Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vitomir Plužarević

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 5. Predloga zakona da se posle stava 4. dodaje novi stav 5. koji glasi – pravno lice, preduzetnik i fizičko lice koje realizacijom projekta, radova ili aktivnosti iz člana 10. ovog zakona izazove štetne posledice na ekološki značajnom području ili zaštićenom prirodnom dobru u kojem se sprovode strogi režimi zaštite u skladu sa članom 35. ovog zakona, dužno je da uplati u Fond za zaštitu životne sredine vrednost prouzrokovanog oštećenja lokaliteta kao novčanu naknadu jer se mere sanacije ne mogu sprovesti ili da sprovede kompenzacijske mere".
Mi smatramo da je ovaj član i ovaj stav bio liberalan u ovom zakonu i da je moglo da se desi kako se ko dogovori ili kako ko uspostavi kontakt sa određenim institucijama, vezano za ove zaštićene prostore i zaštićenu prirodu i po dogovoru je moglo da se gradi, i danas se gradi na raznoraznim mestima bez nadoknade, odnosno bez bilo kakve štete, bez obeštećenja na tu zaštićenu prirodu.
Smatramo da ovo obeštećenje mora da bude brzo, efikasno, obavezno, znači da ne bi došlo do devastacije i degradacije određenog zaštićenog prostora, a znate i danas u sistemu izgradnje i građevinskih objekata i svih ovih prostornih planova i velikih građevinskih poduhvata da oni uglavnom i žele da na zaštićenom delu prirode uspostave neki svoj, da kažem građevinski, ili neki svoj bioritam u tom prostoru.
Tako da je ovaj naš amandman smislen i mislim da upućuje na pravu misao današnjih problema koji se dešavaju u Srbiji koji mogu da se zaustave ovim našim predlozima i dopunama.
Vezano za ovaj član mi smo malo komentarisali tu i neku asocijaciju "Natura 2000" i dali smo i određene negativne komentare na ovu asocijaciju "Natura 2000" zato što svi predlozi koji su vezani za zaštitu prirode dolaze od te "Nature 2000" koja je kod nas, da li definisana ili nedefinisana. Uglavnom, narod ne zna šta to znači "Natura 2000" i koje su njene ingerencije i kako ona utiče na ovaj zaštićeni deo prirode u Srbiji ili na budući deo zaštićene prirode u Srbiji.
Smatramo da ta "Natura 2000" nije dobrodošla u ovom današnjem ekonomskom stanju, odnosno u ovom ekonomskom stanju Srbije, jer ona je profitabilna i u stvari gutač velikih količina para, a posebno zaštićeni delovi prirode i prostora su bez para i uglavnom se oni tako i finansiraju, na kašičicu, jer država nema dovoljno para, što je i logično.
Ne mislim da može da ima para, kad nema para u zdravstvu, prosveti u kulturi. Kako bi tek onda bilo para, a vezano za zaštićene delove prirode? Zbog svih tih komentara mi predlažemo da Ministarstvo prihvati ovaj naš amandman.
Dame i gospodo narodni poslanici, počeću vezano za ovaj član 13. Predloga zakona na koji smo podneli amandman i mi predlažemo da se ovaj član 13. briše.
Ceo set ovih zakona, odnosno ceo splet svih ovih zakona i radnji koje su se odigrale vezano za ove zakone iz zaštite životne sredine su srž, bit i suština baš ovog člana 13, odnosno člana 35. starog zakona. Sve ostalo je, što bi rekao naš narod, u prolazu ili preletu, ali bit i suština promena svih ovih zakona je baš ovaj član 13.
Počeću jednim hronološkim redom. Na Odboru zaštite životne sredine skupili smo se svi članovi i došao je još veći broj poslanika koji nisu članovi Odbora, ali gospodin Dulić nije bio na tom odboru. Taj odbor je raspravljao baš o ovom zakonu o zaštiti prirode koji je bit i suština svih ovih promena koje se ovde dešavaju.
To što je gospodin Dulić danas nama napomenuo da je to najbolji projekat, ta kasarna "4. juli", to je najgori projekat od 1900. godine do danas, a to kaže stručna i kvalifikovana javnost koja je realna u svom komentaru.
Gospodin ministar ima pravo, i to je njegovo pravo da se on diči time, i mi znamo razloge zbog čega on to radi, to se zna, ali ovaj član 13. nije bio definisan na tom Odboru zaštite životne sredine na kome nije učestvovao ministar, verovatno iz njegovih opravdanih razloga. Mi smo dobili punu jednu fasciklu dopisa od stručne javnosti i oni su se uznemirili, to su doktori nauka, to su profesori iz ove oblasti koji su tražili i molili da se ovaj član briše, odnosno da ovaj član 13. ne bude definisan ovako kao što je to predložila Vlada. Posle su nastale neke promene.
Zašto je javnost bila uznemirena, stručna javnost? Zato što nije iz Ministarstva niko komunicirao, osim što su oni to stavili na sajt, i to negde u toku leta, i taj sajt je funkcionisao kad su ljudi bili kudikamo, neko je bio na moru, neko na planini, ali ta stručna javnost je pročitala to i dala svoje mišljenje i oni traže da se taj član briše i da stari član 35. bude validan, a vezano za ove izmene i dopune zakona.
Zašto oni traže da taj član 35. bude validan? Zato što on reguliše te stepene, prvi, drugi i treći stepen zaštite, gde ne može Vlada po svojoj uredbi, ili ministar po svom nahođenju, ili Ministarstvo po svom nahođenju da kaže – mi ćemo sada u ovom zaštićenom delu prirode da delujemo zbog potreba državnih viših interesa i mi možemo sad da obavimo operacije koje možemo da radimo ili gradnje koje možemo da radimo. Taj stari zakon ne dozvoljava tu igranku ili igru reči, a čak i ideja koje mogu da se sprovedu u delo.
Ljut je ministar, normalno da je ljut i on sada nama spočitava da mi kao nismo ove amandmane usaglasili itd. On nije usaglasio ovaj član 13. Sa čim nije usaglasio? Sa realnošću koja se trenutno nalazi u Srbiji. To su zaštićeni prostori, zaštićeni delovi prirode, to su sve nacionalni parkovi.
Kako on misli da zaštiti Đerdap, Frušku goru, Kopaonik, Taru itd. od nekih želja i ideja? Nije on mogao da zaštiti taj prostor, to je ovde u Beogradu, ''4. juli'', a tu se angažovao i tu je izvršio sve po ad hok sistemu, tu su se organizovali svi uticaji životne sredine, sve što je bilo potrebno, projekti, planovi, sve je završeno brzo i sad on nama spočitava i kaže – to je najbolje. To je najgore.
Vi morate, ministre, da znate gde je vaše mesto vezano za zaštitu životne sredine. Tamo gde je životna sredina ugrožena, tamo morate biti, tamo morate delovati, tamo morate finansirati. Ne možete vi da finansirate u urbanoj sredini od 80 hiljada hektara, to je grad Beograd, i vi ste tu sad kao kvalitet. Koji kvalitet? Sa kojim sredstvima?
Šta mislite, sutra ako krene ta EU da pušta, kao nekad što su kod nas onim balvanima dolazili Slovaci iz Slovačke u svoje vreme kad su osvajali Vojvodinu, pa kad oni sad počnu da puštaju baržama taj nuklearni otpad, to je bešumno, nečujno i dolazi do Đerdapa, dolazi do Fruške gore, dolazi tamo do Ledinaca. To sam vam u prethodnom komentaru komentarisao.
Znate li gde su Ledinci? Molim vas da jedan dan sa Odborom za zaštitu životne sredine obiđete i da se konstatuje, odnosno da se izvrši uvid šta se to tamo dešava u Ledincima. Biće kasno ako mi budemo konstatovali da se tamo nešto dešava, a to može da se desi na osnovu odluke Vlade ili ministarstva, ne poštujući ovaj zakon, odnosno ove promene koje ste vi ovde formulisali u članu 13, odnosno članu 35. starog zakona.
Mi, kao SRS, borimo se i zalagaćemo se za pravičnost u tom ekološkom zaštitnom smislu. Mi ne možemo da utičemo na ekonomski komentar ili uticaj, da utičemo koliko će biti finansijske donacije ili bilo šta, ali možemo da obavestimo javnost, i mi ovim putem obaveštavamo javnost da to što radite nije dobro. Da li će to javnost prihvatiti, da li će to javnost shvatiti, želeti da primi k sebi, to je posebna priča.
Ministre, možete vi da se hvalite, to je u redu, svaki ministar i treba da se hvali, mi smo uradili – to, to i to, ali ovo su strateški članovi Zakona o zaštiti prirode koji mogu da se podvedu pod negaciju i negativnu ulogu bilo kog moćnika iz svetske elite, jer ti moćnici svetske elite, znate, oni dođu i kažu – da li vam je to regulisano zakonom, on kaže – jeste. Imamo mi, kaže, program, imamo mi pare, vi treba samo u pretpristupnim programima da skinete te pare. Naš narod, odnosno birokratija naša tako se lako i ponaša, ona samo kad čuje da neko daje, oni pravac na kazan.
Mi želimo da se ovaj član 13. briše i da ovaj član 35. bude u starom opisu i popisu delatnosti i delova koje je obavljao ovaj Zakon o zaštiti prirode.
Ministre, želim da danas ovde pred ovim našim auditorijumom srbijanskim date odgovor na ovo pitanje, ne meni, meni to ne znači ništa, neću moći biti uticajan, ali da date odgovor vezano za ovaj zakon – da li vi garantujete i čime garantujete?
Sutra ćete reći – nisam znao, to su ovi moji iz ministarstva, to je ''Natura 2000'', to su direktive EU, to je ko zna ko vama promovisao i prokomentarisao. Znači, da date odgovor na ovaj član 13. i da prihvatite stari predlog člana 13. koji ima prvi, drugi i treći stepen, i da ti stepeni proizilaze jedan iz drugog i da oni imaju tzv. sihron sigurnosti. Sve ostalo može da bude, videćemo.
Toliko ja o ovom članu 13. za koji predlažem da se briše i predlažem da se sve ovo što je pisalo u članu 35, a to su i moje kolege prethodno isto govorile, to je govorila i stručna javnost u Srbiji, o kojoj ste vi dobro obavešteni i vaše ministarstvo. Vi znate tačno poimence. Neću zbog tih ljudi koji su se javili i napisali taj dopis vama, nama poslanicima i svima, neću te ljude sada da identifikujem i da ih prozivam, ali vi znate ko je, šta je, i da su to imena od integriteta. Nije to rekao sad tamo neki poslanik kojeg vi možete da ocenjujete ili procenjujete.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na člana 34. Predloga zakona, odnosno to je stari član 70. Predlažemo da se u tom članu 34, odnosno članu 70. starog zakona, stav 2 i tačka 3. menja i glasi, pročitaću: ''Sva motorna vozila koja prolaze i ulaze u zaštićeno područje moraju da plate naknadu. Naknada se naplaćuje na punktovima, ulaznim stanicama ili na bilo kom drugom mestu kodiranom karticom. Naplata će se sprovesti i u tunelima koji prolaze kroz zaštićeno područje''.
Smatramo, vezano za izmenu i dopunu ovog člana 34, odnosno starog člana 70, da u tim zaštićenim prostorima treba da se kupi ta naknada i da se ta naknada koristi namenski za poboljšanje kvaliteta tog zaštićenog prostora.
Sada ću vam reći na primeru praktično kako smo to zamislili. Na primer, u Nacionalnom parku Fruška gora, koji ima 25.000 hektara, ne vrši se naplata, odnosno naknada za korišćenje tog područja. Ukoliko bi se vršila naknada za korišćenje tog prostora, područja, Nacionalni park Fruška gora bi sigurno za jedan stepen aktivnosti ukupnom svom delovanju poboljšao kvalitet pružanja usluga svim zainteresovanim koji ulaze u taj zaštićeni prostor.
Konkretno, 36 godina funkcionišem i radim u tom zaštićenom prostoru i znam kako je formiran budžet, odnosno kako funkcioniše finansiranje. Obično Vlada ili ministarstvo, ili bilo ko daje ili pruža određenu finansijsku uslugu. To je oko 1,5 do 2% od ukupnog budžeta i to je namenski za tamo neke spomenike kulture koji treba da se zaštite.
Sve ostalo je pušteno komercijali, odnosno stihiji. Kako se organizacija organizaciono postavi tako ona može da uspostavi finansiranje i funkcionisanje tog sistema.
Zašto ovo govorim - kroz tunele, pa baš zbog toga što je neko zamislio da kroz Frušku goru, tamo negde u perspektivi, pretpostavljam da je to samo imaginacija, odnosno da je to politički marketing, da će bušiti Frušku goru i da će kroz Frušku goru da prođe tunel, znate tu trasu koja ide prema Šapcu i ima vezu itd.
Smatramo da izmene i dopune ovog člana 34. treba da se dopune ovom stavkom koju smo mi kao srpski radikali ovde predložili i mislimo da je to opravdano rešenje.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 45. U članu 45. (članu 110. starog zakona, koji se menja) stav 5. menja se i glasi, mi smo malo ovako da kažem ovde bili radikalni u predlaganju ovoga komentara i to smo predložili šta treba čuvar – mora da ima najmanje srednju stručnu spremu, da govori jedan strani jezik, da ima vozački ispit A, B i C kategorije, da vozi brod, odnosno čamac, da ima jednu godinu radnog iskustva u struci, položen stručni ipsit, da je psihofizički sposoban za gorsku službu, da zna da pliva, koristi padobran, poznaje borilačke veštine i da ispunjava propisane uslove za nošenje oružja i druge uslove utvrđene aktom upravljača.
Smatramo da je ovo slika budućeg kadra koji treba da bude u zaštićenom prostoru, a vi poštujete, vi koji ste na vlasti, i stalno se vezujete za tu zapadnu alijansu i tu američku, da kažem, varijantu. Znači, tamo negde kod njih, u njihovim parkovima, ti čuvari voze i avione. Znate, oni su i piloti.
Onda mi smatramo, odnosno mi po ovim predloženim amandmanom, gde smo decidirano nabrojali šta treba da se uradi, smatramo da će te buduće generacije tih ljudi učiniti nešto da taj prostor bude reprezentativno predstavljen, reprezentativno zaštićen i da on kao reprezent na tom prostoru može da štiti, čuva putem svog autoriteta, a sam njegov autoritet će proisteći iz svih ovih veština, znanja i umeća kojima raspolaže jedan čuvar.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 9. Predloga zakona. U članu 37. posle stava 4. dodaje se stav 5. koji glasi: "Dozvola se izdaje za sve vrste mobilnih postrojenja za tretman otpada".
Obrazloženje je sledeće: ''Amandman se ne prihvata iz razloga što se ovim predlogom ne predviđa brisanje stava 5. člana 37. Zakona o upravljanju otpadom, već dodavanje stava 5. po kojem se dozvola izdaje za sve vrste mobilnih postrojenja za tretman otpada, a dodavanje stava 5. je kontradiktorno članu 9. Predloga zakona kojim se omogućava utvrđivanje vrsta mobilnih postrojenja za čiji rad se izdaje dozvola, što podrazumeva specifikaciju tih postrojenja, kao što su postrojenja za termički tretman.
Imam tu neku pauzu u svom izlaganju i molio bih vas da to prihvatite i mislim da je ta pauza korektna. Kada pređem sa jedne teme na drugu, moram da se koncentrišem i vi mi onda – cap, i sada sam izgubio kontinuitet, ali evo setio sam se svega…
(Predsednik: Izvinjavam se, nisam shvatila.)
Dakle, vezano za ovaj amandman, baš me čudi da ne prihvatate, a obišli ste svet na temu ovih mobilnih postrojenja. Ovo govorim svim ljudima koji su učestvovali u organizaciji regulisanja otpada u Srbiji.
Poštovana gospodo, dragi građani Srbije, u celoj Srbiji već 10 godina se vode ekskurzije, pa se tu skupi predsednik opštine i sada oni idu u Beč, Grac, Nemačku, bilo gde, i kada odu tamo, njih tamo edukuju, obaveštavaju ih, pokazuju im mobilna postrojenja o kojima sam pričao, odnosno kako mogu na brz i efikasan način da iseckaju, da pretvore neku plastiku u neki granulat. Predložio sam taj granulat, predložio taj predlog i ministarstvo ne haje za to.
Dakle, 4000 deponija neuređenih ima u Srbiji. To je samo po nekim statističkim podacima, a verovatno ih ima više. Znaju građani gde se nalaze te deponije. One se nalaze baš na onim mestima gde ne treba da budu deponije, to su vidna mesta.
Hteo sam da pitam ministra gospodina Dulića, da ga pitam da li on zna, a znate li kako je ponosno rekao – kasarna "Četvrti juli", mi smo tu sve završili, uradili; neka ode da vidi gde su mu deponije, neka ode da vidi u kakvom se stanju nalaze te deponije. Dakle, vezano za član ovog mog mobilnog komentara, dakle, sa mobilnim sredstvima želimo da poboljšamo ovaj zakon. To je suština i to je komentar SRS.
Pitao sam i kada smo bili na Odboru, pitao sam gospodu iz Ministarstva, da li se ovim zakonom zaustavlja taj ekskurzioni put tih zamišljenih trošadžija para Republike Srbije. Nisu to platili Austrijanci, to su pare naših građana, jer oni se lepo napirlitaju, spreme i pravac Beč, Grac, Drezden, vrate se i nije nijedno to postrojenje, vezano za preradu tog otpada, realizovano u Srbiji.
Postoji sistem tehnologije, šta treba da se odvaja, kako da se pretvara taj prirodni resurs u humus, u otpade itd. Ništa od toga nema.
Rekao je ministar u onom svom komentaru da postoje nuklearni objekti. Mi smo i u vezi sa tim nuklearnim objektima pitali, kaže – nije to nuklearna centrala, šta vi znate, vi nemate pojma, to je nuklearni objekat. Mi se toga i plašimo, jer znamo mi da će tu biti kao uznemiravanje javnosti, a za nuklearni otpad – ne, to je objekat. To ne zna niko, oni prave tamo neke mimikrijske belege i na osnovu tih belega može da se deponuje, a to je više isplatljivije od nuklearne centrale.
Taj Zapad želi Dunavom da nas nafiluje, oni žele da se oslobode tog cirkusa, tog nuklearnog otpada. To je pitanje za ministra, to je za njega komentar, da li zna koliko nuklearnog otpada ta njihova, mislim na vas iz vlasti, braća koja su dolazila iz Amerike, mislim na NATO, bacili na Srbiju.
Dakle, ta naša deca tamo dole na jugu, gde su oni gađali. Vi u Beogradu živite pod nekim kišobranom i vi ne znate šta je tamo, i kakve su muke tih ljudi, i šta su oni doživeli tamo na Kosovu i tamo gde god su bacali nuklearni otpad.
To je pitanje za zaštitu životne sredine, tu dovodite ekskurzije. Zašto niste doveli tu Klintonku ovde, kada je došla u Beograd, da joj pokažete – evo gospođo, ovo je vaš muž bombardovao, ovaj centar Beograda; da joj pokažete, da se zastidi i da se vrati tamo odakle je došla, bez ikakvog komentara, nego ste se poklonili kao – gospođo, to je sve u redu, mi smo demokratija. Koja demokratija?
Znači, to je pitanje za zaštitu životne sredine i o tome mora ministar da vodi računa. Ne da vodi računa i sad da se hvali tu o građevinskim operativnim zahvatima. Kaže on ovde jednom kolegi – reci, reci. Pa imamo mi mnogo da kažemo, ministre, ali evo nema ga ni sada u sali. Kako da mu kažemo, ne dođe na Odbor, nema ga sada, i onda kaže – reci?
To je ono kao – pipni me, kad smo bili mali, kao ko pre pipne koga taj je kao pobedio. Nije, on mora da dođe u Skupštinu, mora da sedi ovde, mora da sluša predsednika Skupštine, mora da sluša svakog poslanika, a posebno što ste ga edukovali, što je on bio edukativna ličnost, nekih prethodnih komentara, bio je predsednik Skupštine.
Vidite, nema ga sada, kao njemu je preče. Šta mu je preče? Ovo je najpreča stvar o kojoj mi raspravljamo danas ovde. Pogledajte koliko nas ima u sali. To je set zakona iz zaštite životne sredine. Kad Milivojević ode, onda dođe Nada. Sad je Milivojević slobodan, sad će kao Nada da primi na sebe teret itd. Ministar se sklonio i tako redom.
Imam samo mogućnost da obavestim kolegu Milivojevića da su shvatili građani, vezano za taj nuklearni otpad, da se on ne pušta u Dunav itd. To narod zna.
Mislim da gospodin Milivojević nije shvatio ni poruku vezano za ovaj incident koji je bio u Mađarskoj. On je tekao Dunavom, a zapadna alijansa šalje upakovane kvalitetno sortirane nuklearne otpade na tačno određenu adresu. Tako da, gospodine Milivojeviću, nemojte da brinete o rasipanju nuklearnog otpada u Dunav.
Što se tiče tog pećinskog komentara, mislim da vi morate dobro da znate da tamo gde živimo, kako funkcionišemo itd, da cenimo taj pećinski komentar. To je tzv. ruralni sistem života u kojem ste vi do juče bili i funkcionisali i čestitam vam. Vi ste u tom sistemu bili odgajivač znate čega. Ne ljutim se zbog toga, ali mi uglavnom znamo i šta komentarišemo i u kom pravcu obaveštavamo narod.
Narod zna do perfekcije gde ste, šta ste i u kom pravcu ide ovaj brod sa kojim vi krmanite, odnosno nosi vas vetar, vetar koji ne znate u kom pravacu vas usmerava, vetar koji se zove vihor, a vi znate šta je vihor. Znači, odletećete zajedno sa vihorom.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospodo iz Ministarstva, ministra nema, evo počinjemo, želimo da ministar prisustvuje i da ga, ako je tu u blizini, pozovete i da krenemo sa raspravom.
Osnovni zakoni koje ste predložili, tih osam zakona vezanih za zaštitu životne sredine, mi kao republički poslanici ne možemo da u ovom trenutku do detalja izdefinišemo, odnosno da obrazložimo onako kako bi trebalo, zbog vremena, zbog svih okolnosti u kojima učestvujemo i mi i vi.
U jednom kratkom preletu prokomentarisaću par zakona iz našeg ugla, kako mi to vidimo i šta predlažemo konkretno da se uradi u vezi sa ovim čitavim setom koji ste pre tačno 18 meseci ovde predložili, odnosno koje smo mi kao republički poslanici ovde napadali, želeli da poboljšamo sve te aktivnosti koje su vezane za zaštitu životne sredine, ali nismo uspeli iz raznoraznih razloga i vi se sada ponovo vraćate na tu istu tematiku, odnosno želite da popravite određene članove tih zakona koje smatrate da treba da popravite.
Osnovni razlozi za promenu ovog Zakona o hemikalijama proizišli su iz poteškoća u njegovoj primeni. Predlagač kaže da izmene i dopune suštinski ne menjaju zakon. Ima nekih terminoloških usklađivanja i na primer obavezno angažovanje savetnika. To su ad hok primedbe povodom ovog zakona o hemikalijama.
Ima još i tehničkih komentara vezano za engleski jezik, gde mi smatramo da je srpski jezik ustavna tekovina i tako treba tretirati ove zakone. Naša primedba je u vezi sa stručnim pitanjima, koja imaju za cilj i stručnu nadoknadu. To je u stvari rojenje nadležnosti vezano za ovaj zakon.
Biocidni proizvod jeste aktivna supstanca ili smeša koja sadrži jednu ili više aktivnih supstanci, pripremljena u obliku u kome se snabdevaju korisnici, a čija je namena da hemijski ili biološki uništi, učini bezopasnim, spreči delovanje ili kontroliše nepoželjne organizme. Ovaj deo sam prokomentarisao zbog šire javnosti da ljudi znaju šta je to biocidni proizvod, odnosno čime se bave ovi biocidni proizvodi, čime se bavi ovaj zakon.
Ovaj zakon je usvojen prošle 2009. godine, a danas je ponovo pred nama u parlamentu. Mi smo vam i tada govorili, pisali amandmane i vi ništa, samo vrtite glavom i idete dalje. Rekli smo vam našim amandmanima, ako to može da se popravi, nikog vi iz opozicije ne slušate. Znamo da ste vi sami sebi dovoljni i da smo vam mi samo kao enterijer u toj vašoj demokratiji. U suštini nije tako kao što vidite, posle 18 meseci vršite ispravke, ne samo ovoga Zakona o biocidnim proizvodima, nego čitavog današnjeg seta.
Biocidni proizvodi više ne smeju da se reklamiraju po ovom novom Predlogu izmena i dopuna, već ste našli pravi izraz, a to je da se oglašavaju, član 1.
Idemo dalje, za davanje stručnih ocena mora da se plati naknada. Kome? E sada se pojavljuje EU, koja daje odobrenje za stavljanje u promet tih biocidnih proizvoda. Kada to rešite sada je na nama kupcima da taj proizvod kupimo, ako imamo čime da ga kupimo, da ga ne kupujemo kao što vi činite sa MMF-om po sistemu – dođem ti. Kad, kako i koliko - to još niko ne zna osim Đelića i Dinkića.
Naravno da bi i agencija nešto radila vi joj poveravate poverljive podatke, a znate i sami da više u svetu nema tih poverljivosti, sve se zna odmah. To ste predvideli članom 5. ovog zakona.
Sada ide sistem dodvoravanja. To je jezik. Može i na srpskom ili evropskom, a engleski je obavezan. Ima tih proizvoda koji nisu baš efikasni, jer uništavaju životnu sredinu onako kako su to činili Amerikanci i EU kada su nas bombardovali.
Sada se Agencija polako raščlanjava i stvara novu vrednost, a to je zastupnik čiji rad košta i koji mora da bude visokostručan za tu oblast. Sada u Evropskoj uniji mora da se prevede zakon i overi na srpski jezik, član 10.
Kada sve to organizujete nema više količine biocidnih proizvoda, već se ta količina pretapa u ukupan promet biocidnog proizvoda koji je ostvario u prethodnoj godini. Ali ko, ko je to ostvario?
Članom 12. komentarišete ko će davati stručno mišljenje i analizu o svojstvima i nameni određenih biocidnih proizvoda. Članom 13. predviđate da se plaća naknada, reklamiranja više nema, sada je na snazi oglašavanje. Članom 16. regulišete reč – zarada i ona sada postaje promet, i to ukupan promet biocidnih proizvoda. Član 17. u stavu 3. starog člana 44. reč "ekotoksikogolije" zamenjuje se rečju "ekotoksikologije", znači isto, ništa se ne menja.
Razlozi zbog čega ste predložili izmene i dopune su izrada podzakonskih propisa i akata. Prilikom izrade ovog zakona konsultovali ste švedske stručnjake koji su iz ove oblasti za vas pod "A", a naše konsultante i stručnjake smatrate pod "G", a mi predlažemo da konsultujete i rusku struku i nauku iz ove oblasti.
U vezi sa ovim biocidnim proizvodima, zalažemo se, na primer, da se šumovitost Srbije poveća. Tim zakonom je trebalo da ugradite i određene elemente u taj zakon, koji bi mogli da podstiču, a u vezi je sa svim za biocidne proizvode.
Na primer, naselje od pet hiljada stanovnika biće dezinfikovano ako se u njemu nađe jedan hektar kleke. Poruka je - podižite šume. Borova šuma u jednom santimetru kubnom vazduha ima 200 puta manje štetnih mikroorganizama nego jedan kubni santimetar ovde u Beogradu.
Naši preci su u prirodi i iz prirode koristili biocidne proizvode, na primer, operaciona sala u Drugom svetskom ratu je bila u hrastovoj šumi na otvorenom, zbog tanina koji ima ta svojstva da sprečava širenje negativnih organizama.
Ovo sam sve u komentaru dao da bi šira javnost i ljudi znali šta su to biocidni proizvodi i u kom smislu oni treba da funkcionišu.
Zakon o upravljanju otpadom. I u ovom zakonu ste uočili određene probleme, pa predlažete da pojednostavite ovaj zakon kako bi sve ovo što je u vezi sa otpadom moglo da se reši u grejs periodu do 2015. godine.
Znamo iz izveštaja o zaštiti životne sredine da u Srbiji ima preko 4.000 smetišta i da taj problem treba rešiti što pre. Da li ćete ovim promenama već jednom konačno zaustaviti političke ekskurzije koje obilaze Evropu i koje imaju za cilj da evropsko upravljanje otpadom prenesu na našu teritoriju. Od toga nema ništa.
Predlažem da ministar sa svojom ekipom obiđe i napravi urgentnu analizu, a posebno za smetišta i odlagališta koja se nalaze u zaštićenim delovima prirode, kao što su nacionalni parkovi i prirodni rezervati i da njima da prioritet, ako je to vezano za operativnost ovog zakona.
Opasni otpad mora i stručno i na državnom nivou da se odlaže, da ne bi došao u ruke raznoraznih finansijskih mešetara, koji će trgovinom omogućiti da se ovaj otpad odlaže i na prostorima gde to ni po koju cenu ne može da se odlaže. Možda je ovo samo opasna igra sa opasnim otpadom, a može da bude i gore od toga.
Zakon o zaštiti prirode. On je kruna ovog seta i taj zakon o zaštiti prirode ima veliku poruku, odnosno mi iz SRS se plašimo da ćete vi prilikom usvajanja ovog zakona napraviti veliku štetu građanima, a posebno zaštićenim delovima prirode.
Nacrt predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode donelo je Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja bez bilo kakvih konsultacija sa strukom. Ovo potvrđujemo dopisom koji nam je uputila grupa naučnika i visokokotiranih ljudi iz Srbije, koji apeluju na Ministarstvo da se ovaj zakon i član 35. i član 57. važećeg Zakona, odnosno čl. 13. i 28. Predloga zakona, redefinišu u korist zaštićenih delova prirode.
Da je rađeno pod velom - neće oni to sve primetiti, zakon je postavljen na sajt u avgustu 2010. godine kada su svi koji su mogli da komentarišu bili na godišnjim odmorima.
Nacrt predloga zakona usvaja Vlada 28.9.2010. godine i taj predlog izmena i dopuna Zakona o zaštiti prirode se dramatično razlikuje od verzije koja je data javnosti na uvid na sajtu Ministarstva. Zašto se tako ponašate? Ko će da vam veruje i ako je istina, kad bude bila istina?
Predlog izmena i dopuna Zakona o zaštiti prirode donosi mnogo prostora za uništavanje prirode u zaštićenim prostorima. Kome to ide u prilog? Znamo da niste sposobni, ni kadri da kadrovski i ekonomski propratite oblast zaštite životne sredine. Ona iziskuje mukotrpan rad i velike pare.
Evropska unija od nas zahteva da zaštitimo 12% teritorije. U Srbiji je samo 6% zaštićeno. Možda nekako uspemo još 1% ili 2% da zaštitimo, praktično smo uništili ili bar značajno narušili predele u toj meri da više nemamo šta da zaštitimo.
Od već postojećih zaštićenih prostora pod trećim režimom zaštite nalazi se preko 80% površine, pod drugim nešto preko 15%, dok je pod prvim režimom zaštite jedva malo više od 2%. Ako novi zakon stupi na snagu, samo će ta 2% ostati zaštićena, sve ostalo će biti naselja i fabrike, ski-centri i staze, jezera za veštački sneg, ko zna šta. Kada se 2% površine zaštićenih prostora prenesu na teritoriju Srbije dolazi se do 0,01% teritorije.
Februara 2009. godine smo na ovaj Zakon o zaštiti prirode podneli 21 amandman. I ove godine smo na ovaj zakon podneli više amandmana kojima želimo da zaustavimo eroziju i uništavanje životne sredine. Niste prihvatili u prošlim predlozima naše amandmane, a danas vam oni predstavljaju osnovni razlog za ''izmene i dopune'' ovog zakona.
Kome su potrebne izmene i dopune? Razlog znate vi, a mi smo sigurni da to činite zbog velikih želja za prostorom koji je tretiran ovim zakonom, a koji čini buduće tržište građevinskoj operativi.
Beograd je zauzeo prostor više od 80 hiljada hektara i on se širi, a vi prostora nemate. Ovih dana ste i ovde u srcu Beograda obezbedili kompletnu dokumentaciju po hitnom postupku da izgradite jedan mali grad od četiri hiljade i više stanovnika.
To nam ukazuje da ćete ovim zakonom, kad vam bude bila potrebna bilo koja površina u zaštićenom prostoru, upotrebiti Vladu i Ministarstvo i time obezbediti pravno valjanu sigurnost za vaše ideje i ciljeve.
''Natura 2000'' je okosnica ovih promena. Ko je ta ''Natura 2000'' i šta ona predstavlja za naš narod? Ništa i niko, ali za vas je to nešto i neko.
Zašto u zakonu niste projektovali jedan član ovog predloga da tražite štetu koja nam je učinjena i od koje će generacije da pate, a to je bombardovanje. Između ostalih i zaštićenih prostora, ta šteta je vredna dve stotine milijardi evra i ta vrednost treba da se naplati u nekom budućem vremenu od tih koji se predstavljaju kao ''Natura 2000'' i EU.
Neprihvatljivo je i dugoročno veoma štetno da ovaj mali, a vredan deo površine država sada uništi za potrebe neodrživog ekonomskog razvoja ili drugih trenutnih parcijalnih interesa, omogućavanjem brojnih po prirodu izuzetno ugrožavajućih i neuskladivih aktivnosti koje dovode do narušavanja i nepovratne izmene zaštićenih prirodnih dobara, prostora od neprocenjivog ekološkog, estetskog, naučnog, kulturnog i obrazovnog značaja.
Ova predložena rešenja odstupaju od opštih ciljeva postojećeg zakona i još više od međunarodno prihvaćenih standarda i dobre prakse u ovoj oblasti. Najviše padaju u oči čl. 35. i 57. važećeg zakona, odnosno članovi 13. i 28. Predloga zakona nisu u skladu sa suštinskom namenom zaštićenih područja u sistemu zaštite prirode.
U jednim dnevnim novinama osvanuli su napisi "Srpski nacionalni parkovi idealni za odlaganje nuklearnog otpada". Ekolozi Srbije se oglasili i kažu da država i ministarstvo na mala vrata uvode da od Fruške Gore naprave najveću deponiju nuklearnog otpada u Evropi. Ta uznemirenost je potom stala, nisu se ekolozi više oglašavali. Zašto?
Predložene izmene zakona su korak nazad, umesto da se otklone operativne manjkavosti, nudite nešto što dodatno komplikuje usaglašavanje novih pozitivnih rešenja i zatečenog stanja. Politički laici, nestručni kadrovi od lokalnog nivoa pa do ministarstava, to ste govorili sami u više navrata, sebe smatraju znalcima iz ove oblasti, ali u suštini to nije tako.
Režim zaštite prvog stepena u zaštićenim prirodnim dobrima u Zakonu o zaštiti prirode podrazumevao je strogu zaštitu, dok predlog dozvoljava neke od turističkih aktivnosti, potpuno neprihvatljivih u zonama stroge zaštite. Imate primere da se u tim zaštićenim prostorima netaknute prirode, kada bilo ko iz vladajuće koalicije smisli ili osmisli neku nebulozu, on odmah ide tamo da gradi. Šta će da grade, to oni sami znaju, a znaju to i građani Srbije.
Režim zaštite trećeg stepena u Zakonu o zaštiti prirode podrazumevao je aktivnosti aktivne zaštite i mogućnost održivog korišćenja, dok je u članu 13. Predloga "ograničeno", nije zabranjeno, sprovođenje velikog broja sasvim neodrživih aktivnosti koje potpuno devastiraju zaštićena prirodna dobra i time sistem zaštite prirode u Srbiji pod parolom održivog razvoja.
Režim zaštite, na način kako su propisani u članu 13. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode, grubo odudara od temeljnih odrednica samog zakona čl. 1. i 2. Pomenute aktivnosti u neskladu su sa principima i odredbama međunarodne konvencije koju je Republika Srbija ratifikovala: Konvencija o biološkoj raznovrsnosti, Zakon o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, Konvencije o očuvanju migratornih vrsta, Konvencija o očuvanju divlje flore i faune i prirodnih staništa itd.
Predlog zakona o zaštiti prirode u potpunosti poništava napore i rezultate postignute u mukotrpnom procesu zaštite nacionalne prirodne baštine i prekida kontinuitet u periodu povoljnih zakonskih rešenja iz ove oblasti koji datiraju iz 90-ih godina, član 49. Zakona o zaštiti životne sredine.
Ovim zakonom ministar predlaže da se modifikuje taksa, odnosno ulazak u zaštićen prostor i da to bude jedinstveno na čitavoj teritoriji Srbije. To nije loša ideja kad znamo da su svi zaštićeni prostori u Srbiji u vrlo teškom ekonomskom stanju.
Smatrali smo da će ovim zakonom biti regulisano i finansiranje zaštićenih delova Srbije i prostora i time bi se okončala vekovna muka sa funkcionisanjem i delovanjem na ovim prostorima. Konkretno, nacionalni parkovi u Srbiji moraju biti finansirani iz budžeta Srbije, sa dugoročnim planovima i programima, da nivo finansiranja dosegne sve planirane aktivnosti na tim prostorima.
Nemojte da vam se stalno pričinjava da je jedan ili dva posto od ukupnog realizovanog prihoda sa zaštićenog prostora dovoljno da bi taj prostor funkcionisao. Obezbedite novac i uložite zbog budućih generacija koje će verovatno bolje od vas voditi računa o ovim zaštićenim prostorima.
Imao sam toliko da kažem, ali ima mnogo toga da se komentariše u vezi sa ovim zakonima. Mi smo na Odboru za zaštitu životne sredine želeli da pokušamo da skrenemo pažnju i ministru i Ministarstvu na sve ove primedbe koje su mogle do današnjeg dana da se ugrade u taj amandmanski deo, odnosno da se putem nekih amandmana popravi nešto, ne može sve, ali nismo uspeli da uspostavimo na tom odboru kontakt sa ministrom. Bilo nam je žao.
Ima mnogo otvorenih pitanja na koja ćemo mi kao republički poslanici tražiti odgovore od ministra, a sada u ovom trenutku nemamo ni vremena. To su mnoga otvorena pitanja u vezi sa ovim setom zakona koji je danas na dnevnom redu i u vezi sa drugim pitanjima, koja će možda neko spomenuti danas onako samo letimice, koja su otvorena, a u vezi su sa ovim ministarstvom i u vezi sa zaštitom životne sredine.
Kada je bio budžet, mi smo i u budžetu predlagali da se u vezi sa zaštitom životne sredine poveća budžet taj i da se poveća budžet za poljoprivredu, kako bi ova sfera zaštite životne sredine i poljoprivreda mogle da funkcionišu onako kako predviđa priroda, odnosno da taj prirodni ciklus ne poremetimo nekom voljom pojedinca ili grupe pojedinaca.
Dame i gospodo narodni poslanici, u Predlogu zakona o vazdušnom saobraćaju, u članu 3, posle tačke 32. dodaje se tačka 32a koja glasi – vanredni avioprevoz jeste svaki javni avioprevoz koji nije redovan avioprevoz, a naročito obuhvata čarter prevoz, aviotaksi, panoramsko letenje i medicinski prevoz.
Čarter prevoz je prevoz putnika, prtljaga, pošte i robe koje se obavlja pod posebno dogovorenim uslovima, kao pojedinačni let ili kao serija letova. Aviotaksi je prevoz putnika, prtljaga, pošte i robe koji se uobičajeno obavlja vazduhoplovom manjeg kapaciteta kao pojedinačni let.
Panoramsko letenje je prevoz koji se odvija u prečniku od 50 kilometara od referentne tačke aerodroma poletanja i radi razgledanja objekata na zemlji u kome vazduhoplov sleće na isti aerodrom sa koga je poleteo, izuzev kada se leti balonom. Medicinski prevoz je prevoz bolesnih i povređenih lica i osoba sa invaliditetom vazduhoplovom koji je opremljen neophodnom opremom za medicinski prevoz.
Tekst člana ne predstavlja pravnu normu već definiciju pojma i zbog toga mu je mesto u članu koji definiše termine. Cilj amandmana je poboljšanje Predloga zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, u članu 91. stavu 3. posle reči "računa" dodaju se reči "u najkraćem roku".
Ovim amandmanom se omogućava da potrošač u najkraćem roku dobije traženo obaveštenje. Cilj koji se želi postići usvajanjem ovog amandmana jeste poboljšanje teksta zakona.
Računi za struju u Srbiji su najveći problem za korisnika električne energije. Između ostalih znanih i neznanih grešaka od strane isporučioca odnosno trgovca strujom, korisnici električne energije, kupci, doživljavaju traume. Veliki broj domaćinstava u Srbiji jedva plaća svoju potrošnju električne energije, a ima nekih koji ne mogu ni da plate potrošnju električne energije.
Vi ćete postaviti meni pitanje - zašto? Zato što ste svojom politikom doveli građane do tog nivoa da nemaju sredstava da kupe ni kilogram hleba, a struja im dođe kao "valjda ne moram danas da je platim". Setite se Niša i ostalih gradova gde ste vi, gospodo iz pozicije, kao opozicija edukovali stanovništvo da ne plaćaju račune. Navodno će tako pasti režim tadašnje vlasti. Svi koji su vas poslušali su platili ceh.
Ovaj zakon je loš i nije u stanju da pokrije ekonomsku sliku Srbije i da zaštiti potrošača. Vi ste ubili sve proizvođače u Srbiji, pa čemu onda da štitite potrošača? Neću da navodim šta ste sve uništili. To građani baš ovih dana javno govore, na desetogodišnjici vaše revolucije.
Koje to vi direktive poštujete iz EU, kada i sami znate da nikad nećete ući u EU? To vam je u Svilajncu ovih dana obelodanio i vaš predsednik. Hvalite se EU, a ona od naše zemlje čini poligon za prodaju svih svojih roba (čiji su rokovi odavno prošli i nisu za ljudsku i stočnu ishranu). Srpska roba na zapad ne može dalje da ide od Šida. Već ste počeli da edukujete medije i da polako ružno pišu o ruskoj privredi i našoj saradnji sa Rusijom. Ali, neće vam to narod oprostiti i neće vam dozvoliti.
U članu 91. stavu 3. posle reči "računa" dodaju se reči "u najkraćem roku", pa bi taj stav sada glasio: "Trgovac je dužan da potrošaču bez naknade, a na njegov zahtev, dostavi detaljnu specifikaciju računa u najkraćem roku".
Amandman je precizan i jasan, ali vama to ne znači ništa. Vama je lakše da ovo formulišete – amandman je neprecizan i iz tog razloga se ne prihvata.
Dame i gospodo narodni poslanici, Evropska unija periodično menja zakone iz ove oblasti tako da mi nismo u stanju da ih stignemo i ovim zakonom o organskoj proizvodnji. Oni to menjaju u zavisnosti od tržišta odnosno od ponude i tražnje proizvoda organskog porekla.
U članu 6. Predloga zakona stav 1. tačka 3) podtačka (2) mi predlažemo da se briše. Vlada ne prihvata ovaj naš amandman iz razloga, to je već poznato, pošto su ovim stavom i članom definisana osnovna načela u organskoj proizvodnji.
Mi to predlažemo zbog zabrane upotrebe genetski modifikovanih organizama i proizvoda koji se sastoje ili su dobijeni od genetski modifikovanih organizama, sa izuzetkom veterinarskih i medicinskih proizvoda.
Zar nam trebaju i genetski modifikovani organizmi i proizvodi? Ne trebaju nam. Naša tradicionalna poljoprivredna proizvodnja zasniva se baš na toj organskoj proizvodnji. I mi smatramo da ta proizvodnja mora biti subvencionisana od ministarstva i mora medijski biti bolje predstavljena, tako da blagovremeno mladi ljudi dobiju informacije i nastave tamo gde su im roditelji stali sa ovom organskom proizvodnjom.
Ali, za organsku proizvodnju je neophodna i stočarska proizvodnja, koju smo mi, nažalost, odnosno koju ste vi uništili. Tako da danas u našim selima nema više stajnjaka ni za saksije za cveće.
Mi smo zemlja u Evropi koja najmanje zagađuje zemljišta mineralnim i ostalim teškim metalima i tu prednost vi iz Ministarstva morate prezentovati pedološkim ogledima, profilima i medijskom slikom toj vašoj Evropskoj uniji.
Morate toj Evropskoj uniji reći da naša zemlja ima dobre preduslove za organsku proizvodnju. Neću sada da nabrajam sve regione u Srbiji gde je potrebno samo otići i početi sa organskom proizvodnjom. To je vaš deo posla i vi to treba da uradite.
Ali, kako vi da odete kod tih vaših prijatelja iz Evropske unije kad i vi, a i oni znaju da su prilikom NATO bombardovanja zatrovali mnogo tih površina u Srbiji koje treba da očiste? Za to čišćenje je potrebna velika količina para, a oni i ne haju da daju nijedan evro. Uvek im spočitavajte kad razgovarate sa njima o bilo kom zakonu da su nam oni dužni više od 200 milijardi dolara i pitajte ih kad će početi da isplaćuju tu štetu, pa ćemo mi posle toga biti prva zemlja u Evropi po organskoj proizvodnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred SRS podneli smo amandman na član 5. i predlažemo da se članu 5. stav 2, reči "pet ari" brišu se, predlažemo da "pet ari" ne bude ograničavajući faktor, odnosno površina za šume.
Mi smo predložili, a vi niste usvojili – da šuma ima svoju definiciju, i pored svih ostali komentara, znači "šuma je složena formacija biogeocenoze" i sa tom definicijom biogeocenoze ona predstavlja šumu. Da li će to biti dva, tri ili četiri ara, nekada je i jedno drvo šuma, znate, u bukvalnom smislu te reči jer može da obezbedi određene uslove i preduslove da funkcioniše kao šuma?
Tako da smo mi to predložili i smatramo da u ovom stavu 2. treba da se izbriše ovih "pet ari" odnosno površina od pet ari. Time bi, ponovo govorim, mogli da povećamo tu šumovitost i na taj način da ne ograničimo tih pet ari.
Ništa to nije, da kažem, specijalan komentar, da to bude pet, šest ili sedam ari, prosto rečeno – da šuma ima svoju definiciju i da ta definicija treba da bude ugrađena u ovaj zakon. To znaju i šumari a i treba da znaju. Toliko i hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 12. predloga ovog zakona. Mi predlažemo da se u ovom članu 12. doda novi stav i da taj novi stav glasi: "Korisnik koji vrši promenu namene šume dužan je da istu površinu koju koristi u promeni namene pošumi na površini koju mu odredi davalac dozvole za promenu namene".
Mi smatramo, pošto Ministarstvo i predlagači zakona imaju svoj komentar, da je to već regulisano nekim prethodnim članovima ili će biti regulisano nekim naknadnim članovima, da je u ovom članu 12. to bitno da stoji ovaj naš predlog. Reći ću vam i zbog čega mi to predlažemo.
Znate, uvek se taj šumski dinar ili ta šumska sredstva ne vrate na to mesto gde treba da se vrate. Mi smatramo da ko je izvršio krčenje ili uklanjanje šuma sa određenog prostora, a ima želju da na tom prostoru podigne neku infrastrukturu ili fabriku, da je on dužan da na određenom mestu koje će biti regulisano zakonom podigne novu površinu šume kao onu koju je on želeo da koristi.
To bi, na primer, izgledalo ovako. Ako znamo da se danas Beograd nalazi na površini od 80.000 hektara, to je neka gabaritna površina Beograda, i da je bilo volje i želje, odnosno da je to bilo regulisano zakonima, a uglavnom su se krčile šume oko Beograda i na tim mestima se podizale stambene zgrade, odnosno došlo je do promene namene, a nisu se podigle druge površine, na primer, u količini od 80.000 hektara.
Ovo samo figurativno govorim da bi znali zbog čega SRS želi da učvrsti taj komentar, odnosno te površine da se povećaju da bi šumovitost, ta zamišljena šumovitost u Srbiji bila u sigurnim rukama, odnosno u rukama zakona, a da ne bude u rukama pojedinaca ili grupa koje žele da na određenom prostoru obave to što žele, a znamo kako se to danas i dešava.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo ispred SRS amandman na član 173. i on glasi – naknada za odvodnjavanje ne plaća se za: 1) zemljište i objekte koji se koriste za potrebe odbrane zemlje, kasarne, vojni poligoni i drugo i javne bezbednosti, 2) građevinsko zemljište pod poslovnim i stambenim objektima, ako se plaća naknada za odvodnjavanje za poslovni, odnosno stambeni objekat, 3) poljoprivredno zemljište za koje se plaća naknada za korišćenje vode za navodnjavanje. Mi predlažemo tačku 4) zaštićena prirodna dobra.
Šta predlažemo? Predlažemo da budu izuzeti od plaćanja zaštićena prirodna dobra, kao što su nacionalni parkovi, "Fruška Gora", "Đerdap", "Tara" i svi ostali zaštićeni delovi prirode. Zašto predlažemo?
Iz prostog razloga pošto znamo da Deliblatsku peščaru treba navodnjavati, a ne treba je odvodnjavati. Znamo i kako funkcionišu svi ovi zaštićeni delovi, kao što su nacionalni parkovi. Oni su u vrlo teškoj ekonomskoj situaciji. Profitabilnost je na niskom nivou. Jedva sastavljaju kraj sa krajem.
Pošto radim u Nacionalnom parku "Fruška gora", znam da treba da izdvojimo u ove svrhe odvodnjavanja pet, šest, sedam, osam miliona dinara. To je visina jednog ličnog dohotka za zaposlene. I drugi nacionalni parkovi žive u vrlo skromnim i teškim ekonomskim prilikama i uslovima.
Smatramo da ovaj naš amandman treba da se prihvati, da Ministarstvo odnosno ministar bude zadovoljan, da se nasmeši i da kaže – da, prihvatili smo ovo zbog svih ovih navedenih komentara u njegovom maniru, pa očekujemo da ministar, ako je slušao ovo što sam govorio, treba da prihvati ovaj amandman u interesu svih ovih faktora, činilaca, subjekata i objekata o kojima sam govorio.