Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7175">Zoran Babić</a>

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem se gospodine predsedavajući. Reklamiram povredu Poslovnika, član 107. jer mislim da jedna politička opcija, jedna politička grupa pokušava u prethodnih nekoliko minuta, nekoliko sati da se postavi, po staroj dobroj tradiciji kada je bila na vlasti, da se postavi iznad zakona.
Prvo, kada je gospođa ministar govorila o energetskoj efikasnosti i o energetskoj stabilnosti, mislim da se odnosilo na sve poslaničke grupe, zato što je sada Predlog zakona o robnim rezervama. To što neko želi da govori o čemu hoće, to je više problem predsedavajućeg.
Zato što ste trebali da sprečite takve stvari gospodine predsedavajući. Zato što ste trebali da opomenete. Zato što je malo pre na vaš oči i na vaše uši predsedavajući, pokazano da u Srbiji postoji cenzura. Da na drugom programu RTS postoji cenzura, zato što je govornik DS rekao – mi bi to rekli, mi bi sve izneli koliko je ljudi zaposleno u EPS, ali nam tamo neko ne dozvoljava. Jel ne dozvoljava neko ovde u Narodnoj skupštini? I zašto nije rečeno?
Onda kada je gospođa Mihajlović rekla koliko je ljudi zaposleno za vreme prethodne Vlade, onda su ti argumenti zaboravljeni. Ako mislite da je cenzura i pozivanje na neku diktaturu, i podsećanje na prošlost, do prošle godine do 2012. godine, da nisu dovoljni razlozi da vi nekoga ne opomenete ovde u ovoj Narodnoj skupštini, onda zaista ne delimo iste vrednosti. Mislim da ste trebali te stvari da na vreme sankcionišete i da ovu raspravu uvedete u normalan tok, i da se govori o tačkama dnevnog reda.
Gospodine predsedniče, gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, svakodnevno smo izloženi torturi gebelsovskih razmera. Mnogo puta  izrečena laž, možda ponekad postane i istina.
Vi imate, gospodine predsedniče dugo parlamentarno i političko iskustvo. Mislim da se sećate da je jedan od prvih zakona 2001. godine koje je nova Vlada usvojila, bila Zakon o amnestiji. Bio je zakon o amnestiji. Sada se ovde spočitava da je SNS na političku scenu i u parlamentarni život uvela amnestiju. Samo ova vlada pušta kriminalce na slobodu, a 2001. godine su izašli neki svetitelji na slobodu.
Pošto smo sada kod amnestije, ja bih voleo da pređemo na amneziju, a amnezija je ono što se iz svakog nekog takvog govora šalje poruka građanima Srbije, pa da zaborave neke stvari.
Ja ovde imam Zakon o komunalnoj policiji. U članu 32. uslovi za obavljanje poslova, a ovakav Zakon o komunalnim policajcima je usvojio prethodni saziv Narodne skupštine. U njoj piše – komunalni policajac i u Beogradu i u svakom gradu u Srbiji može biti osuđivano lice na kaznu zatvora do šest meseci. Šta je sa time? Zaboravljamo. Amnezija.
Idemo dalje. Evo ga Zakon o stečaju, još gore, stečajni upravnik po zakonu koji je usvojio prethodni saziv, možemo da govorimo i o tome ko je branio ovaj Zakon o stečaju. Stečajni upravnik može biti lice osuđivano na kaznu zatvora do pet godina. Kome ste davali imovinu koju su sticali građani Republike Srbije, sada se zgražavate, nedaj Bože, izaći će neki kriminalci, neko će da nosi oružje. Davali ste oružje, davali ste imovinu, šta je sa time? Samo amnestija i amnezija. Imamo dovoljno dugačku pamet da sve pamtimo šta se radilo ovde.
Čudan naziv za Fljoru Brovinu. Politički zatvorenik pušten 2001. godine. Drenička grupa, albanski teroristi. Strašno. Ponovo amnezija. U ostalom, više bih voleo od tih političkih pamfleta, koji se čuju često ovde.
Hajde da pričamo o zakonu. Zašto ste tada u zakonu iz 2001. godine bili mnogo liberalniji u odnosu na ovaj Zakon o amnestiji koji je usvojen i koji je usvojio ovaj saziv? Zar su tada politički oponenti koji su završili u zatvoru bili pedofili, silovatelji, svi oni koje ste pustili te 2001. godine? Ovaj Zakon o amnestiji, koji je usvojila ova Narodna skupština, je bio mnogo rigidniji, mnogo strožiji. Hajde da upoređujemo to, a baš bih voleo da vidim tih 1.300 albanskih terorista koji su kao politički ne istomišljenici završili tu.
Drugo, ništa loše nisam rekao, niti imam pravo da govorim bilo šta loše o bilo kojem stečajnom upravniku u Srbiji. To su ljudi koji moraju da polože licencu, koji moraju da polože neke ispite. Ništa o nikome pojedinačno. Govorio sam o lošem zakonu. Pogledajte zakon. Svaki od stečajnih upravnika je mogao da bude osuđen na kaznu zatvora do pet godina. I nikom ništa. Šta je mogao neko ko je osuđen na pet godina zatvora da uradi pre toga? Koliko firmi da zatvori? To je u redu. To je demokratski. To je odlično, jer dolazi sa neke strane koja jedina ima pravo da vodi Srbiju. Svi mi ostali smo nedovoljno pametni, nedovoljno mudri. Svi smo mi ostali nikakvi da bi vodili Srbiju. Ne možete vi da određujete. Tu su građani Srbije, tu su izbori. Ne prizivajte ih, ne verujem da će ostati više nego za dva reda poslanika.
Gospodine predsedavajući, poštovane kolege narodni poslanici, SNS je u skupštinsku proceduru uputila Predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika. Na ovaj način želimo da ukažemo na sve probleme i štetu koju izaziva krađa na elektroenergetskim, telekomunikacionim, vodovodnim sistemima, ali i sistemima javnog saobraćaja.
Smatramo da Srbija kao društvo ne sme da okreće glavu na drugu stranu kada naiđemo na vodovodni ili kanalizacioni šaht sa kojeg je ukraden poklopac. Smatram da ne treba da ostanemo nemi ili da uputimo jednodnevnu osudu kada nestane spomenik mađarskim žrtvama u Subotici. Ne smemo da ostanemo nemi i bez odgovora da i jedan spomenik bude i završi isečen na nekom otpadu zbog sitne zarade onih koji nemaju svest o značaju i kulturnih dobara i dobara pod zaštitom, ali i o značaju imovine javnih preduzeća i šta ta imovina pravi i znači za građane Republike Srbije.
Šteta koja se na taj način čini može biti direktna i ona je merljiva, a iznos sredstava, a u izveštaju četiri javna preduzeća čiji je osnivač Republika Srbija, koje posedujem i koje sam doneo, ti iznosi su zaista poražavajući.
Javno preduzeće „Elektromreže Srbije“ su za četiri godine imale direktnu štetu od 23.193.782 dinara samo u krađamo na trafo stanicama Javnog preduzeća „Elektromreže Srbije“. Taj trend krađa je iz godine u godinu sve veći i veći.
Na ovaj način SNS želi da mobiliše naše društvo. Zbog toga smo došli u parlament sa Predlogom zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika da bi promenili kaznenu politiku, da bi zatražili podršku svih političkih stranaka u ovom parlamentu, da bi zatražili podršku celog našeg društva, jer jedino na taj način, jedino mobilizacijom možemo ova sredstva zadržati u javnim preduzećima i zadržati kao imovinu države Srbije i svih njenih građana, ali i da ne budemo bruka da u jednoj zemlji spomenici završavaju na otpadima.
Ovo nije jedini izveštaj. Javno preduzeće „Elektromreže Srbije“ su samo kroz krađe dijagonala, a to su čelični L profili imalo direktnu štetu od 91 milion dinara za period od 2008. i za prvih šest meseci 2013. godine. Krađa tih dijagonala, odnosno čeličnih L profila je dovela do pada dalekovodnih stubova koji se desio na dalekovodnom pravcu Šid – Martinovci i na dalekovodnom pravcu Sokobanja – Aleksinac, kada su pala četiri dalekovodna stuba.
Zbog krađe nekoliko dijagonala, zbog zarade od nekoliko stotina ili nekoliko hiljada dinara, ako se zarada može zvati krađom ili krađa zaradom, nastao je pad dalekovodnih stubova. Na taj način hiljade i desetine hiljada građana Srbije su ostali bez struje, bolnice su ostale bez struje, ljudi koji su se lečili u tim bolnicama, životi su im bili izrizikovani.
Da li odgovor našeg društva treba da bude muk ili promena Krivičnog zakonika? Na ovaj način mnogi koji su se takvih dela odnosno nedela latili su rizikovali svoje živote. Mnogi su, nažalost, i ostajali bez života u krađi bakarnih kablova u trafo-stanicama. Nisu rizikovali samo svoje živote, rizikovali su živote i onih koji su se u tom trenutku nalazili u okolini, a to su mogli biti obični ljudi, građani Srbije. Eksplozija i uništavanje jedne trafo-stanice od 440 kilovata, trafo postrojenja, šteta Elektroprivrede Srbije, a na taj način i cela privreda i cela država, ima gubitak od jednog miliona evra.
Elektroprivreda Srbije, takođe u rastućem trendu, od 2008. godine i sva zavisna preduzeća, odnosno preduzeća čiji je osnivač Elektroprivreda Srbije, tu mislim na Elektrodistribuciju Beograd, Elektrosrbiju, Jugoistok i Centar, imali su direktnu štetu od krađa na postrojenjima u iznosu od 349.265.120 dinara. Jedan od najvećih gubitaša je javno preduzeće Železnica Srbije, ima najveće gubitke od krađa.
Za proteklih šest godina u 10.296 identifikovanih i utvrđenih krađa, šteta koju su Železnice Srbije pretrpele su u iznosu od milijardu 553 miliona 622 hiljade dinara. Telekom takođe ima velikih problema sa krađama opreme. Ta krađa može biti krađa podzemnih instalacija, krađa nadzemnih instalacija i krađa na stanicama MTS-a.
Hiljade građana Srbije je u 21. veku, zbog krađe nekoliko metara bakarnih žica, ostajalo danima bez internet konekcije. To je najbenignije. Šta ćemo sa važnim sistemima odbrane, policije, koji su na taj način ostajali bez pristupa informacionim sistemima?
Sve ovo je samo zbog blage kaznene politike. Do sada su takvi slučajevi bili procesuirani po čl. 203. i 204. Krivičnog zakonika, odnosno kao krađa i teška krađa. Podnošene su krivične prijave i za krivično delo oštećenja ili uništenja javnih uređaja iz člana 279. Krivičnog zakonika, ali za ista nisu pokretani postupci iz razloga što nisu kumulativno ispunjeni uslovi koji čine biće ovog dela. Neretko se dešavalo, iako su te prijave najčešće podnošene protiv „nn“ počinioca, ali čak i onda kada su direktno bili zatečeni u vršenju ovog krivičnog dela, neretko se dešavalo da istog dana budu i pušteni na slobodu i da se istog dana vrate na isto mesto da završe onaj posao koji su nekoliko sati pre toga započeli.
Srpska napredna stranka predlaže promene u čl. 204, 221, 279, 280. i člana 290. Krivičnog zakonika. Želimo da pošaljemo jasnu poruku svima koji se nalaze u tom lancu ishrane, od onih koji su direktni počinioci i direktni izvršioci, koji će tih nekoliko metara kabla ili taj poklopac, kanalizacioni ili vodovodni, ili taj spomenik, neće ga odneti kući, ne treba im, odneće ga na neki otpad i zbog nekoliko hiljada dinara, zbog neodgovornih lica koji rade na tim otpadima, koji su vlasnici tih otpada, mi imamo situaciju kao što je sada.
Na ovaj način, predlažemo da se jasnom i ozbiljnom kaznenom politikom kazna za direktne izvršioce tih krivičnih dela poveća i da bude u intervalu od jedan do osam godina, a za one koji prikrivaju, koji otkupljuju, preprodaju i učestvuju u tom lancu ishrane, nazovi ishrane, da im bude predviđena zakonska kazna od šest meseci do pet godina.
Srpska napredna stranka traži i očekuje podršku svih poslaničkih grupa u parlamentu Republike Srbije, ali tražimo podršku u našem društvu da za ovakva dela odnosno nedela ne okrećemo glavu od njih, nego da zajedničkim akcijama ovaj trend zaustavimo i u najvećoj mogućoj meri smanjimo.
Ono što je za mene lično bilo poražavajuće kada sam čitao izveštaje ova četiri javna preduzeća, kada sam video da je taj nivo krađa u nekoliko proteklih godina i na ovaj način ne optužujem nikoga, ni one prethodne, ni ove sadašnje, ni one buduće, jer znam sigurno da su sve učinili da do toga ne dođe, ali je poražavajuće lično za mene bilo – da li smo morali da budemo neodgovorni, da li smo morali da zatvaramo oči pred nekoliko milijardi dinara koje su potrošene da bi se sanirale direktne štete od krađa na tim postrojenjima? Zar taj novac nije mogao da se upotrebi na bolji način? Zar tim novcem nisu mogle da se naprave škole, vrtići, otvore nova radna mesta, vodi bolja socijalna politika? Osim što smo vratili nazad te „el“ profile ili te poklopce, ali bez jasne zakonske poruke, bez jasne mobilizacije našeg društva, oni koji su jednom to uradili, radiće i u budućnosti.
Ja vam se zahvaljujem i nadam se da ćete u Danu za glasanje podržati ovu inicijativu SNS koja je životna i u interesu svih građana Republike Srbije.
Zahvaljujem na pitanjima koja je gospodin Pastor pokrenuo.
Slažem se i da ova inicijativa i Predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika trebao da bude usvojen znatno ranije. Siguran sam da i u ovom trenutku, kada mi polemišemo o ovim promenama, da je neki infrastrukturni objekat u Srbiji na meti. Siguran sam i da do trenutka do kada ovaj zakon ne bude i usvojen da će i privreda i javna preduzeća na taj način, i svi građani Republike Srbije trpeti određenu štetu.
U skupštinskoj proceduri je nekoliko inicijativa za promenu Krivičnog zakonika. Skupštinski kolegijum je zajednički uputio jedno pismo, dopis Ministarstvu pravde, gde Ministarstvo pravde obaveštavamo o tim inicijativama sa jednim jasnim pitanjem – da li ćemo svim tim izmenama i dopunama Krivičnog zakona govoriti parcijalno ili će one biti u sklopu jedne opšte promene KZ.
Mislim da je ovaj drugi put mnogo lakši, mnogo bolji, nego što bi to bila parcijalna promena. Naravno da sada vaše pitanje može da bude, zašto niste čekali da i ovo bude u društvu svih tih promena, ali argument je bio u mojoj prvoj ili drugoj rečenici. Dok sada raspravljamo o ovome i dok te promene KZ ne budu došle na red, a verujem da će doći na red jako brzo, Republika Srbija će trpeti štetu.
Verujem da će ove promene doživeti podršku u parlamentu Republike Srbije i verujem da ćemo takvom kaznenom politikom demotivisati sve one koji su se takvih stvari latili u Republici Srbiji, kao što sam siguran da, vi ako dobro znate, jer vaš parlamentarni rad je mnogo duži od mog, a to je da svaki narodni poslanik ili grupa narodnih poslanika mogu da podnesu inicijativu za usvajanje određenog zakona.
Naravno, u svemu ovome ne bih umanjio ulogu javnih preduzeća koja imaju direktnu štetu od vršenja ovih krivičnih dela, da je najveći deo inicijative došao iz javnog preduzeća „Elektromreže“ Srbije, i iz javnog preduzeća „Elektroprivreda“ Srbije i iz „Telekoma“ Srbije, a siguran sam da ovakve izveštaje mogu da daju sva javna preduzeća, bilo da su osnivači republika, opština ili grad, bez obzira ko voljom građana vodio ta javna preduzeća ili te opštine.
Gospodine Pastor, ja vam se zahvaljujem na podršci i siguran sam u vašu dobru nameru prilikom predlaganja izmena i dopuna KZ. Hvala vam.
Zahvaljujem se gospodinu Marinkoviću i poslaničkoj grupi SDPS na podršci. Slažem se da menadžment javnih preduzeća je izabran po Zakonu o javnim preduzećima i treba prema imovini javnih preduzeća da se ophodi odnosom dobrog domaćina. Bila je jedna zanimljiva inicijativa o kojoj treba razmišljati i razgovarati i treba doneti odgovarajuće odluke, da čak i taj menadžment za zakonitost u poslovanju, za smanjenje gubitaka ili povećanje dobiti garantuje svojom imovinom.
Ono u čemu ne mogu da se složim je da nivo krađa koje su targetirane ovim izmenama i dopunama Krivičnog zakonika će biti manje i zavisiće od vlasničke strukture u tim preduzećima. Ne mogu da prihvatim da zavise ni od agilnosti menadžmenta. Siguran sam da su sva javna preduzeća preduzela sve mere u smislu fizičko-tehničkog obezbeđenja, ali bi bilo krajnje neozbiljno i neodrživo da očekujemo od tih javnih preduzeća da pored svakog stuba dalekovoda ili svakog šahta „Telekoma“ stoji po jedan čovek koji će to čuvati 24 sata. Neodrživo je finansijski i bilo kako drugo. Ili će se povećati broj zaposlenih, što je neodrživo jer i ovako je javni sektor prenapregnut, ili će se velika sredstva odlivati putem privatnih kompanija koje će takve stvari raditi.
Smatram da je jedina prevencija i jedina mogućnost da se smanji nivo oštećenja javnog sektora jasna kaznena politika koja će biti na snazi usvajanjem ovakvog Zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika i koja će svakoga targetirati u tom lancu krađa, od onog direktnog izvršioca koji neretko rizikuje i svoj život da bi došao do neke sitne zarade, i ne smatram da je ikakvo opravdanje za takve stvari ni povećano siromaštvo ni ogroman broj nezaposlenih u Srbiji, jer ako neko zbog hiljadu ili dve hiljade dinara koje će na taj način dobiti rizikuje i svoj život, ali i živote desetina hiljada ljudi u Srbiji ne treba da ima opravdanje. Jedino jasna kaznena politika je prevencija, ali i kaznena politika prema direktnim izvršiocima i prema onima koji su tržište za direktne izvršioce i to nema veze sa vlasničkom strukturom u tom sektoru, jer verujem, nemam podatke, da štetu trpi i „Telekom“ ali i „Telenor“ i da su meta za iste te ljude.
Taj neko ko želi da ukrade metar, dva ili 10 bakarnog kabla, neće kucati na vrata samo javnog sektora, a da ne kuca na vrata i privatnog sektora. Na toj bakarnoj žici ne piše – vlasnik.
Zbog svega toga, samo i isključivo, sve je stvar samo jasne kaznene politike, ali i mobilnosti našeg društva ka tom problemu. Zahvaljujem se još jednom na podršci.
Gospodine Đuriću, mislim da ste pokrenuli mnogo pitanja u ovih 20 minuta. Ne kažem da ta pitanja nisu bitna, ali jednostavno nisu tema ovog predloga zakona o izmenama i dopunama  Krivičnog zakonika.
Spreman sam da i o tome debatujemo, istina kada neke stvari i neki zakoni dođu na red. Sada raspravljamo o Krivičnom zakoniku i slažem se da sprečavanje tih krađa neće doprineti velikom smanjenju dugova, koji ima javni sektor u Republici Srbiji.
Ono u čemu se verovatno vi i ja ne slažemo, a to je da do jednog cilja može da se dođe koracima od sedam milja, a ja mislim da niko nema cipele od sedam milja u Srbiji i da ne može da napravi takav i toliko grandiozan iskorak, iako bih ja lično voleo da smo mi kao društvo spremni na tako nešto, ali sam više za manje korake koji će biti stabilniji, održiviji i baš ova izmena zakona o Krivičnom zakoniku je taj jedan mali korak.
Siguran sam da ćemo se složiti u tome da milijardu ipo, koliku je imala štetu „Železnica“ plus 400 miliona EPS, plus, plus, plus sva ta javna preduzeća u Republici Srbiji, da je taj novac mogao i trebao da bude iskorišćen na neke druge mnogo pametnije i mnogo potrebnije stvari u našem društvu.
Slažem se , a to nas je i prošlost naučila, da beli okovratnici prave mnogo veću štetu. Srećan sam što danas i vi i ja imamo plave okovratnike, što nas, naravno, ne odstranjuje od toga da mogu i plavi okovratnici da naprave grešku.
Siguran sam da će tim greškama i iz prošlosti, ali možda i ako sada tako nešto radi, da se bavi tužilaštvo za organizovani kriminal, ali samo ne vidim, a vi ste pravnik, a ja sam inženjer, u kom zakonu bi trebalo da se stavi odredba ili član u kojem će pisati – direktor ne sme da namešta tendere, direktor mora da poštuje zakon.
Valjda se to podrazumeva, a u slučaju da to ne radi, da ne poštuje zakon, da namešta tendere, naravno da treba da odgovara.
Hajde da pravimo više malih koraka, ali permanentno, stalno, svakog meseca, svakog dana da bude neka ovakva izmena zakona. Milion po milion. Da sprečavamo te krađe. Ono što zaista se ne vidi u ovom zakonu, a to je da mi na taj način želimo da sprečimo neke štrajkove, neke blokade pruga.
Odlazeći kući, u Vrnjačku Banju, nailazio sam na blokade u Kragujevcu. Nije lako ti ljudima, nije lako ni građanima Kragujevca, nije lako ni radnicima „Auto-saobraćajnog preduzeća“. Znam da se te blokade lakše i češće mimoilaze nekim drugim putevima, da je železničku blokadu teže odblokirati ili zaobići, ali mi smo u prošlosti i mali i blokade plovnih koridora. Blokirane su reke. Toga nema u ovom zakonu. Da li u ovom zakonu piše da ne sme da se napravi blokada železničkog saobraćaja? Ne piše, ali i ono što piše da je zaustavljanje prevoznog sredstva u železničkom saobraćaju protivno propisima itd, itd.
Ja bih voleo da ste pogledali i Zakon o štrajku, pa u tom članu 4. Zakona o štrajku se kaže šta definiše štrajk, šta definiše štrajkački odbor, mesto štrajka. Ako je to mesto štrajka u Priboju, na pruzi, tu je. To ovaj zakon o izmenama KZ ne targetira.
Želja predlagača, SNS, je da probamo da reformišemo naše društvo malim koracima ali permanentnim, stalnim malim koracima, da sačuvamo imovinu svih građana Republike Srbije i u tome smo se složili. Mislim da ta imovina, da ta sredstva koja su u prošlosti i u sadašnjosti i danas se daju za neke druge stvari, možemo da potrošimo za škole, za vrtiće, za mnogo potrebnija mesta, ili, na kraju krajeva, da ostanu u tim javnim preduzećima.
Poštovani kolega, nadam se o FAP i o Priboju, a FAP predstavlja žilu kucavicu ne samo Priboja, već i celog tog kraja, možemo da govorimo u nekom drugom svetlu, da parlament treba da bude mesto gde ćemo promovisati vrednosti, gde ćemo, kao što je ova Vlada Republike Srbije rešila jedan veliki izazov koji je bio u okviru JAT, a sada Er Srbije, da ćemo govoriti o JAT u afirmativnom smislu, u smislu dobijanja strateškog partnera. Neki koraci vrlo bitni se u tom pravcu i prave.
Ne bih voleo da ova rasprava i parlament služi kako ćemo uniformisati štrajkače, gde ćemo ih uputiti da svoja prava iskazuju. U nekoj ružnoj prošlosti Srbije smo nalazili razumevanje kada su i uniformisana lica izlazila i blokirala i autoput. Zaista ne bih voleo da se vraćamo na to vreme i to razumevanje, ali o FAP i o drugim segmentima naše privrede siguran sam da ćemo u bliskoj budućnosti govoriti u afirmativnom smislu, govoriti o strateškim partnerima koji će doći i pokrenuti proizvodnju, ali i ceo taj kraj.
Što se tiče boljeg definisanja člana 204. Krivičnog zakonika, vi ste imali pravo da podnesete određene amandmane da bolje ustrojite celu tu oblast i ove ideje koje ste imali, ali moje je pitanje i vama i svima ostalima, dok se mi ne dogovorimo za koja krivična dela ćemo menjati Krivični zakonik, ko će biti odgovoran za štetu koju trpe i građani i privreda i javna preduzeća i mi kao društvo? Ko će platiti ceh za inertnost? Ko će platiti ceh da kažemo – e, ko je predlagač svega ovoga, ko će odneti neki politički poen?
Srpska napredna stranka nije podnela ovaj zakon o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika zbog političkih poena. Podneli smo ga zbog života. Podneli smo ga zbog ušteda. Podneli smo ga da se taj novac troši sutra za decu, a ne za dijagonale dalekovoda, da ne gledamo oko sebe, a bilo je situacija kada je bila na granici ekološkog akcidenta koji ne bi mogli da povratimo ni u narednim desetinama i stotinama godina, dok se mi koji se bavimo politikom ne dogovorimo ko će biti pametniji i ko će bolje definisati neki član ili da li smo trebali ceo Krivični zakonik da menjamo ili treba da ga menjamo po segmentima.
Broj procesuiranih ne treba da zna niko ko se bavi politikom, ne treba da znaju ni javna preduzeća. To je stvar MUP, to je stvar pravosuđa. Jedino što mogu da vam kažem, a da je egzaktno i tačno, je da je u periodu od 1. januara 2007. godine do 25. decembra 2013. godine bilo ukupno 10.296 takvih vrsta krađa u okviru „Železnica Srbije“. Koliko je podneto prijava NN lica, a koliko je ljudi uhvaćeno i procesuirano, to ne znam i ne treba da znam.
Još jednu stvar za kraj. Vi ste od skoro kolega narodni poslanik. Poštujem i podržavam vašu agilnost, ali u jednoj stvari sam siguran da ćemo se složiti. To je ono što je bolno za Narodnu skupštinu, ma ko bio na vlasti, a siguran sam da će u budućnosti u ovom parlamentu sedeti neki mlađi, bolji ljudi. Percepcija kod građana Srbije narodnih poslanika je da u parlamentu Republike Srbije sedi 250 ljudi koji znaju da razlikuju crveno od zelenog dugmeta, koji znaju da razlikuju da li će za neki zakon glasati „za“ ili „protiv“. Nažalost, to je tako i tako misle i o vama i o meni. To je žalosno.
Mi svi moramo da radimo na poboljšanju ugleda Narodne skupštine. Moramo da radimo ne u ovakvo polupraznim klupama. Moramo da gradimo kvalitetnu debatu međusobnim poštovanjem, ukrštanjem razmišljanja i ideja, a ne uvreda. Nemojte misliti da sam ja i u jednoj vašoj reči, rečenici, ali i ostalih kolega koji su govorili, video bilo kakvu ulogu, već je samo stvar kako možemo neke stvari pokrenuti u Srbiji i učiniti ih mnogo boljim.
Mislim da parlament Republike Srbije ne treba da bude protočni bojler za predloge Vlade Srbije. Mislim da u parlamentu sedi 250 narodnih poslanika, vrlo pametnih razumnih ljudi, koji mogu da pokrenu neke stvari, a pokretač promena u svakom društvu je parlament. Zašto da to ne bude i u Srbiji? Zašto da je vrednost ovog zakona manja ako je pokrenut samo od poslaničke grupe ili od jednog narodnog poslanika, a ako bi bila pokrenuta u Vladi Republike Srbije, onda bi imala veću vrednost? Mi smo svi deo jednog sistema i ovo treba da bude pravilo, a ne izuzetak.
Srpska napredna stranka je zajedno sa partnerima iz vlasti pokrenula i predložila Zakon o javnim nabavkama, koji je usvojen u našem parlamentu. Usvojeni su neki zakonski predlozi koje je predložio i gospodin Miković. Mislim da to treba da bude pravilo, a ne da kažemo – ovaj zakon neće da bude poštovan zato što ga je pokrenuo parlament, a bio bi poštovan ako ga je pokrenula Vlada. Mislim da je to pogrešno.
Mislim da je zakon jednak i da mi svi zajedno, jer se slažemo o vrednostima ovog zakona, treba sutra samo da kažemo – a koliko će se sprečiti takvih krađa u budućnosti da nam daju izveštaje javna preduzeća.
Koliko smo uštedeli ovakvim zakonskim predlogom? I to je deo kontrolne funkcije koju ima svaki parlament, pa i Narodna skupština Republike Srbije.
Gospodine Mikoviću, cenim vaše pravničko i advokatsko znanje, poštujem, ali sam se trudio ovih 10-15 minuta, verujte, s pažnjom sam vas pratio, video sam samo formu, formu i formu. Suštine nije bilo. Da li je mišljenje ili ovaj predlog zakona ušao u Narodnu skupštinu Republike Srbije elektronski ili na ulaz iz Kosovske ulice ili na Glavni ulaz, da li ga je pogledala pravnica iz Vlade na drugom spratu? Ne vidim šta je to suštinski i krucijalno bitno ako se kaže da nije obavezno mišljenje Vlade već odbora, što je urađeno. Bili ste na tom odboru.
Meni su do ovog trenutka došla dva amandmana poslaničke grupe DS. Ne vidim da je to taj veliki broj amandmana. Obaveštavam vas ako ne znate da su to dva amandmana. Poštujem različito mišljenje i verujem da će se odbor, ali i poslanička grupa SNS kao predlagač, izjasniti o tim amandmanima. Unapred ne mogu da kažem ni da ćemo ih odbiti, ni da ćemo ih prihvatiti. Zaista ćemo razgovarati u narednim danima o njima. Ali, taj veliki broj amandmana su dva amandmana.
Sve što ste rekli je forma. Verujem da i forma treba da se ispoštuje, ali bih više voleo da vi i ja polemišemo sada o vrednosti koju će ovaj predlog zakona doneti, o tome kako ćemo možda sutra zajedno da tražimo izveštaje od Vlade i javnih preduzeća kolike su to uštede napravljene u tim javnim preduzećima, a ne da li je ovaj zakon ili su amandmani voženi „Jugom“ ili kombijem ili kod koga su završili. To je čista forma, koja, verujem, ne zanima ni građane Srbije, a ne treba da zanima ni parlament.
Pošto se bavimo formom, evo, ja ću preći na to polje.
Predlagač ovog Predloga zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika nije Zoran Babić, predlagač je poslanička grupa SNS, 65 kolega narodnih poslanika. Ja sam ovlašćen, da, ali nisam jedini predlagač.
Imam poverenja, gospodine Mikoviću, u moje kolege koji su članovi moje poslaničke grupe, koji dolaze na sve odbore. Imam poverenje u njihovo mišljenje i da će, kao što su stavili potpis ispod tog predloga zakona, ništa bolje ili gore od mene braniti stavove tog zakona.
Da li su to neke vrednosti koje vi prepoznajete ili ne prepoznajete, ne znam i ne ulazim u to. Ali, 65 potpisnika kao predlagača ovog zakona…
Voleo bih da koleginicu iz vaše poslaničke grupe, ukoliko joj je potrebna medicinska pomoć, zato što čujem jaukanje, da se tako nešto i uradi.
(Predsedavajuća: Molim vas, gospodine Babiću.)
Pa treba pomoći ljudima koji jauču.
Ono što će svako od kolega iz poslaničke grupe SNS uraditi, to je da će braniti predlog zakona ispod kojeg je stavio potpis.
Ne moram da dokazujem svoje bavljenje vaterpolom, to moja konstitucija pokazuje. Spreman sam uvek na trku, gospodine Mikoviću, i na tu vrstu dokaza. Na bilo kojem terenu spreman sam da prihvatim trku sa vama. Spreman sam i da prihvatim rizik, a to ste upravo rekli - ovaj predlog zakona je dobar, ovaj predlog zakona će učiniti boljitak u našem društvu, ali nećemo glasati za njega zato što ovlašćeni predlagač nije došao na odbor. U redu, ako je to jedini razlog, spreman sam da prihvatim vašu argumentaciju zbog koje nećete glasati za ovaj zakon.
Žao mi je, poštovani kolega, što ste prešli tu granicu koju danas u raspravi nije prešao niko. Ni jednom jedinom rečju niko danas, a ponajmanje ljudi i narodni poslanici SNS nisu optužili bilo koga. Da li čujete nešto drugo ili ne, ne znam, ali niti sam u jednoj jedinoj rečenici rekao da bilo koji direktor ni sada ni prošle ni pretprošle godine je trebao da stoji pored stuba dalekovoda i da čuva taj stub, jer ne bi bilo dovoljno direktora koliko ima stubova, mislim da ovaj problem i ovaj izazov našeg društva možemo da rešimo sistemski, a jedini način je dobar zakon sa restriktivnim merama i da podignemo i mobilišemo celokupno naše društvo.
Možda mi nismo sposobni da popravimo, ako ćemo se već kretati u tom vokabularu, ali ste gospodine Paniću, ne mislim vi lično, nego samo vođenje zemlje u proteklih osam godina pokazalo da ste sposobni da pokvarite, a to je mnogo veća šteta od one štete koju može da pokaže neko ko ne ume da popravi, ko je pokvario.
Kako se SNS ophodila prema okupljanjima i onda kada smo bili opozicioni, opoziciona poslanička grupa i opoziciona stranka, pokazali smo na našim skupovima 5. februara i 16. aprila. Nijedna polomljena flaša, čaša, svaki izlog, sva imovina grada Beograda je ostala sačuvana, a podmladak SNS je vrlo odgovorno na oba ta okupljanja posle toga počistio svu onu plastiku i ono što bi naružilo naš grad, zato što se odgovorno ophodimo prema imovini koja je u vlasništvu svih građana Republike Srbije.
Nećete u našoj ruci videti kamen, nećete u našoj ruci videti bilo šta loše. Suočićemo argumente, mišljenja, različiti smo i to je normalno. Prihvatićemo sugestije, ali nećemo ni dozvoliti da neko na nas vitla kamenicom, naročito što je ono neispravna i neiskrena.
To što je prvi potpredsednik Vlade gospodin Aleksandar Vučić razgovarao sa vođama navijača pokazuje njegov odnos prema državi, pokazuje njegov odnos ka izazovima našeg društva, jer sve one grupe i svi oni delovi našeg društva koji se nalaze izvan sistema, sa kojima niko ne razgovara, sa kojima niko i ne pokušava da ih uvede u neke normalne i regularne tokove, praviće probleme. Zar ste očekivali da ćemo praviti rovove između nas? Ne, nećemo to raditi. Za svakog pojedinca, svakog građanina Republike Srbije želimo da bude u okviru sistema, u okviru legalnih i regularnih tokova, ma koliko nas to koštalo i vremena i živaca i posla i svega. To je odnos odgovornog čoveka kao što je to gospodin Aleksandar Vučić.
Zahvaljujem se gospodine predsedavajući.
Srpsku naprednu stranku od našeg osnivanja još pre pet godina su optuživali za sve i svašta. Ali, ovo je prvi put da nas optuže za vidovnjaštvo. Samo mi nije jasno, kako je moguće, a ako gledate datume, vidite da tu logike nema, da u skupštinsku proceduru poslanička grupa SNS upućuje Predlog zakona o promeni Krivičnog zakonika 23. oktobra 2013. godine, znajući unapred da će 31. oktobra da se desi blokada pruge u Priboju.
Znači mi smo sedam dana ispred vremena, mi znamo kada će biti koji štrajk. Mi znamo kada koji zakon, sve unapred moramo da radimo. To je neozbiljno gospodo. Da to bude argument za zakon koji je napisan pre 23. oktobra, koji je pušten u proceduru 23. oktobra, da se sprečava nešto što se dešavalo tek desetak dana posle toga. Molim vas, jel treba o tome da raspravljamo? To su osnovne stvari koje pišu na svakom predlogu zakona.
Pre nego što zavitlate kamenicu, vidite na šta je vitlate. Vidite kakav će talas da napravi i vidite da li će taj talas vas da poklopi. Rekli ste – šta rade ti direktori, šta radi ta neodgovorna Vlada? Zašto to radite? Zašto pravite talase?
Pogledajte dragi gospodine Veselinoviću, ko je bio odgovoran za poslovanje 2008. godine u EMS-u? Osam miliona 629 miliona dinara štete, 2010. godine 10 miliona 232. Srpska napredna stranka verovatno.
Ova Vlada je odgovorna za ono što je radila prethodna. Da li sam to jednom rekao u današnjoj raspravi? Da li sam uperio prst u nekoga bivšeg ili sledećeg, ili ne znam koga? Nisam. Nisam, zato što je ovo problem našeg društva.
Rekli ste za „Železnicu“, hajde malo da pogledamo i te podatke. Neće vam se svideti. Ko je vodio „Železnicu“ 2011. godine? Šteta na „Železnici“ je 330 miliona dinara. Sada bih koristeći vaš vokabular, vaše političko obraćanje trebao da kažem – pa šta je radio taj direktor, to su sve ovakvi, to su sve onakvi.
Neće biti dovoljno direktora da čuva svaki vagon, svaku prugu, svaku rampu, svaki dalekovod, ako nemamo zakone, ako ne podignemo društvo, ako ne podignemo svest našeg društva da je to problem, ako postoje ljudi koji opravdavaju tako nešto. Ko nas je doveo u ovo siromaštvo? Ko nas je doveo do ovakve stope nezaposlenosti? Šta trebamo sada da radimo? Velika je stopa nezaposlenosti, veliko je siromaštvo, kradite ljudi. Ne možemo to da radimo. Ali, dok god ti ljudi imaju opravdanje kod nekoga zbog sitnih političkih poena, ne vodeći računa čak ni o datumima, imaćemo problem. Plašim se da ćemo trčati na onoj pokretnoj traci želeći da naše društvo povedemo unapred, ali će neko stalno vraćati tu traku unazad, veseleći se zašto ne idemo unapred. Zato što misli da može brže da trči na toj pokretnoj traci.
Ne možete, gospodo. Pokazali ste da ne možete. Zašto ovo niste uradili 2010. godine? Samo u 2013. godini je bila krađa na auto-putu, 2011. godine nije bila. U tunelu, obilaznici Beograda, sam zamalo napravio saobraćajni udes. Nema osvetljenja. Ukrali agregat. Šta zna dete šta je trista kilograma? Da li sam rekao – kriv je gradonačelnik Beograda? Nisam. Kriv je zakon koji nije imao dovoljno snažne mere, koji nije targetirao sve u lancu krađa te imovine i to je ono što želimo. To je ono sa čime smo došli pred ovaj parlament, tražeći podršku.
Nijednom nismo danas rekli, niti ćemo ikada to reći, da je kriv neki bivši direktor. Od mene ste očekivali koliko je sprovedeno postupaka. Gospodine, kolega Veselinoviću, da li ja ili vi kao narodni poslanik, kao ljudi koji se bavimo politikom, treba da znamo podatke iz pravosuđa? Da li treba da utičemo na pravosuđe? Ne. Izvinite, molim vas, ja to ne želim, zato što Ustav kaže drugačije. Ja ne želim, kao što se bivši predsednik države Boris Tadić, a ja sam gledao tu emisiju na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, kada je rekao – pa, znate, ja sam ponudio gospodinu Nikoliću da on postavi neke sudije a on nije hteo. Naravno da neće hteti, naravno da neće izlaziti iz okvira Ustava. Ko sam ja da postavljam sudije? Vi? Da utičemo na pravosuđe? Ono je nezavisna grana vlasti. Time se pokazuje ozbiljnost jedne zemlje.
Ja mogu da kažem koliko je grešaka napravljeno, koliko je udara na javna preduzeća napravljeno i kolika je šteta napravljena. Procesuiranje i sve ostalo radi nezavisna grana vlasti koja nema veze sa parlamentom, narodnim poslanicima i sa Narodnom skupštinom Republike Srbije. Čitajte Ustav, molim vas.