Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Voleo bih, gospodine ministre, da ima mudrosti u Vladi da vas zaustave odmah, da više nemate nijedno delo iza sebe. Ako neko nekad bude o vama pisao, prvo će da pođe od Narodne banke, pa od vaših transakcija u Moskvi, pa od srpskih banaka koje ste zatvorili, pa od osiguravajućih društava koja ste zatvorili, pa će stići do vaših veza sa stranim kapitalom, pa do prodaje banaka.
Mili bože, samo kad ja budem pisao knjigu biće to zaista dobro i neće biti previše stručno, ali ja vas neću da vređam kako "postoji nešto što čak i vi razumete". Samo želim da vam kažem, kad govorite o izbornim rezultatima kažite kad ste vi pobedili listu koju sam ja predvodio ili koju sam ja promovisao, pa mi recite da ja gubim izbore od 2000. godine.
Dakle, Boris Tadić bi mogao da kaže, da navede kada je pobedio Tomislava Nikolića, ali pri tom mora da kaže da je Tomislav Nikolić imao 2.100.000 glasova. U ovoj našoj maloj Srbiji, za koju predviđaju da će kroz 30-40 godina imati ukupno pet miliona stanovnika, to je san koji vi ne vredi ni da sanjate.
Ovaj list, za koji kažete da iza njega ne stoji Vlada Republike Srbije, promovisan je u Skupštini grada Beograda, promovisala ga je ministar Jasna Matić. U najmanju ruku nije više trebalo da bude ministar posle toga. Rekla je – Srbijo, imaš čemu da se raduješ. Ako Vlada ne stoji iza toga, kako stoji jedan ministar, ili ste svi vi podeljene ličnosti? Svi vi volite da vladate, a ponekad ste i pošteni.
Dalje, pričate mi o tome da se za krizu saznalo početkom avgusta, a ja vama ovde čitam intervju predsednika Vlade iz juna u kome on priča o efektima svetske finansijske krize. Da li ste vi spavali od juna do avgusta dok je vaš predsednik Vlade govorio o svetskoj finansijskoj krizi koja će da nas pogodi tako da nam smanji rast, da imamo i budžetski deficit od 2%?
Pričate o privrednom rastu. Vi niste imali novo zapošljavanje. Već sedam godina slušam o dva miliona zaposlenih u Srbiji, i nema više. Kakav je to rast ako se ljudi ne zapošljavaju? Čime ga merite? Čime ga opravdavate? Čime se hvalite, ako jedni isti ljudi rade na poslu? Samo mogu da vam izračunam koliko je ljudi u kojim službama bukvalno oterano s posla, koliko ste hiljada vi oterali kada ste brutalno kao ministar finansija rekli – od danas više ne dajem pare za vojsku. Šta će mi knjige o vama? O vama su pisale novine, vi ste davali intervjue. Vi ste tada bili silan i moćan Mlađan Dinkić. Danas delujete drugačije. Kamo sreće da ste tako nastupili u politici.
Znate li šta ste sada rekli? "Plate smo zamrzli i više nema razloga za povećanje cene struje". Kada to objasnite nekom ekonomisti…
(Predsedavajuća: Prošlo je tri minuta, narodni poslaniče, vreme za repliku je iskorišćeno.)
Izvinjavam se. Kad poreze na plate smanjite, doći će ljudi iz sive ekonomije da vam plaćaju te poreze, a ne sad da isplaćuju na crno.
Gospodine ministre, niste uspeli da me ubedite, iako ste pokušali. Svoj sam krst preneo. Svoj sam samar skinuo. Čudim se Borisu Tadiću da on vas nosi na leđima i to nikada neću moći da shvatim. Vi ste opterećenje za ovu vladu. Vi ste opterećenje za Srbiju. Manir kojim vaša stranka vrši vlast je opterećenje za Srbiju.
Pričamo o javnim preduzećima. Prijavili ste plate direktora javnih preduzeća iz februara meseca ove godine. Dajte nam izveštaj direktora iz G17, koliko su odneli kući prošle godine za celu godinu, plate, bonuse, nagrade, stimulanse, stimulacije? Koliko vam je odneo direktor Komercijalne banke? Kada je počela akcija svi su skinuli plate, zašto ste nam dali koliko trenutno imaju plate? Možemo li da govorimo o desetinama hiljada evra mesečnih nadoknada za vaše članove? Možemo li da govorimo o 20% od svih tih nadoknada koji idu vama i vašoj stranci za finansiranje vaših aktivnosti?
Da nas ne biste optuživali da građani Srbije misle kako ništa ne radimo, a vi samo radite, predsednik Vlade je dobio predlog mera Srpske napredne stranke. To što vi ne govorite sa predsednikom Vlade je vaš problem, to što on vama nije rekao šta smo predložili.
Sada neke poslaničke grupe predlažu mere koje smo mi tada predložili. Sada vi ulazite u mere koje smo tada predložili. Naknadna pamet, pet-šest meseci. Ne tražimo mi uopšte autorstvo nad tim merama, samo ih primenjujte. Samo neka bude bolje Srbiji. Ali, vaš manir da ističete sebe u prvi plan, vaš manir da kažete da niste mogli da predvidite krizu, pa zato niste znali koliko će da vrede obveznice, a te godine ste bili najbolji ministar finansija u svetu, vaš manir da ne preuzimate odgovornost uopšte za sve loše što uradite, da tražite šta da veličate od onoga što ste ikada dobro uradili, nije manir kojim se Vlada vodi u vreme krize. Izabrani ste za ministra zato što je narod mislio da ćete obezbeđivati kredite.
Pogledajte stenogram vaše današnje diskusije. Ne biste prošli prvu godinu ekonomskog fakulteta. Nalupali ste se, gospodine ministre. Ekonomske kategorije, kao da ste ih izgubili negde u Vladi. Zapostavili ste potpuno ekonomiju.
Sada se bavite drugim problemima. Glumite ekonomistu, gospodine Dinkiću. Ali, dobro, kolega je lepo rekao, jednog dana promeniće se vlast. Nema demokratije bez promene vlasti. Nema saznanja o tome šta ste radili, dok se vlast ne promeni.
Vama je budžet pao za 2%, a prihodi u privredi za 80% i vi nalazite neku računicu po kojoj to opravdavate i dokazujete da je to tačno i da je to moguće. PDV naplaćujete na fakturisanu robu, a nikada nema plaćanja te robe. U privrednim sudovima su po sprat visoki sporovi, već sada. Hvalite bankarski sistem, koji nemamo. Možete da kažete da je kosmička priroda najbolja…
(Predsedavajuća: Tri minuta, narodni poslaniče.)
… nemamo je i nismo je nikada imali.
Dame i gospodo narodni poslanici, DOS bi trebalo da zabrani da neko bude poslanik duže od četiri godine i da mu zabrani sećanje na poteze DOS-a.
Ovde sam čuo priču o tome da je potrebno grubo rezati u Srbiji i to je priča od 5. oktobra. Napravili ste 5. oktobra 2000. godine od Srbije laboratoriju za promašaje, laboratoriju u kojoj ste se dokazivali ko je manje sposoban. Jedan od tih opita ili ogleda bio je Privredna komora, 20. novembra 2001. godine, a sećanje me dobro služi, pred poslanicima se našao zakon. Branili su ga svi članovi DOS-a i SPS. Podneli su ga formalno narodni poslanici, članovi Odbora za privredu ili kako se već zvao, da regulišu komorsko organizovanje privrede.
Umesto jedne državne komore, dobili smo drugu. Svi koji su tada postavljeni na funkcije u Privrednoj komori, bili su privatnici. Svi! Nijedan direktor velikog društvenog preduzeća više nije bio ni u upravnom, ni u nadzornom odboru Privredne komore. Vladan Batić je postavio Veselinovića za predsednika Komore. Čak je Veselinović organizovao glasanje kome je prisustvovao ministar pravde Batić, pa je njegov protivkandidat dobio samo jedan glas i DSS je protestovala zbog nameštenih rezultata glasanja za izbor direktora Privredne komore.
Uveli ste nevladinu organizaciju koja je izdavala javne isprave, bonitete, firmama koje su htele da izvoze, da trguju, da posluju. Prepisali ste socijalistički sistem komora, rekli da ste izvršili reformu, uveli obavezno članstvo i obaveznu članarinu, članstvo u gradskoj, regionalnoj, pokrajinskoj privrednoj komori, Privrednoj komori Srbije i došli smo tu gde jesmo, da nam danas, osam godina kasnije, kažete da je trebalo da prihvatite amandmane koje smo tada pisali i branili ih.
Kako se došlo do ovog koncepta koji danas predlažete? Sukobom u vladajućoj koaliciji. Danima ovde slušamo kako treba sprečiti Dinkića da otme komore, njihovu imovinu, njihov kapital, jer je uleteo, kao kad kroz šumu ide divlja zver i ruši sve pred sobom, u ekonomski sistem Srbije i gleda gde još ima šta da se ''ćapi''. Umesto da vi ''žuti'' ustanete i kažete da ovaj zakon ne može da prođe na sednici Vlade, dovodite Narodnu skupštinu u situaciju da ona bude taoc vašeg sukoba. Prebrojavate se ovde, a pojedini poslanici iz vladajuće koalicije kažu – odlučiće kako će da glasaju.
Čemu onda služi ta vaša vlada koja upućuje predloge zakona? Da zavisi od glasanja opozicije? Neće bogami tako da bude! Brukajte se vi sami.
Kada dođe dan za glasanje, voleli bi da budete sami u sali, pa se glasovima šamarajte. Ima među vama jedan koji je u ime svoje stranke rekao da uopšte neće da glasa za zakon o komorama, jer njega interesuje samo poljoprivreda, a vi ne regulišete poljoprivredu. Evo ga, sedi u klupama. Videćemo šta će njegovih nekoliko poslanika, koji drmaju Srbijom i uzimaju najveći deo svih budžeta za lokalne samouprave, da vidimo šta će oni da urade.
Očigledno je da postoje dva koncepta i besmisleno je da sada ovde teoretišete koji je koncept bolji. Šta ste radili osam godina? A šta su socijalisti radili pre toga 30, 40? Dokle traju ti opiti i ogledi u srpskoj privredi? Kada će jednom konačno da se završi? Kada nestane privreda?
Hvalili ste nam obavezno članstvo kao evropsku tekovinu i rekli da tu sede privrednici, oni najbolje znaju, oni se najbolje razumeju, oni će da glasaju, oni će da se biraju i ispostavilo se da su se komore toliko odmetnule da pišu svim poslanicima i traže da zakon ne bude donet. Što meni piše predsednik neke komore iz nekog regiona? Zato što mu je ugrožena pozicija. Zato što niko ne kontroliše kako se troše sredstva.
Što sada G17 plus insistira na tom organizovanju, uz nos svojim koalicionim partnerima? Imate li vi neki koncept oko koga možete da se složite? Ima li nešto što vas vezuje u ovoj najvećoj mogućoj krizi, što može da vam bude kopča da jedan zakon podnesete, a da nama ovde po hodnicima ne pričate ko gura taj zakon, ko od koga očekuje novac, ko će biti ogorčen tim zakonom?
Mi samo da učestvujemo u tome. Vidim, počeli ste vi iz DS-a da diskutujete na sednicama Narodne skupštine. Ulazite u kampanju. Dobro. Mislim da moramo da održimo izbore ove godine i imate pravo da diskutujete o temi, da vodite kampanju, ali vi tu kampanju ne možete da vodite sa G17 plus zajedno u Vladi. Nemoralno je. Cinično je. Lepo se vi raziđite. Obavljajte poslove Vlade, pa da idemo na izbore.
Ali, i vama je lepo, i vi trpite ovu firmu G17 plus koja nas pomalo sada svađa sa celim svetom, ne samo sa Rusijom. Mlađan Dinkić ucenjuje Ameriku. Vidim da dovodi neke kupce za naše velike gigante koji nisu po volji zapadnoj civilizaciji. I zna da ne može da im proda i da ne sme da im proda to što je na prodaju, ali ucenjuje, pa kaže – ako ne budete dobri i ne date nam neki kredit, ja ću ovo da prodam tome i tome i od toga može da napravi hemijsku bombu.
Situacija je izuzetno ozbiljna. Vi se ovde igrate zakonom koji će da stupi na snagu kroz četiri godine. To nam je sada najhitnije, je l' da? Da donesemo zakon koji će da stupi na snagu kroz četiri godine, a neke uredbe iz tog zakona moći ćete za godinu dana da donosite, neke uredbe koje proističu iz zakona koji nije stupio na snagu, a među vama ima vrsnih pravnika i niko da kaže gospodi u Vladi, izvinite, ali taj zakon ne postoji. Dok ne stupi na snagu, zakon ne postoji. Vlada ne može da sprovodi zakon koji nije stupio na snagu, jer to onda nije demokratija. To je onda autokratija.
– Šta su privredne komore? Društvo privatnih preduzetnika.
Već sledećim zakonom potpuno ukidate društvena preduzeća. Jeste ih u Ustavu ukinuli, ali postoje. Sve dok postoje, valjda imaju pristupa i fondovima i kreditima i državi koja pomaže njihovu delatnost.
Kažete ovde – društvena preduzeća neće moći da se obrate nekoj agenciji ili nekom fondu. Sve unapred, da propadne što pre, da bude što jeftinije. I među vama ima tajkuna. Najlakše je reći – drugi su tajkuni, drugi su nesposobni, drugi kradu, drugi otimaju, drugi vide da se zemlja nalazi u teškoj situaciji i sad bi da izvuku za sebe, za svoje stranke neke koristi, a sve ovo gledaju građani Srbije. Da li vam oni danas veruju da je ovo najvažniji zakon?
– Je l' vas zovu ljudi i pitaju telefonom koliko će da košta hleb? Ako mu zamrznete platu, a ne zamrznete cene, koliko će da ga košta hleb, voda, struja, kanalizacija, grejanje, ko je srećan pa ga ima. Ne, navala je na telefone – kada će da stupi zakon o komorama na dnevni red.
Čujemo ovde – smanjen je uvoz. Što ne kažete koliko je smanjen prihod od uvoza?! Što ne kažete da ste jednostranom primenom Sporazuma o pridruživanju potpuno ukinuli prihode od uvoza? I zato grca budžet i zato se zadužujemo, što vi promovišete evropsku privredu u Srbiji bez dinara. Uvozite njihove proizvode bez carina. Vi ste EU, kod vas nema carina za zemlje članice EU! Kredite uzimate kod onih koji nam postavljaju najrigoroznije uslove! Ima i na drugoj strani novca. Drugi ljudi samo traže da vratite kredit, ne traže da nas ovde šibate, zatvarate, hapsite, da brutalno sprovodite rezove. Vama to ne pada na pamet. U stanju ste da ogorčite i sami sebe.
Sklopili ste Vladu u koju ste neiskreno ušli sa željom da se svađate, a i da trajete, u svađi da trajete, kao loš brak. Što vas je sramota da se raziđete konačno jednom, vi ''žuti'' i G17? Cela Srbija trpi vaš brak u kome se svađate, deca trpe. Deca cele Srbije trpe zbog svađe ''žutih'' i G17, a u Vladi ste i sednice držite telefonskim putem.
U normalna vremena hvalio bih se time da ste prihvatili naš koncept privredne komore, ali kad vidim ko gura taj koncept dođe mi da ćutim, i da više ne pričam šta treba da se radi. Izgubili ste osam dragocenih godina da komore organizujete kako treba, da ljudima ne otimate članarinu, da ih ne terate da budu na silu članovi, da im ne postavljate rukovodstvo kako vi hoćete, da ne gledam jedne iste predstavnike političkih stranaka kako vode privredne komore, a sve što znaju to je da mobilnim telefonom i jednom akt tašnom zarađuju novac. Rasterali ste direktore velikih preduzeća koji bi sad umeli jako dobro da se snađu. Nažalost, neki su mnogo stari, pregazilo ih vreme, ali vi niste iškolovali nove. Nemate čime, nemate s kim da zamenite ljude koje ste rasterali, a u svoje ste se razočarali.
Nas neće da interesuje glasanje po ovom zakonu, besmisleno je. Samo nas interesuje diskusija. Interesuje nas da li će DS da podrži ovaj predlog zakona. Ne mogu da razumem da biste mogli da ne podržite Predlog zakona svoje vlade, odnosno ne mogu da razumem da ste dozvolili da od Vlade do Skupštine dođe zakon sa kojim niste saglasni i ne smete Mlađanu Dinkiću da kažete da taj zakon ne može da prođe sednicu Vlade. Vi Mlađanu Dinkiću više ništa ne smete da kažete. Vi se bojite onog drugog Mlađana Dinkića, ima jedan koji je dobar i jedan koji je loš i vi nikad ne znate kada će taj loš sa vama da razgovara. Igrate se sudbinom Srbije! Igrajući, spremate se za izbore.
A ovde je potrebna velika ozbiljnost. Čak su vas i oni za koje sam mislio da nikada ne mogu da vam upute takve reči juče pozvali da sarađujete, da bi se Srbija izvukla. Da li vi mislite da je to poraz? Ne. Ta ruka stoji u vazduhu od svih građana u Srbiji koji bi sad da vam pomognu da ih izvučete iz krize. Ako ne shvatate istorijsku odgovornost danas, nemojte previše da se nadate da biste na sledećim izborima mogli da imate najveći broj glasova. Ako analizirate izbore koji se održavaju, verovatno ste shvatili da taj najveći broj glasova više nije vaša pobeda.
Zbog toga našu podršku za ovaj zakon nećete da imate, zato što je to opredeljivanje na jednu stranu u sukobu u Vladi. Nego, vi izađite jedinstveno, obezbedite 126 poslanika, 126 glasova "za", i vodite ovu državu sa 126 glasova. Ko nema 126 glasova u vreme koje je pred nama, ovu državu ne sme da vodi. Hvala. (Aplauz.)
Čuli smo predstavnika Vlade po dve tačke ove objedinjene rasprave. Zahvalio je na pažnji, što je znak da neće da učestvuje više u obrazlaganju ostalih predloga. Kako možete da otvorite raspravu? Da li vi to otvarate samo po ove dve ratifikacije po kojima smo imali izvestioca i predstavnika Vlade ili otvarate o svim tačkama o kojima nas niko ni o čemu nije izvestio?
Želeo bih da govorim, naravno, objedinili ste raspravu, objedinili tačke dnevnog reda, ne može Vlada da nam pošalje predstavnika samo za segment tog objedinjenog dnevnog reda, inače, nas upućujete da se vratimo ponovo na glasanje o tome da li rasprava može da se objedini.
Ako predstavnik Vlade ne može da obrazlaže, i ne može da obrazlaže zakone iz domena ministarstava u kojim on nije ministar, molim vas da nas obavestite šta je sa ostalim predstavnicima, hoćemo li dobiti izveštaj svih predstavnika Vlade pre nego što otpočne rasprava ili ćemo sednicu da prekinemo dok nam se ti uvaženi ministri ne pojave na sednici.
Dame i gospodo narodni poslanici, najpre izvinjenje što prvi put u ovoj skupštini govorim sedeći, ali tako ste nas osudili, u želji da pred sobom imamo materijale, u želji da tačno pročitam pojedini naziv zakona, a da ne izgledam grbav od rođenja, moraću da govorim sedeći, iako time umanjujem i važnost onoga što govorim, a i važnost ove Narodne skupštine. Građani već govore o nama kao o ljudima koje mrzi da ustanu kada hoće nešto da kažu. Razmislite o tome, gospodine predsedavajući. Obećano je da ćemo dobiti nekakve nove mikrofone koji imaju veću dužinu od ovih, da bar malo ličimo na ljude dok vam se obraćamo. Dakle, protestujem što moram da govorim sedeći.
(Isključen mikrofon.)
(Predsedavajući: Izvinjavam se gospodine Nikoliću. Mikrofoni su dovoljni i potpuno hvataju zvuk i ako stojite. Vratiću vam pravo da govorite. Izvolite.)
Dobro, smatraću da niste namerno prekidali moju misao, pošto vas ne gledam tako.
Zahvaljujem gospodinu Duliću što je časno prihvatio da ovde radimo pomalo nečasno, time što sastavimo četrdesetak predloga i bar sedam, osam, nadležnih ministara, a dovedemo jednog koji je tog dana dokon, tobože da brani predloge Vlade. Mislim da Vlada više ne sme da se igra sa nama, ako se vi već igrate pa sastavite nespojivo, od sada ili potpredsednik Vlade ili predsednik Vlade mogu da zastupaju set različitih zakona oko kojih bi trebalo da se izjašnjavaju različita ministarstva. Svoje rasprave smo podelili u okviru ove ogromne tačke dnevnog reda, koja bi mogla pomalo da bude i ceremonijalna, da prođe i bez rasprava, ali ponavlja se manir prethodne Vlade, druge Vlade Vojislava Koštunice, oko koga bih želeo da porazgovaram sa predstavnicima Vlade, da saznam šta se to dešava, kako bih mogao da dalje zauzimam stavove povodom aktuelnih tema.
Naime, imamo dve tačke, 28. i 36. Jedna je Sporazum između Kraljevine Belgije, Republike Albanije, Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Republike Moldavije, Crne Gore, Republike Srbije i Misije privremene uprave UN na Kosovu u ime Kosova, u skladu sa Rezolucijom Saveta bezbednosti UN 1244 o privilegijama i imunitetima Sekretarijata CEFTE i druga je Predlog zakona o potvrđivanju Multilateralnog sporazuma između Evropske zajednice i njenih država članica, Republike Albanije, Bosne i Hercegovine, ne znam zašto Bugarska nije odavde izbrisana, ona je već članica, Republike Hrvatske, Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Republike Island, Republike Crne Gore, Kraljevine Norveške, Rumunije, tu imam isto primedbu, kao i kod Bugarske, Republike Srbije i Misije privremene uprave UN na Kosovu, u skladu sa Rezolucijom Saveta bezbednosti UN 1244 od 10. juna 1999. godine.
Dakle, u svih ovih četrdeset i nešto predloga za potvrđivanje nekakvih sporazuma piše ko potpisao sporazum u ime Republike Srbije.
Za ova dva sporazuma nisam pronašao ko je potpisao u ime Republike Srbije.
Kako se zove taj ministar, potpredsednik ili predsednik koji je prihvatio da i u tekstu Sporazuma, a i u nazivu Sporazuma Republika Srbija bude saugovarač jednog međunarodnog ugovora sa Privremenom misijom na Kosovu i Metohiji koja nastupa u ime Kosova, čak nas ponižavaju do mere da nam izbace i reč Metohija, a da taj ministar kaže da je to u skladu sa Rezolucijom Saveta bezbednosti UN 1244.
Mogu da prihvatim da čovek radi sitne koristi može da izda neke svoje ideale, da može ponekad i da popusti, da može ponekad i da ne liči na sebe, ali to država ne sme da čini. Mi smo prepuni obećanja, od predsednika države, preko vladajuće koalicije u Skupštini, da ćemo da se borimo za Kosovo i Metohiju svim diplomatskim sredstvima.
Ko ovde odustaje od borbe za Kosovo i Metohiju diplomatskim sredstvima? Kako se Vlada usuđuje da Narodnoj skupštini ponudi na ratifikaciju sporazum u kome su razdvojeni Kosovo i Srbija, u kome Kosovo ima tretman države koja potpisuje međunarodne sporazume, pa čak uz poniženje da ti sporazumi budu potpisani istovremeno kada to rade i predstavnici Srbije?
Predstavnici Vlade, a niko nije došao po ovoj tački, duguju da kažu ko je potpisao u ime Republike Srbije ove sporazume.
Podsećam vas, tako je potpisana CEFT-a, sa pričom o tome da ćemo imati slobodnu trgovinu. Tako je 2005. godine u Atini potpisan Sporazum o energiji sa Kosovom, pa zato Srbi na Kosovu i Metohiji nemaju struje po mesec dana. Moje informacije od danas govore da u Ranilugu štrajkuju glađu.
Da bi našim građanima bilo jasno zbog čega se pozivam na Rezoluciju 1244, a pretpostavljam i svi vi kao davljenik za slamku, ili nam recite da ćete tu slamku da ispustite kada vi procenite da je došlo vreme za to, a to bi, recimo, bio dan kada bismo mogli da očekujemo i prijem u Evropsku uniju, samo bih da vam pročitam kako Rezolucija govori o Srbiji i o zadacima Misije, najpre, u osnovnom tekstu Rezolucije – Savet bezbednosti ponovo potvrđujući privrženost svih država članica suverenitetu i teritorijalnom integritetu SR Jugoslavije i drugih država regiona, potvrđuje apel iz prethodnih rezolucija za široku autonomiju i suštinsku samoupravu za Kosovo.
Potom, u Aneksu 1, ministri Grupe osam – politički proces ka uspostavljanju sporazuma o privremenom političkom okviru koji će obezbediti suštinsku samoupravu na Kosovu, uzimajući u potpunosti u obzir Sporazum iz Rambujea i principe suverenosti i teritorijalnog integriteta SR Jugoslavije i drugih zemalja u regionu, i u Aneksu 2 – uspostavljanje privremene administracije za Kosovo kao dela međunarodnog civilnog prisustva, pod kojim će narod Kosova moći da uživa suštinsku autonomiju u okviru SR Jugoslavije, o čemu će odluku doneti Savet bezbednosti UN.
Ako vama, ministri, nije jasan ovaj dokument, nemojte na njega više da se pozivate. Nemojte više Boris Tadić da u Savetu bezbednosti kaže da je to naša teritorija, po Rezoluciji Saveta bezbednosti UN. Nemojte da nas vi vodite pred Međunarodni sud pravde, koji bi trebalo da odluči da li je to naša teritorija, ako vi već potpisujete sporazume, međunarodne ugovore sa delom teritorije Republike Srbije. Ponavljam, ovo je sitna korist. Da li će Sekretarijat CEFT-e uživati imunitet u Kraljevini Belgiji? Nije ni potpisivano zbog te koristi. Potpisivano je da se vi pojavite kao potpisnici zajedno sa predstavnicima Kosova. I tu dvoličnu politiku ostavite iza sebe.
I danas građane Srbije bole vaše prevare iz predizborne kampanje. I danas ne znaju na čemu su sa vama. Vi ste vladajuća koalicija koja je obećala potpunu odbranu Kosova i Metohije.
Vi ste koalicija koja je obećala minimum hiljadu evra po svakom građaninu Srbije, džabe, s neba. Vi ste koalicija koja je obećala bele šengen vize za godinu dana. Vi ste koalicija koja je obećala fabriku automobila u Kragujevcu. Vi ste koalicija koja je sve obećavala i ništa nije ispunila. Vi nam niste rekli da ste vi Vlada koja će da nas vodi kada nam bude najteže, možda vas ne bismo birali. Možda nemamo poverenja u vas da umete da vodite sirotinju.
Građani Srbije su vas birali kao ljude koji najlakše mogu da dođu do kredita, do pretpristupnih fondova, koji mogu da umilostive EU, koji mogu polako da otvaraju vrata i prema Ruskoj federaciji. Nemaju oni poverenja u vas, gospodo ministri, da vi znate šta znači biti siromašan i bez posla, ili da znate koliko sada treba da se izvrši zimsko prskanje voća ili koliko treba da se poore ili poseje. Vi to, gospodo ministri, ne znate. Nama su potrebni izbori, da narod izabere ljude koji će bar dve godine ili tri godine krize da odgovaraju za ono što čine. Vi svoja obećanja niti možete, niti želite da ispunite.
Objavili ste spisak direktora javnih preduzeća, njihovih plata, ali, gle čuda, iz februara. Ko je vas pitao za februar? Tada je već vođena kampanja protiv njih, smanjili su oni tada svoje plate. Dajte nam koliko su odneli kući tokom prošle godine, po osnovu plata, po osnovu bonusa, privilegija, nagrada. Garantujem da ih ima koji su odneli 200 hiljada evra prošle godine. Mogu da vam imenujem te ljude. Sad mu je plata 340 hiljada dinara. Da li je to podatak koji nama treba? Ne treba. Kada kriminalac opere ruke, onda nam ne treba, nama treba krvav, da ga uhvatimo na delu.
Problem je veoma ozbiljan. Ne bih govorio uopšte o ovim ratifikacijama. Ne bih trošio vaše dragoceno vreme na putu ka Evropi, samo nemojte da mislite da Srbija može da uđe u Evropu bez vlade. Sa ovakvom vladom nema vam mesta u Evropi, sa ovako razjedinjenom vladom, sa Vladom u kojoj jedan ministar drugom ne sme da kaže – nemoj više da kradeš i nemoj više da lažeš, i sramota me je da sedim pored tebe, sa Vladom u kojoj postoje ministri koji nikada nisu videli salu Narodne skupštine ili dođu na pet minuta, sa Vladom čiji ministri prepuštaju poslanicima da im se crveni obraz od sramota, poslanicima koji su uglavnom korektni ljudi.
Kada se ministrima učini da su poslanici pomalo ugleda stekli, onda u novinama počinje da piše o tome kako mi imamo velike plate i velike dnevnice, kako se besplatno hranimo, kako parkiramo na trotoarima. Vlada koja se obračunava sa svima koji tog dana nisu spremni da joj pruže podršku šta god da radi ne zaslužuje da vodi Srbiju.
Dobronamerno vam preporučujem da raspišete izbore. Možda još uvek možete da osvojite dobar procenat glasova. Ne čekajte previše. Ni onima koji će da vas zamene ne isplati se da zateknu razorenu zemlju. Ne čekajte socijalne nemire, niko im se ne raduje! Možete da ih izazovete ili vi ili opozicija, ali od toga nikome neće biti bolje. Nemojte da krijete od nas mere, jer mi ne smemo da znamo, ni poslanici, ni narod ne smemo da znamo šta vi to spremate. Sada je trenutak da svi izađu pred građane, i predsednik Vlade, i direktor javnog preduzeća, da prestanu laži, da nam kažu šta nas sve čeka, da se mi za to pripremimo. Uvijate nam sve u oblande, a u julu mesecu nas čeka glad. Zbog toga sam voleo da danas budu ovde ovlašćeni ministri, oni koji troše budžet, oni koji traže rebalans budžeta za svoje namene, ne razmišljajući o tome da ovo treba da bude siromaški budžet.
Ovo je budžet jedne siromaške kuće u kojoj se vodi računa prvo o hrani, pa o komunalijama, pa o odeći, pa tek onda o onome na šta ste navikli vi, besni, mnogi od vas, koji su proveli mnoge godine u inostranstvu. Ono što ste navikli država više ne može da vam finansira, jer država nema više ni za svoju decu.
Obračunavate se sa Romima u Beogradu. Znam da treba sprovesti zakon, znam da te kartonske kuće niču gde god hoće. Znam da i Romi treba nešto da učine da bi ih komšije cenile, ali vi ste pustili da to naraste, raste, raste, da postane nerešiv problem, a onda buldožer. U stvari, ministre, vi ste rekli „buldožer“, a kaže se „buldozeri“, pošto je to engleska reč „dozer“ ili „bul“ ili „til“ ili „angl“, ali da vas ne učim tome, naučićete vi to kad budete sređivali reke i vršili melioraciju.
Dakle, ne zaboravite da u ovoj sali uvek ima dovoljno opozicija da sruši Vladu. Ne postoji demokratska vlast koju jednog dana u sali ne sruši opozicija.
Ovo što smo pomalo razjedinjeni, gladna godina sastavi vuka i ovcu, veliki mraz i mačku i miša – nastavite li ovako, videćete brzo kako će opozicija da deluje jedinstveno kao pesnica.
Voleo bih, a vidim da vam je to ponudila još jedna stranka, da saradnjom nađemo najbolje rešenje, pa ćemo se birati posle toga, ako hoćete. Ako nećete, razmislite dobro o izborima. Ovako dalje više ne ide. Prestanite da nas lažete, počnite pomalo da nas objektivno informišete šta nas čeka. Juče je Putin rekao da je milion ljudi već ostalo u Rusiji bez posla, a da će Rusija najlakše da prebrodi krizu. Šta li ćemo tek mi koji ćemo najteže da prebrodimo krizu? Šta li nas čeka?
Nemam poverenja u vas, ali to je moj posao, ja sam u opoziciji. Razmislite dobro da li ima narod poverenja u vas. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, voleo bih da je ministar pripremio sve zakone koji se tiču organizacije političke stranke, finansiranja. Vidim da želi da menja i izborne principe, sisteme po kojima se biraju odbornici, možda i poslanici. Nije ovo nekakav zakon iz koga proističu ostali. Mogli smo da raspravljamo o svim zakonima odjednom.
Istina je da je organizacija političkih stranaka u vreme kada smo ušli u višestranački sistem bila u Srbiji jednim zakonom, u SRJ potom drugim, tako da je bilo stranaka koje su bile registrovane samo na saveznom nivou. Neke i na saveznom i na republičkom, neke samo na republičkom.
Nije ni toliko anahron taj zakon po kome smo do sada bili registrovani. Postojali su nekakvi problemi koje delimično ovaj zakon otklanja, ali je naravno uvođenjem nove tehnologije, novih shvatanja počeo da stvara i nove dileme.
Naime, stranka nacionalne manjine je, idem po nekakvom redu, po članovima, nije bitno, politička stranka čije je osnovno političko delovanje usmereno na ostvarivanje prava jedne nacionalne manjine. Šta to znači "osnovno političko delovanje" i ako postoji osnovno, kakva je nadgradnja na političkom delovanju?
Zar nije osnov političkog delovanja da se čovek izbori za nekakva odbornička, poslanička mesta, da učestvuje u vlasti, da kreira, da pomaže, da odmaže, da se bori. Meni malo smeta, imaćemo stranku čije će osnovno delovanje biti da narod iz koga je proistekla ta stranka živi bolje, a mislim da je svrha svih nas da svi u Srbiji žive bolje, pa i ako postoji stranka srpskog naroda da se bori da svi građani Srbije žive bolje, ako postoji stranka mađarskog naroda da se bori da svi građani u Srbiji žive bolje.
Mislim da je tu pozitivnu diskriminaciju, koja se tiče toga da im treba manje potpisa, manje glasova, trebalo sprovesti na neki drugi način, a ne tako, opredeliti ih da moraju da se bore da isključivo njihov narod živi bolje. Znači, da bi se kod vas pojavili kao stranka nacionalne manjine moraju da dokažu da žele da njihov narod živi bolje. To stvarno nema smisla!
Uveli ste zastupnika političke stranke. Slučajno sam jedan od petsto i nešto predsednika stranaka, šeststo. Nemojte da me nazivate zastupnikom političke stranke, nema smisla!
Jer, to zastupanje, ako ste ga preneli iz pravničke terminologije, može da bude povereno bilo kome, a da biste predstavljali političku stranku, da biste u njeno ime odlučivali, donosili odluke, potpisivali, morate da budete izabrani.
Vi ovde kažete – imenovani. Ja još nisam čuo da postoji politička stranka koja imenuje svog predsednika. Možda vaša na predlog međunarodne zajednice, to bi bilo prihvatljivo – imenuje se Boris Tadić za predsednika DS, na predlog međunarodne zajednice, kojoj svi toliko težimo.
Potom, ovde ste predvideli lice koje kontaktira državne organe, mislim povodom tog finansijskog poslovanja – ''lice ovlašćeno da kontaktira sa nadležnim organom.'' Ne možemo mi to statutom, gospodine ministre, zato što je to prolazni pojam "lice ovlašćeno da kontaktira" ili "predsednik opštinskog odbora" ili neko ko vodi knjigovodstvo. Šta ako to lice napusti stranku, a mi ga statutom odredili da kontaktira sa nadležnim organom? Sada ćemo da menjamo statut zbog toga što ste tražili da imenujemo lice koje će da kontaktira? Hajde funkciju!
I, onda dolazimo do ovih šeststo i nešto registrovanih stranaka. Mislim da je trebalo da malo slobodnije predvideti rigorozne uslove za osnivanje političke stranke. Mi smo tu reagovali, vidim da su i druge poslaničke grupe uputile na 10 hiljada overenih potpisa. I to je malo, ali da ne ispadne ovi veliki koji su trenutno veliki, žele da unište one male koji su trenutno mali. Neka tih 10 hiljada potpisa bude neka osnova. Ako se utvrdi da je i to previše, da ćemo tu imati kakofoniju, ili kako da je nazovem, možemo i da menjamo taj zakon, ali bih predložio da se i stranke nacionalnih manjina sa 1.000 potpisa registruju, a ne sa petsto, zato što je zaista malo petsto potpisa. To možete da sakupite u jednom velikom vojvođanskom selu.
Pričate o finansiranju političkih stranaka. Podsećam vas da postoji izvesna kolizija u članu 4. Zakona o finansiranju političkih stranaka, u kome se u stavu 1, kada se govori o raspodeli sredstava, govori o političkim strankama koje su osvojile poslaničke ili odborničke mandate, a u stavu 3. govori se o raspodeli sredstava političkim strankama koje imaju poslaničke ili odborničke mandate, pa ako već nagoveštavate i Zakon o finansiranju političkih stranaka, da vam već sada unapred pomognem, da rešite već jednom tu dilemu, Ustav je rešio, mora da bude rešeno i kroz prateće zakone. Dakle, ovde govorimo o poslanicima, o odbornicima i o strankama u kojima se oni nalaze.
– Parlamentarna je ona stranka koja ima poslanike, a ne ona koja je osvojila poslaničke mandate. Ispalo bi besmisleno da Ustavni sud zabrani političku stranku a država je finansira pošto je osvojila poslaničke mandate.
Registracija političkih stranaka.
Verovatno ste imali dobru nameru kada ste govorili o prelaznom periodu od šest meseci u kome postojeće političke stranke mogu da se preregistruju ili nove da se registruju, ali niste predvideli da tu može neko da ukrade ime.
Naime, ako bi DS zakasnila, počne rok za preregistraciju i neko ko je potpuno spreman, efikasan, za pet dana preda zahtev da se registruje kao DS – gde ste ga sprečili da dobije to ime? Koji član ovog zakona? Mi smo vam tu malo pomogli i napisali smo da postojeće registrovane političke stranke koje imaju svoju registraciju, u jednom od ta dva registra koja do sada postoje, imaju vremena šest meseci da se registruju i da za to vreme njihovo ime ne može niko da upotrebi pri registraciji. To je potpuno ispravno.
Ostalo je još da razgovaramo o tome da li u toku posle isteka od osam godina politička stranka koja ima poslaničke mandate ili koja je osvojila poslaničke mandate treba ili ne treba da se ponovo registruje? Po našem mišljenju treba mnogo više da poštujete Ustav nego što ste to pokazali ovim predlogom zakona. Treba da pokažete razumevanje za ono što smo hteli ovim novim Ustavom, razumevanje da poslanik i odbornik raspolažu svojim mandatom potpuno, da mogu da ga povere u skladu sa zakonom, koji još niste doneli, a da mogu i da ga ne povere, da mogu sa tim mandatom, nakon verifikacije da krenu u koju god hoće političku stranku. Tako smo prihvatili evropske vrednosti.
To onda znači da stranka u kojoj se oni nađu posle osam godina ne mora da se preregistruje, ne stranka koja je pet meseci pre toga osvojila mandate, godinu dana, tri godine, nego stranka u kojoj se trenutno nalaze poslanici. Tako da život cenimo, a ne da cenimo papire ili ono što se nekad desi.
U osnovu, zakon reguliše ovaj posao kojim se bavimo, ali se ne usuđujem da kažem da nije bio regulisan, bio je regulisan i do sada. Uostalom, svi mi valjda cenimo svu svoju političku borbu, sve ono što smo u politici uradili. Valjalo bi da ste išli još šire, ali očekujem i druge zakone, da vidimo kako se medijski predstavljaju stranke koje imaju mandate i koje nemaju, treba li otvoriti prostor za sve ili je osvajanje mandata ipak neka viša platforma sa koje je dostupno političkim strankama mnogo više i pojavljivanje u medijima. Kad je već novac dostupan samo političkim strankama koje se dokažu na izborima, hajde da to bude i medijsko predstavljanje, hajde da to u stvari budu cenjene političke stranke.
Hajde da pokažemo onima koji se uzaludno bave ovim poslom da traže drugi, ako jednom, drugi, treći put na izborima ne uspevaju, da ih zakonom uputimo na to da postoje i drugi, možda, za njih prihvatljiviji i ozbiljniji poslovi od onih kojima se mi ovde bavimo.
Pa, ako se i nama desi da ne možemo da osvojimo mandate, i nas treba uputiti na neke druge poslove, baš kao i ministra, baš kao i predsednika Vlade.
U principu, smatram da ćete razmotriti ove naše primedbe, dobronamerne su svakako. Ne želim da se isključimo iz toga da odlučujemo o političkom životu, o uređivanju političkog života samo zato što smo opozicija. Dakle, imaćemo jasan stav i glasaćemo ili za ovaj zakon ili protiv njega, u zavisnosti od toga kako ste protumačili naše primedbe, a tumačenje naših primedaba je ili prihvatanje ili odbacivanje naših amandmana. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa Napred, Srbijo SNS, podnela je zahtev da zakažete sednicu na kojoj ćemo dobiti odgovore na pitanja koja, u stvari, muče Srbiju,  a to su mere nove ekonomske politike Vlade Republike Srbije ili bi već trebalo da inoviramo zahtev, pa da  kažemo – nove mere, u odnosu na one koje ste nazivali novim merama, pošto se ministri žale da je otkrivanje mera u javnosti izazvalo odijum javnosti prema merama i one neće moći da budu primenjene.

Dakle, zaista nas interesuje, kao i sve građane Srbije, šta vi to spremate, što se pravite kao da se ništa ne dešava, kako ćemo ovu krizu da podnesemo svi zajedno, koliko je ko sposoban i koliko ko može da pomogne državi u ovom momentu? Da li ste spremni na odricanja koja se tiču i vašeg odricanja od onoga što vlast po sebi donosi, ali ovog časa ne bi trebalo da bude korišćeno u potpunoj meri?

Interesuje nas da li je to konačno sa "Fijatom" puklo ili ne, da li je "Fijat" pogazio rok u kome je trebalo da uloži sredstva u fabriku automobila? Interesuje nas koliko ste automobila napravili u Kragujevcu? Kada ćete obveznice da isplatite? Kada ćete da zaustavite guvernera NBS u haračenju narodnim novcem? Kada ćete ministre da zaustavite, pošto uopšte ne razumeju situaciju u kojoj se nalaze?

Zaista bismo želeli da nam omogućite, po Poslovniku, sednicu, na kojoj bi građani Srbije saznali, setva je u toku, šta seju, koliko će da ih košta, pošto će moći da prodaju. Ne znam da li uopšte znate da se više ne isplati toviti ni svinje, ni telad, da se ne isplati proizvoditi mleko, duvan, repu, suncokret, skoro i soju. Interesuje me čime mislite da napunite budžet, osim ovim pozajmicama koje stvaraju podlogu za nekakve nove kredite i nova zaduživanja?

Zaista me interesuje koliko ljudi će ostati gladno ove godine, koliko će novih narodnih kuhinja da bude otvoreno, koliko sirotinje neće moći na jesen da upiše decu u školu i koliko će tih novih automobila, kupljenih pod izvanrednim okolnostima, da se špacira Srbijom i gradovima Srbije?

Molim vas, pošto uopšte ne odbijamo odgovore na pitanja koja postavljamo, omogućite barem da postavljamo i dalje pitanja, neka građani Srbije znaju sa kim imaju posla. Situacija je izuzetno teška, a mi ovde dane i dane provodimo u tome hoćemo li moći da održimo sednicu ili ne. Jeste da nisu previše važni ekološki zakoni ovog časa, ali jedan dan je dovoljan da i njih donesemo. Hajde i to da preskočimo, ali smislite konačno jedan dnevni red koji će da interesuje građene Srbije. Ne nabijate glavu u pesak.

Spremni smo mi za izbore, mi ćemo to da organizujemo i jedva čekamo te izbore, ali neće ni to sve da reši. Kad zapadnemo u krizu u kojoj ćete nas dovesti u svojim nerazumnim ponašanjem, pitanje je da li ćemo i mi moći da izvučemo zemlju iz svega toga.

I samo da vas podsetim, predsedničke izbore sam svojevremeno izgubio govoreći o saradnji sa Rusijom i Amerikom, vidim da vaš predsednik to sada intenzivno forsira, govoreći o saradnji sa nesvrstanima, vidim da vaš predsednik to forsira. Trebalo bi bar da mi se izvini što je privukao više glasača na lažna obećanja. Ipak je to bila realna politika, a ja sam zadovoljan, neka vodi realnu politiku, pa će valjda Srbiji opet biti bolje. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, i meni je kao građaninu Srbije jako dugo smetalo to što nemamo zvanično obeležje i što smo bili prinuđeni da nekakvom preporukom, ničim utemeljenom, obavežemo držane organe na to da koriste nekakva obeležja koja bi, ukoliko se odlučite da ovako glasate, trebalo da budu obeležja Republike Srbije.
Mi smo imali ovaj problem i kao Srpska napredna stranka u želji da na svom grbu i na svojim obeležjima primenimo potpuno ne samo heraldiku, nego i istoriju obeležavanja srpske državnosti, i nismo se usudili, kao što je to Vlada Republike Srbije uradila, da državnost Srbije vežemo za 1882. godinu, za grb koji je nacrtao jedan Nemac, prevario najboljeg srpskog istoričara Novakovića, nacrtao mu nemački, a ne Nemanjićki grb. Da ste hteli da se malo raspitate i da nas zaista vežete za Nemanjiće, a mislim da nam je tu ishodište, naš koren, i da nam je na nesreću sva državnost vezana za uspehe Nemanjića, mogli ste da vidite gde se razlikuje taj orao, koga preporučujete danas, od dvoglavog, pravog, belog orla Nemanjića.
Vi nama, najpre, ne predlažete dvoglavog orla nego ''dvovratog'' orla. Nemanjićki orao, beli orao na crvenoj pozadini, imao je samo jedan vrat, imao je kolir ili, ovi novi bi rekli, kragnu oko vrata. Iz tog vrata izlazile su dve glave.
Njegove kandže i njegov rep simbolizovali su ljiljan, a vi sada predlažete pticu koja ima potpuno drugačiji položaj krila koja liči na nemačkog orla, a ne liči ni na vizantijskog ni na paleološkog, jednostavno, čini mi se, ako je Novaković prevaren, da ste mogli da angažujete stručnjake za heraldiku u Srbiji, nijedan nije u SNS, ali umemo ponekad da iz njihovog rada izvučemo pouke, a ponekad i oni zastrane, nekada rade za novac, a naročito opštinama kada rade grbove, pa tu natrpaju sve i svašta.
U pogledu grba koji bi trebalo da predstavlja Srbiju, sporenja nema, ili je to Nemanjićki grb ili priznajete da smo 1882. godine, pa je onda to potvrđeno još jednom u jednoj Skupštini, i mi odlučili da kao nekakva država vezana za nemačku heraldiku postanemo poznati po obeležjima koja biste da i danas koristimo.
Naravno, kako odluči Narodna skupština, tako će se ponašati i poslanici SNS, a tkao ćemo i kroz stranku ubediti i one građane koji nam veruju da to mora da se poštuje i treba da se poštuje. Ipak je bolje imati bilo kakvo obeležje nego nemati obeležje. Ali, trebalo je da razmislite.
Znam, gospodine ministre, da to nije vaš posao. Vi ste preuzeli nekoliko poslova koji nisu vaš posao i znam da morate mnogo da učite i da radite, i dan i noć, da biste nešto saznali o prostornom planiranju i o heraldici, pošto vam to nije vokacija, ali prihvatam da inteligentan i obrazovan čovek vrlo lako može da se snađe i u materiji koja nije njegova, zato što rad može da zameni mnogo škola u kojima se uče besmisleni predmeti.
Vaše objašnjenje je bilo šturo, nisam prisustvovao, pročitao sam iz beleški, i nije vezivano za Nemanjiće, a vezivano je za srpsku državnost. Znate, onaj ko vezuje srpsku državnost, a ne pominje Nemanjiće, jednostavno ispušta ogromni deo istorije o kojoj postoje zapisi, a grb, taj orao, nekad sa šlemom, pošto Nemanjići nisu imali štit u svojim obeležjima, taj dvoglavi beli orao je u mnogim manastirima danas potpuno prepoznatljiv. Nažalost, nema ga u Mileševi, potpuno je uništena ta freska, ali možete da vidite i u Bogorodici Ljeviškoj, na simbolima na odeći srpskih vladara. Italijani su o tome pisali, Vizantija je o tome pisala, Vaseljenska patrijaršija ima veoma sličnog orla preuzetog tada kada su se i Nemanjići vezivali za Vizantiju, kada je car Dušan želeo da bude naslednik ogromne imperije.
Dakle, imamo čime da se podičimo i pohvalimo i to nije 1882. godina i to nije 1804. godina i to nije početak naše državnosti. Mi smo se i Sretenjskim Ustavom nekako odredili dokle seže naša ustavotvorna praksa, umesto da se vratimo mnogo vekova unazad kada smo bili kao narod, kao država, mnogo više poštovani nego danas.
Ako nam ovi simboli pomognu da budemo poštovani kao narod i kao nacija i kao država, neka nam je Bog na pomoći i neka bude tako. Ne možete simbolima da sve građane oduševite i da svi budu zadovoljni, a posebno, recimo, pesmom.
Jesmo mi koji smo krenuli 1990. godine kao opozicija svi favorizovali „Bože pravde“, ali i među nama je bilo mnogo sporenja oko toga. Neko je mislio da je „Vostani Serbije“ pesma koja će nam biti potrebna kroz vekove, izgleda da će da nam treba, a neko je mislio, na primer, ja, nije bitno uopšte, da je „Oj Srbijo mila mati“, pesma koja je jedno vreme bila himna, pa su je bacili Karađorđevići, a izgleda da joj je smetalo to što je Nedić uzeo kao državnu himnu za vreme Drugog svetskog rata.
Kada se svira „Bože pravde“ ustaću, kao što sam stajao i na himnu „Hej Sloveni“. Niti sam mislio da me ta pesma vezuje kao Srbina, ali je bila državna himna i želeo sam da pokažem da državu poštujem i nije mi se sviđalo kada su gledaoci zviždali himni „Hej Sloveni“, izražavajući time svoju želju da dobijemo himnu, a ne svoj protest zbog tog što žive u državi koja se zove Jugoslavija. Neki bi, posebno stariji, možda voleli da smo bar neki deo Jugoslavije uspeli da sačuvamo.
Dakle, zastava, kod zastave je sve jasno. Zastava je nastala tako što je Karađorđe poslao emisare u Rusiju da mu donesu rusku zastavu, hteo je da imamo rusku zastavu. Oni mu doneli, ali zaboravili kako se kači na koplje, okrenuli je naopako i sada mi imamo crveno-plavo-belo, Rusi imaju belo-plavo-crveno, nema veze, mi smo braća i po poreklu i po veri i po budućnosti koja nas sve više sastavlja, to je očigledno.
Mi ćemo glasati za ove simbole, glasati za državu kojoj smo podarili i Ustav i Ustavni zakon za sprovođenje Ustava, simboli se rade jednom zauvek, ali ostaje žalost što se nismo u simbolima, u simbolici, u tradiciji vezali za Nemanjiće, nego smo se vezali isključivo za jedan amblem lepo urađen, i onaj bi isto tako lepo izgledao, dakle, urađen po narudžbini i čovek koji ga je radio, Štrohe ili ne znam kako, zaboravio sam kako se zvao, bio je neki fon iz Nemačke, taj ga je uradio tako da Srbija liči na Nemačku i ostaće mi ta žalost, iako, kažem da ću glasati za ove simbole. (Aplauz.)
Objasniću vam i razloge za repliku.
Izlaganje gospodina Milivojevića liči na onaj crtani film u kome sudija kaže šta je sve zabranjeno uraditi, a jedan od boraca to radi –zabranjeno je ispod pojasa, a onaj udari onog ispod pojasa. Tako i vi, gospodine Milivojeviću, hajde da ne pričamo o tome šta se dešavalo, a pričate o onome šta se dešavalo i optužujete neke druge za sve ono što se Srbiji dešava.
Da, ne svira se himna u Prištini, ali nisu krivi samo jedni, krivi su svi. Deo odgovornost za ovih devet godina preuzmite vi. Vi ste se od 2001. godine enormno brzo udaljili od KiM. Vas to nije interesovalo do pre dve godine. Vi ste govorili – Evropa nema alternativu. Vaš predsednik je govorio – nisam optimista, pre će Kosovo biti nezavisno, nego u sastavu Srbije. Nemojte sve na druge.
Kada pominjete one koji su izginuli za ove simbole ili za neke druge simbole Srbije, ginulo se za te simbole i onda kada je NATO bombardovao. Vama nije to bilo opravdano, poginuti tada u toj borbi protiv NATO koji je napao Srbiju. Nemojte da nas pozivate na mudrost, razum, saradnju i slogu. Oko simbola ćete ih imati, iako svi imamo nekakve primedbe. Ja vama ne prigovaram, ja sam samo rekao onome ko je ovo predložio šta je još trebalo da ima u vidu kada nam je dao predlog za ove simbole. Ja ne prigovaram. Glasaću za ove simbole, u želji da Srbija krene napred. Ali vi i dalje podstičete ono što nas ponekad potpuno deli i ne da da sarađujemo, čak i ni na ovakvim pitanjima.
U ovoj raspravi nije bilo mesta da pominjete druge poslaničke grupe koje su nekada bile na vlasti kada to vama nije odgovaralo, kada vi niste bili dovoljno spremni, dovoljno sposobni, kada vas narod nije dovoljno hteo da budete na vlasti, pa su se tada desili svi gresi i potpuno se izgrešilo, i vi to sada ne možete da ispravite.
Ja vam kažem da nije valjao Sporazum Ahtisari-Černomirdin, nije valjao Kumanovski sporazum, ali donela ga je Skupština u nekom sastavu, većinom glasova. Neki od njih koji su glasali tada i sada su članovi vaše koalicije, to nemojte da zaboravite, bar dve partije koje su glasale da prihvatite Sporazum Ahtisari-Černomirdin su u vašoj koaliciji. Što njima ne zamerate to što se tada dešavalo, nego onima koji su ovog časa u opoziciji. Ponavljam, potrebno nam je jedinstvo, i možda ne treba na silu da ga širimo, nego kada govorimo o istoriji sve je jasno i kada govorimo o znacima, koji su nam svima potrebni, tu nema razloga da bilo kome bilo šta da prebacujemo, jer inače ova rasprava može da traje jako dugo. (Aplauz.)
Gospođo Đukić-Dejanović, zaista, nema smisla, da nas selektivno ovde puštate za ovu govornicu. Ako gospodin Milivojević nije imao pravo da dobije repliku na repliku, onda nemam pravo ni ja. Ali, ako ste njega pustili i to pod ovako zluradim komentarom da sam ja govorio o crtanim filmovima, onda me pustite da ono što imam da kažem da kažem na svoj način. On nije imao pravo na repliku. Ja sam njemu replicirao, a Poslovnik je to, jednom, konačno, zauvek ukinuo.
Pošto ste me pustili, ja ću vama samo kratko odgovoriti – jeste, izgubio sam ja te predsedničke izbore, ali od tog rezultata koji sam postigao, zauzdan, vama se danas tresu gaće! (Aplauz.)
Gospođo Đukić-Dejanović, povredili ste član 93. Poslovnika u kome se govori o redosledu kojim učesnici dobijaju reč i tamo se kaže da prvo govori predstavnik predlagača, a potom izvestilac nadležnog odbora.
Po kom osnovu je Zakonodavni odbor nadležan za zakone kojima se regulišu pitanja iz oblasti zaštite životne sredine? Zašto imamo Odbor za zaštitu životne sredine? Ovde se ne radi o materiji kojom se razrađuje Ustav, o zakonima kojima se reguliše pravni poredak, ipak su ovo zakoni kojima se reguliše zaštita životne sredine, naš odnos prema životnoj sredini. Predstavnik predlagača nije ministar pravde nego je ministar iz Ministarstva zadužen za zaštitu životne sredine.
Ako nemate izvestioca u Ministarstvu za zaštitu životne sredine koji može na ovu temu da govori, nemojte da nas vređate time što biste nam povredama Poslovnika dokazali kako uvek morate da imate reč. Za sve postoje pravila i ta pravila moraju da se poštuju, a vama skrećem pažnju da ste o autonomnim pokrajinama govorili u jednini, pretpostavljam da je to bio lapsus. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa Napred Srbijo pripremila je novi predlog za sednicu na kojoj bismo saslušali Vladu Republike Srbije povodom mera ekonomske politike, novih poreza, smanjenja finansiranja lokalne samouprave na zahtev MMF zbog mogućeg kreditnog aranžmana koji bi trajao, čini mi se, do aprila 2011. godine. Odnosno, ove mere, koje će se strahovito odraziti na standard stanovništva, predviđeno je da traju do kraja krize, pošto je Vlada zamislila da je svaka plata preko 12.000 dinara luksuz koji treba da bude oporezovan.
Voleo bih da toj sednici prisustvuje gospodin Cvetković i ovi njegovi eksperti iz G17 plus, naravno i gospodin Đelić, naravno i gospođa Dragutinović, da vidimo kako to MMF granicu luksuza u Srbiji vidi na 12.000 dinara mesečne zarade.
U vezi s ove dve teme koje su tražile dve poslaničke grupe, naravno da imamo izuzetno negativan stav prema svemu onome što radite sarađujući sa Haškim tribunalom po svaku cenu.
Pitam ministra pravde da li joj je ikada palo na pamet da predloži našem pravosuđu da obnovi sve postupke vođene u Hagu, da naše sudije sude po presuđenim predmetima u Hagu. Da vidimo mi da li bi se i naše sudije obrukale kao što se brukaju sudije koje nemaju nikakvu odgovornost, koje nemaju ni komšiju, ni rodbinu, ni prijatelje.
Kako spavate? Da li spavate mirno, gospodine Ljajiću i svi ostali, kada ste 44 državljana Srbije izručili u Hag, na ovaj ili onaj način? Tamo im je sudbina izvesna, ne neizvesna. Izvesno loša. Kako vam je u duši i kako i dalje uspevate da ostanete u tom poslu?
Povodom statuta Vojvodine, gospodine Cvetkoviću, imam jasno pitanje za vas. Recite mi da li ste vi za ovakav statut Vojvodine.
Taman sam se pripremio da samo gospodinu Ljajiću, inače prijatelju koga izuzetno cenim, kažem da ne cenim previše kad čovek krije podlost i tako mi se obrati, kad evo i gospodina predsednika Vlade. Zaista ne mogu da shvatim, gospodine, da vi vodite jednu državu, a da niste shvatili moje pitanje ili da vi mene potcenjujete da ja nisam shvatio vaš odgovor.
Konkretno sam vas pitao kakvo je vaše određenje prema statutu Vojvodine, a vi meni kažete da ste pozitivno određeni prema zakonu koji ste napisali. To je bezobrazluk. Što dolazite u ovu skupštinu? Da vređate narodne poslanike i da ih ponižavate? Mogli ste da mi kažete - šta vas briga kakvo je moje mišljenje. Ja bih onda rekao da me je briga pošto ste predsednik Vlade. Ne pitam obične građane, pitam predsednika Vlade šta će dalje biti sa tim statutom Vojvodine. Valjda od vas zavisi nešto, gospodine predsedniče Vlade. Ili da pitam Borisa Tadića? Neće da dođe ovde da kaže. Vi, gospodine Ljajiću, prezumpciju kukavičluka koju ste mi nabacili, nemojte više. Otkud vi znate šta bih ja radio da sam bio u Vladi kada ste vi sarađivali sa Haškim tribunalom? Sad vam kažem, ne bih ponižavao svoju državu i svoje građane da na ovaj način sarađujem sa Haškim tribunalom.
To što niko osim vas nije prihvatio odgovornost da potpisuje naloge za izručenje, valjda vam jasno govori o tome kakav je stav onih koji su u svemu tome učestvovali. Vi ste izloženi na taj stub, ali vi ste to želeli. Mislim da čak i uživate u tome što baš vi potpisujete te naloge, a što je odbio, recimo, Vuk Drašković i svi ostali kojima je to pripadalo. Jer, mislim da to nije socijalno pitanje, to je veoma ozbiljno pitanje. Možda je predsednik Vlade trebalo da bude predsednik tog vašeg tela koje sarađuje sa Haškim tribunalom. Vi ste preuzeli tu odgovornost, nemojte meni da nabacujete šta bih ja radio. Ja bih se sigurno ponašao i časnije i moralnije nego ova vlada.
Gospodine Cvetkoviću, još jednom ste me ubedili da se vi zaista ni za šta ne pitate.
Dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa Napred, Srbijo – SNS, najjače i najbolje opozicione stranke u Srbiji, pružila je priliku vladajućoj većini i Vladi Republike Srbije da ovaj dan, da ovih pet minuta koje imaju na raspolaganju predsednici poslaničkih grupa ne bude pozorište, međutim, vi ste ovo zamislili zaista kao pozorište, u kome bi trebalo da mi kao statisti učestvujemo, mi vas kao nešto pitamo, a vi nam nikada na ta pitanja ne dajete odgovore.

Dakle, mi u ovome nećemo da učestvujemo ni sada, niti bilo kada ubuduće. Drage volje ćemo sačekati danas predsednika Vlade i posebno ministra MUP-a, da barem pred građanima Srbije postavimo pitanja o onome što je veoma važno.

Ovo smatram nekakvom prilikom za malu predizbornu kampanju opozicionih stranaka. Zbog toga u tome nećemo da učestvujemo. Mi u kampanjama želimo da učestvujemo na terenu, a ne u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

(Narodna poslanica Elena Božić-Talijan podigla je transparent na kojem piše "izdajnik".)

Vas, mlada damo iz SRS molim da to okrenete sebi, pošto bih mnogo toga što meni pripisujete mogao da dokažem za vas.

(Sve vreme govora narodnog poslanika Tomislava Nikolića, narodni poslanici SRS lupaju o klupe.)
Dame i gospodo narodni poslanici, svakako imam pitanja i za tog vašeg tzv. zamenika predsednika Vlade ili prvog potpredsednika, veoma ozbiljna pitanja, zato što se u kontinuitetu dešavaju smrtni slučajevi, čak ne više samo da jedna jedinica ubija građane, nego ima i u toj jedinici smrtnih slučajeva koji su neobjašnjeni.
Ovde ne želim da vodim polemiku sa SPS. ''Kadija te tuži, kadija ti sudi!''
Gospođa Đukić-Dejanović, član SPS, odlučuje šta će biti sa sednicom i nagoveštava nam svog predsednika, koji bi ovde mogao da dođe, pa da nam on da odgovore.
Nas interesuje predsednik Vlade, DS, nemojte da nam poturate ovu malu političku stranku da odgovara na naša pitanja, nema smisla, vređate nas!
Rekli smo da mi u ovome nećemo nikada više da učestvujemo, samo sam došao da vam to kažem još jednom sa ove govornice.
Dakle, Poslanička grupa Napred, Srbijo – SNS, najjača politička stranka u opoziciji, neće učestvovati u ovome, a vi nastavite sa svojim socijalistima da razgovarate. (Aplauz.)
(Za vreme izlaganja narodnog poslanika Tomislava Nikolića, poslanici SRS lupali su o klupe.)