Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

Grubo je povređen Poslovnik. Ovde je rečeno da smo uzeli u zakup kuću u Dalmatinskoj ulici za Opštinski odbor Palilula u Beogradu.
Ta kuća u Dalmatinskoj ulici bila je napuštena i ona je iz vremena kada se raspadala bivša Jugoslavija. Pripadala je nekoj slovenačkoj firmi, potom je Vlada dala na korišćenje "Hebi" iz Bujanovca, a onda ste vi prodali "Hebu" iz Bujanovca, oslonac privrede Srbije na jugu Srbije, nekom privatniku čija to nije imovina i počeli su da se skupljaju narkomani. Čovek koji tu ima neke kancelarije pitao je, da li neko može da dođe da se useli na bilo koji način, samo da ne bi gledao više narkomane po zgradi.
Dakle, mi smo u tu zgradu ušli kao u napuštenu zgradu. Pokušaćemo da plaćamo komunalije i sve ono što se tu troši, da ostanemo, a ako neko dođe da nas istera, i zaista ima pravo da nas istera, mi ćemo iz toga izaći. To nije naše, ali nije ni vaše. To je, na neki način, evo, još uvek nerešeno pitanje imovine bivših jugoslovenskih republika. Stajalo je prazno dve godine. "Heba" nije znala da je to njoj nekada dato na korišćenje. To vam je sva istina o tome.
U Kraljevu, naš član, koji ima novaca, zakupio je poslovni prostor i on ga plaća i izdržava. Tako je i u Čačku i u Gornjem Milanovcu. Naš novac za finansiranje stranke je ono što mi sami ovde uplatimo preko računa. To je sve. A šta će vama prostorije, vi nemate stranku? Gde su to vama potrebne prostorije, za koje to brojno članstvo?
Predlog zakona o izmenama Zakona o porezu na dohodak građana u stvari je simbol Vlade Republike Srbije, njenog ponašanja, njenog shvatanja dužnosti i obaveza, njenog odnosa prema građanima Srbije, njene stručnosti i kompetentnosti. U ovoj izmeni zakona je sve to sadržano. Zaista me čudi kako se ljudi koji sebe smatraju uglednim ekonomistima, profesorima univerziteta usuđuju da se ovako ponašaju kada je ekonomija Srbije u pitanju.
Ne može paket mera za izlazak iz ekonomske krize da 15 ili 20 dana po stupanju na snagu bude menjan, a da ne vidimo nijedan racionalni razlog za to. Shvatio bih da su ti prihodi bili veći od predviđenih, pa da gospođa ministar, koja je čuvar državne kase i kojoj je valjda teško uzeti dinar iz budžeta, iz ruku, kaže – pa ovo je bilo preterano opterećenje, možemo slobodno da ga smanjimo, ispunićemo sve zadatke koje smo postavili pred sebe.
Opredelili ste se da ove godine, prvi put posle mnogo godina, punite budžet isključivo iz potrošnje i poreza i doprinosa, nemajući pri tom nijednu veliku prodaju kojom biste namirili ono što od 2001. godine nijedna vlada do sada nije uspevala, a to je da pokrije rashode pravim prihodima. Zbog toga, gospođo Dragutinović, da sam na vašem mestu, nikada ne bih potpisao ovo obrazloženje za donošenje zakona. Ako ne možete iskreno da kažete zašto zakon donosite, bar nemojte da na nas prenosite svoju neiskrenost, pošto to umemo da uočimo.
Kažete ovde – ako ne donesemo ovaj zakon, to će se negativno odraziti na obezbeđivanje neophodnih materijalnih sredstava i drugih uslova za finansiranje rada državnih organa i organizacija na celoj teritoriji Republike Srbije, a mi smanjujemo te prihode ovim zakonom. Sada nas ubeđujete da ćemo, ako ne smanjimo prihode ovim zakonom, ugroziti funkcionisanje države. Razumem da kad povećavate poreze napišete – ako ne povećamo poreze, nećemo imati prihode, ali kad smanjujete, da me ubeđujete da će ako ne smanjimo porez to ugroziti budžet, to možete nekom detetu da kažete, i ono će da vas gleda malo čudno.
Uopšte ne razumem zašto ste se usudili da nas tako malo cenite. Zašto nam niste rekli u dve rečenice šta je razlog? Jeste li nešto seljaku skinuli, jeste li nešto radniku, jeste li nešto ljudima koji nemaju nikakvih prihoda dali dodatno? Ne, niste. Od celog paketa mera samo ste normirane troškove ljudi u nekim slobodnim delatnostima smanjili. Ne mogu da budem protiv toga kada smanjujete poreze, doprinose, kad povećavate njihove prihode, ali me interesuje gde je tu koncept i gde je tu princip. Interesuje me koliko je to sredstava.
Kažete da za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije, a ja vama kažem – sprovođenje ovog zakona smanjiće sredstva u budžetu Republike Srbije. Interesuje me odakle ćete namiriti ta sredstva. Jer, kad vam pišemo amandmane na predlog zakona o budžetu, vi tražite da izjednačimo levu i desnu stranu, kažete – dobro, ako skidate ovima kojima ćete da date, ako želite da obezbedite nove prihode nekome, odakle ćete da uzmete? Sada vas pitam – odakle ćete uzeti nedostajuće prihode? Kome ćete to da smanjite? Ili ćete možda kroz 15 dana da nam neke nove obaveze natovarite, što danas niste smeli? Ko je sad taj ko će više da plaća zbog onih koji će manje da plaćaju?
Da li je ova izmena Zakona iz aprila, kad je to bilo, bila plod neke analize? Ko stoji iza te analize? Ko je sad gazi, koja je to superrevizija uradila novu reviziju? Da li ste učestvovali u obe analize?
Nešto sa vašim znanjem nije u redu, ili sa vašim odnosom prema nama. Ne možete ovde da branite smanjenje troškova i da onda kroz mesec dana branite povećanje normiranih troškova, zato što ste ovde pred ozbiljnim ljudima. Neki znaju ekonomiju možda koliko i vi, možda i ne znaju, ali nemojte da ih potcenjujete. Posebno nemojte da potcenjujete ljude koji čitaju svaki materijal, jer se time bave. Nije naše, kao što misli predsednik Skupštine, da ubacujemo kartice u ove aparatiće da biste imali kvorum, naše je da čitamo ove materijale i da o njima diskutujemo. Tako shvatam funkciju narodnog poslanika, a verujte mi, dostigao sam punoletstvo kao narodni poslanik.
Neko je izvršio pritisak. Ko? Oni koji su Vladi potrebni, oni koji obezbeđuju Vladi mir. Nije to Unija poslodavaca, oni se priključuju svemu ovome, a njihovi su interesi subjektivne prirode, sebične prirode. Ovo su mediji i nevladine organizacije. Jer, da me sada ubeđujete da prevodioci imaju normirane troškove, mogu da vam verujem, ali dajte mi da prevedem neku knjigu i recite mi da imam 30% normiranih troškova. Za šta? Hajde, neko pravi predstavu, pa o tome možemo i da se dogovaramo.
Vi ste pod pritiskom medija. Znate li kakvo je stanje u zapošljavanju u medijima? Kad ovoj deci napolju dajete izjavu, je l' ih pitate da li imaju radni staž, da li rade u tim medijima ili su tzv. honorarci? Provedu ceo radni vek kao honorarci, ceo radni vek.
To je ono što mene sad ovde boli. Da ne bi B 92, da ne bi Javni servis krenuo na vas zbog ovoga, vi ste brže-bolje podneli Predlog zakona, za koji ne kažete da se menja ono što je pre mesec dana doneto, nego kažete da se menjaju postojeća rešenja.
Kakva postojeća rešenja? Nisu ni oživela. Da li je uopšte ijedne uplate bilo po ovom osnovu? Možda je proteklo 15 dana od kad je Zakon stupio na snagu, možda i nije, ne znam, proveriću, ali je vrlo indikativno da ste učinili onima koji će da se snađu i bez vas. I, ova njihova buka oko honoraraca nije iskrena. Oni isplaćuju na ruke, oni isplaćuju u kešu, od njih vi nemate prihode. Oni samo žele da ustalasaju i da vam pokažu – ako neko može da zatvori ulicu pa da ostvari svoje ciljeve, ako neko može da unese bombu u neku zgradu pa da ostvari svoje ciljeve, mogu i oni, kada počnu da vas spominju u medijima.
Svi se vi, dame i gospodo ministri, a mislim i svi pripadnici vladajuće većine, samo medija bojite, jer mediji stvaraju sud o vama. Građani Srbije imaju mišljenje o vama na osnovu onoga što se o vama govori u medijima. Vi njima ne dozvoljavate da analiziraju vaše postupke, jer kada bi analizirali, šta bi rekli za vas, gospođo ministre finansija, kada za samo mesec dana, bez ikakvih efekata, vi nama predlažete izmenu zakona koji je bio spas za ekonomiju Srbije. Odjednom, više tog spasa nema.
Sumnjam u sve mere koje ste predložili. Sad bi samo trebalo da ljudi koji koriste mobilne telefone krenu u akciju protiv vas, da se skupi njih 50.000 na ulici i – gotovo, ode dodatni porez na mobilnu telefoniju. Tako i oni koji imaju neko oružje ili svi oni koji su sad predmet novih nameta na vilajet koje ste uveli.
Vi pripadate Vladi koja samo gleda da li će neko loše da je pomene i da odmah popusti, zato što iza nje ne stoji nikakva nauka. Ja bih štitio svoju nauku, rekao bih – gospodo, vi ste mene naterali da obrazlažem ovo pred poslanicima; tada sam rekla da ova mera mora biti doneta, a sada neka neko drugi obrazlaže da ne mora. E, to je časno.
Imao sam prilike da to i sam u životu uradim, i da vidite kako se slobodnije osećam i kako lakše dišem, kako sam nesputan kada ne može neko da mi nametne nešto protiv moje volje. Voleo bih da ste tako postupili.
Neka dođe tu predsednik Vlade ili Boris Tadić. Ko li je smislio smanjivanje ovih normiranih troškova, taj neka dođe sada da kaže zašto povećava normirane troškove, bez ijednog efekta. Bar da je prošlo dva-tri meseca, da sagledamo efekte, pa da nam kažete – stvarno nije bilo prihoda, skupilo se milion dinara po ovom osnovu, mnogi ljudi su revoltirani, mnoge smo načinili zavisnim od poslodavaca, hajde da to vratimo kako je bilo.
Poslanici bi glasali za to. Nije ni nama milo da nas napadaju mediji. Ova moja diskusija je pomalo jeretička. Ko zna ko će sve da se obruši večeras na mene u svom izveštaju. Ali, baš me briga, imam princip u životu. Tražim od svakoga s kim komuniciram, ili kome podnosim račun ili od koga tražim da podnese račun da ima neki princip u životu. Ništa život bez principa.
Zbog toga, da je ovo normalan zakon, da ovo nije dirano nekoliko godina, pa vi odjednom povećavate normirane troškove, smanjujete sebi prihode, ali olakšavate život nekim ljudima, ne znam ko ne bi glasao za ovaj zakon. Postoje zakoni za koje će i opozicija da glasa, za sve ono što je olakšanje za građane. Pa nismo ni mi ludi da građani pomisle kako bismo mi njih više opterećivali nego vi.
Samo, ne vidim ovde, zaista, da se radi bilo šta ozbiljno. Već je bilo vreme da nam kažete kako se budžet puni po osnovu rebalansa, da kažete da li je ugroženo, hoćemo li imati neki novi rebalans, da li treba da povećamo nove namete, hoćemo li da prekinemo jednostrano da primenjujemo Sporazum o pridruživanju, da malo ostvarimo prihod od carina. Već je bilo vreme da kao ozbiljan ministar finansija... A, računam vas u ozbiljne, samo niste u dobrom društvu, u neozbiljnom ste društvu. Video sam mnoge ozbiljne ministre koji su tako propadali. Mnogo bolje profitiraju neozbiljni. Da je tu sada Šutanovac, pa da počne da viče na mene i da kaže da sam ja bogataš i da zastupam neke lobije – on bolje prolazi.
Vi znate vrlo dobro da vam govorim istinu i to vas pomalo peče, kao kad stalno imate neki osećaj da nešto nije u redu. Jer, vi morate da se vratite u svoju nauku. Niste vi Dinkić pa da budete sto godina ministar, dok je DOS na vlasti. Vas će da potroše. Dinkić troši druge ljude. Onaj koji vam nije ni do kolena u toj nauci, on će večito da vodi ekonomiju Srbije. Vi ćete biti samo izvršilac poslova. Zaista je bilo nekoliko ministara pred kojima sam mogao da skinem kapu; vas sam računao kao jednog od takvih. Prvi put kada ste pristali da branite Zakon o spoljnom poslovanju video sam da ste vi potpuno prihvatili da budete talac Vlade Borisa Tadića, Mirka Cvetkovića, Mlađana Dinkića, ne znam već čija je to vlada. Zato, ni manjeg zakona, ni većeg ogorčenja.
Proći će ovaj zakon, naravno. Javnost će oduševljeno da ga dočeka i svi će da vas pohvale, i udruženje pravnika za ljudska prava, i stotine nevladinih organizacija i poslodavci će da vas pohvale. A, eno, u Privrednom sudu, svi su pred stečajem. Oni će da vas pohvale zato što ne moraju da prijavljuju radnike, zato što ne moraju da primaju u stalni radni odnos, zato što ne moraju da brinu, sa honorarcima je najlakše. Samo jednog jutra kažeš portiru – ovaj više ne može da uđe na vrata, on nema nikakvih prava, ali nikakvih, apsolutno nikakvih prava.
Samo je to razlog. Čak bih prihvatio da budemo uzdržani zato što je ovo neko olakšanje, možda za stotinu, možda za hiljadu ljudi, neko olakšanje jeste.
Zaista, ovo nije normalno ponašanje prema Narodnoj skupštini i poslanicima u Narodnoj skupštini. Ovo je samo znak da ste u stanju sve da učinite kad vas ljudi dobro pritisnu i da ćete da iscedite suvu drenovinu i da pronađete ono što ste nam govorili da ne postoji. Zar je potrebno da se još neko osakati, da još neko stupi u štrajk glađu, da još neko blokira ulice i puteve, da se još neko zatvori u fabrike koje su nestale pred njegovim očima, da biste vi, konačno, preduzeli nešto ljudski?
Zar je potrebno da vas vlasnici medija uče ekonomiji, a da poture svoje radnike, honorarce, da budu glasni u tome? Ako vam nedostaje glasova da bude izglasan ovaj zakon, bićemo mi u sali, samo da vam pokažemo koliko bismo želeli da Srbiji bude dobro i bolje.
(Predsednik: Oprostite, samo da vas podsetim da ste 15 minuta iskoristili. Hoćete dalje vreme svoje poslaničke grupe?)
Ne, još samo pola minuta.
(Predsednik: Izvolite.)
Nismo mi protiv toga da vi donosite bolje mere, ali gde je odgovornost za to što je ovo doneto pre mesec dana, a nije bilo dobro? Gde je sva ta stručnost i koji je to stručnjak koji će da nam menja zakone na svakih mesec dana, a veoma su bitni?
Što je najgore, ne znamo koliki je iznos finansijskih sredstava. Znam da nije potreban novac da se ovaj zakon sprovede, ali me interesuju finansijski efekti sprovođenja ovog zakona. Znači, ne koliko zakon košta, on košta toliko materijala koliko smo mi odštampali, nego me interesuje koliko košta državu, odakle će to biti namireno, odnosno koja funkcija će biti ugrožena. Zaista ne prihvatam, kao čovek koji ima 57 godina, da mi vi napišete da će neka funkcija biti ugrožena ako ne donesemo ovaj zakon. Ne, donošenjem ovog zakona neka funkcija će biti ugrožena. Recite mi koja i kako će sredstva biti namirena?
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je objedinjena rasprava o dva zakona u kojima se država odmah u prvom članu apsolutno obavezuje i kaže da će da izmiri obaveze Javnog preduzeća „Putevi Srbije“ po oba kredita, zato što svi ostali članovi govore o tome kako će sredstva za otplatu kredita da obezbedi dužnik iz sopstvenih prihoda, a država će da izvrši obavezu umesto dužnika, pa će da preuzme pravo na povraćaj glavnice, kamate i zaračunaćemo zakonsku zateznu kamatu.
O čemu mi ovde govorimo? O državi i o javnom preduzeću; javnom preduzeću koje nema balansirane prihode i rashode, koje iz godine u godinu pravi dugove, koje sada preuzima obaveze koje neće moći da otplati. Ovo nije investicija u nove puteve, u novu naplatu putarina, u nove prihode „Puteva Srbije“. Ovo je investicija u dug „Puteva Srbije“. „Putevi Srbije“, koji svake godine prave dugove, uzimaju kredit, za koji vi znate da ne mogu da ga vrate. Ne mogu da ga vrate.
Kad ste osnovali to preduzeće niste uopšte izbalansirali prihode i rashode. Napravili ste od njega dužnika. Svake godine po deset milijardi novih dugova. Kome? Putarima.
U kakvoj su sad situaciji putari, kao i cela privreda pred vama? Apsolutna nelikvidnost. Kada su u pitanju firme drugog značaja, one propadaju, idu u stečaj, a putare ne smete da oterate u stečaj, vaša su krivica i vaša odgovornost. Oni ne smeju da prekinu da rade za vas, zato što ni time ništa ne dobijaju.
Vi ste isključili mnoga naša preduzeća iz tendera, licitacija, apsolutno ih odbacuju investitori, zato što oni više nemaju poslova i nemaju para. Nama mostove grade stranci, nama puteve grade stranci.
Postojalo je jedno vreme od 2001. godine naovamo kada su adaptirani putevi i to je radio Čume, zato što mu je predsednik Vlade Zoran Đinđić rekao koje mašine treba da uveze na lizing, koje niko u Srbiji nema. Uslov na svim tenderima i licitacijama je bio da tu širinu trake rade te mašine koje je imao samo Čume. Njemu niste smeli da dugujete. Kada je došlo do malo dugova sa Čumetom, onda ste rešili čak možda i da ga ubijete. Je l' neko izvršio atentat na Čumetovu firmu onda kad mu je država dugovala novac? Ljudi koji su radili za državu u to vreme.
Danas vam je lakše sa putarima. To su uglavnom solidni ljudi, celog života rade puteve. Tu nema kriminalaca, a nemaju čime da isplate ni troškove, ni plate, ni gorivo, niti da obnavljaju vozni park. Pojavljuju se strane firme koje preuzimaju poslove, a njih angažuju kao podizvođače za mrvicu hleba. Vi dobijete neku „Alpinu“ ili neki „Por“ kao izvođače radova na autoputu, odete tamo – sve naše mašine, registrovane u Srbiji. Naravno, pojave se onoga dana, gospodine ministre, kada dođete vi da otvorite radove, a posle, kud koji, mili moji. Pitanje je ko im je dao po pet litara nafte da se uopšte pojave na gradilištu?
Ovaj kredit je veoma zanimljiv. Jedan je u dinarima, jedan je u evrima. U jednom je – po srednjem kursu na dan izmirivanja obaveze, a u drugom to ne piše, nego piše samo – sto miliona evra.
Ovde ste nam govorili o tome da ste bilateralno sa drugim bankama utvrđivali da li mogu da poštuju uslove koje je dala banka „Sosijete ženeral“. Od kad se to uopšte radi zakonski u privredi, u bilo kojoj investiciji, da vi upoznate nekog ponuđača sa najnižom ponudom i da ga pitate da li može da siđe na nju? To je opšti kriminal. Tako rade u svim lokalnim samoupravama: vide ko je najjeftiniji, pa svom prijatelju kažu – možeš li ti po ovoj ceni da radiš? Sve je to stiglo do nivoa Vlade, do nivoa zaduživanja.
„Putevi Srbije“ su 29. maja sklopili ugovor; 29. maja je Vlada uputila Skupštini predlog da Skupština verifikuje garancije. To je bio petak. Kako ste se sastali? Ovde je sedela cela Vlada. Kada ste se vi to sastali, kad ste razgovarali?
Šta je ovde veoma indikativno? Hrvatska je, kao duplo manja, napravila već 400 km autoputa. Koliko ste vi napravili od 2001. godine do danas? Otvarate ono što je Milošević pet puta otvarao, a kad su izbori, gospodine Mrkonjiću, sve mašine se sele u lokalnu samoupravu u kojoj su izbori. Danas u Kosjeriću imate više mašina nego na autoputu Horgoš-Novi Sad, više.
Zapela Srbija da napravi po Kosjeriću, pošto su u nedelju izbori. Narod će to znati da ceni. Niste vi jedini, to su sve vlasti od 2001. naovamo radile.
Krivica i odgovornost je na Vladi, a zasluge, onog dana kad su izbori, ponovo toj vladi. Danas kada izglasamo ovu garanciju mediji će da objave kako je ZES, vladajuća većina, dunula vazduh u pluća putarima Srbije. Neko drugi je napravio dugove, neko drugi ih je doveo do stečaja, a vi ste, i o tome će predsednik Srbije Boris Tadić sigurno da napravi veliki intervju na državnoj televiziji, putare vratili u život. Nije tačno. Vi ste ih i doveli do prosjačkog štapa i vi im sada dajete mrvice. Vi vraćate dugove, a oni sutra moraju ponovo da počnu da rade. Hoće li od sutra da prave dugove? Hoće. Zato što je u ovoj zemlji sve na dugovima.
Pitajte lokalne samouprave koliko su budžeta unapred potrošile, koliko im izvođača radi besplatno. Nemaju para da isplate plate, a ne smeju da prestanu da rade za lokalnu samoupravu, jer je to jedini investitor koji može da dobije međunarodne kredite. Kome, gospođo Dragutinović, banke daju kredite danas u Srbiji? Lokalnim samoupravama. Kojoj su to našoj firmi dali nekakav kredit? Ne daju nikome. Ne znam kako ste ovo za „Puteve Srbije“ izboksovali, a ako ste izboksovali, zašto niste ranije? Zašto ste ih doveli u ovako tešku situaciju? Šta je bio problem da ove kredite obezbedite i ranije? Ne, čekali ste da vidite da li možda može da prođe bez toga ili će možda da padne Vlada, pa neka ostane drugoj vladi dug u nasleđe.
Sada kada ste sigurni da ne smete da se rastajete još tri godine jer ste nadrljali ako se rastanete, sada ćete da obezbeđujete kredite, da vam ljudi ne izlaze na ulice. Ko će da vraća te kredite? Ovo će da vraća Srbija. Koje dodatne prihode će „Putevi Srbije“ imati da otplaćuju ove kredite?
Grejs-period od godinu dana će da protekne dok dlanom o dlan, a pet godina je kratak rok za vraćanje 175.000.000 evra, u uslovima kada svaka firma koja je uzela kredit pravi gubitak, ne zato što je ljudi loše vode, nego zato što je tako koncipirana da pravi gubitke, jer vi imate, kako vam se to zove, posebne naloge (o tome je nešto govorio i Velimir Ilić).
Tačno je da kada se pojavi klizište ili kada dođe do neke elementarne nepogode MUP ima pravo da traži da se to odmah reguliše, ali hajde kažite iskreno i pošteno koliko ste puta koristili posebne naloge da radite redovne poslove, da izbegnete tendere, licitacije i konkurenciju? Putari su sada u privatnim rukama. Gde je novac od privatizacije javnih preduzeća, preduzeća za puteve, Užice, Kragujevac, Niš? Za Niš ljudi govore da je to bilo najjače preduzeće za puteve u Srbiji.
Vi gomilate probleme. Javnim preduzećima ćete nekako namiriti, a ostali će u stečaj. Ova će privreda uskoro biti u stečaju. Ne mogu da budem protiv toga da se snađemo da isplatimo novac onima kojima dugujemo, koji su za taj novac nešto uradili, ne znam po kojoj ceni. Nikada nas ovde niste izvestili da li postoje utvrđene cene za radove koje izvode putari i da po tim cenama mogu svi da rade, da li se za svaki posao sprovode tenderi i licitacije, da li se za održavanje u zimskom periodu paušalno utvrđuje nadoknada za preduzeća koja to obavljaju. Mnogo toga o načinu na koji se finansiraju putari mi ne znamo.
Ako je neko cenjen u Srbiji od strane običnog građanina, to su putari. Gde vide putara na putu, svi im se obraduju; ili popravljaju, ili grade novi, ili čiste sneg da neko ne bi ostao zavejan. Nehumano je te ljude dovesti u situaciju da ne primaju plate. U drugim sektorima to ne može da vam se desi, drugi sektori izađu na ulice. Putari ne izlaze na ulice. Oni sebe smatraju delom države i kada im država duguje, kao da im majka duguje, pa ne mogu da se ljute na majku. Vi to strašno koristite. Vi im izdajete nove naloge, oni idu u nova zaduživanja; stižu novi izbori, vlast treba da se predstavi kao ona koja radi, koja će da podigne i saobraćaj u Srbiji na evropski nivo, a to bez para ne može, to zna gospodin Mrkonjić. I obnova zemlje je često išla bez para, pa je bilo problema. Želiš da nešto izgradiš, da nešto obnoviš, para nema, a ti to onda pretovariš na onoga koji radi pa mu kažeš – biće. Pa biće za godinu, za dve, za pet, a DOS ostaje na vlasti, ali se smenjuju ministri, pa jedan od drugog ne preuzimaju te obaveze.
Ne možemo mi da budemo protiv, a nećemo biti ni za; ovo je vaš posao, završite ga kako ste započeli. Bićemo uzdržani zato što znam da novac dugujete sirotinji. Nema bogataša koji rade u preduzećima za puteve. Ceo dan si na kiši, na snegu ili na suncu; kratko žive, kratko uživaju penziju, a kada sednete u auto i prođete tim putem vi ih zaboravite odmah.
Ako ima kriminala u svemu tome, a u putevima uvek ima kriminala, molim vas da nam kažete ko je za sve to kriv i odgovoran, da nam jednom konačno izvedete kriminalce pred sud. Nemojte da nam ministar unutrašnjih poslova nagoveštava nova hapšenja, jer to nema smisla.
Nije ministar zvučnik. Ministar treba da radi svoj posao. Kada policija nekoga privede to treba da bude iznenađenje za sve nas, akcija tiha, sprovedena kako treba, čovek priveden, dokazi obezbeđeni, a ne da ministar kaže, kao nekada Tito i Milošević, pa i Tadić: „ima u ovoj državi kriminalaca“, i sada se osam miliona ljudi plaši koga će to ministar da uhapsi sutra. On je malo bliže odredio metu. Rekao je – neki funkcioneri u lokalnim samoupravama. To se odnosi bar na 10.000 ljudi.
Vama je ovo poslednji put da zakon sa četiri člana, bez ikakvih podataka o tome koliko je to zaduženje, dođe pred Narodnu skupštinu. Da ponovim nešto što je rekao neko pre mene: tri milijarde evra, koje nećete da potrošite, nadam se, nego će to da stoji kao garancija da smo jaka, solventna zemlja, ali na koje idu kamate, uzeli ste od MMF-a ne pitajući Narodnu skupštinu. U odnosu na to, 175.000.000 evra je mala cifra.
Oko ovoga ste napravili frku da bi putari osetili zahvalnost kada se ovo završi danas, a o onom dugu MMF-u ne govorite ništa. Mi to ne zaslužujemo da znamo. Jer, ko smo mi narodni poslanici da znamo da ste vi uzeli tri milijarde evra? Mi treba da znamo za 175.000.000 evra, novac koji će putari dobiti, u stvari, koji će otići bankama kojima duguju putari. Neće putari ni da vide taj novac. Oni od sutra ponovo kreću bez nafte.
Ako pronađete način da „Putevi Srbije“ ne duguju – oni ne mogu ni da ostvaruju profit, to je javno preduzeće, ali da ne duguju barem – onda ću da kažem da ste dobro uradili sa putarima. Ovako ste stvorili jednog invalida, zove se „Putevi Srbije“, da on upropasti naše građevinske firme koje grade puteve. Kao dečko sam išao u Libiju sa takvim jednim preduzećem da gradim put. Ne daj bože da nas danas neko pozove u Afriku, na Bliski istok... U Peruu smo gradili branu Ćira - Pjura. Da nas sad neko pozove, mi bismo imali samo besne automobile, da odu direktori da vide o kakvom se poslu radi i ove „lir džetove“, da odu avionom da vide o kakvom se poslu radi. Kada bi trebalo da poteramo mašine, ljudi bi nam se smejali.
Zbog toga, nemate u nama protivnika za ova zaduživanja, ali imate protivnika za zaduživanja o kojima ne znamo koliko koštaju, kako će da budu vraćena i imate protivnika jer ste zaustavili gradnju puteva. Kamo sreće da sad vri na autoputu Horgoš - Požega, kamo sreće da ste krenuli na onaj krak preko Valjeva koji bi zašao u Kosjerić, pa biste dobili možda i izbore, pa preko Užica spojio celu Vojvodinu ponovo sa onom drugom magistralom. Kamo sreće da vi nešto gradite.
Ali, ako možete na neki način da otklonite dugove koje ste napravili, vi, oni pre vas... A za mene ste svi DOS u ovih devet godina, žao mi je što su se neke stranke u to uključile, njih ne računam u DOS, ali šta da radimo. Dakle, ako je ovo način da nešto skinete sa svoje savesti, ja sam sa tim saglasan, samo ponavljam, ugovor je štur, ugovor je za malu decu, ugovor ne pruža dovoljno podataka da i vaši poslanici, koji ovde moraju po obavezi da glasaju, budu ubeđeni da čine dobru stvar.
Mi ćemo biti uzdržani u danu za glasanje, ali sigurno vam nećemo dozvoliti da u medijskim nastupima ovo tretirate kao nekakav svoj veliki uspeh. Ovako vi samo vodom, čak i bez sapuna, perete obraz za ono što ste uradili do sada. Hvala vam.
Već sam postavio pitanje o problemima koje Srbija ima zato što je zatvoren Narodni muzej. Danas bih želeo da ministra podsetim da na pitanja treba da odgovara i da on drugu funkciju i nema osim da Srbija ono blago koje ima može da predstavi ne samo svojim građanima, nego i onima na koje mi računamo da obiđu Beograd i Srbiju.
Da ga podsetim da od više od 30 muzeja u Srbiji radi samo nekoliko. Da je Narodni muzej zatvoren 1. juna 2003. godine zato što je dosovska vlast ustanovila da mikroklima u Narodnom muzeju nije adekvatna za očuvanje eksponata.
Da je austrijska firma "Kunstrans" izgradila u Pančevačkom ritu nekakav depo čiji zakup mesečno plaćamo 35.000 evra. Depo je izgrađen blizu plinare, u kriptodepresiji, dakle ispod nivoa Dunava, tako da preti opasnost da nam ogroman broj eksponata iz Narodnog muzeja bude ili potopljen ili da izgori u požaru.
Narodni muzej ima oko 400.000 eksponata, u njemu se nalazi prsten Stefana Prvovenčanog, prsten kralja Radoslava, prsten kraljice Teodore na kome je prvi put utisnut dvoglavi orao, čiju smo nekakvu imitaciju mi uvrstili u grb Republike Srbije.
Postavlja se jednostavno pitanje – zašto ne radi Narodni muzej? Govori se o sumi od 25 miliona evra, kao neophodnoj za rekonstrukciju muzeja, ali se isto tako govori da bi posle toga troškovi za održavanje muzeja bili enormni.
Čudi me da niko od ljudi iz struke nije pokrenuo pitanje da otvorimo Narodni muzej.
Postavljam pitanje – da li ministar zna koji vredni eksponati nedostaju iz depoa ili iz trezora Narodnog muzeja, pošto postoje otvorene sumnje da je došlo do petooktobarske revolucije u Narodnom muzeju i da su nestali mnogi eksponati.
Pozivam narodne poslanike da obiđu zgradu Narodnog muzeja i da se sami uvere u to da nema države bez Narodnog muzeja i da i vi sami svesno učestvujete u tome da Srbija izgubi mnoge atribute svoje državnosti.
Uz sve to, podsećam vas da ne radi ni Galerija fresaka, u kojoj se čuvaju kopije svih fresaka iz manastira sa KiM, pa se sada, kad ne samo državni funkcioneri, nego nijedan građanin Srbije ne može da ode na KiM, postavlja pitanje zašto mu bar nisu dostupne kopije fresaka koje se nalaze u srednjovekovnim manastirima na KiM.
Poručujem ministru kulture da nije političar, nego da je jedan od ljudi koji o tome treba da brinu, da o ovom pitanju ne treba da razmišlja politički, da za Narodni muzej treba da se bori, da je trebalo da on pokrene akciju "otvorimo Narodni muzej", da postoji bar pet svetskih muzeja koji su spremni da nam odmah finansijski pomognu, ne kreditnim aranžmanima nego bespovratnim sredstvima, zato što je i njih sramota da jedna stara država, država koja ima istoriju, kulturu, tradiciju, koja ima i budućnost, nije adekvatno predstavljena u svetskoj kulturnoj baštini.
Dame i gospodo narodni poslanici, za sprovođenje ovog zakona predlagač je napisao da ne postoji potreba za bilo kakvim dodatnim finansijskim sredstvima i pretpostavljam da je gospođa Dragutinović ovde kao neko ko nam je predložio zakon o spoljnim poslovima, pa zato, gospođo Dragutinović, sve kritike koje danas upućujem zakonu upućujem vama, pošto mislim da kao veoma inteligentna žena ne biste prihvatili da vas ovde neko proziva za zakon u čijoj izradi niste učestvovali.
Očekujem da ministar finansija danas, kada je Srbiji jako teško, ima mnogo važnijih poslova nego da sedi u Narodnoj skupštini, da sluša kritike upućene ministru spoljnih poslova ili da, ne daj bože, pokuša da obrazlaže rešenje iz ovog zakona iako za sprovođenje zakona nisu potrebna nikakva finansijska sredstva.
Dakle, vaša uloga, gospođo Dragutinović, ne zamerite što vam to kažem, završena je onog časa kada je vaše ministarstvo reklo da za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna finansijska sredstva.
Vas bih danas mogao samo da pitam odakle ćemo obezbediti dodatna sredstva, da li će to da ugrozi socijalna davanja, ali pošto to pitanje ne mogu da postavim, onda ne vidim svrhu da Vlada ponižava Narodnu skupštinu time što će odrediti bilo kog ministra po bilo kojoj tački dnevnog reda.
Ministar je na teniskom turniru u Parizu, zajedno sa svojim partijskim šefom, i to baš u Francuskoj, koja je preko Kušnera promovisala i sprovodila nezavisnost Kosova i Metohije i koja je i dan-danas, preko Sarkozija i Kušnera, država koja je u prvoj liniji onih koji traže da prihvatimo nezavisnost KiM i onih koji naš prijem u EU uslovljavaju priznavanjem nezavisnosti KiM.
Zaista me interesuje šta njih dvojica traže tri dana u Parizu, u državi čiji stav ne mogu da promene i da li je zaista potrebno da predsednik Republike gde god postoji neko veliko takmičenje izmisli državnu posetu da bi otišao da prisustvuje tom takmičenju, da bi ga slikali kako se ljubi sa našim sportistima, da te sportiste na izvestan način vezuje uz svoju političku stranku ili, ne daj bože, uz sebe lično.
Podneli smo amandmane u želji da učestvujemo u popravljanju ovog predloga zakona, u želji da iznesemo stav SNS o tome kako treba obavljati spoljne poslove i kako treba zastupati Republiku Srbiju. Naš generalni stav je da su predstavnici Srbije naše diplomate, a ne predsednik Republike i ministar spoljnih poslova.
Naš stav je da su diplomate potpuno ponižene. Ali ko im je kriv, sami prihvataju - ili slomljeni alkoholom, ili neuspešni kao novinari, ili neuspešni kao pisci. Sami prihvataju ambasadorske funkcije iako vrlo dobro znaju da za taj posao nisu osposobljeni, da taj posao ne mogu dobro da rade.
Ali, to odgovara Vladi Republike Srbije zato što time može da opravda enormna putovanja predsednika Republike i ministra spoljnih poslova po diplomatskim zadacima koje mogu da obave i diplomate nižeg ranga.
Uostalom, pre nekoliko dana sam pročitao izjavu ministra za dijasporu, koji je rekao da je naš cilj ulazak Srbije u NATO.
Zaista me interesuje, gospođo Dragutinović, kada ste pisali ovaj zakon, da li ste imali na umu ili u vidu rezoluciju Narodne skupštine Republike Srbije o vojnoj neutralnosti Republike Srbije, rezoluciju donetu na jedinom mestu na kome se ona donosi, koja obavezuje sve državne funkcionere (postavljene, imenovane i izabrane) da je sprovedu.
Da li ste, pripremajući se da branite ovaj zakon u Narodnoj skupštini, pitali predsednika Vlade ima li ministar pravo da u javnosti iznosi stavove koji se razlikuju od stavova Narodne skupštine Republike Srbije i generalnog stava Vlade Srbije iskazanog kroz ekspoze predsednika Vlade, koji je jasno rekao da će Vlada poštovati rezoluciju Narodne skupštine o vojnoj neutralnosti Srbije, o nesvrstavanju uz ijednu veliku silu, uz ijedan veliki moćni vojni blok?
U našoj diplomatiji se dešavaju čudne stvari, gospođo Dragutinović. Molim vas da to izmenite. Oterali smo ambasadore Makedonije, odnosno Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, i Crne Gore zato što su te dve države priznale nezavisnost Kosova i Metohije, ali je predsednik Srbije otišao na inauguraciju obojice predsednika tih država kada su u skorije vreme izabrani na te funkcije.
Postavlja se pitanje šta su ti jadni ambasadori krivi da mi njih odavde oteramo, a da oni koji su zamislili tu politiku dožive javnu čestitku od našeg predsednika Republike na licu mesta, u Skoplju i u Podgorici. Smatram da je to velika brljotina u vođenju spoljnih poslova, ali ako ste zaista preuzeli te spoljne poslove, što me raduje, onda znam da ćete vi to da ispravite, kao što ste ispravili mnoge stvari i u Ministarstvu finansija.
U vezi s našim amandmanima, obrazložiću ukratko amandman koji sam podneo, a gospođa Jorgovanka Tabaković će obrazložiti drugi amandman, koji je ona podnela.
Dakle, ministar je do sada imao pravo da bez konkursa imenuje neograničeni broj lica na najviše funkcije u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, poštujući uslov da su oni dokazani u naučnoistraživačkom radu, u drugim oblastima, da su ljudi od ugleda, i to je mogao da bude svaki ambasador i svaki konzul. Ali, to ministru i DS-u nije bilo dovoljno.
Negde sam u novinama pročitao ono što nama ovde nije rečeno i što mi u Predlogu zakona ne možemo da pročitamo, da se pojavio neki vakuum, pa ministar postavi ambasadore, a mora po zakonu da raspiše konkurs za druga lica, niže funkcije. Pa mu onda dođe glupo - kako ja to postavljam ambasadora, a moram da raspisujem konkurs ili oglas za lica koja nisu ambasadori, pa hajde da i to mogu da primim sam, sad ne vodeći računa ni o stručnim kvalifikacijama, ni o moralnim, ni o naučnoistraživačkom radu, o bilo čemu.
Neko je iz Vlade rekao da su ta lica čuvari ambasada, portiri, zalivači cveća, ali to u zakonu nigde ne piše. A moram da vas obavestim da u Srbiji i takve ljude primaju na osnovu konkursa i da će ministar zaista, kao sveta krava, imati ovlašćenja koja nema više niko u Srbiji. To uopšte ne mogu da prihvatim.
I ne mogu da prihvatim besmislene amandmane koje su neki poslanici potom podnosili na taj član, pa smanjivali broj tako zaposlenih na 3%, pa onda brisali pravo supružnika da i njemu miruje radni staž dok mu je supružnik zaposlen u ambasadi. Valjda bi trebalo razdvajati porodice kad neko prihvati posao da predstavlja Srbiju.
Mislim da je pravi amandman obrisati ovaj član Predloga zakona, uskratiti pravo ministru da ima svoje ministarstvo spoljnih poslova, odnosno uskratiti pravo DS-u da ima svoje ministarstvo spoljnih poslova. Vi zaista pravite partijsko ministarstvo. Razumem da imate nekakvu sekciju za spoljne poslove, njen rad ste preneli u Narodnu skupštinu, ultimatumom je gospodin Mićunović postavljen za predsednika Odbora za spoljnopolitičke poslove iako je trebalo da se zahvali na tome i da to prepusti nekom drugom, ali dobro, to je sada već stvar odnosa u vladajućoj koaliciji.
Ako to u Skupštini mora da se trpi, u Srbiji ne mora da se trpi. Ne može DS da ima svoje ministarstvo spoljnih poslova koje će da zastupa Srbiju. Može da zastupa DS, ali diplomate od karijere, školovane diplomate nemojte da tražite isključivo iz svojih redova, jer to vam onda liči na komunizam, draga moja gospodo demokrate. Jednoumlje, jednopartijski sistem. Zato nemate poverenja u diplomate. To su im nekakve nagrade što su lepo o vama pisali ili što vas nisu napadali, a prepustili ste predsedniku Republike i ministru spoljnih poslova da nam vode diplomatiju.
Nikada još nisam pročitao neku izjavu našeg ambasadora, uostalom, kako da pročitam dobru izjavu ambasadora u Americi, ni sami ga ne poznajete dovoljno. U jednoj od nekoliko svetskih sila, u jednoj od dve svetske supersile, postavili ste ambasadora koji je, u najmanju ruku, posvađan sa američkom administracijom, a nikad ništa dobro za Srbiju nije uradio. Niti ga iko iz dijaspore poznaje, niti je iko od ljudi iz dijaspore, sa kojima sam imao mnogo kontakata u poslednjih nekoliko meseci, rekao jednu jedinu lepu reč za njega. Čak je govorio o nezavisnosti Kosova i Metohije kao o neumitnosti.
Vi i dalje produbljujete vlast nad Srbijom, stekli ste je rezultatima izbora, ali sad vas bog ne bi naterao na vanredne parlamentarne izbore jer vrlo dobro znate da od vaših 16 koalicionih partnera, ako ne laže predsednik Republike, 14 više ne bi bilo u parlamentu, pošto je rekao da želi da se Srbija oslobodi malih političkih stranaka, koje su balast i imaju ucenjivački kapacitet.
Kome je to rekao predsednik Republike, kad ovde u poslaničkim klupama ima 14 ili 16 stranaka vladajuće koalicije, kada ih je 14 u Vladi Republike Srbije, kad Srbija nema dovoljno budžeta da podmiri samo stranačke potrebe koalicionih partnera u Vladi Republike Srbije?
Zaista mislim da ovom zakonu nije bilo mesto na ovoj sednici, a posebno ne ovakvom predlogu zakona. Mnogo bi važnije bilo da nam neko ovde podnese izveštaj kako stoji naša stvar pred Međunarodnim sudom pravde i ko će da podnese posledice toga ako odluka Međunarodnog suda pravde ne bude takva kakvom je već sada predstavljaju predsednik Republike i ministar spoljnih poslova.
Ko će da nam podnese izveštaj o tome šta Euleks radi na KiM i da li su najnovije mere, a o tome ću po podne da postavim poslaničko pitanje, uz dogovor sa Vladom Republike Srbije? Da li mi zaista moramo svu robu koja ide na KiM prvo da vozimo u južni deo Kosovske Mitrovice na carinjenje i plaćanje poreza, pa tek onda da se vrati u severnu Kosovsku Mitrovicu? Da li će to izazvati okupljanje Srba u broju za koji bi Euleks procenio da je dovoljan da se stacioniraju mnogo jače snage Kosovske policije nego što su do sada? Da li je to signal da Kosovska policija polako preuzme i severnu Kosovsku Mitrovicu?
Meni je to mnogo važnije, verujte mi, od ovog predloga zakona kojim ministar sebi traži, a mi se pravimo kao da ne vidimo šta to radi, mnogo veća ovlašćenja nego što bi iko poželeo na svetu. Razumem da kralj, razumem da car, razumem da Tito postavi ambasadore, i konzule, i one koji peru prozore tamo, i one koji ubijaju emigraciju - to sve razumem, postoje takvi ljudi u životu.
Ali da jedna demokratska vlast, koja se diči time da je demokratska, preuzme, čitajući skromne naučne knjige iz doba komunizma, njihove manire kao manire za dobro vladanje nad narodom, to ne mogu da verujem. Posebno ne mogu da verujem da gospodin Mićunović, koji je imao hrabrosti da govori protiv Zakona o privrednim komorama, ne podigne sada svoj glas protiv Zakona o spoljnim poslovima.
Gospodine Mićunoviću, ako nekoga cenim tamo u toj poslaničkoj grupi ili u DS, ako nekome moram da kažem vi, to ste vi. Vama ću uvek da kažem vi zato što poštujem ono što ste u životu uradili. Onom za šta vas optužuju nisam bio svedok, a onom što ste dobro uradili tome sam svedok.
Gospodine Mićunoviću, ovaj zakon nije u skladu sa vašim shvatanjem ni države ni demokratije, niti sa knjigama koje ste pročitali, niti sa knjigama koje ste preporučivali svojim studentima.
Zamolio bih vas da se sklonite iz te bande, jer je to banda koja će da obruka sve one koji joj pomažu... (Predsednik: Vreme. Hoćete li da koristite vreme vaše poslaničke grupe, da nastavite, ili ćete završiti?) završavam, izvinjavam se... upropastiće svakoga ko se tamo nalazi. Zato vas molim, gospodine Mićunoviću, razmislite dobro.
Koristim priliku da još jednom upoznam građane Srbije sa novim ovlašćenjima koja preuzima ministar spoljnih poslova, a ta su ovlašćenja mnogo šira i jača od onih koja imaju svi drugi ministri, rukovodioci ili poslodavci. Čak i poslodavci u svojoj privatnoj firmi imaju neke zakonske obaveze u vezi sa zapošljavanjem, koje, ukoliko ovaj predlog zakona, posebno član 3. prođe, ministar više neće imati.
Ovde sam čuo da su neki poslanici podnosili besmislene amandmane na ovaj član, samo da bi dobili reč. Ne slažem se sa takvom praksom, zato što nije trebalo popravljati ovaj član time što biste ministra obavezali da zaposli nekoga ko zna strani jezik ili nekoga ko je prošao psihofizički test. Ne, ministra treba obavezati na javni konkurs, pri čemu će o tome ko će da bude primljen na odgovarajuće radno mesto odlučivati neko ko je zadužen za prijem u ministarstvo, a ne gospodin ministar.
Ne prihvatam rešenje da to bude 3% umesto 5%, smatram to besmislenim amandmanom. Ne prihvatam rešenje da, kada mu već odobrite da tako zaposli, da mu ne date da taj ko je tako zaposlen povede svog supružnika, jer time razdvajate porodicu, a čovek ide da služi zemlji.
Dakle, ovaj član je trebalo ili izbrisati ili prihvatiti. Pošto nije za prihvatanje, ne može da bude popravljen. Izvinite, ovim se gospodin Tadić i gospodin Jeremić izdvajaju od svih ostalih i grade sebi platformu da ta stranka koju sada vode u saradnji sa još 16 malih stranaka, da država koju vode u saradnji sa još 14 malih stranaka, da ta stranka preuzme sva ministarstva, sve državne funkcije.
Kao što je po Zakonu o ministarstvima ostalo novoj vlasti mnogo ljudi, na desetine i stotine hiljada ljudi zaposlenih, koje ne možete u sledećih pet godina uopšte da otpustite ni po kom osnovu a da im ne isplatite visoke otpremnine, tako se i DS priprema da posle sledećih izbora, a moraće da ih bude iako ih vi ne želite, ili će biti vanredni, a ne verujem da možete da dočekate redovne, da ostavite svoje ljude na svim mestima, pa čak i one koji obezbeđuju ambasade, čak i one koji tamo šifruju poruke, čak i one koji prisluškuju razgovore, kako biste novu vlast, koju će takođe izabrati građani Srbije, narod, sprečili da svoj posao obavlja kako treba.
Ovo je član na kome se oslikava shvatanje demokratije, shvatanje države, shvatanje državnih interesa. Ovo je član u kome DS kaže da je viša, da je iznad države, da je izvan države.
To sam u svom životu do sada viđao kod pojedinaca, a evo sada i čitava jedna stranka institucionalno traži da se postavi iznad države.
Jer, ako vi zaposlite u sva ministarstva svoje ljude, do kakve to promene vlasti može da dođe? Vi ste navikli da se devet godina ne menja vlast i da vas nikada niko ne pita šta ste radili u prethodnom periodu. Došlo je vreme za promenu vlasti. Na svu sreću, postoji SNS koja može da vas pobedi. Inače, ovi koji se hvale da će doći na vlast mogu i dalje da se hvale, a vama da pomažu da popravljate jedan zakon koji vama, u stvari, daje ogromna prava.
Mi za ovaj amandman glasamo, a za amandmane ostalih poslanika na ovaj član, izuzev za amandman poslanika Mladena Grujića, nećemo da glasamo zato što nije u skladu sa našim shvatanjem interesa države.
Imam repliku, gospodine predsedavajući, pošto je moja diskusija pogrešno shvaćena, ali moram da priznam da pojedini poslanici koji pogrešno javno shvataju moju diskusiju, vrlo je lepo prepričavaju i zahvalan sam im na tome.
Ako već prepričavate moju diskusiju, nemojte da napadate svoje amandmane. Nisam rekao da ovaj zakon ukida pravo supružnika koje je predviđeno u svim diplomatijama u svetu. To poslanička grupa SRS amandmanom želi da ukine to pravo supružniku.
Dakle, gospodin Krasić bi trebalo pažljivije da prati sednicu ili barem da pročita ono što je podnela njegova poslanička grupa. Postoji amandman Gordane Pop-Lazić koji traži da se izbriše deo o tome da supružnici lica zaposlenih u DKP, koja budu poslata na rad u ta predstavništva, uživaju pravo na mirovanje radnog odnosa.
Znači, kada slušate i prepričavate ono što govorim, što je jako dobro i što je dobra navika, slušajte sve do kraja.
Samo kratko, ovom poslaniku briljantnog uma da kažem da Srbija nije pravni sledbenik SFRJ.
Zaista me interesuje gde je ovaj briljantni um pročitao da je Srbija nasledila SFRJ. Zaista bih voleo da mi to objasni, pošto sam ja neobavešten i samo čitam knjige, ne obaveštavam se isključivo u telefonskim razgovorima sa predsednikom stranke. Dakle, kada je to Srbija postala pravni sledbenik SFRJ?
Srbija je pravni sledbenik isključivo one države koju je Koštunica prijavio 2001. godine da bude članica UN. Nismo preneli kontinuitet članstva UN, a po tom osnovu se pravno sledbeništvo sprovodi. Dakle, pojedinačni ugovori, koje su sklapale sve te države koje pominjete, mogu da važe ili ne važe, ali jednu stvar zaboravljate - mi smo potpuno nova država, nastala onog časa kada smo zatražili prijem u članstvo UN.
Oduzeću samo 15 sekundi vremena. Srbija je jedna od najmlađih članica UN i to članstvo vuče iz kontinuiteta sa SRJ. Svi smo mi govorili da nam nikada nije prestalo članstvo u UN, ali je predsednik SRJ, ne vodeći računa da je trebalo da to uradi Vlada SRJ, podneo zahtev UN za prijem SRJ u članstvo. Taj zahtev je prihvaćen i tako je SRJ, čiji smo zaista pravni sledbenik, preko Srbije i Crne Gore, postala član UN.
Možemo mi da govorimo šta nam je milo. Što je babi milo, to joj se i snilo. Da nije bilo te ogromne greške DOS-a i predsednika SRJ, mogli biste pravnoteoretski da govorite o kontinuitetu i sa Nemanjićima. Ali, Srbija je sama prekinula svoj kontinuitet. To čak nije uradio niko iz Crne Gore, to je uradio predsednik SRJ i Srbije, podnošenjem zahteva da Srbija bude član UN, mimo volje nekih političkih stranaka, ali uz volju tada vladajuće većine koja je imala oko 170 poslanika u Skupštini Srbije.
Samo još jednu stvar da ne zaboravite, gospodine Martinoviću. Svu svoju borbu za KiM zasnivamo na tome da ne bude primljeno u UN. Ako mi kažete da je Švajcarska država iako nije u UN, neko ciničan i zlurad mogao bi da vam kaže da to isto tvrdite i za KiM.
Manite se više toga, gospodine Martinoviću. Od članstva u UN zavisi da li država postoji ili ne i mi na vetu Rusije i Kine zasnivamo to da ne postoji KiM. Inače, ako biste se na ovaj način pitali vi i predsednik vaše stranke, koji je rekao da je to već izgubljeno, onda bismo morali da priznamo da KiM postoji kao država.
Pre nekoliko dana počela je naplata carinskih i drugih dažbina na robu koja ide iz pravca centralne Srbije prema KiM… (Predsednik: Gospodine Krasiću, molim vas, budite tiši, ne čujemo govornika.) …a pod izgovorom da se vrši evidentiranje robe. Šef Euleksa gospodin Kermabon izjavio je da je naplata carinskih dažbina dogovorena sa vlastima u  Beogradu, te da ih je Beograd maltene molio da počnu naplatu.
Podsećam vas da je svojevremeno nekome u Srbiji omogućeno, uredbom o oslobađanju PDV-a robe koja ide na Kosovo i Metohiju, da se ne plaća PDV i akciza na robu koja ide na KiM, što sada služi kao izgovor Euleksu i vlastima tzv. države Kosovo da zatraže da sva roba koja naiđe na Jarinje i Brnjak mora da bude evidentirana u južnom delu Kosovske Mitrovice. Posle toga, naravno, slede i druga dokumenta.
Srbi koji žive u severnom delu KiM smatraju da ih ovim, ukoliko je tačno da je Ministarstvo finansija potpisalo protokol sa Euleksom, teramo da se isele sa KiM ili da preuzmu i dokumenta kosovskih vlasti, i da se registruju kod njih, i da kod njih plaćaju PDV, iako može i u Srbiji da se plati i PDV i akciza na tu robu, a da se dogovori sa Euleksom kako će taj novac otići tamo gde je već predviđeno.
Dakle, da li je predstavnik Vlade Republike Srbije potpisao protokol sa Euleksom i time Euleks izašao iz okvira statusne neutralnosti, počeo da sprovodi aktivnosti Vlade republike Kosovo, a Srbija u tome svesno učestvuje, ne reagujući na izjave i Kermabona i Pola Agde da je sve dogovoreno sa Vladom Republike Srbije?
Ponovo tražim odgovor na pitanje – kolike su zarade direktora javnih preduzeća isplaćene u 2008. godini, po svim osnovama, po osnovama zarada, bonusa, premija i nagrada?
Pitam ministra za dijasporu – da li je to iz njegove glave ili je odluka Vlade da on izjavi da Srbija treba da bude u NATO-u, iako je, gospodine ministre, ova skupština, u kojoj danas gostujete, pa ćete možda još jednom, kada bude neki vaš predlog zakona na dnevnom redu…. (Predsednik: Vreme.) …evo završavam, donela Odluku o vojnoj neutralnosti Republike Srbije?
Gospodine ministre, ne vi lično, ali vaša stranka bi morala mnogo da poraste da bih ja sa vama išao na neki TV duel.
Ne mogu da verujem da sedite u Vladi sa drugim ministrima koji smatraju da treba da se poštuje odluka Narodne skupštine i da imate dvojnu ličnost, koja iznosi dvostruke stavove - jedne kao ministar, a jedne kao potpredsednik stranke koja je u Vladi Republike Srbije. E, to je vaše shvatanje o tome šta je Srbija i kako Srbiju treba dalje zastupati.
A vama, gospodine ministre za KiM, sada postavljam dodatno pitanje. Vi hoćete da me ubedite da je vaša reakcija bila to što ste preneli svoj stav predstavnicima lokalne samouprave na KiM? Ja pitam Vladu Republike Srbije šta je uradila povodom toga jer mi je dosadilo više da vas slušam kako ste negde zakukali kada se institucionalizuje republika Kosovo kao nezavisna država.
Pitam vas kao ljude koji sada sedite ovde i gledate u oči celoj Srbiji – šta ćete da uradite da prestane sprovođenje nezavisnosti KiM pod firmom sprovođenja misija koje ste vi odobrili? Vi ste nas ovde ubedili da će Euleks biti apsolutno neutralna misija. Sada nam kažete da morate Srbima da objašnjavate nekakve poteze Euleksa sa kojima se ne slažete. Izvinite, molim vas, tako se KiM ne brani. Tako ga branite već devet godina i danas smo od KiM dalje nego ikada.
Pitam vas, gospodine predsedniče Vlade – šta ćete da uradite da se zaustavi institucionalizacija nezavisnosti KiM? Hoćete li da iz novina saznajemo za jednu po jednu meru koju sprovode misije na KiM, koje su došle sa vašom saglasnošću? Priznajem i sa našom, jer nas neprekidno uspavljujete pričama o tome kako nam to niko neće oteti, kako ćemo da dobijemo spor pred Međunarodnim sudom pravde, kako je misija Euleks po odluci UN apsolutno neutralna, a misija Euleks je pomoćni organ privremenih institucija KiM.
Nas ne zadovoljava odgovor da vi smatrate da Euleks radi stvari koje nisu dogovorene. Još jednom vas pitam – kako mislite da zaštitite 14% teritorije Srbije koja se otima najdrastičnije u istoriji u vreme vašeg mandata? I ako već ne možete da obezbedite bolji život za sve građane Srbije, molim vas, sada, na ovim vanrednim parlamentarnim izborima, predajte nam Srbiju toliku kolika je bila kada ste vi došli na vlast.
Gospodine Bogdanoviću, imala je i carska Rusija takvog ministra, prezivao se Potemkin. I nemojte, molim vas, da mi pričate o tome da se borite za KiM i nemojte da nastavite da se borite kao do sada u svojoj političkoj karijeri. Ni dok ste bili u sastavu kosovske vlade, ni dok ste bili u sastavu srpske vlade.
Samo mi ne pominjite svoju borbu za KiM i osnaživanje ekonomskog statusa građana na KiM, zato što se zbog tog ekonomskog statusa sele iz dana u dan. Poštenije bi bilo da kažete - ne mogu ništa da uradim dole, i da podnesete ostavku ako ne možete ili ako vas drugi deo Vlade ne sluša. To bi bilo poštenije.
A vama, gospodine Srećkoviću, aplaudiraće samo šešeljevci za ovo što ste rekli. Ja jesam učestvovao na izborima, a baš bih voleo da vidim kako će vaša lista jednom samostalno da prođe, da vas ne vodi Boris Tadić pa se posle žali kako mu je muka od malih političkih stranaka koje ucenjuju Vladu Republike Srbije i na taj način stiču određene poene. Mislim da smo mi politički sukob sa SPO završili tako što je nestao SPO. Vi ste sada samo jedan mali prstić DS-a i čudim se gospodinu Tadiću da vas uopšte vodi i čudim se da dijaspora pristaje da SPO brine o njoj već godinama. Jer, to kako vi brinete o dijaspori, vidi se po tome da nemaju pravo uopšte da glasaju na našim izborima. Hvala vam najlepše.