Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Borislav Pelević

Govori

Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, predlažem da u skladu sa svojim ingerencijama prekinete rad ove skupštine i da zakažete hitnu vanrednu sednicu Skupštine, kao reakciju na usvajanje ustavnog okvira za Kosovo i Metohiju, koji je doneo Hans Hekerup. Mi ćemo danas i sutra i verovatno još nekoliko dana razgovarati o zakonima koji su predloženi i koji nemaju apsolutno nikakvu šansu  da budu usvojeni. Budimo realni, uz uvažavanje gospodina Branislava Ivkovića, koji je podneo Predlog zakona o malim i srednjim preduzećima, sasvim je jasno da taj zakon neće proći. Na kraju krajeva, budimo realni i konkretni i kažimo da je bilo vremena, makar 10 godina ranije, da se taj zakon usvoji i sprovede u delo. Mislim da sedeti u ovoj sali više nema smisla ukoliko razgovaramo o nečemu što očigledno neće biti prihvaćeno, s obzirom da DOS ima veliku većinu i taj zakon neće proći, kao ni sledeći zakoni koji su na dnevnom redu ove sednice.
Zato predlažem da se ova sednica prekine i da se zakaže hitna sednica o Kosovu i Metohiji, kao naša reakcija, reakcija Skupštine na zaista sraman ustavni okvir koji je doneo gospodin Hans Hekerup, koji direktno vodi u nezavisnost Kosova i Metohije. Ukoliko se ovaj predlog ne usvoji, poslanička grupa Stranke srpskog jedinstva će napustiti rad ove sednice. Zahvaljujem na pažnji.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, Stranka srpskog jedinstva je danas predložila da se prekine rad ove sednice, da se zakaže hitna vanredna sednica o stanju na Kosovu i Metohiji. Bili smo motivisani sledećim motivima: Prvi je ustavni okvir koji je doneo gospodin Hans Hekerup i koji je protivan Rezoluciji 1244. Po Rezoluciji 1244, ustavni okvir se ne može zvati ustavni okvir, već samo pravni okvir za samoupravu na Kosovu i Metohiji. To je prvi princip koji je prekršio gospodin Hans Hekerup potpisivanjem tog dokumenta.
Drugi princip jeste to, da se u tom dokumentu nigde, ni na jednom mestu ne pominje ni Srbija ni Jugoslavija. A, u izvornom dokumentu, u Rezoluciji 1244, Kosovo i Metohija se tretira kao deo Jugoslavije. Na žalost, ne Srbije, ali ipak Jugoslavije. To je drugi princip koji je prekršio gospodin Hans Hekerup.
Treći princip koji je prekršio jeste uvođenje institucije predsednika Kosova, kako oni kažu, a mi valjda svi kažemo Kosovo i Metohija, jer je to naš ustavni termin. Termin Kosovo odgovara samo Albancima i njihovim zapadnim mentorima. Utvrđivanjem institucije predsednika Kosova i Metohije, znači davanje državnosti Kosovu i Metohiji, što takođe nije predviđeno Rezolucijom 1244. I četvrti princip, osnovni, koji je prekršio gospodin Hans Hekerup jeste to, da će Kosovski zaštitni korpus, odnosno preobučena oslobodilačka vojska Kosova, takozvana OVK, biti regularna vojna sila Kosova i Metohije.
Recite mi samo svi iskreno, da li pod ovim uslovima ima i jednog Srbina, koji će se vratiti na Kosovo i Metohiju? Ja mislim da nema. Tristapedeset hiljada prognanih Srba, Crnogoraca, Goranaca, Muslimana i svih ostalih nealbanaca zajedno, ne mogu pod ovim uslovima da se vrate na Kosovo i Metohiju. Ne mogu da se vrate, ukoliko tamo postoji samo albanska zastava, samo albanski grb, albanska himna, albanska vojska, iako se ustanovi neka druga valuta osim dinara, a koja se zove dardan. Dakle, Kosovo i Metohija ovim ustavnim okvirom dobija sve elemente nezavisne države, hteli mi to da priznamo ili ne. Nadam se da niko od nas koji ovde sedi neće to priznati.
Rešavanje sudbine 1.300 otetih i kidnapovanih Srba je takođe problem koji mi moramo da postavimo na dnevni red, iako smo ga usvojili u rezoluciji. Takođe, gospodin Hans Hekerup nigde ne pominje ovaj element, koji je za nas nadam se sve veoma značajan.
Stranka srpskog jedinstva ne želi u ovoj skupštini da danas i ove nedelje uopšte razgovara o nekim zakonima, koji su važni u nekim drugim okolnostima. Kao što je zakon o malim i srednjim preduzećima, zakon o zaštiti maloletnika, i tako dalje i to iz dva razloga. Prvo, smatramo da je Socijalistička partija Srbije imala dovoljno vremena u proteklih 10 godina da ove zakone usvoji na Skupštini i da njihova vlada ove zakone realizuje. Mislim da je ovo malo kasno. To je prvi razlog. Drugi razlog je to što je sasvim sigurno da većina, koju ima DOS, neće prihvatiti ove zakone. Dakle, mi možemo da sedimo ovde 4-5 dana, ali je sasvim sigurno da ništa od ovoga nećemo usvojiti i da ćemo uzalud izgubiti vreme.
Smatram da je svaki izgubljen dan za Kosovo i Metohiju dug kao čitava jedna godina. Mi smo danas ponovo, po ko zna koji put, na početku ove sednice minutom ćutanja odali počast našim preminulim herojima. Zaista je ružno govoriti o tome i igrati se sudbinama njihovim i njihovih porodica. Kada ćemo već jednom da počnemo Skupštinu normalno, a da ne odajemo počast našim poginulim herojima. Pozdravljam u ime Stranke srpskog jedinstva mirno i diplomatsko rešenje problema na jugu Srbije. Molim se Bogu da prilikom ulaska naših snaga u "zonu B" ne pogine više ni jedan naš vojnik, ni jedan naš policajac. Jedina smo stranka u opoziciji koja je podržala miran plan gospodina Čovića, koji želi ovaj problem da reši na miran i diplomatski način. Smatram da naša ukupna diplomatija i naša ukupna politika u rešavanju problema Kosova i Metohije mora biti mnogo energičnija, da mora biti mnogo dinamičnija, da moraju naši diplomati i državnici da u svakom susretu sa stranim državnicima, pitanje Kosova i Metohije i primene Rezolucije 1244, postave kao pitanje broj jedan. O tome se radi.
Možda će ovo neko nazvati demagogijom, možda jeftinim političkim trikovima, možda političkim marketingom. Statut i program Stranke srpskog jedinstva nas obavezuje da pitanje Kosova i Metohije mi iz Stranke srpskog jedinstva, a siguran sam i svi vi, zaista svi vi, uopšte ne sumnjam u to, posmatramo kao jedno od naših najbitnijih pitanja. Zato ne vidim razloga da odlažemo do ponedeljka ovu veoma važnu sednicu o rešavanju pitanja Kosova i Metohije. Bojim se da će to biti kasno. Zato još jednom preporučujem da svi zajedno odlučimo da sutra, već sutra, održimo sednicu. Kao što sam saznao na sastanku predstavnika parlamentarnih političkih poslaničkih grupa, odlučeno je da ta sednica bude tek pošto Vlada bude pripremila adekvatna dokumenta, po kojima ćemo razgovarati u ponedeljak. Smatram da je to suviše kasno i da nema razloga da toliko čekamo.
Mi ćemo napustiti ovu sednicu. To ne znači opstrukciju rada. Imamo samo 14 poslanika. Ukupno nas ima 250, pa prema tome, ovo smatrajte samo kao principijelno poštovanje programa i programskih opredeljenja Stranke srpskog jedinstva. Mi vam želimo prijatan rad i onda ćemo se verovatno videti već u ponedeljak, kada se bude razgovaralo o problemu Kosova i Metohije. Hvala vam na pažnji i hvala vam na razumevanju.
(Poslanici Stranke srpskog jedinstva napuštaju sednicu).
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo ministre, danas je na dnevnom redu Zakon o socijalnoj zaštiti i obezbeđivanju socijalne sigurnosti građana, a što je još jedan iz seta zakona iz socijalne politike. Veoma je sličan zakonu o društvenoj brizi o deci, koji smo juče, nažalost, u celini usvojili. Ne bih se složio sa gospođom Matković, nadležnim ministrom, da se radi sami o tehničkim promenama. Mislim da to  mišljenje neće deliti ni oni koji su u stanju socijalne potrebe, odnosno oni koji su predmet ovog zakona, a to su porodice, to su pojedinci, lica koja dobijaju dodatak za pomoć i negu drugih lica, dakle sve porodice koje imaju socijalne potrebe, koje praktično žive od socijalne pomoći. Mislim da ćete se složiti sa mnom, da ovo nisu samo tehničke nego i finansijske promene, nažalost koje će udariti ponovo po njihovom životnom standardu. Ja ću pokušati da matematičkim putem objasnim da ovo što govorim jeste zaista tako i jeste zaista argumentovano.
Pre svega, ako uzmemo član 1. u tački 1, kada se radi o pojedincu koji dobija socijalnu pomoć, odnosno materijalno obezbeđenje, ukoliko je ranije bilo 50% od neto zarade, danas je od pune zarade samo 16%. Ranije je i plata bila 80 maraka, a to smo utvrdili, znači najpovoljnija plata na koju se obračunavalo bila je 80 maraka, pa je 50% bilo 40 maraka. Sada je za prošli mesec bila plata 140 maraka ili 4.270 dinara, po izveštaju Republičkog zavoda za statistiku. Ukoliko od 140 maraka obračunamo 16%, to je znači 22,4 marke.
Ukoliko se ide na to da će do kraja godine biti zarada 200 maraka u proseku u Republici, što je vrlo optimistički, ali da mi to prihvatimo i da to bude tako, čemu bi se svi mi obradovali, makar svi koji su dobronamerni, u tom slučaju bi 16% bilo 32 marke. Dakle, ako idemo na projektovanu zaradu od 200 maraka po zaposlenom u Republici, to bi značilo po ovom procentu od 16% kada se radi o pojedincu, samo 32 marke, a što je manje od 40 maraka koje se dobijalo na ime 50% od plate po zaposlenom radniku koja je iznosila 80 maraka.
Isti je slučaj i sa porodicom, koja je karakteristična porodica, recimo od četiri člana. Ranije je primala 95% od zarade, a danas prima 30% zarade. To je znači na zaradu od 80 maraka koja je bila u prethodnom periodu, 76 maraka, dok na zaradu koja je trenutno aktuelna u Srbiji i koja se, bojim se, neće promeniti za ova naredna tri meseca od 140 maraka, to je 42 marke, znači znatno manje od 76. Recimo, da pretpostavimo da će do kraja godine zarada u proseku biti 200 maraka, a što će biti veliki uspeh Vlade, a čemu ćemo se svi naravno obradovati, u tom slučaju, to će biti 60 maraka. Dozvolićete gospođo Matković, da je 60 maraka daleko manje od 76 maraka, a kada se radi o licima koja žive od materijalnog obezbeđenja.
Isti slučaj je i u članu 4, dodatak za pomoć i negu drugog lica. Na 80 maraka to je 32 marke, na 140 maraka je 18 maraka, a na 200 maraka je 26 maraka. Dakle, ako bude plata do kraja godine 200 maraka, to će biti samo 26 maraka. Ovde se ne radi o tehnici, o neto i bruto platama, to je sasvim jasno. Radi se o procentu, zaradi, a kada se radi o članu 1, koja se obračunava za prethodni kvartal ili o članu 4. o zaradi po zaposlenom u Republici, koja se obračunava za prethodni mesec, što je dobro rešenje, jer su to lica koja su zaista najugroženije kategorije.
Naravno, u članu 6. piše da će se to sve usklađivati sa troškovima života i to je dobro što je taj član zastupljen u ovom zakonu. Međutim, mislim da bismo time samo gubili vreme. Ukoliko Vlada projektuje da plata bude 200 maraka do kraja godine ili 250 ili 180, onda na tu platu je trebalo primeniti odgovarajuće procente, da se ne bismo ponovo sastajali povodom ovog zakona u septembru, odnosno oktobru mesecu. Mislim da je ovo realnost i da će realno prinadležnosti koje primaju oni koji su u stanju socijalne potrebe zaista biti ovim zakonom umanjene. Nije to drastično umanjenje, ali jeste ipak značajno umanjenje, s obzirom da se radi o kategoriji koja je najugroženija. Zato bih zamolio i gospođu minstra i narodne posalnike da se ovaj zakon vrati na doradu i da se po projektovanoj zaradi po zaposlenom u Republici Srbiji za ovu godinu primene odgovarajući procenti koji ne bi ugrozili životni standard onih koji su ionako najviše socijalno ugroženi. Zahvaljujem se na pažnji i razumevanju.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, želim da izrazim svoje žaljenje što prilikom razmatranja ovog veoma važnog Zakona o društvenoj brizi o deci među nama nije i resorni ministar.
Nadam se da to ne pokazuje i stav nadležnog Ministarstva za društvenu brigu o deci. Pre svega bih želeo da kažem da sam, proučavajući ovaj predlog zakona i upoređujući ga sa već usvojenim Zakonom o budžetu, došao do evidentnog saznanja, da se ova dva zakona nalaze u koliziji.
Mi smo ovde usvojili Zakon o budžetu za ovu godinu. U obrazloženju ovog zakona, koji je sastavni deo Zakona o budžetu, stoji da pravo na materinski dodatak ima svaka majka i da materinski dodatak iznosi 30% od prosečne neto zarade u privredi Republike. Takođe stoji da pravo na pomoć za opremu novorođenčeta ima svaka majka sa prvo troje dece i da se ova pomoć isplaćuje jednokratno i iznosi jednu prosečnu neto zaradu po zaposlenom u privredi. Kada se radi o dečijem dodatku, odnosno pravu na dodatak za decu, stoji takođe da se za prvo troje dece u porodici, u zavisnosti od materijalnog položaja porodice, redosleda rođenja deteta, a nezavisno od materijalnih uslova, pravo na dodatak za decu ima porodica sa troje dece, odnosno treće dete u opštinama, odnosno delovima opština sa negativnom stopa priraštaja stanovništva.
Kada uporedimo Zakon o budžetu koji je već usvojen, sa ovim predlogom zakona, dolazimo do saznanja da se ovim novim zakonskim projektom, praktično, smanjuju izdaci za društvenu brigu o deci i to materinski dodatak se smanjuje, smanjuje se pravo na pomoć za opremu novorođenčeta i smanjuju se dečiji dodaci. To je regulisano članom 2., gde umesto 30%, koliko je trebalo da se dobije od prosečne neto plate, sada se smanjuje na 9%. U članu 3. za opremu novorođenčeta umesto jedne prosečne plate, sada je predviđeno da to bude 30% od prosečne zarade po zaposlenom u Republici. I u članu 5. znatno se smanjuju dečiji dodaci u odnosu na već usvojen Zakon o budžetu.
Zakonom o budžetu su određena sredstva koja bi pokrila ove rashode budžeta. Znam da će neko iz Vlade, odnosno iz Vlade neće niko, jer nikoga nema, ali njihov portparol će sigurno reći da se ovo odnosi na bruto plate i to je meni sasvim jasno, jer o tome razgovaramo već više od nekoliko meseci. Radi se o tome da je trebalo ovaj zakonski projekat usaglasiti sa već usvojenim Zakonom o budžetu, odnosno Zakon o budžetu tako napraviti da u obrazloženju stoje ove cifre, ovi procenti koje je Vlada predvidela za društvenu brigu o deci.
Kada se ovi podaci, ovi procenti koji su predloženi uporede sa današnjim prosekom ličnog dohotka, onda dolazimo do saznanja da se zaista radi o drastičnom umanjenju svih ovih davanja i prava na opremu novorođenčeta i prava na materinski dodatak, a takođe i dečiji dodatak. To je vrlo jasno. Ukoliko predstavnici Vlade kažu da je plata bila pre 5. oktobra 80 maraka, a jeste bila, a to je onda iznosilo 24 marke. Ako je danas prosek 4.270, a to je po Zavodu za statistiku, to je znači danas 140 maraka i to iznosi 12,6 maraka. Dakle, umesto 24 marke sada će se primati 12,6 maraka.
Dakle, radi se o prepolovljavanju sredstava koja su određena za pravo na materinski dodatak. Pravo na pomoć za opremu novorođenčeta, ranije je bilo kod proseka od 80 maraka plate, bilo je, a danas je to 140 maraka i danas to iznosi 42 marke. Ranije je bilo 80 maraka jedna plata i 80 maraka je bila jedna prosečna plata koja se dobijala za pravo na pomoć za opremu novorođenog deteta. Ovde smo došli do umanjenja od 50%. Takođe se radi i o ovom trećem, gde su drastično umanjeni dodaci za decu, za sve tri kategorije dece.
(Predsednik: Vreme.)
Zaista drastično umanjenje od preko 50%, a iako će verovatno neko reći da ovo nije umanjenje, onda samo treba pogledati prosek koji smo primali pre 5. oktobra i prosek koji primamo sada izražen, u dinarima ili u markama, sasvim svejedno. Hvala. (Aplauz SSJ.)
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, koliko Vlada brine o deci pokazuje činjenica da nijedan ministar nije prisutan dok razgovaramo o Zakonu o društvenoj brizi o deci, a naročito ne resorni ministar. Toliko o brizi Vlade.
Ne bih se složio sa mojim prethodnikom da Kosovo i Metohija nije suvereni deo Srbije i Jugoslavije. Ona jeste suvereni deo Srbije i nadam se da će tako uvek i biti. Mi trenutno, zbog okupacije i stranog protektorata, nemamo one ingerencije koje moramo da imamo. Ali, ako mi kažemo, kao predstavnici Vlade, da Kosovo i Metohija nije suvereni deo Srbije, onda su to za mene veoma teške i neprihvatljive reči.
Ako sam dobro shvatio gospodina Čedomira Jovanovića, on je u svom izlaganju rekao, u stvari, priznao da su ova davanja mnogo manja od davanja koja su bila po prethodnom zakonu. To je rekao upravo zbog razloga da mi možemo danas da donesemo neki zakon koji jednostavno nije primenjiv. Ne bih tako rekao. Jednostavno, prostom računicom smo već došli do zaključka da su ovim zakonom drastično smanjena primanja koja ostvaruju deca, odnosno majke, po ovom zakonu. Ako je već tako i ako hoćemo da usvojim ovaj zakon, član 6, kao što je i rekao gospodin Jovanović, kaže da to moramo da uskladimo sa porastom troškova života. Onda, hajde da to uradimo već danas. Troškovi života su već toliko narasli da prostom matematikom izlazi da je ranije jednostavno primano 24 marke, a danas 12,6 maraka, za materinski dodatak.
Za opremu novorođenčeta umesto 80 maraka, koliko je iznosila jedna prosečna neto zarada, sada umesto to da bude recimo makar toliko, 80, sada je 42 marke. Ovo nije matematika, ovo je život, ovo su činjenice i o tome se radi. Potpuno razumem težnju gospodina Jovanovića da u nedostatku resornog ministra ili bilo kog drugog člana Vlade on zastupa Vladu i to je u redu, nemam ništa protiv toga, ali neka se kaže jasno da je gospodin Čeda Jovanović portparol Vlade Srbije, jer ministri ne žele da prisustvuju sednicama Narodne skupštine kada se odlučuje o njihovim preldozima, o njihovim zakonima. Molim vas da i vi, gospoda iz DOS-a to shvatite kao činjenicu. To je omalovažavanje ne samo nas iz opozicije, nego i vas iz vlasti. To su vaši ministri, to je omalovažavanje svih građana Srbije, celog ovog visokog doma.
Možete vi da ukinte prenose, ukinite ih, možete to da izglasate. Kao što ste i primetili, Stranka srpskog jedinstva ovu govornicu nikada nije zloupotrebila, niti je koristila za propagiranje svog programa. Mi samo vrlo ozbiljno razmatramo sve zakone. Ukinite vi prenose, dajte da raspravljamo bez ijednog poslanika ovde, bez kvoruma i onda ćemo verovatno ostati samo mi koji radimo, pričaćemo jedni drugima, a vas to neće interesovati.
To je vaše pravo, ali vas molim kada se radi o zakonu o deci svi ovde imamo veliku odgovornost i dajte danas da se dogovorimo, s obzirom da su troškovi života već toliko narasli i da je plata porasla u odnosu na razdoblje pre vašeg dolaska na vlast, da se danas dogovorimo da upravo te kriterijume i primenimo. Nije to problem, ali je logično i da li je dobro da majkama i deci ukinemo, odnosno prepolovimo njihova primanja? Mislim da nije u redu.
Shvatimo da se srpski narod nalazi u velikoj krizi pada nataliteta, da bela kuga hara celom Srbijom. Nemam ništa protiv što je porast nataliteta zabeležen kod Albanaca i kod Muslimana. Neka im je srećno, ali moramo da vodimo računa i o svom narodu. Mi ćemo za 25 godina da postanemo nacionalna manjina u sopstvenoj državi i onda ćemo govoriti neki drugi jezik, bosanski ili ne znam kakav drugi, albanski jezik. Molim vas da shvatimo da je ovo nešto što se ne tiče politike i potpuno se slažem sa gospodinom Jovanovićem da ovo ne smemo da zloupotrebljavamo. Ovo su naša deca, ovo je budućnost naše nacije, ali nemojte kao nova vlast da im prepolovite i onu crkavicu koju su do sada primali ili nisu primali. Ovo zaista govorim iz najbolje namere i apelujem i na vas iz DOS-a da ovo prihvatite kao realnost i kao činjenicu. Uzmite digitron, izračunaćete i videćete da su zaista primanja duplo manja nego što su bila po prethodnom zakonu. Zahvaljujem se na pažnji i na razumevanju.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, veoma sam neprijatno iznenađen diskusijom mog uvaženog kolege gospodina Stanka Kovačevića, koji je govoreći o radu poslanika iz svih opozicionih grupa zaista iskazao jedno mišljenje koje mi je nespojivo sa njegovom ličnošću, pošto veoma uvažavam gospodina Stanka Kovačevića. Nisam se u tome prepoznao gospodine Kovačeviću, ali smatram da je kvalitet ove skupštine da se čuju i mišljenja koja su različita od mišljenja vladajuće koalicije u ovom parlamentu.
Ukoliko gospodin Kovačević ili ostali poslanici DOS-a ne misle tako, onda to vodi samo autokratizmu i mislim da to nije dobro. Mislim da je kvalitet demokratije i ove skupštine ukoliko svi govorimo različito o zakonskim projektima, sa najboljom namerom da se oni poboljšaju na razne načine, ili da se vrate Vladi na doradu ili da se usvajanjem amandmana opozicije oni poboljšaju na dobrobit svih građana Srbije, bez obzira da li su ti građani glasali za poslanike vladajuće koalicije ili za sadašnju opoziciju.
Samo bih upozorio gospodina Kovačevića, ali i sve ostale poslanike da postoje tri opozicone grupe u parlamentu, SPS, SRS i SSJ, pa vas molim da nas uvek ne izjednačavate sa svima. Mi nažalost nismo bili na vlasti, a želeli smo da budemo na vlasti i želimo da budemo na vlasti, gospodine Kovačeviću i nadam se da će jednog dana do toga i doći. Ako ne dođe, biće to volja građana i nećemo zbog toga mnogo patiti, ali vas molim da ubuduće obratite pažnju na ono što se zove notorna činjenica.
Juče sam, pošto sam prozvan kao jedan od poslanika koji govori o ovom zakonskom projektu, govorio, a i danas ću govoriti o tome da ovaj zakonski projekat nije dobar. Jednostavno zbog toga što se, ukoliko se on usvoji, ovim daju zaista velike ingerencije Vladi Srbije, a Skupština Srbije se stavlja u položaj izvršnog organa Vlade Srbije. Naprotiv, trebalo bi da bude suprotno, ali nažalost nije.
Ako se uzme u obzir član 3. ovog zakonskog projekta o platama državnih organa i javnih službi i član 5. ovog zakonskog projekta, onda ispada da osnovicu za obračun plata u državnim i javnim službama određuje Vlada Srbije. Član 5. govori o tome da razvrstavanje u platne grupe zaposlenih i određivanje koeficijenta takođe određuje Vlada Srbije. To znači da Vladu Srbije stavljamo na pijedestal vrhovnog i zakonodavnog izvršnog organa u Republici Srbiji, što, nadam se da i vi mislite gospodo iz DOS-a, nije dobro. Nije dobro da stavljamo na pijedestal vrhovnog komadanta ove zemlje, Vladu Srbije, jer ona to nije. Nadam se da se svi slažete sa mnom da se vlast deli na tri dela, na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Usvajanjem ovog zakona, vrhovna vlast jeste Vlada Srbije, što je protivno Ustavu Republike Srbije.
Član 82. Ustava Republike Srbije govori o tome da Narodna skupština uređuje svoj rad, organizaciju i način ostvarivanja prava i dužnosti narodnih poslanika. Dakle, ne može Vlada Srbije da određuje plate narodnih poslanika, naše koeficijente i ne može da određuje platu potpredsednika i predsednika Narodne skupštine Republike Srbije. To nije običaj ni u drugim demokratskim zemljama Evrope i sveta.
Takođe član istog Ustava Republike Srbije broj 90, koji govori o ingerencijama Vlade, nigde ne pominje da je funkcija i ingerencija Vlade da ona određuje osnovicu i koeficijente državnih organa i javnih službi. To zaista nije zabeleženo u demokratskoj praksi. Samo sam želeo juče, a i danas želim, da upozorim da ovim mi omalovažavamo i diskreditujemo Skupštinu Srbije i građane koji su glasali za razne poslaničke grupe koje se nalaze u ovoj skupštini. Ipak je Skupština po Ustavu Srbije vrhovni zakonodavni organ i najviši dom u ovoj zemlji. Ako želimo da ingerencije Skupštine damo Vladi Srbije, onda se stvara centralizacija protiv koje se, kako čujem, i vi iz DOS-a borite i što je dobro i pozitivno, ako je to iskrena. Ali, ako usvojimo ovaj zakonski projekat, onda to znači da to nije iskreno i da se Vladi daju zaista velike ingerencije.
Juče sam predložio i danas predlažem da postoji solucija i kompromis da Skupština ipak određuje osnovicu i koeficijente na taj način što će nadležni Odbor za finansije Skupštine Republike Srbije da odredi osnovicu i koeficijente plate u državnim organima, koji su birani. Velika je razlika između biranih i postavljenih organa. Predsednik Republike Srbije se po Ustavu bira, narodni poslanici se biraju i prema tome, ne može Vlada koju smo mi izabrali da nama određuje koeficijente i osnovicu.
Samo sam o tome govorio i mislim da je dobar kompromis i dobro rešenje da nadležni odbor Narodne skupštine, Odbor za finansije, što i jeste u njegovoroj nadležnosti, odredi osnovicu, koeficijente, a da mi to kao Narodna skupština prihvatimo, jer kako ćemo se mi ponašati kao poslanici ili predsednik Republike ukoliko zavisimo od dobre volje Vlade Srbije, koju smo mi izabrali. Radi se sukobu nadležnosti i radi se o tome da mi, ukoliko ovo usvojimo, ovaj zakon, onda ćemo ustoličiti Vladu Srbije kao neprikosnoveni najviši i zakonodavni i izvršni organ.
Izvinjavam se, gospodine predsedniče, ukoliko sam delimično zloupotrebio svoje pravo izlaska za ovu govornicu kao predstavnik poslaničke grupe i što sam se obratio gospodinu Kovačeviću, ali i drugim poslanicima DOS-a. Samo želim da vam kažem da je dobro da se u ovoj skupštini čuju mišljenja koja su različita od vaših mišljenja. Koliko se sećam, a bio sam već poslanik kada ste bili opozicija, vi ste se borili da se i te kako čuju vaša mišljenja i da se vaša mišljenja i vaši amandmani uvaže. Bilo je takvih slučajeva.
Nažalost, u ovom novom sazivu nijedan amandman nijednog poslanika opozicije nije usvojen, a verujte mi da je bilo zaista dobrih, dobronamernih i veoma korisnih amandmana koji bi poboljšali predložene zakonske projekte, ali ako vi smatrate da treba ići dalje u centralizaciju i da se odričete demokratije, onda to verovatno treba objasniti i svim onim biračima Srbije koji su vas birali. Još jednom se izvinjavam ukoliko sam delimično zloupotrebio svoje pravo. Hvala na pažnji.
Uvažena gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministre, predlažem da se ovaj amandman prihvati jer smatram da je zaista na mestu. Znači, ukoliko se desi da poslodavac ne isplati zaradu do 30-tog za prethodni mesec, onda je on po Predlogu zakona dužan da uplati doprinose na najnižu osnovicu iz stava 2. ovog člana. Predlog amandmana je da to bude minimalna zarada. Mislim da je to dobro. Doći ćemo, ukoliko ne prihvatimo ovaj amandman, u situaciju koja je paradoksalna.
Ta situacija je sledeća, većina poslodavaca će morati da isplaćuje minimalne zarade. Ta zarada je 35% u odnosu na prosek iz prethodnog meseca, po Republičkom zavodu za statistiku. Ako znamo da je u prethodnom mesecu, po Republičkom zavodu za statistiku Republike Srbije, prosečna zarada bila oko 4.200,00 dinara, a 35% je 1.500,00 dinara. To je minimalna zarada. Desiće nam se, ako se prihvati ovaj zakon u ovom predloženom obliku, da će poslodavac morati da uplati najnižu, odnosno doprinose na najnižu osnovicu, a to je 3.033,00 dinara, to znači negde oko 2.500,00 dinara. Dakle, nelogično je da u državnu kasu ide 2.500,00 dinara, a da kao plata radniku ide samo 1.500,00 dinara.
Mislim da bi usvajanje ovog amandmana unekoliko uklonilo ovu disproporciju i da bi zaštitilo radnika. Verujte mi, veliki broj poslodavaca imaće veliku muku da isplati čak i minimalnu zaradu, a kamoli najniže osnovice. Ukoliko se tome dodaju još i doprinosi, onda će zaista biti vrlo teško da se isplati ono što je poslodavac dužan da isplati u toku meseca.
Usvajanje ovog amandmana bi znatno ublažilo ovaj stav i ne vidim razloga da se to ne uradi, time bi se pomoglo većini poslodavaca u Srbiji, bilo u privatnom, bilo u društvenom sektoru. Hvala na pažnji.
Uvaženi predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministre, smatram da ovaj amandman ne možemo da prihvatimo, kao stranka SSJ, s obzirom da je on, na žalost, u ovom delu još restriktivniji od člana 10. koji predlaže Vlada.
Dakle, mislim da je bolje da ostane "može se izreći mera zabrane obavljanja delatnosti u trajanju od 30 do 90 dana", nego da se mora izreći.
Ipak, ovo se može posmatrati selektivnije, a u tom smislu je, koliko sam ja shvatio, malopre govorio i predsednik poslaničke grupe DOS-a. Ne znam da li kao predstavnik Vlade, u ime Vlade, ili u ime svoje poslaničke grupe, ali i on je rekao da će se neke stvari sagledavati post festum, odnosno selektivnije nego što je to u zakonima propisano i to u svakom slučaju i treba podržati ako je to stvarno tako. Ja bih postavio jedno pitanje gospođi Matković, nadležnom ministru i molio bih za odgovor ukoliko je to moguće.
Pitanje je vrlo konkretno, u obrazloženju zakona stoji, s obzirom na činjenicu da dolazi do uvećanja osnovica za obračun i uplatu doprinosa, jer se u nju uključuje i porez, kao i navedena druga lična primanja, a misli se na topli obrok, regres i terenski dodatak, nužno je da paralelno sa ovim promenama,odnosno neposredno posle njih, dođe do smanjenja stope doprinosa od strane fondova za PIO. S obzirom da to ovim zakonom nije predviđeno, ali stoji u obrazloženju, molio bih da gospođa ministar samo kaže kada će doći do smanjenja stope, odnosno do izvesnog usklađivanja. Naravno, ne na štetu Fonda za PIO, ali nikako ni na štetu poslodavca, odnosno zaposlenih.
Ovde piše da je nužno da to bude paralelno sa ovim promenama, odnosno neposredno posle njih. Pošto ne dolazi do smanjenja stope poreza paralelno sa ovim promenama i sa donošenjem zakona, ja bih molio za objašnjenje šta to znači - neposredno posle njih i kada se to otprilike može očekivati, a po mišljenju nadležnog ministra. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, naravno da, po članu 86. Poslovnika, Narodna skupština može da odluči o promeni redosleda, uz saglasnost predlagača. Ne bih rekao da je ovde neozbiljna Narodna skupština, niti predsednik Narodne skupštine, ali je svakako neozbiljan u ovom slučaju predlagač, odnosno Vlada Republike Srbije. Ukoliko je ministar danas zauzet nekim neodložnim poslom, a ne znam koji bi to posao bio preči od ovog danas - donošenje zakona upravo iz njegove oblasti, onda je makar Vlada mogla da uputi zamenika ministra za zdravstvo ili nekog od pomoćnika. Mislim da se u tome ogleda neozbiljnost Vlade, kao što se ogledala i mnogo puta do sada, kada uglavnom ministri iz Vlade ne prisustvuju sednicama Narodne skupštine. Moram da kažem da ovde moram da izdvojim neke ministre koji veoma ozbiljno shvataju svoju dužnost, kao što je, recimo, gospođa Matković, koja je vrlo obrazloženo ovih dana branila svoj zakonski projekat.

Mislim da ova praksa ne treba da bude zastupljena ubuduće, s obzirom da je premijer juče rekao da je Vlada Srbije za ovih 100 dana učinila više za imidž Srbije, nego cela Srbija za 100 godina unazad. Stavljati se iznad svih i stavljati se čak i iznad Nikole Pašića, kao premijera, do sada ipak najuspešnijeg - to ne bih mogao da pravdam. To bi se moglo opravdati da gospodin premijer sedi ovde i da gospoda ministri sede ovde kada se usvajaju njihovi zakonski projekti.

SSJ će glasati protiv izmene redosleda, upravo iz principijelnih razloga. Hvala na pažnji.
Uvaženi predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo ministri, ovaj zakon nije prihvatljiv za poslaničku grupu  stranke Srpskog jedinstva. Međutim, ukoliko bi se zakon vratio na doradu i ukoliko bi Vlada pokušala da promeni članove 3. i 5. mislim da bi ovaj zakon mogao da bude prihvatljiv za sve narodne poslanike.
O čemu se radi? Zaista je nelogično da Vlada, po članu 3. ovog predloga zakona, određuje osnovicu za obračun i isplatu plata predsednika Republike, narodnih poslanika i ostalih koje je narod izabrao, a mi ovde biramo Vladu. Dakle, radi se o jednom zaista centralističkom sistemu koji ne bi trebalo da bude merilo nove vlasti.
Smatram takođe i za član 5. koji kaže da "razvrstavanje u platne grupe zaposlenih iz člana 1. ovog zakona i koeficijente za obračun i isplatu plata utvrđuje Vlada Republike Srbije", da se ponovo radi o istom. Zaista je veoma nelogično.
Predlažem da Vlada utvrdi predlog zakona po kome bi osnovicu, razvrstavanje u platne razrede i koeficijente utvrđivao nadležni odbor Skupštine Republike Srbije. Mislim da je to sasvim prihvatljivo, jer bismo time makar zadržali dostojanstvo Skupštine kao najvišeg doma.
U članu 53. našeg poslovnika kada se radi o nadležnostima Odbora za finansije, koji je nadležan upravo za ovu materiju, stoji da pored ostalih pitanja može da razmatra i odlučuje i o drugim pitanjima iz oblasti finansija, što bi moglo da se podvrgne pod član 3. i član 5, dakle da Odbor za finansije utvrđuje osnovicu, razvrstavanje u platne razrede i koeficijente za plate, makar izabranih, odnosno biranih državnih organa. Dakle, tu pre svega mislim na predsednika Republike, na narodne poslanike i na ostale koji se biraju neposrednim izjašnjavanjem građana.
Time nećemo povrediti dostojanstvo građana, nećemo ni dostojanstvo ovog najvišeg zakonodavnog doma. Hvala na pažnji.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, uvažene kolege narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, moj amandman je gotovo identičan kao i amandman mog prethodnika. Na žalost, za jedan glas nije prošao i nadam se da ćemo sada biti malo svesniji i da ćemo izglasati ovaj amandman. Radi se o tome, da je zaista veliko pitanje, ko će zaposliti onog ko ostane bez posla ako taj ima 55 godina života. Njemu će, ukoliko je prosek jednog životnog veka u Srbiji 75 godina, ostati još 20 ili 25 godina života bez ikakvih prihoda. Ovde se radi isključivo o principu solidarnosti i o principu humanosti. Ukoliko se ovaj zakon usvoji, to znači da će taj radnik zaista ostati bez ikakvih prihoda, iako on gotovo nikada nije kriv zbog toga što je ostao bez posla. Oko 50.000 radnika je do sada primalo ovu pomoć. Do kraja godine ko zna koliko će ih još biti. Jedan deo poslodavaca će zbog prevelike osnovice za plaćanje doprinosa, morati dalje da otpušta radnike. Dakle, ovaj će broj sigurno biti uvećan.
Predstoji i privatizacija. Predstavnici vlasti su svesni i sami potvrđuju da će privatizacija i velika osnovica za doprinose prinuditi poslodavce da otpuštaju radnike i da će se broj otpuštenih radnika znatno uvećati do kraja ove godine. Izlaz iz ove situacije Vlada vidi na dva načina. Prvo, da niko neće ostati bez socijalne zaštite, jer će doći sredstva iz inostranstva, i da će sistemom donacija svi oni biti zbrinuti, jer se nalaze u stanju socijalne potrebe. Veliko je pitanje koliko će donacija doći i da li će uopšte doći i u koje će svrhe ići donacije? Prema tome, nije ubedljiv ovaj argument Vlade Srbije. Drugi argument je, prekvalifikacija za one koji ostanu bez posla. Molim vas, teško je zamisliti da ljudi od 50-55 godina ponovo sednu u klupe, u svojim godinama. Zaista nije humano i zaista nije u redu i sasvim je sigurno, da ovaj argument Vlade ne stoji.
Vlada u obrazloženju tvrdi, da će se ovim članom sprečiti da se nezaposleni bave radom na crno, a istovremeno primaju plate, istovremeno im se uplaćuje penzijsko i invalidsko osiguranje. Ti radnici, sasvim sigurno, ne rade na crno zbog želje da budu kriminalci ili šverceri, već zato što ih je na to naterala potreba da prehrane svoju porodicu. Osim toga, Vlada tvrdi da prethodni Zakon, koji je sadržao ovaj član, jednostavno nije stimulisao radnike da nađu zaposlenje. Iluzorno je o tome pričati, jer sam već obrazložio, a i moj prethodnik, da je vrlo teško naći zaposlenje sa 55 godina života. Zato vas molim i apelujem, da iz razloga humanosti i solidarnosti, glasate da se ovaj amandman usvoji, gde stoji da se nezaposlenom licu koje je bilo osigurano 30 i više godina, novčana naknada isplaćuje do njegovog zaposlenja ili sticanje uslova za starosnu penziju.Zahvaljujem na pažnji.
 Dame i gospodo narodni poslanici, nemam nikakvih iluzija da će moj amandman biti prihvaćen, s obzirom da nije prihvaćen prethodni amandman gospodina Luneta, koji je u Demokratskoj stranci Srbije, pa njegov amandman na žalost nije prošao.
Mislim da je moj prethodnik potpuno u pravu i da nije bitno ko podnosi amandman. Mislim da ni jedan od ovih poslanika, koji je podneo ovaj amandman nije imao lošu nameru, a najmanje, da sam ja to uradio, zbog jeftinog političkog trika, kako je to malopre rekao šef poslaničke grupe DOS-a. Mislim da ta njegova rečenica govori više o njemu, nego o meni. Neka o tome, na kraju krajeva, građani Srbije sude. Nije korektno da naša želja da se ovaj zakon popravi, poboljša, naiđe na takav otpor i na takve reči gospodina Čede Jovanovića, koji na žalost, sada nije tu, otišao je, ali to je njegov problem. Mislim, da smo svi mi hteli da se ovaj zakon poboljša.
Još jednom ću da pročitam moj amandman: "nezaposlenom licu koje je bilo osigurano 30 i više godina, novčana naknada isplaćuje se do njegovog zaposlenja ili sticanja uslova na starosnu penziju".
Ako je ovo jeftin politički trik, onda gospodin Čeda neće moći da spava mirno, ali ću ja moći da spavam mirno, kao i svi oni poslanici koji su glasali za prethodni amandman. Hvala.
Uvaženi gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, u ime SSJ izražavam svoje zadovoljstvo zbog održavanja ove vanredne hitne sednice povodom situacije na Kosovu i Metohiji. SSJ je od prvog dana tražila da se ova tema stavi na dnevni red i tražili smo čak i da se pokuša kod UNMIK-a tražiti dozvola da se neka od sednica održi u Prištini, a čime bismo pokazali da je Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije i Jugoslavije. Na žalost, neki su me nazvali demagogom, ali tvrdim da to nije demagogija, već da je to stastavni deo i Srbije i Jugoslavije. Danas razgovaramo o Kosovu i Metohiji, jer je zaista dogorelo do noktiju. Ovih dana će biti najverovatnije, protivno svim našim željama, bez obzira da li se radi o poziciji ili opoziciji, donet ustav i verovatno u tom ustavu će biti nominovan i predsednik Kosova i Metohije. Neće to biti ni gospodin Koštunica, ni gospodin Đinđić, ni gospodin Trajković, već će to najverovatnije biti ili Ibrahim Rugova ili Hašim Tači.
Zašto smo izgubili Kosovo i Metohiju? Još 1992. godine za ovom istom govornicom predsednik SSJ-a Željko Ražnatović Arkan je tražio od tadašnjih vlasti da se na granicu sa Albanijom pošalju specijalne vojne snage koje će kontrolisati, odnosno sprečiti dovod oružja, tehnike i ubacivanja terorista iz Albanije. Tada je takođe tražio od ove skupštine u onom sazivu da se specijalne policijske jedinice pošalju na Kosovo i Metohiju, da se obračunaju sa začecima balističkih snaga koje su kasnije prerasle u takozvanu OVK. Međutim, to nije naišlo ni na kakav odjek od prethodnih vlasti. Kosovo i Metohija je problem koji je bio zapušten, problem koji je prethodna vlast stavljala pod tepih, problem koji je onda eskalirao do onih granica kada mi više nismo mogli da ga kontrolišemo i kada se umešala međunarodna zajednica. I jedan deo te međunarodne zajednice je prepoznao neke svoje interese na Kosovu i Metohiji, a to se vidi i dokazuje izgradnjom veliki vojne baze Bonstil, jedne od najvećih u Evropi i u svetu.
Time se zapravo otkriva i prava igra pre svega SAD-a i nekih drugih zemalja Zapada, da Kosovo i Metohija nije bombardovana zbog humanitarne katastrofe, jer je nije ni bilo, već je kasnije nastala humanitarna katastrofa posle dolaska KFOR-a i UNMIK-a na Kosovo i Metohiju. Njihov glavni cilj je bio, a i danas svakako jeste da se od Kosova i Metohije napravi trajni, večiti protektorat, odnosno vojna baza koja će Amerikancima i nekim drugim zemljama Zapada služiti kao vojna osmatračnica prema istoku, prema Rusiji i prema Kini. Upravo se nastavlja dalje sa tim radom i upravo se ide ka tome. Imali smo obećanje u izbornoj kampanji od strane čelnika DOS-a da će svrgavanjem režima Miloševića taj problem biti rešen i da će biti primenjena u potpunosti Rezolucija 1244. Nažalost, oni koji su im to obećali iz međunarodne zajednice su prevarili i njih i nas. Jednostavno se desilo mnogo gore nego što je bilo pre 5. oktobra. Održani su lokalni izbori koji su cementirali postojeću strukturu stanovništva. U svih 30 opština na Kosovu i Metohiji su pobedili Albanci. Postavljene su carine. Sada hoće da nam nametnu nekakav pravni okvir, koji u stvari predstavlja ustav, a verovatno će se i zvati privremeni ustav. Dakle, dobro je što smo svi zajedno i dobro je što svi o tome razgovaramo i već je vreme da se ova skupština oglasi povodom pitanja Kosova i Metohije.
Šta se desilo u međuvremenu? U međuvremenu su se desila ubistva Srba, rušenje crkava, grobalja, 1.300 otetih i kindapovanih Srba i ostalih nealbanaca je netragom nestalo i ništa ni prethodna vlast, a ni sadašnja vlast nije uradila da se taj problem reši. Tek danas se stavlja na dnevni red i dobro je što se makar i danas stavlja na dnevni red. Zbog čega se ne primenjuje Rezolucija 1244? Upravo zato što to njima ne odgovara, a posebno ne odgovara SAD-u. Povratak VJ, jednog dela i dela MUP-a Srbije, mogao bi da obezbedi povratak i 350 hiljada raseljenih Srba, Crnogoraca, Goranaca, Roma i ostalih nealbanaca sa Kosova i Metohije. Tek onda bi mogli da se održe pravi i normalni izbori na Kosovu i Metohiji. Odnos prethodne vlasti i odnos sadašnje vlasti prema tim mučenicima koji su izgubili sve na Kosovu i Metohiji je gotovo isti. Oni kao izbeglice sa Kosova i Metohije bez ikakve svoje krivice žive u našoj državi kao građani drugog ili čak i trećeg reda. Trebalo bi da se zatraži da se pre održavanja izbora na Kosovu i Metohiji protera sa Kosova i Metohije 250 hiljada stranih državljana iz Albanije koji su posle dolaska KFOR-a i UNMIK-a slobodno ušli na našu teritoriju i tamo sada žive u srpskim stanovima i u srpskim kućama.
Da međunarodna zajednica u vidu donacije, a na ime ratne štete koja je pričinjena na Kosovu i Metohiji i celoj Srbiji, pomogne u izgradnji i obnavljanju srpskih kuća i stanova koji su porušeni na Kosovu i Metohiji, da pomognu u restauraciji oko 1.250 kulturno istorijskih spomenika, među kojima ima mnogo manastira, mnogo crkava, i mnogo svega ostalog. Što se tiče ove rezolucije koja je podneta, mi smo juče dobili tekst i zaista u tom tekstu nedostaje onaj deo koji govori o namerama albanske strane. Mislim da bi ipak taj deo trebalo da ostane, jer se tu jasno precizira da Albanci hoće bez ikakvog osnova da se dokument naziva ustav ili bar privremeni ustav, da Kosovo ima predsednika, da se predvidi referendum o samoopredeljenju, da Skupština u svim slučajevima odlučuje prostom većinom, da se uspostavi nezavisni pravosudni sistem, sa Vrhovnim sudom na čelu, da postoji Ustavni sud itd.
Mislim da bi to trebalo da ostane, jednostavno radi skretanja pažnje onima u međunarodnoj zajednici i celom srpskom narodu šta Albanci u stvari žele, jer verujte mi da mnogi u Srbiji nemaju jasnu sliku o tome šta Albanci na Kosovu i Metohiji u stvari žele da nam nametnu usvajanje takvog pravnog okvira. Taj pravni okvir je termin koji se meni lično ne sviđa, jer u našem Ustavu piše, a to je član 110. Ustava Srbije, da je najviši pravni akt pokrajine statut, a ne pravni okvir. Pošto je to predviđeno Rezolucijom 1244, to se možda i mora prihvatiti i to nije najveći problem. Ono što je ovde problem jeste da mi jednostavno ne znamo ko su srpski predstavnici i ko je srpska strana koja je dala amandmane na rezoluciju. Da li mi možemo da im damo legitimitet jer ih mi kao Skupština nismo izabrali i, koliko ja makar znam, Vlada Srbije nije deligirala kao naše predstavnike. Oni su tamo odavno, oni su tamo imenovani verovatno od strane Vladike Artemija ili od nekakvih srpskih nacionalnih veća. U svakom slučaju je pitanje koliko mi možemo danas da usvojimo amandmane koje su oni, kao predstavnici koji nemaju naš legitimitet, podneli.
Ne sumnjam u njihove dobre namere, ali zaista smatram da amandmane koje su oni podneli treba ojačati odnosno treba pooštriti ili rezoluciju usvojiti u načelu bez amandmana. S obzirom da će posle toga biti održan sastanak šefova poslaničkih grupa, nadam se da ćemo se dogovoriti ili o jednom ili o drugom. Šta je problem ovde? Problem je u tome što piše da će se Skupština Kosova će se sastojati od 120 poslanika, od kojih 30 predstavljaju nacionalne etničke zajednice, 10 Srba, 10 Albanaca i 10 ostalih. Ovde nije jasno upisano da li se podrazumeva da od ostalih 90 će biti Skupština na slobodnim izborima izabrana, poslanici, ili će biti samo 10 Srba od 120 poslanika, 10 muslimana, Roma, Goranaca i ostalih, a čak 100 Albanaca. To ne predstavlja pravu sliku stanovništva na Kosovu i Metohiji. To je jedna zamka u koju mi ne smemo da upadnemo.
Dalje, ovde se kaže da se predviđa poseban postupak odlučivanja kada je reč o zaštiti nacionalnih interesa, a o ovim pitanjima ne može se odlučivati skupštinskom većinom, već postupkom usaglašavanja, kakav se predlaže. Ovde nije jasno kakav je to postupak usaglašavanja. Predlažem da to bude, da se ne može razgovarati o nacionalnim interesima bez konsenzusa, bez saglasnosti svake etničke zajednice, koja je zastupljena u takvoj jednoj skupštini. Drugo, ovde se stalno govori o Vladi, o Ustavu RS član 111. - najviši izvršni organ u pokrajnama Vojvodini i Kosovo i Metohiji jeste izvršno veće. Zbog čega bismo mi podržali termin vlada? To odmah asocira na državnost i na državu. Zato predlažem da poštujemo Ustav RS i SRJ i da stoji izvršno veće, umesto vlade. Drugo, ovde piše da pravosudni sistem Kosova i Metohije ostaju u potpunosti u nadležnosti specijalnog predstavnika i funkcioniše po postojećim uredbama. Zašto? Zašto ne bi funkcionisao po uredbama i u skladu sa pravosudnim sistemom Republike Srbije i SRJ. To su neke načelne primedbe. Na kraju krajeva, mi uopšte ne znamo kako izgleda celina tog pravnog okvira za rešavanje problema na Kosovu i Metohiji, jer ga nismo dobili, a ne znam da li je Vlada dobila, poslanici nisu dobili i vrlo je teško glasati za ove amandmane.
Mi ćemo rezoluciju kao Stranka srpskog jedinstva podržati, jer je to prvi korak ove nove vlade i ove nove skupštine za rešavanje problema na Kosovu i Metohiji, ali tražimo da se na tom sastanku precizno reguliše kakvi su to amandmani i kako oni treba da glase.
Izražavam svoje zadovoljstvo još jednom što smo se sastali svi da razgovaramo o ovom problemu i molim vas da razgovaramo samo o Kosovu i Metohiji danas. Mi ćemo nastaviti našu debatu za nekoliko dana, nastavićemo sa našim svađama, nastavićemo sa našim prepucavanjima, ali danas nemamo pravo kao poslanici Skupštine Srbije da razgovaramo o nečem drugom, već samo o Kosovu i Metohiji.
Još jednom hoću da kažem da treba danas da ostavimo svoje stranačke interese po strani, da zaboravimo ko je pozicija, a ko je opozicija, da danas kao Srbi, kao građani ove zemlje donesemo rezoluciju koja će biti, po meni, mnogo oštrija od ove, da je uputimo međunarodnoj zajednici pre svega, jer ona je usmerena prema njima, jer od njih pre svega zavisi kako ćemo rešiti problem na Kosovu i Metohiji i kako će Kosovo i Metohija zauvek ostati u sastavu Republike Srbije i sastavu Savezne Republike Jugoslavije. Hvala vam na pažnji i razumevanju.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo potpredsednici, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, u članu 4. predložio sam u tački broj 1, koja se odnosi na putničke automobile i kombi vozila, da se vozilima do 1150 kubika, preko 1150 do 1300 kubika, i preko 1300 do 1600 kubika, smanji porez na imovinu koji je propisan ovim zakonom, odnosno da se prepolovi. Do 1130 kubika - umesto 600, kako je Vlada predložila, predložio sam da to bude 300 dinara godišnje; do 1300 kubika - umesto 1200 dinara, 600 dinara, i do 1600 kubika - umesto 2400 dinara, da to bude 1200 dinara.
Stranka srpskog jedinstva podržava predlog Vlade da se sve veće kubikaže, dakle svi luksuzni automobili i automobili sa većom kubikažom oporezuju po ovoj stopi koju je Vlada predvidela. To nije nikakav problem. Smatram da će biti problem za onaj najsiromašniji deo našeg stanovništva, koji sigurno ne vozi automobile sa visokom kubikažom, pa predlažem da se to prepolovi. Dakle, radi se samo o tome da se automobili koji voze naši najsiromašniji građani oporezuju sa upola manjim dinarskim iznosom, nego što je to Vlada predvidela. Dakle, ponavljam, treba oporezovati skupe automobile po ovoj stopi, pa ako treba čak i po duploj, to nije veliki problem za ljude koji voze skupe automobile, ali je sigurno problem za one koji voze automobile sa najmanjom kubikažom. Zahvaljujem na pažnji. (Aplauz SSJ.)
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, u članu 5. stav 3. Vlada je predvidela procenat umanjenja poreza za taksi vozila i za vozila koja služe za obuku vozača. Moj predlog je da to umanjenje bude ne 50%, kao što je Vlada predvidela, već 75%.
Motiv mog amandmana je što taksisti žive od svog posla i zato što automobil kojim oni rade predstavlja njihovo osnovno sredstvo rada. Prema tome, oni ga verovatno koriste i u privatne svrhe onda kada treba da obave neki privatni posao, da odvedu decu kod lekara, ili tome slično, ali, u principu, ti automobili predstavljaju njihovo osnovno sredstvo rada. Oni time hrane svoju porodicu.
Prošlo je vreme kada su taksisti živeli veoma dobro i kada su ubirali velike prihode mesečno. Danas nije tako. I sami znate da ima puno problema i među taksi udruženjima, i posebno sa onima koji svoju dužnost taksiste vrše neovlašćeno. Ali, razumem i te ljude, jer i ti ljudi to rade zbog toga što nemaju nekih drugih sredstava za rad.
Zato predlažem da se taksistima i onima koji vrše obuku vozača, procenat umanjenja poreza uveća i da bude 75%, jer upravo od tih delatnosti ti ljudi žive. Hvala na razumevanju.