu" i ovo podvlačim "u masovnom progonu kosovskih Albanaca tokom bombardovanja. Za sve to vreme Lukić je bio u neposrednoj vezi sa tadašnjim potpredsednikom Vlade Nikolom Šainovićem, koji je pak narađenja primao direktno od Miloševića. I Miloševića i Šainovića zbog toga je optužio Haški tribunal, a prilikom dizanja optužnice, tužilac Luiz Arbur, u nekoliko navrata spomenula je i generala Lukića. U januaru 2000. godine list "Vašington post" je objavio detalje telefonskog razgovora između Lukića i Šainovića. Tema razgovora je bio masakr u selu Račak, a iz teksta se vidi da se njih dvojica dogovaraju kako da se uklone tragovi masakra."
"Lukićev rad visoko je ocenio i sam Milošević, pa ga je 13. maja prošle godine unapredio i odlikovao, a ovaj posle delio odlikovanja ostalim pripadnicima MUP-a." Imam još deset redova, gospodine predsedniče. "Ovim se priča ne završava, za Lukića se sumnja da je posredno upleten u slučaj otmice putnika u selu Štrpci, za koju je po svemu sudeći odgovoran njegov dalji rođak Milan Lukić, vođa paravojne formacije iz Višegrada. Sredoje Lukić, takođe dalji rođak, godinama je obavljao dužnost načelnika državne bezbednosti u Bajinoj Bašti, za koga se sumnja da je bio debelo upleten u niz zločina u istočnoj Bosni, u proleće i leto 1992. godine". Kako li će tek izgledati celoviti zakoni koje ćete nekada valjda predložiti? Kažem valjda, zato što ste sada u znanju i moći da napišete samo zakone koji imaju 5 članova, pa i oni ne liče ni našta. U stvari, liče na one koji ih predlažu. Hvala.
Očigledno je da me jedan deo ženske mreže ne razume i da vi, drage moje gospođe, pripadate onom delu ženske mreže koja me nije upoznala, pa me zato i ne razumete. Spremao sam se da vam se izvinim i ne zaslužujem uopšte da mi kažete da lažem, a zaista je moja informacija bila iz medija. Nikakvu drugu informaciju nemam, a to da vaše ispravke niko nije objavljivao, to je bio razlog što smo, prvi put kada smo se mi našli u toj situaciji, tražili da se ukine Zakon o javnom informisanju. To je bio znak da se dešava i negde širom Srbije, čim su mogli radikalima da oćute prijave koje smo podneli protiv državne televizije, "Borbe", "Novosti", "Politike" itd.
E sad, to što sam vam se izvinio, nisam se vama izvinio, nego se izvinjavam porodici ovog inspektora i građanima, ako je to tačno, da on zaista nije fizički maltretiran, onda na dušu onoga čije sam ja reči pročitao. Ali, i vaše reči me zabrinjavaju. Znate, ja sam čuo ministra Borisa Tadića, koji kaže, nemoralni su vlasnici medija koji sada rade bez dozvole, i oni u JUL-u, a predviđamo za jun dodelu frekvencija, da uopšte ne računaju da mogu da učestvuju na konkursu. Vi ste branili medij koji isto tako nije imao takvu dozvolu i nazivate policajce koji su štitili državnog činovnika i sprovodili odluku države, nemoralnim policajcima, iz Stanice milicije u Požegi.
E, sad vas pitam - kad stupe vaši zakoni na snagu (glasovi - pogrešio si), neka sam i pogrešio pitanje je važnije od svega toga, kada stupe vaši zakoni na snagu i kada izda Vlada, opština, neki ministar rešenje i kada to rešenje ne bude moglo da bude sprovedeno i kada tom rešenju MUP da asistenciju - policiju, hoćete li onda reći nemoralni policajci idu da pomognu da se izvrši državno rešenje.
Vi morate da imate jedan stav i kada ste u opoziciji i kada ste na vlasti. Ili je policajac moralan kada izvršava naređenje ili je nemoralan. Ako je nemoralan, ja onda očekujem da policija otkaže DOS-ovoj vlasti neposlušnost jer je nemoralna za njih ako sluša vlast.
Kao što očekuje da vas lepo zapitaju kako ćemo to mi da vam odbranimo jug Srbije kada ste nas unapred, čim ste došli na vlast, proglasili sve ratnim zločincima. Nisam danas ... ali neka, to ću ostaviti za amandmane. Tri minuta je pa ne želim da me opominjete.
(Neki poslanici negoduju.) Molim vas da čitate Poslovnik, pa onda da grakćete. Dakle, najpre rešenje koje ste dobili odnosilo se na prestanak rada, a žalba na to rešenje ne odlaže izvršenje rešenja.
Vi ste odmah organizovali građane da bi uopšte sprečili izvršenje tog rešenja. Vi ste nastavili da emitujete program. Sledeći način da se sprečite da emitujete program bio je predajnik. Ali, da ne mislite da ja štitim Ivana Markovića.
Ovde je bivši ministar pravde Petar Jojić, on može da vam potvrdi moje reči, a ja sam na sreću sačuvao sve beleške sa sednica Savezne vlade kojima sa prisustvovao, pa imam dokaza za ovo što vam govorim. Petar Jojić je uz konsultaciju samnom zatražio na sednici Savezne vlade da ministar Ivan Marković dostavi spisak svih medija u Srbiji, da ga razvrsta na medije koji rade sa dozvolom, bez dozvole, na medije koji rade sa dozvolom, a duguju po osnovu korišćenja frekvencija, na one koji ne duguju, i Ivan Marković, koji je tada bio jedan od najjačih ljudi u državi, onako mali, nonšalantno, nehajno je sedeo i rekao - takvo obaveštenje nikome neću dati.
To je bio povod za naš veliki sukob. Da je samo bilo malo poverenja, ali je to poverenje između vas koji ste vodili opozicione opštine i vlasti na saveznom i republičkom nivou bilo potpuno poljuljano i ukinuto, ali da ste mogli da uspostavite kontakt jedni između drugih, situacija bi u zemlji bila mnogo bolja i promena vlasti uopšte ne bi bila revolucija i ne bi bila prevrat i ne bi bilo paljenja ni rušenja, ni otimanja, ni dugih i kratkih cevi.
Ali, vi ste narod polako pripremali da jednog dana na izborima, kada pobedi DOS, a tad ste se još zvali "Zajedno", da onda sve to mora da se uradi revolucionarno. To je ono što meni ne odgovara kao čoveku. Možete da me nazovete kako god hoćete, ali ja sam po opredeljenju demokrata i to svoje opredeljenje najbolje mogu da ispunim u Srpskoj radikalnoj stranci, nikako ni u jednoj od stranaka koje su sebi morale u naziv da stave reči "demokratska".
Dakle, ponavljam, izvinjavam se za netačnu informaciju koju sam pročitao u novinama i čuo na radiju i televiziji. A, vi razmislite dobro da li ste svojim ponašanjem izazvali i smrt tog čoveka koji je bio u koloni. To na vašu dušu.
Gospodine predsedniče, u Vašem odsustvu gospođa koja Vas je zamenjivala, pogrešila je najavljujući našu prethodnicu, kojoj sada i repliciram i ne samo gramatički, trebalo je da je nazove zastupnicom. Gospođica ili gospođa misli da je ovo Sabor hrvatski. To što ste koaliciju radikala sa socijalistima i JUL-om nazvali crveno-crnom koalicijom, mene to ne vređa. Pretpostavljam da se to crno odnosi na radikale. Uvredilo bi me ako mislite da smo mi bili oni crveni. Ako je za vas mera da li je neko fašista ili ne, taj ratnohuškački pohod u kome smo mi učestvovali, onda sam ponosan što sam za vas i fašista. To je bila odbrana Kosova i Metohije, jedini rat u kome smo mi učestvovali zvanično, kao pripadnici vladajuće koalicije.

Možda biste vi voleli da se uopšte nismo branili. Ja ne volim što smo prestali da se branimo, ali je to bilo jače od mene. Postojala je jedna isto ovakva narodna skupština, u kojoj je isto ovako većinom glasova svašta moglo da se izglasa. Većinom glasova SPS-a, JUL-a, SPO-a prestala je odbrana Kosova i Metohije i otuda sva ova nesreća, koja nam se ovde dešava, ali zato ne možete da optužite Slobodana Miloševića. On je poturio poslanike da to prihvate. Ja se bojim samo da, ako nastavite da nam prenosite poruke koje nam šalje župan osječki, da će ova skupština da se pretvori u skupštinu podrške hrvatskoj demokraciji. Zato vas molim da što češće izlazite za govornicu i što češće da pominjete srpske radikale.

Odavno nisam imao zadovoljstvo da se sa ove govornice verbalno obračunavam sa onima koji veličaju Hrvate. Očekivao sam i od vaše koleginice, koja je danas izlazila za govornicu, istina je da lepo izgleda, u mojim godinama ja kažem da ona još uvek lepo izgleda, a neko bi rekao lepo je izgledala, istina je da joj je i glas bio umilan, ali tu vašu koleginicu sam pre neki dan na televiziji čuo kako kaže: "Braća Hrvati su nas oduševljeno dočekali, imali smo 11 predstava, a da je bilo vremena imali bismo i još 10 ili 20". Ja sam sa zadovoljstvom počeo bio da gledam taj njen intervju, ali onda sam morao da ugasim televizor, nisam mogao do kraja više da gledam. Ne zaboravite, mnogo zla su nam naneli. Koliko god da ne volite ni Slobodana Miloševića, ni Vojislava Šešelja, ni socijaliste, radikale, JUL, ne ostavljajte svoj narod.

Ja u stvari i ne znam kom narodu pripadate, ali ne ostavljajte svoj narod. Ovaj narod, srpski, u svim tim ratovima nikoga nije napao, isključivo se branio. Posebno, nemojte po zlu da pominjete rat za odbranu Kosova i Metohije. A ja sam i sa gospodinom Koraćem, pre više godina u jednoj televizijskoj emisiji, pronašao nešto zajedničko. Obojica smo napadali Miloševića zbog rata. On što je uopšte započeo ratove, a ja što je prestao da se brani. Ako ima nešto zajedničko između vas i mene to je to da oboje zameramo oko rata na Kosovu i Metohiji. Ja zameram što smo prestali da se branimo, a vi zamerate ....

(Predsednik: Vreme.)

što smo učestvovali. Hvala.
Ne bih ja vas lagao, gospodine predsedniče, pomenut sam.
Dame i gospodo narodni poslanici, vazda sam se čudio kako to da Velja Ilić onoliko glasova osvoji u Čačku, ali sada mi je sve jasno. Nisam ništa zamerio gospođi po osnovu nacionalne pripadnosti, uostalom ona je srpkinja koliko znam. Ne bih mogao da je vređam na bilo koji način po nacionalnoj pripadnosti, ali sam joj zamerio ono što je izgovorila za ovom govornicom, a to bih zamerio i bratu rođenom, mada iz moje familije tako niko nikada ne bi mogao da govori. Dakle, zamerio sam to što je naš rad protiv agresora nazvala "ratnim huškanjem", a vezao sam je za Osijek i osiječkog župana jer je zaista išla pre neki dan tamo zajedno sa Nenadom Čankom i posle toga došla ovde za govornicu da kaže da smo mi "ratni huškači". To je ta veza koju sam ja napravio i koja je očigledna. Nisam o nacionalnoj pripadnosti ništa mislio.
Dame i gospodo narodni poslanici, predlažem da poštujemo Poslovnik i da vreme predviđeno za diskusiju po ovoj  tački dnevnog reda bude deset minuta.
Niste u pravu, gospodine predsedniče. Poslovnik kaže da predsednik poslaničke grupe ima zamenika predsednika poslaničke grupe. Mi smo vas pismeno obavestili da sam ja zamenik predsednika poslaničke grupe, tako da ne morate zbog mene da činite izuzetke. Mene leđa bole od izuzetaka, dosadašnjih, koje je vlast činila prema meni.
Dame i gospodo narodni poslanici, onaj ko je jednom bio u zatvoru, zna kako se oseća svako ko je lišen slobode. Zato ja, kao lični zatvorenik nedemokratske vlasti, koju su sačinjavali SPS, JUL i Nova demokratija, imam prava da o ovom zakonu govorim, osećajujući se kao onaj koji razume one koji se nalaze u zatvorima. Ovim zakonom će biti delimično oslobođeni od izvršenja kazne lica pravosnažno osuđena za krivična dela, a koja se nalaze na odsluženju kazne ili još nisu stupila na odsluženje kazne, ne svojom krivicom, a u skadu sa odredbom 101. Krivičnog zakona SRJ. Krivični zakon SFRJ, samo smo mu, svojevremno, promenili ime u SRJ. Nemam šta da prigovorim donošenju ovog zakona. Ne razmišljam o motivima koji vas vode da ga predložite Narodnoj skupštini. Glasaću za njegovo donošenje, iako, kao opozicioni poslanik, na taj način učestvujem u pokušaju vlasti da stekne političke poene.
Nešto drugo me kopka od ponedeljka, od kada sam dobio Predlog ovog zakona. Zašto hitni postupak? Zašto žurimo da damo amnestiju osuđenima za krivična dela koja su propisana zakonima Republike Srbije, iako je Vlada Republike Srbije izabrana nekoliko meseci posle Savezne vlade.
Zašto Savezna vlada nije svoj Zakon o amnestiji uputila u proceduru i zašto nije održano vanredno zasedanje Savezne skupštine, nego se prvo zakazuje vanredno zasedanje Republičke skupštine sa istom materijom?
Zato što će savezni Zakon o amnestiji osloboditi potpuno od izdržavanja kazne ili gonjenja lica optužena ili osuđena za najteža krivična dela - terorizam, udruživanje radi terorističkog delovanja, dezerterstvo.
Zato što su to lideri, i oni drugi kojih ima mnogo više i koji su opasniji, liderčići DOS-a, obećali mentorima sa Zapada koji su ih do sada finansirali, i zbog njihovog dolaska na vlast čak i našu zemlju bombardovali.
Naknadno ćete dati oprost kazne i onima koje ste već pustili iz zatvora. NATO i šiptarski teroristi bili su na istom zadatku. Da li će savezni zakon o amnestiji osloboditi odgovornosti sve pripadnike NATO, nalogodavce i izvršioce, i kako će na to da reaguju građani Srbije, svi, pa i oni koji se nalaze u zatvorima.
Policija nije uhapsila najvećeg živog ratnog zločinca Havijera Solanu, iako je za zločine izvršene nad građanima Srbije osuđen pravosnažnom presudom. To liči na policiju i na pravosuđe iz vremena Slobodana Miloševića, kada je Ejup Ganić, za kojim je postojala poternica Vojske Jugoslavije, zbog organizovanog ubistva naše dece u Sarajevu, koja su se po dogovoru izvlačila iz Sarajeva, vojska ga tražila kao zločinca i zlikovca i vojska bila ponižena da mu oda počasnu smotru kada je dolazio u Beograd.
Znaju to generali koji su tada bili na funkciji. Jedan lider DOS-a tada je komandovao Vojskom Jugoslavije i tom jedinicom koja je davala počasnu, kako se to zove gospodine Perišiću, počasnu smotru Ejupu Ganiću, zločincu koga je tražila Savezna Republika Jugoslavija.
Da li to znači da vi ne priznajete postojanje pravosnažne presude ili je to bilo jedno od pomilovanja koje je dao Koštunica, kao Flori Brovini, koja je od teroriste postala pesnik, i koju je milosrdni bojažljivi Koštunica kolima Savezne vlade poslao da na jugu Srbije nastavi ono što je započela na Kosovu i Metohiji.
Rukovanjem sa Solanom, kao sa prijateljem i saradnikom tim rukovanjem mnogi su se upisali u poduži spisak srpskih izdajnika. Srdačni osmesi, napadno trešenje ruku, ljubav pri susretu, Koštunica, Đinđić, Čović, Svilanović, utrkivali su se ko će više doprineti da Solani u Beogradu bude prijatno.