Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/7175">Zoran Babić</a>

Zoran Babić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem se gospodine predsedavajući.
Član 104. Poslovnika je prekršen. Mislim da su se u ovoj Narodnoj skupštini čule mnogo teže uvrede, iako se slažem sa vama da to „neznalica“ zaista nisam čuo iako pažljivo pratim Skupštinu, ali su se čule od strane stranke gospodina Pavićevića i uvrede i pretnje upućene narodnim poslanicima SNS – i tebe ću za banderu, ili – tebe ću na banderu, pa mu tako nešto nije smetalo.
Međutim, ono što meni može da zasmeta u prethodnom reagovanju i zbog toga i mislim da je prekršen Poslovnik i da ste trebali da opomenete gospodina Pavićevića je poistovećivanje da ukoliko neko njemu uputi mišljenje da je neznalica, mislim da nije i po stručnoj spremi i po energiji koju pokazuje u ovoj sali, smatram da nije, još jednom ću to reći, ali reći – pa, to je upućeno građanima Republike Srbije.
Kada se to gospodin Pavićević našao na izborima sam, samostalan ili njegova stranka samostalna, na tim izborima, pa da kaže – građani Srbije su ga poslali ovde.
Kada smo dobili odgovor kako je raspodeljeno tih 6,09%, kome 0,9%? Demokratskoj stranci ili Novoj stranci ili su po pola? Ako su po pola, znači ni jedni ne zaslužuju da budu u parlamentu, jer je cenzus 5%.
Iza kojih građana se krijete?
Zašto se to prenosi na građane?
Da, predstavljamo građane Republike Srbije svi, i mislim da ovo mesto nije mesto za uvrede, nije mesto, a zasmetalo je gospodinu Pavićeviću pre nekoliko dana zbog čega se intonira himna, zbog čega je garda ovde, zbog čega su zastave, a ja mislim da bi i mi bili daleko ozbiljniji, ukoliko bi svakog dana bila i himna i garda i zastava, podsećalo bi nas koga predstavljamo i u kojem visokom domu smo, a ne da ljude kao što je to uradio gospodin Pavićević i njegova stranka, da druge političke stranke, da druge ljude, one ljude koji razmišljaju drugačije, šalju na bandere ili za bandere kao što je to bilo nekoliko puta u ovoj sali.
Govoriću u amandmanu, mada bih mogao da se javim i po povredi Poslovnika, jer ne vidim kakva je sličnost između upisa prava javne svojine i bureka. Više se govorilo o bureku, o piljarima, o časnim zanimanjima, o mestima koje svi narodni poslanici siguran sam da posećuju, vlast, opozicija, nema veze, ali to su mesta koja su javna mesta i gde rade čestito i pošteno ljudi u Srbiji, ali ne vidim nikakvu vezu jer ni piljari, ni ljudi koji prave i prodaju burek u Srbiji ne upisuju i ne podnose zahteve za upis u javnu svojinu.
Puno je izrečenih stvari koje nemaju veze sa amandmanom, ni sa zakonom. Istrpećete i istolerisaćete što ću morati da dam svoje mišljenje i o tome, a reći ću i o amandmanu i zakon, naravno. Ne moraju građani nijedne zemlje da znaju ime i prezime ministra. Nisu ministri estradne zvezde, nisu članovi šampionskog tima Crvene zvezde iz 1991-1992. godine pa da se zna. Bitno je šta oni rade, bitne su reformske mere koje sprovode.
Znate, u jednom periodu bivšeg režima do 2012. godine smo nažalost svi znali za tog ministra finansija, jer je bio i predsednik Vlade, a više je služio da kuva kafu u Vladi, jer je odluke donosio neko drugi. Znali smo ime i prezime predsednika Vlade do 2012. godine i ministra finansija, koji zamislite, nikada neću zaboraviti tu rečenicu, koji je rekao – Srbija je statistički izašla iz krize, ali to njeni građani neće da osete. Znali smo ime i prezime tog čoveka, nažalost, koji je vodio Vladu Republike Srbije do 2012. godine za koju je Srbija statistički izašla iz krize, ali to građani Srbije neće da osete. Ne trebaju nam takvi ministri. Ne trebaju nam ministri koji ne izvode građane iz krize, ali izvode statistiku iz krize.
Zakon o upisu javne svojine, voleo bih da definišemo dve stvari i da ponovim predlog koji sam rekao i pre nekoliko dana. Da li postoji šteta i koja je odgovornost Vlade Republike Srbije?
Javna svojina koju su inertnošću predstavnika lokalnih samouprava, opštine i gradova i AP Vojvodine, inertnošću Bojana Pajtića, a verujem da su reči koje su upućene malopre verovatno upućene i Bojanu Pajtiću, dobro je, treba kritike, nije upisano pravo, nije podnet zahtev za upis javne svojine u roku koji je propisao zakon, koji je donela skupštinska većina.
Sada ista ta skupštinska većina daje priliku ponovo i AP Vojvodina i inertnom, nesposobnom, neodgovornom Bojanu Pajtiću, koji to nije isto uradio, ali i drugim predstavnicima lokalnih samouprava i javnih preduzeća. O tome sam govorio. U tom poslu nema nevinih, politički nema nevinih, jer na lokalu sve poslaničke grupe koje sede u Narodnoj skupštini Republike Srbije imaju svoje predstavnike u tim javnim preduzećima koja nisu upisala pravo javne svojine, u tim lokalnim samoupravama i u toj AP Vojvodine, gospodina Bojana Pajtića, koja to isto nije uradila, koja je isto tako nesposobna i inertna i nema kadrove.
Da li je nastala šteta? Nije. Ta imovina nije izgorela. Ta imovina nije otišla niz Dunav, niz Moravu. Ta imovina je državna imovina. Smatramo da će sa tom imovinom sa mnogo bolje i sa mnogo više pažnje raspolagati jedinice lokalne samouprave, javna preduzeća, koji inače gazduju tom imovinom. Zbog toga je neophodno da upišu pravo svojine, ali štete nema.
Koja odgovornost Vlade Republike Srbije, nadležnog ministarstva može da bude? Da li ministar, a ovde u ovoj sali sede bivši ministri, može da ide od lokalne samouprave do lokalne samouprave ili od javnog preduzeća do javnog preduzeća ili ćemo mi ovde iz Narodne skupštine otići kod gospodina Bojana Pajtića i reći mu – hajde malo radi svoj posao umesto što razmišljaš samo o većini, da li je imaš ili nemaš i kada si izgubio legitimitet, hajde malo upiši javnu svojinu i nad imovinom koja je vlasništvo AP Vojvodine. Razmišlja se o drugim stvarima. Preče su druge stvari. Dobro je što je ta kritika upućena i AP Vojvodine i onima koji je vode proteklih 12 godina.
Mislim da je mnogo kreativniji pristup i mislim da bi tačka spajanja trebala da bude kontrola nad ovim periodom, koji će se ovim zakonom danas dati predstavnicima lokalnih samouprava i javnih preduzeća, da nam ne protekne taj vremenski period uzalud.
Ne bih se složio da odgovornost ne postoji. Zato što ću se, prvenstveno, kao građanin jedne male lokalne samouprave, ne znam da li su predstavnici lokalne samouprave podneli zahtev za upis javne svojine, u ponedeljak zainteresovati. Kao građanin ću reći – gospodine predsedniče opštine, da li ste vi to uradili, jer vi ste sada predsednik opštine, možda ćete biti u narednom periodu, možda će doći neko drugi, ali ja ću kao građanin ostati tu. Ta odgovornost se meri na izborima. Biće izbora, pa će ljudi u toj lokalnoj samoupravi pitati – gospodine predsedniče, gospodine direktore, da li ste vi to uradili? Niste, neću glasati za vas, ne radite vaš posao. To je odgovornost. Ako mislite da će skupštinska većina, da će ministar, da će Vlada Republike Srbije ići od lokalne samouprave do lokalne samouprave, zavrtati ruke i reći – ajde radite svoj posao, hajde Bojane Pajtiću radi svoj posao, hajde podnesi zahtev za upis javne svojine, ne, neće, ali su građani jedini merodavni i jedini do čijeg mišljenja nam je stalo.
Mnogo kreativniji pristup i pružena ruka od strane SNS i prema gospođi Udovički, ali i prema drugim poslaničkim grupama je bila takva – dajte da nam ne prođe ovo vreme, dajte da napravimo jednu tabelu, dajte da tu tabelu stavimo na internet, dajte da to napravimo kao jedan javni poziv, da u toj tabeli stoje lokalne samouprave i javna preduzeća koja to nisu uradila sada. Neka se zastide oni koji neće uraditi za tri meseca, pa za šest meseci. Neka ih njihovi građani pitaju – šta vi to radite?
Država nema mehanizam. Znam da će biti lepo napadati Vladu i znam da će neko reći – opozicija ima pravo, to joj je posao da napada. Nije problem, ali recite koji su mehanizmi kojima Vlada može da dođe u lokalnu samoupravu i da bilo koga sankcioniše zašto nisu uradili ili jesi uradio. To se radi na izborima.
Ono što želim jeste da ovo vreme koje je dato Bojanu Pajtiću, AP Vojvodini, ali i drugim jedinicama lokalne samouprave, da ne razmišljaju o većini, da ne razmišljaju samo kako će da opstanu na vlasti, da ne razmišljaju samo o foteljama, automobilima, sekretaricama i mobilnim telefonima, da ne razmišljaju samo o veličini svojih kabineta, da ne razmišljaju o platama, već da razmišljaju o interesu jedinica lokalne samouprave.
Dajte da napravimo neki sajt. Dajte da se nekim podzakonskim aktom tako nešto reši. Dajte da to bude javno, da bude transparentno, da kao što gospodin Zoran Stojiljković, moj prijatelj, profesor sa Fakulteta političkih nauka kaže – svetlost je najbolje dezinfekciono sredstvo u borbi protiv korupcije. Dajte da upalimo sva moguća svetla, da ne dozvolimo da ovaj protok vremena, koji se ovim zakonom daje Bojanu Pajtiću, AP Vojvodini, ali i drugim jedinicama lokalne samouprave, ne prođe bezveze, da ne dođemo u situaciju da u ovoj ili nekoj drugoj skupštinskoj većini raspravljamo na isti način. To je jedini način.
Inače, da li će to biti četiri godine, da li će to biti tri godine i tri meseca, da li će to biti šest godina, koliko god, ako se danas zatvore oči pred ovim izazovom, ni 10 godina, ni tri meseca ili ne znam koliko meseci neće biti dovoljno. Neće biti dovoljno, ali neće biti dovoljno ni za Bojana Pajtića. Neće biti dovoljno ni za AP Vojvodinu. Ni oni nisu radili svoj posao. Nemojte da zatvarate oči. Nemojte da gledate na ovaj izazov samo sa jedne strane, politikanski. Niko nije uradio dobro svoj posao oko upisa javne svojine, ali država, Vlada nema mehanizam da na tako nešto natera jedinice lokalne samouprave. Građani nemaju štetu, osim što je jedna vrsta decentralizacije da se imovina javnih preduzeća, lokalnih samouprava upiše. Drugačije će se građani osećati. Drugačije će se voditi prema toj imovini.
Ne smemo da zatvorimo oči danas kada izglasamo ovaj zakon. Ne želim da zatvaram oči. Pažnja na to. Ukoliko je pažnja podnošenje amandmana tri meseca, šest godina, četiri godine ili samo da bi dobili dva minuta vremena da kritikujemo Vladu i da kažemo – Vlada je odgovorna što Bojan Pajtić nije podneo zahtev za upis javne svojine, o čemu se radi ovde? Ko onda zloupotrebljava Skupštinu? Ko zloupotrebljava skupštinsko vreme?
Mislim da je ovaj pristup kvalitetniji, nije moglo da se ubaci u ovaj predlog izmena i dopuna zakona, verujem da može određenim podzakonskim aktom i verujem da će Vlada na taj način pravljenje jednog zida lokalnih samouprava javnih preduzeća koja to nisu uradila ili koje to rade ili koje će to uraditi u naredne tri godine. U svakom slučaju mislim da je poenta da ove tri godine ne izgubimo, već da na taj način nateramo jedince lokalne samouprave i Bojana Pajtića da rade svoj posao, a da ne razmišljaju samo o većini, o kabinetima i o zadržavanju vlasti.
Ja nisam pravnik gospodine predsedavajući, ali ne treba biti neki izvanredan pravnik, a još manje doktor pravnih nauka da se zna da je velika razlika između izvršne i zakonodavne vlasti. Ogromna razlika i u ovlašćenjima između izvršne i zakonodavne vlasti.
Ako s jedne strane imate pruženu ruku i tačku spajanja, kako ćemo Bojana Pajtića, ali i direktore i predsednike opštine iz moje stranke, ja ne zatvaram oči, da nateramo da i tih godinu dana ili tri godine nateramo da rade svoj posao?
Sa druge strane, vi imate ubacivanje nekih politikanskih stvari, kritikujete gospodina Pastora koji je predsednik Skupštine AP Vojvodine. Sa kojim ovlašćenjima da da, sa kojim ovlašćenjima da podnosi zahtev za upis javne svojine u AP Vojvodini? Sa kojim ovlašćenjem predsednik Narodne skupštine treba da radi posao izvršne vlasti?
To što se radi, ta odbrana je nemušta odbrana koja nije utemeljena ni u Ustavu ni u zakonu, to je politikanstvo, ja ne želim time da se bavim. Želim samo da sve jedinice lokalne samouprave upišu pravo javne svojine, da sva javna preduzeća to urade, da Bojan Pajtić počne da radi svoj posao umesto što razmišlja o većini u svojoj stranci i još više mu je stalo do većine u AP Vojvodine, da počne da podnosi zahteve, da počne da zaređuje platu koju ima.
Samo želim da svako radi svoj posao, a ponajviše zato što je AP veća od svih jedinica lokalne samouprave i svih javnih preduzeća. Po najviše Bojan Pajtić, jer mislim da sve ove reči koje su upućene od strane opozicije, opozicionih narodnih poslanika, da su najviše upućene Bojanu Pajtiću, i nesposobnost, i nestručnost, i neodgovornost, i nerad i sve što je prouzrokovalo da AP bude jedna od onih jedinica lokalne samouprave koje nije podnela zahtev za upis javne svojine.
Reći ću samo jednu stvar.
Gospodine Veselinoviću, pali ste. Pali ste jer, na koji način Vlada Republike Srbije može da smeni direktora javnog preduzeća kojeg nije izabrala, već je izabrala jedinica lokalne samouprave. Broj jedan, zašto ste pali dr Veselinoviću.
Broj dva, zašto se pali dr Veselinoviću, je da Skupština AP Vojvodine je odgovorna zašto nije pratila sprovođenje zakona koji je donela republička Skupština, a nije sprovodio Bojan Pajtić. Drugo pitanje na koje ste pali. Ima ih mnogo, mešanje baba i žaba. Razumem da u ovim našim retoričkim stvarima i nadmudrivanjima nekad se pobedi, nekada se izgubi, ali nemojte ukopavati struku koju predstavljate.
Velika je razlika između pristupa onog koji je bio u okviru bivšeg režima kojem pripadate, da je dovoljno da neko ko je bio direktor javnog preduzeća, ili je bio predsednik opštine pa nije radio dobro svoj posao, pa je otišao na drugu funkciju i sve se zaboravlja. Ne, ne zaboravlja se. Neko ko neodgovorno radi svoj posao, a vi ste se poprilično iznenadili kada je SNS uvela sistem odgovornosti prolaznih vremena zato što smo želeli konstantnu i stalnu pažnju ljudima koji predstavljaju građane Srbije, koji zastupaju njihove interese, da li u Skupštini, u Vladi, u javnim preduzećima, bilo gde. Ako neko ne radi dobro, mora da ode ranije, za tri meseca, za šest meseci, a ne da se čeka kraj mandata.
Znam i da gospodin da i gospodin Pajtić čeka kraj mandata pa da može sve da se zaboravi za Razvojnu banku Vojvodine. Možda i on čeka kraj mandata pa da se sve zaboravi i za Fond za kapitalna ulaganja u Vojvodini. Ne može da se zaboravi. Ko se ogrešio o zakon, ko je odgovoran za upropašćavanje javne svojine? Ne može da se zaustavi.
Gospodine, govornik Jovan, kolega iz Užica, zamolio bih vas da sa malo više pažnje slušate svoje kolege. Nije govorio gospodin Antić. Gospodin Antić sedi u drugom bloku. Iz Jagodine je kolega narodni poslanik. Govorio je gospodin Arsić, ali čim mu prezime niste zapamtili, potpredsedniku Narodne skupštine, nekom ko je ovde već 10, 12 godina, siguran sam da niste ni želeli da ga na dobar način shvatite za sva retorička pitanja koja je postavio, pa i retoričko pitanje – koji je danas datum? Dovoljno je bilo da pogleda na ručni sat pa će videti koji je danas datum. Nije morao da pita Narodnu skupštinu, osim ako to nije bilo retoričko pitanje, a bilo je retoričko pitanje.
Ono što postavljam i postavljaću do kraja ove rasprave je pitanje – kako da ne propustimo ovo vreme koje smo dali Bojanu Pajtiću, AP Vojvodine i drugim jedinicama lokalne samouprave, a postoji odgovornost naravno i predstavnika SNS koji su u tim jedinicama lokalne samouprave? To ću veoma korektno i čista srca i čista obraza reći. Kako da ne propuste i da ne proćerdaju i ovo vreme koje im je dala Vlada RS kao mogućnost da rade svoj posao? Vlada RS ne može da zavrće ruku nikome. Ne može da smenjuje one koje nije imenovala. To će raditi građani na izborima, a na nama je da napravimo mehanizam da do toga ne dođe, bio taj rok godinu, tri ili pet godina.
Zašto mislite da je godinu dana? Zašto mislite da ukoliko se uđe u izbornu godinu da će direktori javnih preduzeća ili predsednici opština da idu od tribine do tribine ili kao što smo malopre prisustvovali tribini kolege iz Užica – šta je sve urađeno u Užicu?
Hajde da pričamo šta je urađeno u Užicu i u vreme kad su bili božićni praznici, kada su neke kolege onako dobro krckali prasetinu od božitnjara i nije ih bilo briga što građani Užica u tom trenutku nemaju vodu. Ali su zato pripadnici Vojske Srbije, Vlade Republike Srbije, radili na tome da građani Užica dobiju pijaću vodu.
Ovo nije mesto za tribine. Ovo je mesto kako ćemo da pošaljemo snažnu i jaku poruku Bojanu Pajtiću i AP Vojvodine i drugim jedinicama lokalne samouprave da počnu da rade svoj posao.
Govoriti o nekome, gospodine predsedavajući, tako snažno, tako hrabro, kada nije tu i kada ne može da odgovori, kao što je to radio malopre gospodin Stefanović, više govori o njemu, nego što to govori o ljudima koji nisu tu.
Što se tiče paušalnih ocena, čuli smo ih. Ja ću izneti ono što je istina, ono što su podaci, a to je da je novi direktor „Krušika“ za prvih šest meseci funkcionisanja i rada ostvario prihode veće za 2,53 puta u odnosu na 2013. godinu, da je u odnosu na prošlu godinu ostvaren rezultat koji je veći za pet miliona evra.
Što se tiče tih akumulatora koji su pominjani, ja sam bio srećan, gospodine ministre, kada su ti akumulatori stigli u Srbiju, zato što su ti akumulatori bili brana i razlika između politika sečenja Mig-ova, kao što su sečeni neki tenkovi i funkcionisanje letenja. Ne mogu da razumem zbog čega nekome ne odgovara i ne prija kada nešto u Srbiji profunkcioniše i kada nešto proradi, kada postane nešto funkcionalno.
Kada neko postavlja pitanje zbog čega je, recimo, gospodin Prostran u SDPR-u i sa kojim karakteristikama je u SDPR-u i to kaže čovek kome je prvo radno mesto bilo visoko rangirano u diplomatiji, a nije imao prethodnog iskustva u diplomatiji, onda je to u najmanju ruku licemerno. Mogu da prihvatim da to kaže neko sa velikim iskustvom, ali neko kome je prvo radno mesto visoko u diplomatiji postavlja pitanje zbog čega je neko kao diplomirani ekonomista u SDPR-u, zaista mislim da je veoma licemerno.
Da li neko vozi džipove ili automobile, ne znam. Pretpostavljam da se voze, ne verujem da idu pešaka na posao, ali bar ne lupaju skupštinske automobile.
Ono što bih želeo da vam kažem, da bi se govorilo o SDPR-u i da bi se govorilo…
Samo jednu rečenicu. Imam podatke i bilanse uspeha SDPR-a i potrebno je tražiti te podatke, oni su javni, mogu da se dostave pre nego što se bilo šta paušalno izrekne. Uglavnom, u odnosu na prošlu godinu, SDPR takav kakav SDPR je ostvario smanjenje rashoda za 16,04% i rast prihoda za 2,4%, pri čemu je napravljena razlika od 886, skoro 887 miliona dinara. To su podaci, a ne paušalne ocene koje se ovde iznose.
Zahvaljujem se gospodine predsedavajući.
Ako mi dozvoli gospodin Šutanovac ili vi, ko vodi sednicu… Ne znam zbog čega nervoza.
Molim vas da regulišete vreme i da opomenete.
Zahvaljujem se gospodine predsedavajući. Bez obzira na tu buku, bes, srdžbu ne plašim se, tako da nije problem.
Ono što bih želeo da kažem, a tiče se dozvola, opet neću govoriti paušalno, neću govoriti odokativno, neću govoriti navijački, već vrlo egzaktno, a to je da je recimo za izvoz oružja u 2013. godini izdato 444 dozvole u vrednosti od 775 miliona američkih dolara.
Podsetiću vas da imam podatke za sve prethodne godine od 2005. godine pa na ovamo, da je to recimo više izdatih dozvola i veći iznos izvezeno nego što je to bilo za 2006. i 2007. godinu zbirno, odnosno za 2007. i 2008. zbirno. Prema tome, rezultati rada ministarstava, Vlade su više nego dve godine za vreme 2007. i 2008. godine. Toliko što se tiče dozvola.
Što se tiče Krušika, molio bih predstavnike bivšeg režima da ne pominju, jer opet sam dobio egzaktne podatke, te podatke kojima se hvale. U Krušiku je u to vreme radilo 1265 zaposlenih. Od 1265 zaposlenih 515 u proizvodnji, 40% u proizvodnji. Sve je ostalo režija, logistika, 27 sekretarica. Da li je to organizacija? I ne čudi me zbog čega je bivši režim i bivši direktor napravio minus od 4,4 milijarde din. Da li je to trebalo održavati i onda nekome opet smeta zato što je sadašnji direktor postavljen od strane Vlade Republike Srbije i napravio dobit, odnosno povećao dobit za 2,53%.
Da ne bi iznosili paušalne ocene, ne znam koji je od ministara, a mislim da nije nijedan, ne radi u SDPR od sadašnjih ministara, ali znam za jednog bivšeg kome već 10 godina miruje status u SDPR.
Što se tiče samog gomilanja funkcija, gomilanja zaposlenih, u SDPR je u 2013. godini radilo 375 ljudi, 2014. krajem avgusta 371 zaposlen. Nema gomilanja, ali nema ni 27 sekretarica kao što ste vi navikli.
Član 107. gospodine predsedavajući.
Ja znam da ćete reći da je to nešto što je izrečeno u poslednjoj rečenici, kao što je izrečeno i juče, kao što će biti izrečeno i sutra, pa da ne bi ostalo - da, možda, ne. Možda će „Utisak nedelje“ biti - da, možda, ne, možda naredne nedelje, ne znam. Da ne ostane nešto da, možda, ne nedorečeno, da je privatna svojina svetinja u svakoj uređenoj državi, da Vlada ne može da utiče na privatnu kompaniju koja sa privatnom produkcijom treba da ima ili da nema emisiju na televiziji.
Dokle će se stavljati teg oko nogu Aleksandra Vučića? Dokle će se njemu stavljati u ruke sve što se dešava u ovom društvu? Na to će se ćutati zato što je u poslednjoj rečenici, ali vi imate pravo na prvu rečenicu posle toga i da sankcionišete više ovakve stvari.
Mogu i ja da postavim pitanje u poslednjoj rečenici reklamiranja Poslovnika - zašto je i koliko hiljada ljudi 2003. godine bilo nepravilno i nepravedno procesuirano i uhapšeno? Koliko je to koštalo državu? Možemo doveka da postavljamo takva neka pitanja, ali da „Utisak nedelje“ ne bio - da, možda, ne, ili - da, možda, ne, da bude „Utisak nedelje“, dajte da jednom stavimo tačku i da svako radi svoj posao u ovoj državi, da se zna gde može da se meša i u šta može da se meša, a u šta ne može i ne sme da se meša politika.
Prošlo je vreme kada je politika određivala ko će šta govoriti, ko će šta smeti ili neće smeti. Odlično je što gospodin Pavićević podržava tako da politika određuje ko će u privatnoj kompaniji na privatnoj televiziji imati ili
nemati emisiju. To je nezavisno novinarstvo. To je uticanje u privatne kompanije, u privatno vlasništvo. Dokle ćete više tolerisati da se osnovni postulati prava remete u ovoj sali zato što su izrečeni u poslednjoj rečenici?
Ponovo povreda Poslovnika, član 109, samo što mislim da se kolega Rističević javio pre mene.
Zahvaliću se kolegi Rističeviću ako mi bude pružio mogućnost da govorim. Zahvaljujem se.
Pošto meni nije potreban neko ko će tumačiti reči, po povredi Poslovnika se ne govori o tački dnevnog reda. To je broj jedan neistina koju je izneo gospodin Pavićević, a broj dva, zarad objašnjenja, javio sam se po povredi Poslovnika jer mislim, tvrdim, siguran sam da je dostojanstvo Narodne skupštine uniženo iz dva razloga - zato što gospodin Pavićević promoviše da Vlada, država, može da stavi ruku u džep privatne kompanije ili privatne firme, ili svakog pravnog privatnog lica, kada hoće i kako hoće i to kada odgovara gospodinu Pavićeviću, što mislim da je nepravilno, da nije u skladu sa zakonom i unižena je Skupština jer se ovde promoviše ideja da politika određuje i utiče na nezavisnost novinarstva, tako što će Vlada naređivati da se neka emisija stavi ili da se ne stavi u programsku šemu. To su dva osnovna postulata jedne države - nezavisnost novinarstva i svetinja privatne imovine ukoliko je stečena, naravno, na pravni i regularan način.
Vi ćutite, gospodine predsedavajući. To su bile povrede Poslovnika koje se čuju i danas i juče i verujem da će se čuti u naredno periodu.
Ja hoću da se zna da gospodin Pavićević, Nova stranka, šta god, da se zalaže da država, Vlada, bilo ko, može da stavi ruku u džep privatne firme, privatne kompanije ili privatnog lica i, s druge strane, da se Nova stranka i gospodin Pavićević zalaže za zavisnost novinarstva, da Vlada određuje koja će emisija i šta će biti na nekoj privatnoj televiziji, u nekoj privatnoj kompaniji. Molim vas recite jel to onda otvoreno?
Javljam se po Poslovniku, ali ne mogu da se prijavim.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.
Povrede Poslovnika, čl. 32, 106. i 107.
Znam da za jedan deo ljudi u ovoj sali sve dobro što se dešava u našoj državi nije tema. Znam da neke ljude boli kada je gospodin Đukanović iznosio o svim dobrim stvarima koje se dešavaju i u okviru poreske uprave. Čim je nešto dobra vest iz Srbije, to nije tema. Da li ti ljudi vole svoju državu? Mislim da ne vole. Da li je ovo mesto gde treba uputiti kritički ton? Da, naravno, koristan je, potreban je, ali tolika mržnja prema dobrim temama i prema afirmativnim stvarima, to više govori o njima nego o ovoj Vladi i ovoj državi.
S druge strane, ono na šta vas takođe upozoravam, gospodine predsedavajući, što morate da opomenete ljude kada krenu da se late nekih stvari koje verujem da znaju, ali ne žele da interpretiraju. Privatna svojina je svetinja. Da li neko očekuje da se država meša u rad privatne kompanije, da kaže – stavljajte tu emisiju, ili nemojte da stavljate tu emisiju, ili takve neke stvari? Ja ne želim da gradim državu u kojoj će se država mešati u rad privatnih kompanija.
Ukoliko neko promoviše, traži i sugeriše šta mora privatna kompanija da radi, to više liči na pokušaj uvođenja cenzure, uvođenja diktature, uvođenja toga da se par ljudi koji su sada ministri u senci, pa se u senci pojavljuju ispred nekih televizija i pokušavaju da utiču na programsku šemu privatnih kompanija i privatnih televizija…
Molim vas, upozorite da je privatno vlasništvo svetinja u svakoj uređenoj državi, pa i u Srbiji.