Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, veoma je zanimljiva situacija u kojoj je vladajuća većina odlučila da po hitnom postupku u proceduru stavi jedan besmislen zakon, kojim se Srbija, tobož, opredeljuje kako nije fašistička i nacistička država, kako će kažnjavati svaki pojavni oblik takvog simbola, istupa, kao da je to ikada u Srbiji bio problem, kao da je Srbija ikada imala jednog pojedinca kojeg je mogla da, po postojećem pozitivnom zakonodavstvu, osudi za bilo koji postupak za koji bi sudija mogao da utvrdi da je nacistički ili fašistički, kao da je Srbija država u kojoj je to nastalo, negovano, razvijeno, kao da smo mi Srbi, a i drugi građani Srbije, narod koji bi da nekog proganja po rasnoj, verskoj i svim drugim osnovama, kao da smo mi započinjali svetske ratove, u želji da drugima dokažemo svoju supremaciju, nadmoć, svoju religiju, svoju državu, svoju rasu.
Došli smo do toga da ova skupština ne može da usvoji više nijedan dnevni red ukoliko ne ispuni ucene pojedinih malih grupacija, kojima je cilj da u dnevni red ulaze tačke koje bi mogle da opterećuju Srbiju, da prekreću tas na drugu stranu, da označe Srbiju kao državu koja još uvek nije raščistila s nekim svojim problemima i još uvek se nije približila demokratskim državama, kakva je, na primer, Nemačka, u kojoj postoji na desetine nacističkih pokreta, u kojoj postoje dve parlamentarne stranke koje ih podržavaju, Nemačka u kojoj ti pokreti imaju potpuno legalne poslove, zapošljavaju sve svoje članove, imaju potpunu slobodu manifestovanja onoga što rade, a mi kažemo da je to obrazac za demokratiju koju želimo da uvedemo u Srbiju.
Dakle, da se malo više bavite kalemarstvom, znali biste da jabuka na krušku ne može da se nakalemi. Na Srbiju, na građane Srbije, na Srbe, posebno, ne možete da nakalemite fašizam i nacizam, makar koliko to želeli. Druga je priča ako vi suprotstavljanje svojoj grupi nazovete fašizmom. Ali, podsećam vas, onda, da ste i vi suprotstavljeni drugim grupama.
Vidim, prvi potpisnik je gospodin Čanak, onaj koji je psovao majku srpsku jednoj tabli koja označava jednu televiziju u Srbiji, gazio je nogama i psovao majku srpsku. Šta li je on? Hoće li njega neki zakon da potkači ikada u životu, ili on izmišlja zakone kojima će Srbija da dolazi na dnevni red u Savetu Evrope i drugim institucijama u kojima jedva čekaju jedan jedini, pojedinačni slučaj, da bi od toga napravili u Srbiji pravilo.
Ovaj zakon je ušao u dnevni red bez mišljenja Vlade. Izvinite, gospodo koja vodite Narodnu skupštinu, kada smo vam važne zakone predlagali, neki još uvek stoje u proceduri, odgovor predsednika Skupštine bio je – nema mišljenja Vlade. Na primer, zakon o prenošenju nadležnosti na AP Vojvodinu, koji je podnela grupa poslanika, ne može da uđe u proceduru zato što nema mišljenja Vlade. Zakon o zabrani manifestacija neonacističkih ili fašističkih organizacija i udruženja i zabrani i upotrebe neonacističkih ili fašističkih simbola i obeležja ulazi u dnevni red, zato što ćete vi odbiti da glasate za dnevni red u celini, zato što nećete doći na sednicu kada bude dan za glasanje, zato što vi vodite ovu narodnu skupštinu Republike Srbije. Vas ima ovde petoro upisanih, još da vam dodam četvoro-petoro, i to je sve. To je vlast nad Srbijom. To je marš nad Srbijom.
Šta li je sledeće? Šta ćete predložiti za sledeći dnevni red, a ovi iz vladajuće većine će to morati da usvoje? Čudi me da noćas negde nije osvanuo nacrtan jedan kukasti krst i da ga nisu slikale sve kamere svetskih televizija, a da neko od vas kaže gde će biti, u koliko sati, da dođu da ga snime.
Malo bih više voleo zemlju u kojoj živim. Malo bih je više cenio, posebno kada sam narodni poslanik. U toj zemlji, koliko god da ste se trudili danas, obrazlažući Predlog zakona, niste pronašli nijedan jedini slučaj. Nego, da se mi unapred obezbedimo da se to slučajno ne desi.
Šta će sada, da po vašarima hapse ljude koji nose Mladićeve majice i prodaju nekakve njegove značke? U koju kategoriju demokrata da svrstam vas koji kažete da je zabranjeno nositi obeležja sa likom onoga ko je optužen? Šta ste to vi? Koje, i to univerzalno, svetsko pravo sprovodite kada je za vas optuženi čovek diskriminisani čovek? Šta će biti ako protiv vas podnesem privatnu krivičnu prijavu? Možda neće smeti vaše ime da se spomene u Skupštini, jer, tobož, pokrenuta je istraga protiv vas. Možda ćete da budete osuđeni, ili već znate da će svaki Srbin u Haškom tribunalu da bude osuđen, pa hajde unapred da zabranimo, da slučajno neko ne pomene njihovo ime ili negde ne koristi njihov lik.
Ovo je besmislen zakon. Možda ćete da ga uperite protiv nekih organizacija s kojima ste u latentnom ili u konstantnom sukobu. Sami ste jedni drugima napravili sukob, ali pogledajte, to su sukobi ideologija. To nije sukob demokratije sa fašizmom. To je sukob dveju suprotstavljenih ideologija, koje bi umnogome mogle da budu, ako jedna bude zabranjena, da bude i druga.
Od 5. oktobra, naovamo, da li je na delu bila demokratija ili fašizam? Gde su socijalisti? Oterano je 60.000 ljudi s posla. Gde su bila njihova prava tada? Šta su oni? Ekstremna desnica. Ko ih je proglasio za fašiste, pa su im bila zabranjena sva prava u Srbiji? Ko je tada određivao šta je demokratija? Krizni štabovi.
Da li ste bili u nekom kriznom štabu, gospođo, jeste li to naučili tamo? Niko nije smeo da vam se suprotstavi. Niko nije smeo glas da digne. Redovni profesori danas više nisu redovni profesori. Vi ni izbore za zvanje redovnog profesora niste priznavali ako niste učestvovali u tome.
Sada idete dalje. Sada vam se nešto ne pruža prilika da kaznite. Hajde, prvo, da pobijemo ove u Hagu, pa onda ove koji njih veličaju, pa da dođemo tako do poslednjeg vojnika koji je ikada branio Srbiju, jer on je fašista, on je nacista. Branio je svoju kuću, branio je KiM, branio je u Kninu, branio je gde je stigao, gde mu je bila kuća. Kao da je on kriv što mu kuća nije u Novom Sadu.
Šta je bio prvi genocid u Evropi? Streljanje u mom Kragujevcu. Šta je bio drugi? Šajkaš. Zaboravljate. Kakvi neonacisti? Još imate žive naciste koji su nas ubijali i svašta nam činili. Da li je fašizam smanjivanje broja žrtava u Jasenovcu? Da li je fašizam povećavanje broja žrtava u Srebrenici? Samo kako vama odgovara, vama, vladajućoj većini.
Mislio sam da će neko da ustane i kaže – to ne može da uđe u dnevni red. Mi nismo taj narod. Oni što su to radili od starog Rima do danas neka donose takve zakone. Neka proganjaju one koji se time bave. Sam ću da vam navedem mejlove, brojeve telefona i adrese takvih organizacija u toj razvijenoj, demokratskoj Evropi, na koju se pozivate. Čak i kada demonstriraju, označe im ulice kojima mogu da prođu, opkole ih policijom i oni demonstriraju, nose svoje simbole.
Hoćete li naći ijednu budalu u Srbiji da nosi kukasti krst? Nećete. Šta to zabranjujete? Zabranite nam da pijemo krv, jer možda ćemo biti vampiri jednog dana. Postoje stvari koje se uopšte ne zabranjuju. Zabranjeno je izazivanje rasne, verske i drugih oblika netrpeljivosti, zabranjeno je da ukidate ljudima ljudska prava, pa tu sve možete da podvedete. Kud nas nađoste u fašizmu i nacizmu? Zaista me je sramota da sedim s nekim ljudima u ovoj skupštini.
Zar vi uopšte ne cenite svoju državu i narod? Po čijoj je ovo direktivi rađeno? Vi iz vladajuće većine, lepo, trese se država, raspada se država, a danas ćemo da raspravljamo o zakonu o nacistima i fašistima u Srbiji. Što ne pričamo o sirotinji? Što ne pričamo o nezaposlenima? Što ne pričamo o pljačkama fabrika, nego ćemo o nacistima i o fašistima? Nas 250 da se skupi, zato što vas petoro, koji nemate druga posla, dokoni ste, predlažete zakone o kojima moramo da raspravljamo.
Ne bih ni ušao u salu, nego neko mora da podigne glas protiv ovoga. Gde nas to slikate kao ljude koji proganjaju druge ljude? Kako se zove taj građanin Srbije koji je drugog proganjao zato što je druge rase, vere, političkog opredeljenja?
Pre mesec dana, zabrana polne diskriminacije, danas zabrana nacizma. Kada budu sabirali po Evropi koje smo zakone usvajali, uhvatiće se za glavu. Zabranite da jedemo živo ljudsko meso, jer mora da se obari, ispeče, da ne bi bilo neke infekcije.
Stvarno ste preterali, ljudi! „Selo gori a baba se češlja“, kao da svi gledate tu seriju. Ako nema prečeg posla, hajdmo kući. Hajde da se raziđemo i idemo kući i čekamo kada nas neko pametan pozove da radimo nešto pametno, a ne ovako.
Mislim da građani Srbije ne mogu ovo da vam zaborave. Mislim da ovo ne mogu da vam oproste. Sad podižete moral kod svog biračkog tela. Vi koji se borite za 5%, ovde ćete da nam naturate zakone kojima svojih 5% stavljate uz sebe, pa gej populaciju, pa narko-dilere, sad naciste i fašiste, tobož, ugroženi ste vi svi. Od koga ste vi ugroženi?
Razmislite malo kako se ponašate, kako napadate ljude, za šta ih sve optužujete, zašto vam uzvraćaju te napade! Zašto mene niko ne napadne na ulici? Ima ih koji me mrze, ima ih koji me politički ne vole, ali me niko nije napao na ulici. Ali, ja ne izazivam. Napadnu me u Skupštini, tu moram da se branim, kad ne znaju za šta služi Skupština.
Bićemo, apsolutno, protiv ovog zakona. Bilo bi idealno da uopšte nije bio na dnevnom redu, ali sada, kada ste ga stavili, sada vi vadite kestenje iz vatre, neka vaš predsednik priča – otkud to da u Srbiji mora da se zabrani nacizam i fašizam, jer je do sada nekažnjeno vršljao po Srbiji. Sad ćemo zakonom da ga zabranimo i sada će da se smire fašisti i neonacisti i neće biti njihovih obeležja.
Naravno, šturo ste opisali šta su obeležja, da bi to moglo što šire da se tumači. Možda ovi ''crveni'' ne smeju više da nose crvenu boju. Ako stave karanfil, to je obeležje koje je veoma blisko fašizmu. Humanizam i fašizam se preganjaju oko toga koja je ideologija više totalitarna, samo što komunista nije bilo u starom Rimu da nose prutiće.
Ovo smatramo ponižavanjem Srbije, mi smo protiv toga. Doći ćemo na dan za glasanje, ako budete imali kvorum, da glasamo protiv i da vas ubedimo da ovakav zakon više nikada ne predlažete Narodnoj skupštini Republike Srbije. Hvala.
U okviru povrede Poslovnika, hteo sam da vas upozorim da malo pažljivije vodite ovu sednicu, a vi načiniste i novu povredu. Glasno vam govorim da hoću da govorim o povredi Poslovnika, a vi mi štopujete vreme.
Molim vas da obratite pažnju kada ovde govorimo i svakoga od nas ko pogreši, ko načini nekakvu grešku koja nije u skladu s dostojanstvom Narodne skupštine, da opomenete. I Boga i vola, što bi rekli Latini. Zato vas molim da slušate kada i vaš predstavnik, koji je danas govorio u vaše ime, evo sada, ovog puta kao predstavnik vaše poslaničke grupe, a govorio je ono što vi mislite, možda samo drugim rečima, kaže da će onaj ko nosi majicu na kojoj piše "Ovo je Srbija" u Bačkoj Topoli da izazove uznemirenost. Time nam, valjda, savetuje da u Bačkoj Topoli ne kažemo da je to Srbija, ili će da nam navede još mnogo mesta u kojima Srbi nisu u većini u ovoj našoj Srbiji i koja su za njih zabranjena, kao da je neko u Bačkoj Topoli Slovaku zabranio da napiše na majici "Ja sam Slovak" i kao da je nekada Slovak bio kažnjen zbog toga što je to napisao. Sada će da bude kažnjen neko što u svojoj državi nosi majicu na kojoj piše – Ovo je moja država.
Stvarno, gospođo Čomić, hajde i vi se malo posvetite ovoj narodnoj skupštini. Počnite i vi da razmišljate kao predsednik Narodne skupštine, ionako ste preuzeli mnoge ingerencije predsednika, i to vam jako fino stoji, ali nije to samo za slikanje.
Sednica se vodi tako da se brine o državi, o moralu, o svemu i svačemu. Molim vas, ovde se grubo napada Srbija. Da li vam treba bolji dokaz od ove pretposlednje rečenice koju je izgovorio prethodnik? Izazvaćemo nešto ako u Bačkoj Topoli kažemo da je to Srbija. Stvarno nema smisla. Ko je vas uopšte poslao u ovu skupštinu, dragi moj gospodine?
(Predsedavajuća: Dva minuta.)
Danas ste nekoliko puta načinili povredu Poslovnika, pošto su najpre predlagač, a sad i predsednik poslaničke grupe vladajuće većine, rekli da ovaj zakon može da bude popravljen, a ne da ne može da bude usvojen u obliku u kome je predložen, pa je i gospođa Kolundžija pominjala reč: "neonacionalizam", umesto reči: "neonacizam", a i govorila je o prezumpciji nevinosti. Trebalo je da im kažete da ne postoji nikakva poslovnička mogućnost da ovaj zakon bude popravljen. Zato što vi pažljivo pratite sednicu, molim vas, pročitajte stenogram, a ako želite o Poslovniku da govorite, molim vas da pročitate i Poslovnik.
Nažalost, poštovani predlagači, vi nemate prava više da menjate svoj predlog zakona. Mi kao narodni poslanici, takođe, više nemamo prava da promenimo vaš predlog zakona. Jedino Odbor može, ukoliko dođe do kolizije između prihvaćenog amandmana i neke odredbe člana zakona – da promeni tu odredbu člana zakona.
Stoga vas molim da ne obmanjujete javnost – da govorite da ćete popraviti Predlog da bi on bio usvojen. Ili će zakon biti usvojen, tako da nas sve kažnjavate kada god vam se prohte, ili ćete vi lepo da kažete ovima: „Ne treba nam vaš kvorum baš toliko da moramo svaki zakon koji vi predložite Narodnoj skupštini da prihvatimo“. Hvala najlepše.
Povredili ste Poslovnik kada ste rekli da postoji rok za podnošenje amandmana i da je to rok do početka rasprave u pojedinostima na ovoj sednici. Ukoliko je sednica sazvana u roku kraćem od onog propisanog Poslovnikom, amandmani mogu biti podneti do početka prve načelne rasprave, uvažena gospođo potpredsednice Narodne skupštine.
Taj rok je prošao. Drugi rok o kome govorite je rok u kome predlagač, odbor ili Vlada mogu da podnesu amandman, ali samo u slučaju da je usvojen neki amandman zbog koga mora da se prilagodi neka odredba zakona.
Treće, predstavnik predlagača je, ali vi ne slušate pažljivo sednicu, odgovarajući na naše primedbe, rekla da je to greška i da će greška da bude ispravljena.
Molim vas, dakle, vi tu grešku ne možete da ispravite na Poslovnikom predviđeni način. Zato molim predstavnika predlagača da se izjasni – da li ostaje pri predlogu kako stoji, pa neće dobiti glasove, izgleda, nijedne poslaničke grupe, ili će da povuče Predlog iz procedure.
Ja bih molio da tumačite Poslovnik, a ne da ga pišete.
Dakle, ne može odbor, posle rasprave u načelu, a pre rasprave u pojedinostima, da podnosi amandmane, nego u toku glasanja u pojedinostima, pa vas molim da pročitate član 150. Ima samo jedan stav i nije vam teško, ima samo tri reda, molim vas.
Ne znam zašto je kolega poslanik početak svog izlaganja posvetio SNS-u, a kao poklonik politike Dragana Todorovića i Vjerice Radete morao je prvo da izgovori neistinu da bi pomenuo SNS. Da, zaista, SNS danas ima skup u Zemun polju. Prisustvuje mu više od hiljadu ljudi, mnogo dece. Mnogo više ima tu ljudi nego što ćete vi imati glasova u Zemunu, ali je vaša grupa, koju je predvodio odbornik SRS-a, napala na punkt i gađali su ciglama ljude na punktu. O tome je policija sačinila zapisnik, gospodine Martinoviću, a načelnik policije je jedan od rođaka vašeg kandidata za odbornika. Nemam tu uticaja, niti mogu da lažem, niti mogu na to da utičem.
Samo da znate kakva je istina i kako vas vaše drage kolege obmanjuju da biste izgovorili neistine. Zaista me čudi kako vam je Vojislav Šešelj baš toliko u srcu. Meni je Srbija u srcu. Poznajem ga bolje od vas, on je iz mog srca izašao kada je rekao da je KiM izgubljeno. Zato, kada razmišljate ko treba da vam bude u srcu, neka to uvek bude Srbija a ne čovek koji je sebe stavio iznad Srbije.
Imate vi još vremena pred sobom. Kada pričate o tome da neko tuče radikale, setite se da radikali u Skupštini napadaju ljude.
Najpre, nije trebalo da date gospodinu Martinoviću reč. On nije imao pravo da dobije reč po bilo kom osnovu po Poslovniku, ali, dobro, ako ste tako pomno odlučili, neka vam bude.
On je izazvao repliku, draga moja gospođo.
(Predsednik: Izvolite, nastavite.)
Nije teško pročitati Poslovnik. Gospođa Čomić može da vam da savet.
Dakle, vi ste slušali neke koji su pozivali da se ide u Krajinu, pa i Vojislava Šešelja. Ja sam u Krajinu išao, gospodine Martinoviću, možda u mesto vašeg porekla. Optužen sam da sam činio ratne zločine od ljudi koji ne žele dobro onima koji bi sebe da žrtvuju da Srbiji bude bolje.
Vi vrlo dobro znate da ste pogrešili i da je strah od gubitka mandata bio veliki. Bolje da ste ga izgubili pre šest meseci, nego što ćete ga izgubiti za neki mesec, pa ga više nikada nećete osvojiti. Ljudi u životu stoje pred raskrsnicom i odluče hoće li levo ili desno.
Sve vas poštujem. Vi ste samo načinili loš izbor kada je trebalo da se bira i kada ste mogli da birate. Sada više ne možete da birate.
Sada imate naredbodavca. Dok je naređivao da skačete i lomite klupe, lomili ste klupe. Kada je naredio da ćutite, sada ćutite. Sada ste fini. Mislite da se tako osvajaju glasovi, da ličite na Naprednjake? Trebaće vam mnogo više rada, ali mi je drago da se upristojila Skupština i da ste vi postali fini, kao dobro podšišane i okupane mace. Sada dobro slušate predsednika. Drago mi je.
Smatram da je nečuveno to što danas u sali sedi gospodin ministar koji ne želi da obrazlaže zakon, pa me interesuje šta uopšte traži u sali. Ako je to prilika da sačeka da čuje šta mi imamo da kažemo i da pripremi adekvatne odgovore, onda on ne zaslužuje da bude ministar spoljnih poslova, jer ako tako vodi i diplomatiju i ako nema šta da obrazlaže onima sa kojima razgovara, onda mi moramo da se zamislimo oko toga koga smo izabrali za ministra spoljnih poslova. Možda je za njega lično dobro što nije obrazlagao, pošto nije morao da laže, ali politiku ne treba voditi tako da čovek lično bude zadovoljan, to može za neke druge profesije, u politici morate da se trudite da većina građana bude zadovoljna onim što radite, pa makar i vi sami ne osećali da ste previše zadovoljni.
Dakle, pošto ministre uvek posmatram kroz predsednika Republike, kao jedan "zvučnik" kroz koji predsednik Republike izgovara ono što sam ne sme, na šta nije spreman ili mu ne dozvoljava njegov odnos prema diplomatiji, onda, gospodine Jeremiću, i kad vas hvale da ste nešto dobro uradili, to hvale Tadića, i kada vas hvale da ste negde dobro zastupali državu Srbiju, to u stvari hvale Tadića.
Ja ne mogu da vas pohvalim da ste unapredili diplomatiju, kao što bi uradio neko ko želi da u Srbiji zaista bude sve dobro, pa ne analizira previše šta bi mogao da kaže. Ne, vi niste unapredili diplomatiju, vi i Boris Tadić sveli ste srpsku diplomatiju na "šatl" diplomatiju. Vi ne cenite nijednog našeg predstavnika u inostranstvu, samo vas dvojica avionom putujete da biste nam javili radosne vesti iz zemalja za koje već znamo da neće priznati nezavisnost Kosova i Metohije. Veoma često ste u svim tim državama, da biste se otuda vratili s vešću kako one i dalje ostaju privržene ideji da ne priznaju nezavisnost. Svaka tri meseca ja saznajem da Slovačka i dalje privržena ideji, ova, ona, a nikad ne odoste u nekih od velikih zapadnoevropskih država pa da kažete – ubedio sam Francusku da ne prizna nezavisnost Kosova i Metohije.
Za vas ne postoje naše diplomate u inostranstvu, kao da u njih nemate poverenja, kao da vam ih je neko naturio u ovih deset godina, kao da su ti stranački interesi doveli toliko ljudi iz različitih stranaka na ambasadorske funkcije da vi to morate sve sami.
Zašto pravite baš stranačko Ministarstvo spoljnih poslova, nije mi jasno, jer možda, ne samo u ovakvom odnosu većine u Skupštini, za vašu stranku više neće biti mesta u vlasti. Mogao bih da kažem da bi ono što sad predviđate za sebe mogao da iskoristi neko ko razmišlja tako prizemno kao što razmišlja vaša stranka u diplomatiji, pa da rastera te koje vi dovedete. Ali, vi vrlo dobro znate da svako ko dođe na vlast umesto vas ima malo više duše nego vi i uglavnom svi zaposleni ostaju na svojim mestima, i zato nam je predimenzionisana državna administracija.
Dakle, umesto da ovde jednog dana dođete i da nam iznesete kako stoje stvari sa nezavisnošću Kosova i Metohije, kako stoje stvari pred sudom ispred koga očekujemo nekakvo konačno rešenje, ili polurešenje, za koje sam čak zabrinut da bi moglo da vam posluži da nastavite da sprovodite ovo što radite sa Euleksom, vi ste došli da nam oćutite jedan predlog zakona, u kome Ministarstvo priznaje svoje greške. Jedan deo zakona odnosi se na pokrivanje greška koje ste načinili, a drugi da sebi stvorite uslove da pravite nove greške.
Čime je izazvan ovaj predlog zakona? Time što u budžetu za 2009. godinu niste predvideli sredstva da lečite ljude i onda, gle apsurda, 17. maja donosimo zakon da će nešto da stupi na snagu 1. januara 2009. godine, to prođe Sekretarijat za zakonodavstvo i to prođe vašu pravnu službu, da mi danas odlučimo da nešto stupi na snagu 1. januara i da čak ima posledice od 1. januara do 17. maja, zato što smo 17. maja odlučili da je stupilo na snagu.
Uz odredbu koja vam je već omogućavala da primite na posao bez konkursa lica sa iskustvom u naučno-istraživačkom radu, sa značajnim diplomatskim iskustvom, pa ste napisali profesionalne veštine itd., vi sad bez ikakvih kriterijuma idete na 5% zaposlenih, direktno po odluci ministra spoljnih poslova. Ako imamo u tim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a ne napisaste nam ovde koliko ima zaposlenih, ali ako ima 500, a mogu samo da slutim koliko ih ima, ako ima 1000, vi ćete 50 zaposliti sami. Gde? Da li u Americi, u Briselu, da li u Londonu, da li ćete da ih rasporedite po postojećoj sistematizaciji, pa da na mesta nekih ljudi koji odlaze u penziju dovedete vi lično svoje ljude?
Znači, Demokratska stranka i vi hoćete da napravite svoje ministarstvo spoljnih poslova. Odredba člana 1. po kojoj Vlada propisuje na vaš predlog nešto, pa onda odredba člana 3. liče mi na to da ste vi učestvovali na nekom tenderu i kupili ovo Ministarstvo spoljnih poslova i sad, kao i svi koji su u ovih deset godina vaše vlasti nešto kupili, gledate samo da zaradite na tome, a baš vas briga za to šta se dešava sa firmom koju ste kupili. Ovo nije firma, ovo je Srbija. Ministarstvo spoljnih poslova je Srbija, svaka ambasada je Srbija, gospodine ministre, a vi biste da tu Srbiju kupite i da određujete sami šta će u njoj da se dešava i kako će da se dešava.
Ja vas nisam takvog poznavao do sada. Ovaj predlog zakona je za mene bio veliko iznenađenje. Istina, ja pratim kako vas Boris Tadić gura u vatru, tobož podiže vam rejting, a u stvari Zapadu vi izgovarate ono što Tadić ne sme da kaže da se ne bi posvađao. To vas dovodi do jednog časa kad će neko sa Zapada reći Tadiću – ovaj više ne može da bude ministar spoljnih poslova. S druge strane, Boris Tadić vam je takvim načinom rada, svađajući vas sa Zapadom, podigao delimično ugled u zemlji, pa je počelo da se šuška da ste popularniji od njega. Ja bih se, da sam na vašem mestu, veoma zabrinuo, pošto loše prolaze ljudi koji se po popularnosti približe Borisu Tadiću, a ne ako ga nadmaše.
Vi ste kod Tadića bili zaduženi da donosite dobre vesti, a narod jedva čeka da dobije neku dobru vest. Onda vi sednete u taj skupi avion, odletite u Siriju i vratite se i kažete – Sirija neće priznati nezavisnost, odletite u Slovačku – neće priznati nezavisnost, odletite u Španiju – neće priznati nezavisnost, i mi svi kažemo – blago nama, mi imamo Vuka Jeremića za ministra, pogledajte u koliko zemalja ode i ubedi ih da ne priznaju nezavisnost Kosova i Metohije.
Da li ste rasterali pijanice iz Ministarstva i iz ambasade? Da li ste rasterali izdajnike, za koje biste i vi sada rekli da su izdajnici… Molio bih vas, gospođo predsedavajuća, da mi obezbedite uslove za rad. Imate tamo ljude koji su otvoreno govorili o nezavisnosti Kosova i Metohije, ne znam kako da ih nazovem, možda postoji neka lepša reč. Nikad nemam poverenja u onoga ko kaže da će sam da odlučuje o bilo čemu, da ne može niko da ga kontroliše i da ne postoji zakon po kome mora da se ravna. Dakle, vi ne dozvoljavate danas da vas Skupština kontroliše, vi nećete da progovorite. Ja sam to video i kod vašeg predsednika koji nikad neće da govori prvi, nego čeka da svi govore, a onda on natrpa ljudima svašta na glavu i prekida se sednica.
Sad vam kažem unapred, ako to čekate, da vi nama ovde dajete završnu reč, onda nije trebalo da ulazite u salu. Toj vašoj završnoj reči mi nećemo da prisustvujemo, jer niste poštovali naše pravo da od vas čujemo uvodnu reč. Mi čitamo papire i na osnovu njih diskutujemo, a vi slušate živu reč poslanika i pripremate se da na tu živu reč odgovorite živom rečju.
Ne, ja bih vas zamolio da nam odgovorite pisanim putem. Mi ovde sad završimo diskusiju, vi idite u kabinet, sedite sa svojim saradnicima, napišite nam odgovor i pošaljite nam poštom. Neka to bude komunikacija između ministra spoljnih poslova i narodnih poslanika, koje vi uopšte ne cenite. Ili je vaš strah od onog koji vas je poslao sa ovakvim zadatkom veći od želje da poštujete još nekog. Ako vas je neko poslao ovde da kažete – ja neću da govorim o zakonu, taj je već počeo da vas ruši. To može da bude samo Boris Tadić. Nema vam drugog. Vas ne ruši Cvetković, vi za Cvetkovića niste opasni.
Da sam malo veći licemer nego što jesam i da sam malo stariji nego što jesam, ja bih rekao da sta vi bolji ministar nego što je Tadić predsednik Republike. Da vas još dodatno posvađam. Ali, nema kod vas dvojice razloga za neku preteranu hvalu ni jednog ni drugog. Mogao bih da kažem da ste lošiji, da ste manje loš ministar nego što je on predsednik Republike. Ali, vas dvojicu narod vidi kao spregu Demokratske stranke koja spoljnopolitički vodi ovu državu.
Vaše istupanje u javnosti da će sud odlučiti u našu korist i da se mi oslanjamo isključivo na mišljenje suda može mnogo da vas košta ako taj sud ne donese odluku koju vi nama ovde već predočavate. Jer, ja sam ubeđen da ta odluka ne može da bude potpuno na našoj strani, sudeći po tome da Amerika uopšte nije lobirala na Generalnoj skupštini, nego je pustila. Čak je i Engleska bila uzdržana, pustila je da to ode pred sud. Za mene je to znak da je lakše izlobirati nekoliko sudija nego stotine poslanika ili predstavnika.
I zato, gospodine ministre, ja znam da saveti koje ljudi ne traže mogu da liče malo i na pretnju, ali trebalo je da ovde dođete kao onaj Vuk Jeremić koga Srbija poznaje preko medija. Trebalo je da onim svojim fino prilagođenim glasom ubedite narodne poslanike da je ovaj zakon dobar, a ovaj zakon nije dobar ni u jednoj svojoj odredbi.
Najteži vam je greh što su poslanici, pa time i javnost Srbije saznali da se vi niste potrudili da naši ljudi koji zastupaju Srbiju u inostranstvu mogu da budu lečeni. Mogli ste vi njima po jedan auto da poklonite, ovaj novi "punto" novi, ali vi niste obezbedili sredstva u budžetu da ti ljudi budu lečeni, a obezbedili ste da vi putujete u "šatl diplomatiju".
Znači, vaš koncept vođenja Ministarstva spoljnih poslova uopšte se ne uklapa u koncept koji mi predlažemo. Za nas će ambasadori biti predstavnici zemlje, a ne ministar inostranih poslova, odnosno i ministar spoljnih poslova. Vi ambasadore od karijere više nemate. Vi imate na školovanju svuda po svetu kadar DS, a sada vam je prilika da ih ubacite u Ministarstvo bez ikakvog konkursa, bez ikakve konkurencije. Ja to mogu da razumem kao stranačku orijentaciju u stranci – vi lepo u DS skupite novac, pa imate svoje diplomate koje pripremate da budu predstavnici Srbije jednog dana kada budete na vlasti. Ali, da vama Srbija plaća vaš kadar, a ovo je direktan način kako vi stranački kadar hoćete da finansirate iz budžeta, to je nedopustivo, gospodine ministre. Zašto ti ljudi ne bi imali konkurenciju?
Kako to mislite, gospodine ministre, da vi jedini odlučite o 5% zaposlenih, da vi jedini u toj svojoj glavi imate merila i vrednosti po kojima ćete ljude da zapošljavate? Je l' vam to ne liči malo na privatnu firmu? Kada je Ministarstvo spoljnih poslova privatna firma, šta onda ostaje državi?
Zato smo apsolutno protiv ovog zakona. Obrazlagaćemo dva amandmana koja smo dali, a mogli smo da vam damo svih šest, da brišemo sve ovo, ali mislim da je sasvim dovoljno ono što ćemo vam danas reći u raspravi o amandmanima.
Voleo bih da čujem one koji bi da podrže ovaj zakon, da mi samo kažu koju odredbu zakona podržavaju, odnosno koja odredba je bila neophodna Srbiji i koja odredba je bila neophodna da Ministarstvo spoljnih poslova bolje obavlja svoj posao. Hvala.
Dakle, vi ste povredili Poslovnik, gospođo Čomić, kada niste opomenuli gospođu Nadu Kolundžiju, koja je diskusiju jednog opozicionog poslanika prokomentarisala kao nečasnu. Vama to može da promakne, meni ne može.
Ionako se trudite, vi iz vladajuće većine, da srozate ugled ove Narodne skupštine i da ispadne da smo samo mi, poslanici, krivi za uopšte lošu situaciju u društvu. Još samo počnite da naše prigovore na zakone proglašavate nečasnim i daleko ćemo da stignemo.
Dakle, ako vam nije razlog za opomenu gospođe Kolundžija to što je dobacivala dok drugi poslanik govori, pa ste joj našli opravdanje, molim vas da mi pronađete opravdanje za njen izraz upotrebljen prema diskusiji drugog poslanika – da je motiv diskusije nečastan.
To zaista prigovaram kao poslanik kome bi to isto moglo da bude jednog dana namenjeno i možda bih reagovao drugačije nego gospodin Ilić.
Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima je još jedan u nizu zakona koji su rastrzani između naših želja i naših mogućnosti. Objektivno gledano, protiv ovakvog zakona teško da bi se iko u razvijenom svetu mogao usprotiviti ili da mu traži previše zamerki i previše mana. Uostalom, pretpostavljam da je zakon i rađen po uzoru na ono što su makar u EU, a mislim i u državama koje nisu članice EU, odavno uradili ili intenzivno rade.
Tu ne bih mogao da prigovaram previše, zato što pokušavam da se stavim u ulogu onih koji su, zahvaljujući tome što ne regulišemo odnose u saobraćaju, izgubili nekog člana svoje porodice i sad treba reći ocu ili majci, bratu ili sestri, detetu, da ne treba kažnjavati nesavesne vozače, da ne treba isključiti iz saobraćaja lice pod dejstvom alkohola, narkotika, ludaka koji sedi za volanom, ludaka koji pretiče u krivinama na punoj liniji, koji prolazi na crveno svetlo.
To će, naravno, da ima podršku i šire javnosti, posebno lica koja strepe kad sednu za volan ili kada pošalju dete da trotoarom i na pešačkim prelazima stigne do obdaništa ili do škole. Ali odmah se postavlja pitanje hoće li se sprovođenje ovog zakona svesti isključivo na rigorozno kažnjavanje i hoće li ulogu preuzeti jedna funkcija koju ste ovde apostrofirali, koju ste nazvali "policijski službenik", koji postaje bog za regulisanje saobraćaja, za regulisanje odnosa u saobraćaju i za ponašanje prema vozačima.
Mi nemamo puteve na kojima može da se obezbedi bezbednost saobraćaja. Mi nemamo automobile koji su bezbedni za saobraćaj. Predlagač zakona nije smeo ovde da nam kaže da bi bar polovinu voznog parka trebalo odmah isključiti.
Svi ste učesnici u saobraćaju, neke od vas voze, a neki sami vozimo, i znate koliko puta noću sretnete auto koji nema jedno ili oba svetla. Koliko puta vas neko otpozadi ili udari ili stigne da vas udari zato što njegove kočnice ne reaguju uopšte? Ne zato što on nije pazio, nego zato što mu je auto apsolutno tehnički neispravan. Uostalom, auto stariji od 10 godina ne može da bude tehnički ispravan. Hajde sad da oduzmemo ljudima sve te automobile i kažemo - vi ne možete da izađete u saobraćaj, ugrozićete bezbednost saobraćaja.
Ovaj zakon treba doneti. Ne u obliku koji je sada pred nama. Pretpostavljam da ćemo morati da ga menjamo u najskorije vreme, kada budemo o tome mi odlučivali. Ako je intencija zakona da se smanji broj smrtnih slučajeva, on ne može da naiđe na preveliko odbijanje i otpor, ali ako mu je intencija da policija ponovo preuzme batinu u svoje ruke, onda taj zakon ne sme da bude prihvaćen.
Zabrinuli su me mnogi termini i mnoge institucije u ovom zakonu. Recimo, vozilo-presretač (što nije krstarica?) – neobeleženo policijsko vozilo na koje se ne primenjuju propisi u saobraćaju. Izvinite molim vas, šta to znači? U civilnom autu će policija da juri prekršioce u saobraćaju? Policijski automobil koji reguliše saobraćaj mora da bude vidno obeležen. Ne postoji tajna služba u saobraćajnoj policiji. Ako moramo da trpimo BIA i VBA, sigurno nećemo da dozvolimo da nas uniformisani policajci u civilnim vozilima sa civilnim tablicama, kršeći propise, uče pameti i uče bezbednosti u saobraćaju na putevima.
Predvideli ste kazne za roditelje čija deca naprave saobraćajni prekršaj. Predvideli ste čitav niz kazni, ne vezujući ih za članove zakona, što je veoma sumnjivo. Za svaku kaznu koja je predviđena u kaznenim odredbama mora da se navede član koji je prekršen. A vi imate čitav niz odredbi opisno navedenih - lice koje učini to i to. Pa to je negde predviđeno u zakonu kao zabranjeno. Nove norme uvodite u kaznenim odredbama, opisne, deskriptivne norme, i sada će da procenjuje sudija.
A posebno bih upozorio na spregu koja postoji danas, na čitavu jednu mafiju koja danas postoji na relaciji sudije-veštaci-policija. Danas možete da napravite najteži saobraćajni prekršaj, najteže krivično delo sa smrtnim posledicama, a da za to ne odgovarate onoliko koliko bi po zakonu bilo moguće.
Imam slučaj u kome je, pod izgovorom da treba spasavati dečka koji ima 26 godina, a kazniti čiču od 70 i nešto koji je vozio traktor, u udesu sa smrtnim posledicama, veštak rekao da na udes nije uticala alkoholisanost tog mladog vozača i nije uticala njegova dioptrija šest, a nije nosio naočare. Kaže - on celog života već živi sa tom dioptrijom, on je stekao svoje mere za udaljenost, za brzinu... Znači, dečko koji je odbijen na vojnom pregledu kao nesposoban za služenje vojnog roka, sutradan je dobio lekarsko uverenje da može da upravlja motornim vozilom.
Postoji čitav niz sudskih veštaka koji zajedno sa advokatima mogu da vas izvuku, da vas spasu od svake kazne zbog saobraćajnog prekršaja. Jer, kod nas se računa kada je saobraćajni prekršaj, čak i kada neko pogine, da je to tako moralo da se desi. Svi mi vozimo, nikad se ne zna kada će ko od nas da načini taj prekršaj i nemoj previše da osuđuješ onoga koji načini neki prekršaj jer i tebi to može da se desi. Normalnom čoveku to ne može i ne sme da se desi.
Treba svesti ulogu policajca na putu na što manju moguću meru. Ako se povodite za savremenim obrascima regulisanja saobraćaja, recite mi gde to policajci istrčavaju iza žbuna na put, rizikujući svoj život. Taj sam slučaj imao na autoputu, kada sam jedva zaustavio automobil, pošto je morao da pretrči na levu traku, a ja sam preticao kamion, da zaustavi mene i rizikovao život. Naravno da sam se vratio posle 100 metara u rikverc i pitao ga šta mu to treba.
Jedne noći sam na ulazu u Kragujevac zatekao policijsku patrolu koja je kucala rešenja o prekršajima pisaćom mašinom na haubi i rekli su da ne mogu da idu. Prošla im je smena, ali nisu još normu ispunili pa zaustavljaju sve redom. Svakom su ponešto našli, ručna kočnica, signalizacija... Pa kad sumnjaju, onda pošalju na vanredan tehnički pregled. Vidim da to sada mogu ponovo.
Zašto onda imamo redovne tehničke preglede? Otkud ovlašćenje policijskom službeniku da vas svakog časa pošalje na vanredni tehnički pregled?
Zar nemate neku sigurnost kada vozilo tehnički pregledate i registrujete na godinu dana? On neka utvrdi da li je vozilo neispravno, a redovni tehnički pregled garantuje da će do sledećeg tehničkog pregleda vozilo sa te strane biti ispravno. Ili se možda i na tehničkom pregledu provlači svašta. Ali, onda treba vršiti drugačije kontrole lica koja vrše tehnički pregled. Ovde ste predvideli da policija čak može i da zadrži lice koje načini saobraćajni prekršaj do 24 sata, dok sudija za prekršaje ne počne da radi, da bi ga on kaznio po Zakonu o prekršajima sa kojim još to nije usaglašeno. I to za nasilničku vožnju. Dva puta ne stane na znak stop ili pretiče na punoj liniji, policijski službenik to podvede pod nasilničku vožnju i ima pravo 24 časa da zadrži lice.
Da ste seli da izmišljate strože kazne, ne znam da li biste se još nečega setili. A odgovornost Vlade za stanje na putevima, za pružne prelaze, koje ovde još niko nije pomenuo, na kojima gine većina ljudi u saobraćaju, toga ovde nema uopšte. Formirate još jednu agenciju. Malo nam je agencija, treba nam još jedna. Pa još plus neki direktorat, sastavljen od ministara. Samo ''ajde Alija, da je više vojske'', a u osnovi, ponovo će sve biti prepušteno na licu mesta policiji. Molim vas da lepo označite mesta na kojima će stajati fiksni radari 365 dana u godini, da vozač dobije od sudije za prekršaje rešenje uz dokaz da je počinio prekršaj, da to ne zavisi od policajca.
Juče se ovde ministar hvalio da će policajac da predaje priznanice, pa će vozač sam da plaća prekršaj. Da, on će da mu da priznanicu ako se ne dogovori sa vozačem koliko novca da mu ovaj da, da mu ne da priznanicu. I tu sad treba posebnu pažnju obratiti na zaposlene u policiji. Zaista želim da ti ljudi budu potpuno zaštićeni, da njihova bezbednost uopšte ne bude dovedena u pitanje, ali želim da se isključi njihovo subjektivno pravo da odlučuju o tome koga će da kazne, a koga neće.
Ako želite red, a ovo je jedan od zakona kojima se zavodi red, onda policajac mora da bude dobro plaćen i ne sme da bude sklon korupciji, odnosno mora da bude rigorozno kažnjavan za svaki takav prekršaj, a to znači da morate da imate specijalne policijske jedinice od potpuno čistih ljudi od kojih će da strepi policija. Sve dok toga ne bude, uopšte ne verujem da vi možete da sprovedete zakone kojima se uvodi red. Red moraju da uvode apsolutno čisti ljudi, neukaljani, profesionalci.
Vi imate u Beogradu 70% sastava policije iz unutrašnjosti Srbije. I tu decu namučite po 15-20 godina. On živi u Kragujevcu, oženi se, ima jedno dete, drugo dete, a putuje na posao u Beograd zato što u Beogradu nema dovoljno policije. I nikada ne može da dobije premeštaj u Kragujevac, u Sombor, u Niš, nego ostaje večito u policijskim internatima. Ima 40 godina, zasnovao je porodicu, napravio kuću u svom rodnom mestu ili bi živeo u selu sa svojim roditeljima, a celog života je terenac samo zato što radi u policiji.
Da li on smatra da ima nekakvo moralno pravo da naplati to što ga država kažnjava da živi odvojen od svoje porodice? S jedne strane štiti građane koji mirno uživaju i ne žele da se bave tim policijskim poslom, zasnivaju porodicu i svoju decu šalju na ulicu, od njega traže da ih zaštiti u saobraćaju i od dilera droge i od onih koji se bave podvođenjem, a sam lično ne može da brine o svojoj deci zato što nije sa njima celog života.
On smatra, stvori sebi takvu viziju da mu država još nešto duguje. Ako neće država da mu da, daće mu učesnik u saobraćaju, kome se mnogo više isplati da izvadi neki novac i da ga stavi u dokumenta koja predaje nego da ga vi rigorozno kaznite sa 100, 200 ili 300 hiljada dinara za prekršaj koji je načinio.
O tome treba razmišljati. Policijski posao treba da bude dobro plaćen, da imate veliku prohodnost u policiji, ali da se isto tako vrlo lako gubi posao u policiji. Tako da dođu najbolji.
Ovo može svako od vas da prizna. Koliko vas je dece zvalo ovih dana sa molbom da im pomognete da se upišu u srednju policijsku školu ili policijsku akademiju. Ako su zvali mene, a znaju da nemam uticaja na to, sigurno su zvali i vas koji ste u vladajućoj većini. Neka to bude poželjan posao za našu decu, ali neka znaju da mogu vrlo lako da ga izgube i da mogu i u zatvoru da završe ako taj posao ne obavljaju barem u meri u kojoj to zahtevaju od drugih građana Srbije.
Mi, naravno, ne možemo da glasamo za zakone koje predlaže ovakva vladajuća većina u kojoj jedan deo ništa dobro ne misli Srbiji. Jedan deo poslanika dolazi samo na utvrđivanje kvoruma i Dan za glasanje, i čak otvoreno govore - odoh u Srbiju, na sednicu Narodne skupštine Republike Srbije, a vraćam se u Vojvodinu, u svoju državu. Dok te odnose ne regulišete, ne očekujte od bilo koga ko voli Srbiju da vam pomogne da donesete bilo koji zakon, pa čak i one koji su očigledno popravljanje situacije i očigledno pokušaj da se otkloni ono što nas sve proganja, a to je, kada ujutru gledate prvi jutarnji dnevnik, koliko će slomljenih automobila da vam pokažu te noći.
Možda će vam na ovom zakonu biti zahvalni mnogi roditelji čija deca svake noći voze u alkoholisanom stanju. Možda bi jedna drakonska kazna, pa druga, učinila da ta deca počnu da misle i o svom životu i o životima svojih roditelja koje ostavljaju zauvek ojađenim.
Možda, ali ponavljam, ako se to pretvori u policijsku torturu i ako građani budu izloženi na milost i nemilost policiji, ako ovu našu sirotinju koja mora negde da se preveze i seda u auto iz koga kad uđe u baru prsne voda pravo u oko, ako tu sirotinju budete ovako kažnjavali, ako ne budete smeli da zaustavite ove koji imaju tamna stakla, džipove ili kada ih zaustavite a on vas opsuje, pa ne sme policajac ništa da preduzme, onda ništa niste uradili.
Dakle, voleo bih da počnete da kažnjavate ove ''silne momke'' i da to objavljujete u medijima. Onda bih poverovao da ste rešili da nešto u Srbiji regulišete. Hvala vam.
Gospodine predsedniče, za razliku od drugih poslanika, ja ne delim oduševljenje što vas je došlo toliko koliko može da stane u jedan normalno predviđen prostor za ministre (sve preko toga je pomalo i nenormalno) i više bih voleo da ste u takvom sastavu prisustvovali raspravi o budžetu, a ne danas ovim bezazlenim i besmislenim poslaničkim pitanjima.
Baš mi je žao što su vam podelili tu kiselu vodu. Mi ovde ponekad radimo i po 15 sati, pa nam niko ništa ne dade. Još nam skinuše dnevnice, a hoće i plate da nam skinu. A čim se vi pojavite, odmah vam daju vodu. Vidite, možda bi mogli da vam daju i nešto slatko uz to, da vam ne padne šećer.
Gospodine predsedniče, predsednik Srbije Boris Tadić je juče zamerio Skupštini da ima previše poslanika, najavio je izmenu Ustava kako bi se broj poslanika sveo na otprilike 150 i to opravdao činjenicom da ima previše malih političkih stranaka u Skupštini. Na taj način je valjda najavio nekakvo suzbijanje prava svakog da bira i da bude biran i suzbijanje svake izborne liste koja ostvari cenzus da uđe u parlament, pošto će predsednik da određuje koja je mala, a koja velika. Ali vas zato podsećam da je na njegovoj listi osam stranaka ušlo u parlament, a da u Vladi kojoj je on dao mandat, koju ste vi formirali, ima 14 političkih stranaka.
Vama postavljam pitanje – da li je Vlada razmatrala pitanje promene Ustava? Da li Vlada zna da se uređenje vlasti, kao jedna glava, jedan odeljak Ustava, rešava u Skupštini i potvrđivanjem na referendumu? Sa 126 poslanika, koliko vas ovde podržava, jeste li vi zaista spremni da se upustite u rizik da menjate Ustav, za šta je bar ovde potrebna dvotrećinska većina, ili to predsednik Republike nagoveštava šta će da vam stavi u zadatak za sledeći period?
Zaista bih voleo da znam, bio bih zaista obradovan kada biste rekli – ne, Vlada o tome ništa ne zna. Onda bih dokazao svoju tezu da i Vladu i Srbiju vodi samo predsednik Republike.
Pošto primećujem da su ministri i poslanici iz G17 u karantinu i da ih nema danas ovde u ovoj sali, pitaću vas. Nekoliko ispada i grubih mešanja u druge grane vlasti imao je ministar Dinkić.
Najpre je, a to je sada ponovio i gospodin Mrkonjić, što me ne zabrinjava pošto naš prijatelj, drug naš Mrka voli da govori i ono što ne misli, a najavio je da neće dozvoliti da firme odu u stečaj dok je on ministar, pa ga upozoravam da to nije njegovo ni pravo, ni obaveza, ni dužnost. Firme idu u stečaj (Predsednik: Privedite pitanje kraju, prošlo je tri minuta.) kada se steknu uslovi za stečaj.
Interesuje me da li ćete preduzeti nešto protiv ministra koji je pisao sudu u pokušaju da spreči stečaj preduzeća „Zmaj“, za koje je zainteresovan njegov prijatelj Goran Novaković. Obratio se javnosti i pozvao tužioce da pokrenu istragu ili će izvesti sve poslanike iz skupštinske sale i zatražiti smenu svih tužilaca u Srbiji. Čujem da je...
Imaću ja pravo da, kao poslanik, ovog časa u roku od pet minuta uradim ono što mi savest govori i nemojte, molim vas, da me unapred upozoravate.
Onaj ko mi daje savete koje nisam tražio, po meni liči da mi preti. Kada vam budem zatražio savet šta da uradim kao poslanik, slobodno mi ga dajte, ali ako vam ne tražim, nemojte da mi pretite, molim vas.
Gospodine Cvetkoviću, upozoravam vas na pismo Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja upućeno Trgovinskom sudu u Beogradu, u kome ministar kaže - obraćam vam se u cilju sprečavanja pokretanja postupka stečaja. Dodatak ovome je da je ministar osuđen za krivično delo klevete (ili kako je to u izreci, morao bih da vidim presude) protiv Verice Barać, koja ga je tužila za laži koje je izneo na konferenciji za štampu, pa me interesuje kako to izgleda kad sedite u Vladi sa potpredsednikom, odnosno ministrom koji je osuđen za krivično delo.
Samo da dopunim ono što nisam stigao, pitam ministra unutrašnjih poslova ako je tu (tu je) – da li ste spremni, gospodine ministre, da predložite zakon kojim bismo zaštitili policajce i svaki napad na njih zaista drastično kažnjavali, kako bi prestao ovaj lov na policiju širom gradova Srbije?
Čini mi se da dolaze teška vremena, u kojima će policija obavljati teške zadatke, a kriminala će biti sve više, i to onog najgoreg i najorganizovanijeg. Sada vam kažem unapred, ukoliko ste spremni da takav zakon predložite Narodnoj skupštini, imaćete podršku poslaničke grupe Napred Srbijo SNS-a.
Gospodine predsedniče, izveštavam vas da se ovde ne radi o dopisu o kome je javnost sve saznala, dopisu koji je potpisao gospodin Ćirić. To je u domenu ombudsmana, pošto su time bila ugrožena ljudska prava ljudi koji su vodili radne sporove. Ovde se radi o zaustavljanju stečaja od strane ministra.
Gospođa ministar pravde samo nije dovršila svoje objašnjenje. Dakle, to je sve u nadležnosti suda, gospođo. Niko ne može da kaže "treba ovde izvršiti stečaj" ili "ovde nemojte da izvršite stečaj". Inače, ako tako počnemo, onda ćete vi da odlučujete i o životu i o smrti.
Dakle, gospodine predsedniče, 16. januara 2009. godine Ministarstvo je, što smatram najperfidnijom, najgrubljom mogućom vrstom pritiska na sud, obavestilo sud da mu piše zato što želi da prekine postupak stečaja koji sud treba da razmatra. To je ono što mi se čini da je najalarmantnije u ovoj vladi.
Kada već razmišljate o tome da smanjite broj poslanika, najlakše vam je da o tome razmišljate, ne rekoste mi da li u svim tim merama razmišljate i o smanjenju Vlade. Ako vas baš toliko svrbi ova Narodna skupština, počešite je, ali da vidimo šta je sa tom Vladom. Pa neće valjda biti više ministara nego poslanika? Da li mislite da sa 250 poslanika smanjimo na 150, a da ostane Vlada od 40 članova i 14 koalicionih partnera? Pa, nemoguće je.
Gospođo ministar, voleo bih da ste nas isto tako obradovali pa da nam kažete da je ponovo osnovana komisija za izradu građanskog zakonika, koju je ukinuo Mlađan Dinkić. Ako već radite na izmenama Krivičnog zakonika, bar nam dugujete obrazloženje zašto je jedna respektabilna komisija ukinuta, a ukinuo ju je Mlađan Dinkić, u kojoj su bili profesori Beogradskog univerziteta, koji se u tu materiju najbolje razumeju, možda i u Evropi.
Inače, ove sednice smatram besmislenim. Isključivo zbog javnosti u svemu ovome učestvujemo, pošto vi izbegavate da se pojavite pred nama da odbranite zakone, sve u nadi da će sednice trajati kraće, a onda pretrpite ova tri sata, pa šta bude. Znate da nema za tri sata dovoljno pitanja, nego za sat i po. Tako stvarate privid da ova skupština kontroliše Vladu. Mi vas zaista ne možemo da kontrolišemo, vas kontroliše predsednik Republike. Očigledno je da vas loše kontroliše ili vas kontroliše tako kako je sastavio Vladu, svejedno.
Samo vas upozoravam, juče sam prisustvovao toj šetnji sindikalaca. Znam da učestvujete u tome, znam da su mnoge sindikalne vođe poodavno na platnim spiskovima svih vlada, ali verujte, broj učesnika će se sa 3.000 popeti na 30.000, pa na 300.000, a tada neće biti dobro ni nama ni vama.
Zato vas molim, razmišljajte unapred, imajte neku viziju, sarađujte sa Narodnom skupštinom Republike Srbije na svim merama koje preduzimate. Nismo ni mi bez osećaja za državu, i mi veoma brinemo sada o državi i znamo da vam nije ni lako, ali u kolo ste se uhvatili, hoćete da vodite kolo, pa vodite ga. Onaj kome nije lako, nemoj da nas kažnjava, nego neka izađe iz kola.
Što se nas tiče, dolazi vreme kada ćemo možda početi da podržavamo mere koje vode direktno u spas Srbije, ali još nijednu vašu takvu meru nisam video. Veoma bih se obradovao kad bi 240 poslanika glasalo za neku meru za koju znamo da je poslednja mera kojom se Srbija brani. A ovako, sve dok pokušavate da nas prevarite...
Juče nema petoro poslanika, hoćemo da se pobijemo da vas izbrojimo, jedva dočekate 126, aplaudirate jedni drugima što ima 126 poslanika u sali i mislite da imate Vladu. Protiv vas su 124, 126 uz ucene, da im obećate da im date više para nego drugim delovima Srbije. Delite Srbiju na Vojvodinu i onaj drugi deo, na Vojvođane i one druge građane Srbije, i mislite da će to dobro da se završi.
Molim vas, zaustavljajte te procese što pre. Ovde u Skupštini ljudi podižu glas, naravno nekažnjeno, i treba da bude nekažnjeno, ali da baš niko od vas ne odgovori na primedbu poslanika Ostojića da je srećan što je samo četiri konzulata u Rusiji. I vi tu sedite i uživate, ne kažete da nam treba bar još 40, jer je to izgleda ventil kroz koji će Srbija moći da se spasava, nego ćutite, uživate. Ovamo vas ucene vojvođanske stranke, svako živi ovde može da ucenjuje zato što ima jednog ili dva poslanika koji ugrožava Vladu. A gde to vodi? – raspadu države. Pa bolje da se raspadne Vlada nego država.
Molim vas, razmišljajte kao ozbiljni ljudi i donosite mere koje odgovaraju za ozbiljne ljude.
U ime poslaničke grupe SNS želim da se obratim Zaštitniku građana, da ga pohvalim za izjavu kojom osuđuje mešanje državne vlasti u rad pravosudnih organa, da ga pitam zašto izjava nije istovetna za obojicu pomoćnika ili državnih sekretara koji su se umešali u sudski proces, zašto mu je opravdanje za jednog od njih to što se pokajao i sarađuje sa njim?
I da ga pitam da li je spreman da u slučaju Mlađana Dinkića, koji je direktno zatražio obustavu stečaja u firmi koju je kupio njegov prijatelj Goran Novaković, postupi na istovetan način i da li je spreman da zatraži od gospodina Dinkića da podnese ostavku i da se konačno skine sa grbače srpskog naroda.